PDA

Pogledaj Full Version : Hrvati danas



st.anger
24-07-2012, 16:14
Bog
vec dosta vremena pratim ovaj forum , i moram reci da je na dosta visokom nivou.
htio bi se predstaviti ,kao prvi upis ,rodom sam kotorvarosan ali sam srcem i duso rijecan :D
otvorio sam ovu temu zasto bi htio cuti vase misljenje o nasem narodu skoro dvadest godina nakon zavrsetka rata.
zivim u austriji i kada vidim kakvi su nasi u tu. bude mi muka. jugoslavija se velica vise nego sve bivse drzave zajdno , ne znam kakva je situacija u njemackoj,svicarskoj,itd. ali predpostavljam da je skoro pa identicna.
pa bi htio cuti vase misljenje kuda nam ide hrvatstvo.
do citanja :rostilj

Inkvizitor
24-07-2012, 16:23
Bolje da na kažem gdje ide..a jugoslavenstvo..nije to više jugoslavenstvo..nego znatiželja..mladi Hrvati hoće prčit srpkinje i muslimanke i obrnuto i troobrnuto..a svi su skupa na tuđoj zemlji.. ne smiju se tuć..a jebat se smiju i eto ti Jugoslavije u malom...

moonlight
24-07-2012, 17:07
:kez
Kakvo je onda bilo ono jugosalvenstvo kad su se "prćili"međusobno još i više?

Iris
24-07-2012, 20:55
Hrvati i Hrvatstvo,

jadno dok god Hrvat gleda Hrvatu zabiti nož u leđa,
neće izdat Srbin-Srbina
Balija-Baliju
a Hrvat Hrvata gleda nabit di god stigne
a mi tako odošmo u 3,p,m
a drugi nam se naslađuju,i neka kad smo budale,,,,

Marta
25-07-2012, 11:53
Bog
vec dosta vremena pratim ovaj forum , i moram reci da je na dosta visokom nivou.
htio bi se predstaviti ,kao prvi upis ,rodom sam kotorvarosan ali sam srcem i duso rijecan :D
otvorio sam ovu temu zasto bi htio cuti vase misljenje o nasem narodu skoro dvadest godina nakon zavrsetka rata.
zivim u austriji i kada vidim kakvi su nasi u tu. bude mi muka. jugoslavija se velica vise nego sve bivse drzave zajdno , ne znam kakva je situacija u njemackoj,svicarskoj,itd. ali predpostavljam da je skoro pa identicna.
pa bi htio cuti vase misljenje kuda nam ide hrvatstvo.
do citanja :rostilj


Druzis se s krivim ljudima, inace bi primjetio i onu drugu stranu. :zg

Marta
25-07-2012, 11:53
Bolje da na kažem gdje ide..a jugoslavenstvo..nije to više jugoslavenstvo..nego znatiželja..mladi Hrvati hoće prčit srpkinje i muslimanke i obrnuto i troobrnuto..a svi su skupa na tuđoj zemlji.. ne smiju se tuć..a jebat se smiju i eto ti Jugoslavije u malom...

Mladima se to moze nekako i oprostiti, al su stari gori od njih ...

st.anger
25-07-2012, 13:49
Mladima se to moze nekako i oprostiti, al su stari gori od njih ...

ali su ti manjina

sagitarius
25-07-2012, 19:33
Kao i svugdje u Hrvatskoj i BiH Hrvati žive jedan posve normalan život naroda koji ima kao i u svakom narodu svoje uspone i padove, dobre i loše političare i političke garniture i uopće gledano riječ je o izuzetno marljivim i radišnim ljudima, koji puno daju ali i toliko i traže.
Hrvatstvo je širok pojam i pretpostaviti je da si mislio općenito da li je hrvatski narod u nekakvoj regresiji, padanju, gubljenju onog nacionalnog zanosa kojim je p.Tuđman umio upravljati na pozitivan način i ostvariti državu Hrvata - Hrvatsku, u tom smislu da, došlo je do stanovitog pada tog nacionalnog zanosa i naboja, ponajviše djelovanjem lijevih regresivnih uticaja, jugonostalgičara, udbovaca, orjunaša i inih ekstremnih ljevičara, koji se svim silama trudili i trude da anuliraju tu hrvatsku demokršćansku narodonosnu i državotvornu svijest.
Na političkoj sceni u hrvatskoj je koalicija lijevih stranaka, koja uporno negira komunističke zločine i nastoji Hrvatsku držati u sjeni Jasenovačkih žrtava s čijim brojem se evo decenijama licitira do u besvijest.
Konačno, istina je da mitovi o Titu cirkuliraju i dalje kao dio propagandnog stroja koji se nije ugasio ni raspadom ex YU i te stvari kao i priće o jugoslavenstvu kao kategoriji tolerancije među ljudima nošene Titovom krilaticom o bratstvu i jedinstvu naroda i narodnosti su kao pozitiva koja se propagira među mladim i koja je veoma pitka i prihvatljiva za neiskusne i dovoljno neinformirane ljude, koji ne znaju istinu o tom bratstvu i jedinstvu koje se u krvi raspalo, kao jedna policijskim aparatom održavana i do besvijesti propagirana brozovska floskula.
Prića je duga, ali još jedna rečenica će biti dovoljno slikovita da ilustrira bit koju želim reći, a to je da se i danas pokušava Hrvatima kao narodu u cjelini nametnuti osjećaj nekakve kolektivne krivnje i nabijati kompleksi manje vrijednosti, upravo od onih koje je Hrvatska u domovinskom ratu potukla na bojnom polju do koljena i tako oslobodila svoju domovinu i protiv kojih se i danas vode bitke, istina mirnim putem, a te tihe bitke strpljivo biju oni koji drže do nacionalnog dostojanstva, digniteta i iskrene ljubavi prema svome narodu i svojoj Crkvi.

pdv
25-07-2012, 22:43
Sagitarius ima dosta toga o čemu pišeš ali mislim da je većinom to veličanje Jugoslavije neki žal za prošlim vremenima i nostalgija za mladošću kada pričamo o starijim stanovnicima. Npr. moja baka meni uvijek zna istaknuti kako je njeno vrijeme bilo bolje, kako je bilo više zadovoljstva, smijeha, kako bi radili i pjevali itd. I čudi se kako je meni taj način života sve samo ne lijep :D Što se tiče mlađih opet mislim da je neki žal za Jugoslavijom više u ekonomskim prilikama onog vremena. Danas se nalazimo u ubrzanom vremenu kada treba preživjeti i ostvariti dok je to prije sve sporije i lakše bilo. No, naravno da ima i ovih stvari o kojima pričaš samo mislim da su nekako u manjini ali očito glasnoj manjini. Nekako odbijam vjerovati da netko zaista žali za prošlim vremenima kada realno sagleda situaciju i usporedi kvalitetu života onda i sada.

Nadalje, ovo hrvatstvo koje se spominje u uvodnom postu...pa mislim da je čudno očekivati isti nacionalni naboj u ratu i u miru. U vrijeme ratnih zbivanja je svima bitno spasiti život i ostvariti cilj za koji se bore. U vrijeme mira se svi okreću nekim svojim problemima jer je cilj postignut. Možda se i u tome krije to ''tiho'' hrvatstvo. Ali svakako ga treba čuvati i reagirati na negativne stvari koje se događaju. Ili je stavar mentaliteta pa šutimo, ili smo inertni, ili smo previše zaokupljeni svojim problemim....tko će znati. Vjerojatno pomalo skup svega.

sagitarius
26-07-2012, 14:28
Mislim da je ovo pravi način da se jednom mladom čovjeku koji živi u inozemstvu saopći što ima novoga "doma".
Lijepa zapažanja PDV, interesantna i svakako u svemu što si rekla ima puno, puno istine. Konačno, više mišljenja uvijek aproksimira istinu svome maksimumu i pravom značenju...

Marco Antonije
29-07-2012, 11:58
Hrvati i Hrvatstvo,

jadno dok god Hrvat gleda Hrvatu zabiti nož u leđa,
neće izdat Srbin-Srbina
Balija-Baliju
a Hrvat Hrvata gleda nabit di god stigne
a mi tako odošmo u 3,p,m
a drugi nam se naslađuju,i neka kad smo budale,,,,

Kako se ti tu držiš u tom nabijanju ?

Napucaš li kojega Hrvata i Hrvaticu?

Iris
30-07-2012, 15:01
:toljaga
Kako se ti tu držiš u tom nabijanju ?

Napucaš li kojega Hrvata i Hrvaticu?

po zasluzi:toljaga:toljaga:toljaga:toljaga

Tomahawk
03-08-2012, 20:01
Hrvatima danas je najbolje da budu Srbi, Muslimani ili Antifasisti.

Kontrarevolucionar Kaleb
08-11-2012, 18:55
Hrvati će se osvijestiti,vidjet ćete.Treba još malo vremena.
Hrvati su odnosu na južno-tužne zemlje u boljem položaju.
Jedino što ćemo morati poraditi na glavi.Ako to uspijemo,onda smo na konju.

NorthStand
24-03-2015, 15:58
http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/koliko-u-zagrebu-moramo-raditi-da-platimo-rezije-evo-usporedbe-s-ostalim-gradovima-u-eu-996789

:bravo

Jugovići, ali bitno da nam vi pričate o antifašizmu, i da se grčevito borite protiv fašista, idioti.

ovo što imamo ovolike režije, i što imamo ovako niske plaće, sve je to maslo njihovog opjevanog antifažizma tj. komunizma. da nismo 45 godina SFRJ sisali ko najveći uhljebi državnu sisu, danas bi bili Švicarska.

Humphrey
24-03-2015, 19:50
Danas postoje hrvati i Croteni.

RockyMarciano
24-03-2015, 21:22
Hrvati su danas mračni i depresivni. Neki zbog svoje situacije, neki zbog mode. Većina Hrvata bi se rado vratila u socijalizam kad bi opet dobili izbor. Ne govorim o Jugi nego o socijalizmu kao sustavu u Hrvatskoj. Kapitalizam sa sobom donosi slobodu izbora, odgovornost i mogućnost velikog uspjeha, ali također i mogućnost neuspjeha. Hrvati to ne vole i ne žele. Oni bi se rado odrekli slobode i prepustili se volji nekog diktatora samo kad bi dobili osnovne pogodnosti kakve su imali u jugi. Nema veze ako to sve dolazi uz značajno niži standard, značajno manje slobode, određenu razinu izolacije, tajnu službu koja nadzire što gledaš, slušaš i misliš i diktaturu nekog pretilog partijskog morona. Hrvati su zadovoljni sa mrvicama i ne treba im puno.

Inkvizitor
24-03-2015, 21:41
Sve što je prošlo izgleda lijepo i divno. Stariji ljudi se sjećakju kako je bilo lijepo kad su imali 20 godina, nisu imali čir i glavobolje.

To je većina nostalgije.

Inače ljudi više sigurnost nego slobodu...davno je to netko rekao..

Uostalom to i Izraleci prigovoraju Mojsiju..odveo si nas od punih lonaca da pomremo ovdje u pustinji..

Humphrey
24-03-2015, 21:46
Hrvati ne pate boljim jučer niti traže bolje sutra, Hrvati traže gospodara.

Grunf
24-03-2015, 22:04
...Živjet ćete u njoj, množiti se na njoj, ali gospodari njeni nikada više nećete biti. I nikada je tuđin neće osvojiti, a ipak će vladati njom i vama, i djecom vašom, i stokom vašom, i ložnicu dijeliti sa ženama vašim. Kako će to vladati, a zemlje neće zadobiti? Sami ćete ga dovoditi, sami obilaziti sve četiri strane svijeta i sa prosjačkim suzama gospodare namicati. Bit će dana kad ćete odjednom i po nekoliko gospodara dovlačiti i glavama braće svoje njihov put utirati. Bit će dana kad će dva grada, na dobačaj kamena udaljeni, svaki od svoga tuđeg kralja priznavati. I ti tuđinci bit će krunjene glave vaše, krvnici vaši, suložnici žena vaših i očevi djece vaše. A vi ćete im veselo mahati repom za svaku mrvicu dobačenu s preobilna stola, koji ste im žuljevima svojim prepunili. Evo gle, i srca će vaša sveudilj vapiti za slobodom, ali vrat će vaš sam od sebe u jaram ropski hitati. I sveudilj ćete sa sebe zbacati gospodare koji su po volji vašoj na vaš vrat uzjašili, da novima vrat umjesto sedla podmetnete...

Ivan Raos, Prosjaci i sinovi.

kiša
30-11-2015, 15:47
Neretvanin – heroj ili gusar?



Obljetnice su svojevrsni znakovi pored puta koji nam, ako ih pravodobno ne ugledamo, lako promaknu iako služe poput svojevrsnih počivala (rekli bismo danas odmorišta) u ovome odviše užurbanome vremenu u kojemu se živjeti uglavnom može samo površno. Prije otprilike sam mjesec napustio prostorije Hrvatskoga slova pomalo ogorčen što je na predstavljanju zbornika posvećenoga Vladimiru Pavloviću svratilo tek nekoliko namjernika. Srećom, ukazala se prigoda da se nepravda u maniri vječite hrvatske šutnje, činjena tomu nedovoljno vrednovanom i cijenjenom hrvatskom književniku još za života i ponovljena više puta nakon njegove smrti, mogla tako brzo ispraviti. U idućoj godini, naime, Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu slavi 10. obljetnicu svojega postojanja. Sretno se poklopilo da se u toj godini navršava 45 godina od objave Pravopisa hrvatskog jezika jedinoga neretvanskog pravopisca Petra Tutavca Bilića te se obilježava 20. godišnjica smrti spomenutoga zapostavljanog književnika koji je ujedno i prvim urednikom zbornika u čijemu je naslovu sadržan pridjev neretvanski. Da bi sve ostalo u znaku broja 20, ove će godine, ako Bog da, biti objavljeno i 20. izdanje jednoga od neretvanskih obojenih zbornika.



Godine 1993., naime, pod urednikovanjem je Vladimira Pavlovića u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Metkoviću objavljen Hrvatski neretvanski zbornik, od godine 2006. redovito se objavljuju zbornici s Neretvanskih književnih, znanstvenih i kulturnih susreta pod ravnanjem Stjepana Šešelja (dosad ih je objavljeno deset). Taj je hrvatski književnik ujedno bio glavnim urednikom prvih pet brojeva Hrvatskoga neretvanskog zbornika, zbornika koji se redovito objavljuje od 2009., te čijim je glavnim urednikom od 2014. moja malenkost. Osoba je koja je radno sudjelovala u nastanku svakoga od dosad objavljenih zbornika i koja će, ako Bog da, sudjelovati i u nastanku dvaju ovogodišnjih zbornika spomenuti Stjepan Šešelj.



Dok su zbornici s Neretvanskih književnih, znanstvenih i kulturnih susreta posvećeni neretvanskim velikanima (objavljeni su zbornici o fra Andriji Kačiću Miošiću, don Mihovilu Pavlinoviću, fra Luki Vladmiroviću, Ivi Lendiću, Stojanu Vučićeviću, Nikoli Buconjiću, fra Stanku Petrovu, fra Lucijanu Kordiću, Petru Tutavcu Biliću i Vladimiru Pavloviću, a dogodine se očekuje zbornik posvećen životu i djelu fra Jeronimu Šetke), Hrvatski neretvanski zbornik (koji je mrežno dostupan na e-adresi http://www.drustvo-neretvana.hr/index.php/zbornik) u izdanju Društva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu svojevrstan je kolaž, mozaik raznorodnih štiva, svojevrstan pučki libar u kojemu se prožimlju znanstvene rasprave s pitkim štivima koja obrađuju kakvu slikopisnu ili inu pikanteriju. S navedenim zbornicima Neretvani su napokon dobili mjesto na hrvatskome kulturnom zemljovidu i prostor u kojemu se mogu pronaći i koji mogu oblikovati. Zbornici su to koji jedni drugima ne smetaju, koji se savršeno nadopunjuju. Ukupno je u njima dosad objavljeno čak 5614 stranica.



A kako je bilo nekoć? Iako je bilo pojedinačnih djela i izdanja, sustavno su se Neretvom do 1980-ih godina bavili povjesničari, ponajvećma svećenici, od don Radovana Jerkovića preko fra Vjeke Vrčića do don Mile Vidovića, a nakon njih svjetovnjaci raznorodnih struka od Ive Smoljana te Ivana i Radomira Jurića do Martina Glamuzine, Zorana Curića i mnogih drugih.



Pogubne su posljedice manjka djela o Neretvi i Neretvanima najvidljivije na dvama primjerima. Prvo je pitanje imena stanovnika Neretvanske krajine. Budući da zavičajnih djela gotovo i nismo imali, srpski je jezikoslovac Đuro Daničić (koji je svoje osobno ime prilagodio, a prezime „ukrao“ od senjskih Hrvata; rodio se, naime, kao Đorđe Popović) Neretvane, Neretavce i Neretvance (kako je dotad zabilježeno u povijesnim vrelima) prozvao Neretljanima te umjetnim imenom neretvanske Hrvate i danas mnogi njihovi sunarodnjaci nazivlju. Da smo mogli i gore proći, pokazuje primjer srijemskoga sela Križevci koje se oko 1920. prezvalo u Karadžićevo. Dok Hrvati tuđinsko ime ni ne kane mijenjati, u susjednoj Bačkoj na ulazu u selu Lemeš u Bačkoj, u kojemu Mađari i Hrvati (među koje ubrajam i umjetno stvorene Bunjevce) čine više od dvije trećine stanovništva, i dalje stoji natpis sa srpskim imenom Svetozar Miletić, koje je nametnuto 1925., iako i nakon silnih raseljavanja Hrvata i Mađara Srbi čine tek nešto više od šestine stanovništva. Pokušajte zamisliti kako bi se Hrvati proveli kad bi ondje pokušali postaviti natpis sa svojim likom imena i na latinici u tome selu nedaleko od Sombora. Hrvati su, dakako, znatno snošljiviji te tako na državnoj dalekovidnici umjesto hrvatskoga imena Srijemska Mitrovica radije rabe ekavski lik imena na drugome jeziku. Toliko o ravnopravnosti vojvođanskih i kratkomu pamćenju domovinskih Hrvata.



Drugi je primjer predaja o neretvanskim gusarima kao poludivljoj čeljadi koja je haračila istočnojadranskom obalom. Povijesni su, naime, Neretvani bili izrazito politički nekorektni. Umjesto da puste Mlečane da im zapale naselja te neometano izlovljavaju ribu i sijeku drva, oni su se, ma zamislite, drznuli isprva braniti na kopnu, a onda su se još osmjelili potapati mletačke lađe i uzimati danak. Današnjim rječnikom rečeno, europskim uredbama (da ne rečem smjernicama) unatoč proglasili su gospodarski pojas te bi svakoga tko bi i pomislio ući u njihovo more, potopili i plijenili umjesto da ga pogoste i ispričaju se što je ponetko podignuo sjekiru ili negodovao dok mu je uljuđeni Europejac krao jegulju. Suvremeni bi hrvatski političar na to procijedio: „Kakvi divljaci!“ Pitam vas pak, dragi čitatelji, jesu li i za vas gusari oni koji ne daju svoje zemljište u bescjenje, koji ne dopuštaju stranim koćarima da trijebe njihovu ribu te koji općenito ne daju na se? Smatrate li i vi poput današnjih političara da ionako imamo previše mora koje bismo trebali podijeliti sa susjedima i nesretnim narodima koji nemaju izlaz na more? Povijesni su se Neretvani nakon pada cjelokupne Neretvanske krajine pod osmansku vlast povukli na Pelješac odakle su se zalijetali u stari kraj i neprestano činili pomutnju u osmanskim redovima, toliko da je čak morala intervenirati vojska Dubrovačke Republike koja je dio Neretvana protjerala u Italiju kako ne bi imala poteškoća sa sultanom. Međutim, i Italija je raseljenim Neretvanima bila dovoljno blizu te su se iz Pulje zalijetali do Makarskoga primorja i Osinja ne odustajući od povratka na stara ognjišta i snatreći slobodu. Nismo li i mi danas malo previše odmaknuti od vlastite povijesti i nedostojni vlastitih predaka koji nisu birali sredstva u obrani zavičaja? Možda je lakše upiti tuđinsku priču o neretvanskim gusarima negoli reći da nam više ni do čega nije stalo.



Domagoj Vidović,

kiša
08-12-2015, 14:55
Jesu li dva zastupnika cijena odustanka od ideje?
Dvadeset i peta obljetnica obljetnica smrti Vlade Gotovca izazvala je po, sad već ustaljenom desetogodišnjem, običaju sjećanja posve nevjerojatnih likova. Od ljudi koji su ga za života progonili, a sada ga se rado sjećaju, preko ljudi koji su mu u nekoliko liberalnih stranaka postavljali klipove pod noge, a sada traže valorizaciju njegova lika i djela, pa sve do ljudi koji ga „najbolje poznaju“ zato što su na pet sjednica predsjedništva HSLS-a sjedili pored njega. ......
http://blog.vecernji.hr/naimekajje/jesu-li-dva-zastupnika-cijena-odustanka-od-ideje-7558

Komari
10-12-2015, 00:49
Ja poštujem Gotovca do '90. i onaj govor pred "komandom".
Pod stare dane proradila je enormna taština i vlastohleplje, da je s kojekavima po svitu tražio pomoć u rušenju Prvog hrvatskog predjednika. I njemu su to bila "mračna vremena" Time je za mene on prestao biti bilo kakav uzor.
Jer kaže se. Onakav si kakav si na kraju života.
A on je pod svaku cijenu, htio biti prvi.
Žalosno al, tako je.

PS: Mislim da si promašila broj obljetnice. :D
PPS: Uostalom HSLS je praktički uništio upravo Gotovac skupa s ekipom koja ga je i osnivala i to upravo iz razloga što nisu mogli otrpit da onaj drugi bude prvi u stranci. Opetokrakoj koaliciji i ostalim raznim "nehrvatskim" kombinacijama neću ni govorit.

kiša
05-01-2016, 13:43
Nevenka Nekić: Teško je vraćati se s Ovčare i gledati pusta polja, a znati da su pod zemljom nečije kosti
...Tako nastaje šutnja, ona duboka hrvatska šutnja koju neki priželjkuju, neki joj se raduju, a neki grcaju u tami i nemoći jer još nisu pronašli svoje mrtve. Nama je trebalo devet godina da im otkrijemo kosti. Pa i za vrijeme sprovoda pokidali su naše osmrtnice s onog divnog drveta platane na ušću Vuke u Dunav, zgazili u prašinu. Njima, koji su to učinili, nema spasa. Živjet će, kako je rekao Vlado Gotovac, u mržnji svoga praznoga srca i umrijeti u toj praznini. Kako bi bilo dobro i lijepo da su na osmrtnici napisali: žao nam je…

Pitate za državnike? DRŽAVNICI su umrli, nestali, izbačeni iz sustava vlasti, nema ih, nema više Starčevića, Mažuranića, Kvaternika, Strossmayera, Stipice našega Radića i drugova…

Ostali su politikanti u skupim odijelima i automobilima, opet jašu na čelu kolone, i da mogu ovoga trena zatvorili bi nas u neku novu Hudu jamu i zazidali s 12 zidova. Onih jedanaest iz 1945. bilo bi malo.

Državnik je osoba koja ima karizmu, stav, znanje, ljubav prema domovini, hrabrost ratnika i u miru.....
http://narod.hr/kultura/nevenka-nekic-tesko-je-vracati-se-s-ovcare-i-gledati-pusta-polja-a-znati-da-su-pod-zemljom-necije-kosti

kiša
22-01-2016, 20:50
U hrvatskoj se javnosti u prošlih nekoliko godina svako malo razglaba o uporabi ćirilice u javnome životu. Prije nekoliko se godina pitanje ćirilice nametnulo u svjetlu dnevnopolitičkih rasprava o dvojezičnim i dvopismenim natpisima u Vukovaru. Prije nekoliko je pak dana raspravu rasplamsala izjava rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa kako bi ćirilicu (doduše, tvrdi on i glagoljicu, a kako sam čuo tek jedan odsječak izjave upitno je na što je rektor, kojega poznajem kao veoma razumnu i korektnu osobu koja uvijek ima dobre namjere, točno mislio) vratio u školsku uporabu. Zagovornici povratka ćirilice u školski sustav kao argument navode neprijepornu činjenicu da je ćirilica (i) hrvatsko pismo, no zanemaruju (ne samo oni, nego i opća i, što mene svako malo začudi, i stručna javnost) činjenicu da postoji više ćirilicâ (osim hrvatske i srpske postoji i ruska, bjeloruska, ukrajinska, makedonska, bugarska, nekoć je postojala i rumunjska ćirilica, a navedeno je pismo bilo prilagođeno i pripadnicima mnogih naroda različitoga podrijetla koji su nastanjivali negdašnji Sovjetski Savez), odnosno da nije svaka ćirilica hrvatska, što onda samo po sebi otvara pitanje koja je od ćirilicâ prikladna za školsku uporabu u hrvatskim školama.

domagoj_vidović_20.1.2016._2
Poljički statut, prva redakcija iz XIV. stoljeća
Hrvati, naime, ne pišu bilo kakvom latinicom, oni pišu hrvatskom latinicom koja jest srodna ostalim inačicama toga pisma. Dosad se nitko nije zapitao trebaju li nam djeca učiti islandsku (koja ima slova kao što su đ ili ţ) ili poljsku (koja ima slova kao što su ł ili ę te u kojoj se glas š bilježi kao sz) latinicu za čije je poznavanje također potrebno uložiti malo truda. Iz literature je pak poznato da se i glagoljica tijekom stoljeća mijenjala te da je uglati tip glagoljice bio u uporabi isključivo među Hrvatima. Hrvati su osim toga, što se isticalo još u bivšoj državi, a danas se zanemaruje, pisali i arebicom, arapskim pismom prilagođenim slavenskim jezicima, koje se, eto da vas uvjerim u to kako su njime pisali i Hrvati (i to čak i pjesništvo), nazivalo i arvaticom. Hrvatska kultura, dakle, nije tropismena, kako se neprestano trubi, ona je četveropismena jer su Hrvati pisali latinicom, ćirilicom, glagoljicom i arebicom! Molim vas, dragi Hrvati, da to uoči 45. obljetnice Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku (obljetnica će se obilježiti 28. siječnja) napokon zapamtite!

domagoj_vidović_20.1.2016._3
Suvremena srpska ćirilica
Razlike su pak između ćirilicâ isprva bile gotovo neznatne, no stoljećima su se produbljivale te danas trebamo stručnjake za čitanje srednjovjekovnih povelja i epigrafskih spomenika (na kojima se ipak dosta toga može i raspoznati) ili (da vam malo približim ovu naizgled složenu temu i zorno prikažem sve veće razlike između ćirilicâ) zaostroških matičnih knjiga nužnih da se utvrdi podrijetlo (makarsko)primorskih, vrgorskih, neretvanskih i zapadnohercegovačkih rodova. Da su hrvatska i suvremena srpska ćirilica istovjetne ili vrlo slične, mogao bi zaostroške matice u Hrvatskoj čitati svatko tko je učio srpsku ćirilicu u osnovnoj školi, što je bilo obvezom u bivšoj državi, pa je upravo rukopisna hrvatska ćirilica (koja je i najduže opstala među Hrvatima, ponajviše u srednjoj i južnoj Dalmaciji, uglavnom do polovice XIX. stoljeća, a ponegdje i gotovo stoljeće duže) najbolji pokazatelj koliko se u javnosti stvari pojednostavnjuju. Ono što pritom još valja naglasiti jest i podatak da je Vuk Stefanović Karadžić iz hrvatske ćirilice (koja se najčešće naziva bosančicom) posudio znak za glas ć te da slova povijesne hrvatske i srpske ćirilice nose čak i različitu brojevnu vrijednost (da su i latinična slova imala brojevnu vrijednost, dokaz su rimski brojevi).

Ćirilica jest (i) hrvatsko pismo, njezino poznavanje ne stoji gotovo ništa, a donosi mnogo (uostalom, većinu sam stručne literature i književnih djela tijekom studija čitao na ćirilici jer su čak i slavisti radije čitali na latinici te se do ćiriličnih knjiga i u slavističkoj knjižnici lako dolazilo) imamo li u vidu činjenicu da su svi slavenski jezici srodni, pa je za solidnu razinu razumijevanja jezikâ poput ruskoga sasvim dostatno poznavati to pismo. Ćirilica uistinu povezuje većinu južnih i istočnih Slavena te neke narode koji su je primili pod njihovim utjecajem, no njezino uvođenje u obveznu školsku uporabu otvara najmanje dva pitanja, čak i ako zanemarimo dnevnopolitičke učinke. Naime, zbog ionako bi se prenatrpanoga školskog rasporeda teško moglo izdvojiti određen broj sati za proučavanje povijesnih hrvatskih pisama jer u osnovnim školama ne poučavamo djecu ni povijesnomu hrvatskom latiničnom slovopisu (primjerice, ne učimo ih da se č nekoć pisalo cs, ch ili ç) te bi trebalo odlučiti kojoj ih vrsti ćirilice učiti. Hoćemo li ih tlačiti hrvatskom ćirilicom kao povijesnim pismom koje je iz službene uporabe izišlo polovicom XIX. stoljeća ili suvremenom ćirilicom? Ako ih kanimo učiti suvremenoj ćirilici, otvara se još jedna mogućnost odabira. Hoćemo li za školske potrebe rabiti srpsku ćirilicu, koja nam je bila nametnuta 70 godina, ili ćemo ih poučavati kojoj drugoj inačici ćirilice (recimo ruskoj koja je najrasprostranjenija)? Odabir bi pak koje od stranih ćirilica vjerojatno zbunio ne samo učenike, nego i roditelje koji bi se opravdano zapitali zašto djeca uče stranu ćirilicu ako je ćirilica hrvatsko povijesno pismo. Ako se pak odlučimo za uvođenje hrvatske ćirilice kao povijesnoga pisma, postavlja se pitanje zašto djecu ne bismo poučavali i ostalim dvama povijesnim pismima – glagoljici i arebici – te starijim inačicama latiničnoga pisma. Arebica bi pritom čak mogla biti i korisnom s obzirom na izbjegličku krizu.

domagoj_vidović_20.1.2016._4
Zaostroške matice (XVII. st.)
Ukratko, imajući sve navedeno u vidu, mislim da ne treba dodatno obrazlagati zašto ćirilici nije mjesto (ne samo zasad nego i inače) u temeljnim školskim programima. Ako je tkogod želi učiti kao izborni školski sadržaj ili samostalno, osobno ga na to potičem i pozivam jer će si s malo truda otvoriti posve novi svijet i brže dolaziti do literaturi. Štoviše, držim da je proučavanje povijesti toga pisma potrebno znatno proširiti na slavističkim studijima kako bi budući novinari (među kojima je dosta kroatista) na vrijeme spoznali da poznavanje suvremene azbuke možda jest dostatno da se razazna pokoji znak u Povaljskoj listini ili Hvalovu zborniku, ali da jako malo pomaže u iščitavanju zaostroških matica te da je izjednačivanje poljičice (podvrste hrvatske ćirilice kojom je pisan Poljički statut) i srpske ćirilice s natpisa na vukovarskome sudu miješanja krušaka i jabuka. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Za one pak koji bi vidjeli nudim nekoliko sličica za pokaznu vježbu.

Domagoj Vidović, likemetkovic.hr, siječanj 2016.
http://likemetkovic.hr/portal/ne-galvanizira-samo-ciro-ili-o-cirilici-i-cirilicama/

kiša
04-02-2016, 14:40
Od suradnika Udbe i KOS-a, preko pripadnika JNA, SKJ, SKH, pa sve do onih koji su ratovali protiv Hrvatske...


Poziv za pokajanje svih hrvatskih izdajnika
S obzirom da se ovih dana u Hrvatskoj javno piše o pokušaju Registra izdajnika, uzimam si pravo da i ja promislim o toj hvale vrijednoj ideji. Kažem, hvale vrijednoj ideji, koja u svojoj osnovi može imati dalekosežne pozitivne posljedice na budućnost hrvatskog naroda kako bi rekao jedan hrvatski pjesnik, na: budućnicu, odnosno na provjetravanje ljudskog duha u Hrvata i svih njenih građana. Čovjek se pita odakle bi se moglo početi u toj zamisli. Misli su uprte najprije na onog koji nosi teret izdajnika. A, što bi pod tim opće kršćanskim i ljudskim normama bio izdajnik jednog naroda. Ako se misli na Registar, onda se radi o skupini, znači o zbroju pojedinaca, koji su ukratko činili zlo.

Kad bi se radilo o pojedincu, onda bi se lako očistila izdaja, odnosno samo jedan pojedinac bi potpao pod onu narodnu izreku: jedan ka nijedan. No svi mi koji pratimo hrvatsku stvarnost, bilo onu opću, bilo onu političku. znamo da se radi o desetinama, ako ne i tisućama izdajnika. Tko ih može stručno kvalificirati, tko ih može kako bi špijuni kazali poloviti, tko ih može staviti u neke knjige podataka: koji se zovu Registri. To bi Hrvatsku državu odvelo u ćor sokak. Ali taj ćorsokak ne daje nikome pravo da se to prebriše, da se od toga odustane. Ako se ne poradi na čistoći hrvatskog društva, ono blato u koje su ljudi ulazili može škoditi svekolikom razvoju. Može se usporiti razvoj, može se krivo kadrovirati kadrove, može se javnom stranom kapitalu naškoditi da slobodan i nepristran dođe u našu državu. Ako od toga odustanemo mnoge političke stranke ostati će uskraćene od svježine: kako bi pjesnički ponovno kazali. Ne će se dogoditi prava konkurencija, neće oni čisti moći doći u poziciju odlučivanja. Da se je to do sada bilo ostvarilo, mi ne bi imali blata u političkim strankama, a da ne govorimo o udrugama, kako se kaže u civilnom sektoru.

Koga bi napokon trebalo očistiti, odnosno tko bi se trebao čistiti. Mi katolici kažemo: tko bi se to trebao pokajati. Pokajanje je u nas katolika najveći milosni dar, jer uzima u obzir hrabrost susreta sama sa sobom, odnosno borbe u sebi i težnje da se pobijedi zlo. Zato bi držane institucije u ovom slučaju Ministarstvo Uprave, trebalo pozvati sve pojedince - izdajnike na pokajanje. A oni koji nisu u milosti vjere, a bili su izdajnici; oni se po etičkim normama mogu pomiriti u čistoći pomirenja savjesti. A njihov čin pokore neka bude inkluzija rada za javno dobro po osobnom odabiru. Mi katolici uz molitvu i odricanje svakog dana, možemo također dati obol općem dobru. A tko su osobe koje bi bile zahvaćene izdajom.

Po mom stavu to su osobe:
-koje su bile suradnici OZNE i UDBE
-koji su bili pripadnici JNA
-koji su bili pripadnici takozvane Narodne milicije
-koji su bili pripadnici SKJ, odnosno njihove matice SKH
-koji su zagovarali ideologiju komunizma, kao sustava koji je gazio sve što je bilo katoličko i humano
-koji su nakon agresije na Hrvatsku od strane Srbije, bježali u inozemstvo
-koji su činili sve da se ne uključe u Hrvatske obrambene snage
-koji nisu bili za stvaranje Hrvatske države
-koji su se u ratu bogatili
-koji su se i nakon rata raznim ljudskim spletkama koristili da bi osiromašili naš narod, da bi njezinu valutu slabili i sinovima i kćerima Hrvata i Hrvatica i časnih građana Hrvatske, iz njihovih usta kruh otimali

Možda bi se moglo naći još polazišta od kojih bi se trebalo krenuti, ali i ova polazišta mogu biti dostatna za poziv na

Poziv za pokajanje svih hrvatskih izdajnika

Kako se vidi po nabrojanim alinejama, ovdje se ne radi nikako o pojedincu niti o malim grupama, ovdje se radi o velikom broju ljudi koji su svojom krivnjom, a često puta moramo priznati i krivnjom tkz. vanjskog neprijatelja bili zavedeni kako bi im tobože bilo bolje u materijalnom vidu, a na štetu čistoće vlastite duše. Nitko od Hrvata i Hrvatica i građana Hrvatske nije svetac, ali pristati na svjesno kršenje naravnih zakona, jest na kraju izdaja, a da ne govorimo o grijehu. Dobro bi bilo da ovu moju ideju prihvate svi odani sinovi i kćeri naše domovine, i da humanim pritiskom na državne strukture dođemo do navedenog Apela. Ovaj Apel, ne bi građanima nanio dodatne bolove, ali bi im dao snage da se sami počnu čistiti i tako pridonositi svom narodu da dođe do slobode u punini. Vjerujem da zametak koji sam načinio u dobroj vjeri, može ubrzo postati hrvatska stvarnost.

Ivica Jurjević

kiša
10-02-2016, 12:34
Stoljeća su bila potrebna da štokavsko narječje postane osnovicom hrvatskomu standardnom jeziku, a tzv. Vukova pravopisna tradicija ( tj. nagnuće prema fonološkom načelu ) mnogo je starija i od Vuka i od hrvatskih vukovaca. Tako je 1730.god. hrvatski franjevac iz Budima, fra Lovro Bračuljević napisao :
Lipše i pofaljenije je pisati onako kako se govori, jer štogod je od više, nije faljeno već kuđeno. Zato u knjigama pišem onako kako govorimo i izgovaramo naške riči: jer kako se mogu izgovarati onako se mogu u knjigah štiti.
Zbog fra Lovre valjalo bi na Metapediji uvesti i razred navjestitelja Vuka, onih koji su mu ravnali staze i pripravljali put.U tom društvu mogao bi se naći i Bartol Kašić .U odabiru osnovice hrvatski je jezik imao nekoliko prijelomnih trenutaka. U Kašićevo je vrijeme za osnovicu odabrana štokavica i tako čakavicu gurnula u drugi plan. U preporodnome razdoblju iz igre za osnovicu je ispala kajkavština a polovicom 19.st. konačno je odabran ijekavski izgovor iako je ikavski izgovor i tada bio i danas jest uvjerljivo najrašireniji među Hrvatima. Napominjem i da je među hrvatskim jezikoslovcima danas razmjerno nepoznata činjenica da je 1971. god. U Argentini Neretvanin Petar Tutavac Bilić napisao Pravopis hrvatskoga jezika na ikavici ( inače je rođeni ijekavac ). Koncem 19.st. vukovska se škola izborila za fonološko načelo kojim su pisani, osim 1941-1945. G. svi službeni pravopisi od 1892. God. Svim velikim reformatorima hrvatskog pravopisanja treba reći da hrvatski jezik nije neki indijanski jezik koji je početkom 20.st. proučavao Edward Sapir. Hrvatski jezik ima bogatu tradiciju iz koje ne možemo izbrisati ono što nam se ne sviđa. Jest, da je izabran ikavski izgovor, razlikovanje bi od srpskoga bilo znatno jednostavnije, da pišemo korijenski, ta bi razlika bila još razvidnija, no ponovit ću po petstoti put, Hrvati bi se takvi kakvi jesu odrekli tada (i)jekavaca a istočna bi se granica hrvatstva u mojemu zavičaju na Neretvu, kako je i bilo predviđeno te 1990. Hrvatska se ne brani odricanjem od baštine. Ne brani se ni čišćenjem od natruha koje nam se ne čine našima. Jug hrvatskoga juga ne brane danas ni domoljubni portali ni paradni Hrvati nego šačica staraca koja prebiva u ubavim mjestašcima s egzotičnim imenima poput Prhinja, Koteza, Kalađurđevića, Zavale, Kijev dola, ili tek nešto poznatijega Ravnog. I dok se desnica iscrpljuje traženjem protunožaca u vlastitim redovima, žilava starčad. Ostatci ostataka nekoć napučene i bogate Crvene Hrvatske, čuva stare međe i leđa Dubrovniku. Pitam se jesmo li ovako svadljivi i isključivi vrijedni njihove žrtve?
Domagoj Vidović

kiša
18-04-2016, 11:24
Priča nam jedan poduzetnik, proizvođač hrane, kako je inspekcija stigla u jednu trgovinu koja drži njegove proizvode. Kontrolirali su deklaracije na proizvodima i poduzetniku je stigla kazna od 5000 kuna.

- Znate li zbog čega su naplatili kaznu? Datum nije bio sporan, proizvod je vrijedio, sve je bilo dobro označeno, osim što je na deklaraciji pisalo da je "rok trajanja" do tog i tog datuma, a trebalo je pisati "upotrijebiti do" tog i tog datuma.

- Ali to je jedno te isto – kažemo mu mi.

- Eto, vidite da nije. Da je isto, ne bi me kaznili. Nije to ništa. Inspektor je mogao otići u 50 dućana koji drže taj proizvod, jer je lako pretpostaviti da je naljepnica na svim tim proizvodima iz iste serije ista, a i jest bila, na svima je pisalo "rok trajanja" umjesto "upotrijebiti do", te je mogao za svaki proizvod naplatiti po 5000 kuna. Pa računajte koliko je 50 puta po 5000 kuna.

CIJELU PRIČU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SLOBODNE DALMACIJE OD PONEDJELJKA

kiša
01-06-2016, 14:16
IZNIMAN USPJEH - ČESTITKE MLADIM LAVOVIMA!!!
ONI SU HRVATSKI PONOS U domovinu se vratili genijalci iz MIOC-a, svjetski prvaci u informatici
AUTOR:
Matija Mesić
Doček učenika MIOC-a koji su u SAD-u na međunarodnom informatičkom natjecanju učenika srednjih škola ACSL All-Star 2016. postali svjetski prvaci u informatici
Osim osvojenih medalja, učenici su na natjecanju kao nagradu dobili i deset novih računala HP Chromebook, a njihova škola MIOC Amazonov Kindle e-book reader
Među srednjoškolcima iz čak 200 škola diljem svijeta petnaest učenika zagrebačke XV. gimnazije (MIOC) pokazalo se najboljima. Postali su svjetski prvaci na međunarodnom natjecanju u poznavanju područja računalstva i kompjutorskog programiranja koje se održalo u američkom gradu Nashua u saveznoj državi New Hampshire.
Radi se o natjecanju ACSL All-Star’s (American Computer Science League), a pobijedivši konkurenciju, zagrebački srednjoškolci postali su prvaci svijeta u juniorskoj i seniorskoj kategoriji. Osvajanje nagrada za učenike MIOC-a, pak, nije novost jer se redovito s raznih natjecanja vrate okićeni s nekoliko odličja.
Međutim, protekle subote 15 učenika ostvarilo je najbolji uspjeh do danas na području informatike. Ravnateljica XV. gimnazije, Ljiljana Crnković, iznimno je ponosna na uspjeh svojih učenika.
Brže i bolje do posla
- MIOC svake godine sudjeluje na tom natjecanju i nije nam uopće više čudno kad osvojimo medalju. Već su nas pojedini novinari počeli zezati da smo dosadni s medaljama. Naravno, pod time ne mislimo da je pobjeda mala stvar. Radi se o velikom uspjehu koji će zasigurno učenicima otvoriti vrata prilikom zapošljavanja - rekla nam je ravnateljica.
Ove godine natjecanje se odvijalo u malenom gradiću pokraj savezne države Massachusetts, odnosno Bostona. Taj velegrad jedan je od najpoznatijih središta informatike i tehnologije u SAD-u, koji uz bok Silicijskoj dolini predvodi u području tehnoloških inovacija u svijetu. Tim povodom učenicima je osiguran i obilazak jednog od najpoznatijeg sveučilišta u Americi, bostonskog MIT-a, te sveučilišta Harvard. Ugostio ih je i jedan od bivših učenika MIOC-a koji danas radi u Americi, Marin Soljačić.
- Soljačić je za učenike izdvojio jako puno vremena te ih odveo na svoj institut MIT i predstavio projekte na kojima oni tamo rade. Kasnije su pod vodstvom znanstvenika Joška Silobrčića razgledali ugledno sveučilište Harvard. Smatram da će ovogodišnje natjecanje upravo zbog tih izleta i poznanstava ostaviti dubok dojam na učenike - dodala je ravnateljica.
MIOC su u SAD-u predstavljala tri tima od pet sudionika te dva profesora, stoga se za dolazak na natjecanje moralo prikupiti otprilike 130 tisuća kuna.
Nešto donacija došlo je od Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Ministarstva obrazovanja.
- Najveće iznenađenje i pohvala mladim učenicima stiže od običnih građana koji također doniraju sredstva za njihov put.
Neki više, drugi manje. Iznos nije bitan - kaže ravnateljica Crnković.
Osim osvojenih medalja, učenici su kao nagradu osvojili 10 novih računala HP Chromebook, a XV. gimnazija dobila je Amazonov Kindle e-book reader.
- Ono što smo napravili iznenadilo je i nas, dva prva mjesta i jedno drugo - kratko je komentirao profesor matematike Nikola Dmitrović koji je predvodio učenike na natjecanju u SAD-u, a u Zagreb su se naši pobjednički timovi vratili jučer u večernjim satima gdje su ih na Zračnoj luci dočekali obitelj, prijatelji i kolege kako bi im čestitali na iznimnom uspjehu.:hrv:hrhb:pink:naklon

kiša
23-08-2016, 14:54
dobar tekst :
http://www.energypress.net/krkac-sloboda-nema-cijenu-uz-europski-dan-sjecanja-na-zrtve-totalitarnih-rezima/

kiša
23-08-2016, 15:00
Dinko Dedić, facebok
11 sati • Melbourne, Victoria, Australia •

SRBIJA U JEDNOM RITMU ZVECKA ORUŽJEM
Razumijete li da će ti koje vi nazivate nacionalistima i fašistima, ti koje ne možete organski podnijeti i vas braniti kad se nađete u životnoj opasnosti i ginuti za vas i ne samo da će oni biti jedni od tih koji će vas braniti, nego neće biti nikoga drugoga osim njih? I neće pitati da li ste katolici ili ateisti, da li ste komunisti ili antikomunisti, da li volite Hrvatsku ili ne. Neće vas pitati ništa nego će svojim životom stati u obranu vašeg prava na državu, na slobodu i na život.
——————————————————————
Nakon cijelog jednog stoljeća iskustva, hoće li se Srbi ikad moći otarasiti velikosrpstva i Hrvati jugoslavenstva? Doduše, hrvatsko jugoslavenstvo je danas upereno protiv Hrvata koji ne djele to mišljenje, dok je velikosrpstvo upereno protiv svih Hrvata, bez iznimke.
Zar ne vidite da vi stojite ispod Titove slike a Srbi ispod Dražine i zajednički nas zovete fašistima. Pogledajte s kim ste se udružili i protiv koga.
Gledajući sebe, ja nacionalizam identificiram isključivo kao obrambeni mehanizam protiv opasnosti koja Hrvatskoj prijeti iz Srbije na osnovu strašnih iskustava iz prošlosti i zveckanja oružjem koje nikako da utihne.
Mi smo se do sada uvijek suočavali sa stvarnošću kad je bilo previše kasno, kao što je bio slučaj 1991. Ne mogu smisliti mogućnost da nas opet zateku nespremne. Neke slike iz rata, neki strahoviti prizori me progone. Čak i danas me prođu trnci.
Htio bi da svi postanemo svjesni da smo svi ugroženi, da oni ne biraju između lijevih i desnih, da njih stvarno ne znanima volite li ih ili mrzite, da možete izaći pred njih raširenih ruku, kao što su to neki u vrijeme Domvinskog rata učinili i da će vas svejedno ubiti.
Svi, baš svi su bili proglašeni ustašama i neprijateljima. Mogli ste mlatiti partijskom knjižicom, mogli ste ih uvjeravati da čitav život volite Srbe, mogli se im reći da mrzite Hrvate, da se odričete svoje nacije, da pišete ćirilicom i mrzite latinicu i što god ste mogli izmisliti da im ugodite, svjedno bi vas ubili. Razumijete li?
Stvarno nije važno koliko vam Hrvatska i hrvatstvo ništa ne znače i koliko ste osobno protiv onih kojima znače. Važno je samo da oni nas, sve nas vide kao jedan narod koji treba istrijebiti, bez obzira na naše međusobne razlike. Važno je samo da oni nas tako svrstavaju, ma koliko se vi odricali i domoljublja i nacionalnog identiteta.
Sjećate li se rata?
Čini mi se, da upravo odete i da prisvojite pravoslavlje i promijenite ime i prezime i nazovete se Milanka Opačić ili Ranko Ostojić, oni bi brzo pronašli da to nije vaše porijeklo i opet bi vas ubili.
Shvaćate li?
U Hrvatskoj ne postoji nikakav antisrpski pokret. Nitko ne poziva na invaziju Srbije. Ja jugoslvenstvo među nama smatram vrlo opasnim jer prestavlja utopiju, zabludu i zamku, jer nas razoružava. Nije važno koliko bilo tko drugi vjerovao u jugoslavenstvo, kad Srbi u njega ne vjeruju. Nisu vjerovali 1918., nisu vjerovali 1945. i ne vjeruju danas.
Sve čemu jugoslavenstvo ili bilo koji drugi oblik zapadnobalkanskog ili regionalnog jedistva služi, je razvodnjavanje hrvatskog nacionalnog bića, tako da opet Hrvati ne budu spremni stati jedinstveno u obranu svoje domovine.
Da smo otok u Pacifiku kojemu nitko ne prijeti, ja se uopće nebi brinuo kako se tko osjeća. Izgledalo bi i meni glupo da se netko šepuri svojim otočkim hrvatstvom kad na tisuće kilometara oko nas nema nikoga osim riba. Nije međutim tako. Drugačije je tu gdje nam je domovina, dramatično drugačije.
Mi nemamo drugog izbora. Tako cijeli svijet funkcionira i kad se jedan narod nađe u opasnosti poziva se na te energije koje ga zbližavaju, koje ga jačaju, na nacionalne energije, kao što to svi rade, kao što je i sam Staljin pozvao na ruski nacionalizam, na majčicu Rusiju, kad je na njih napala velika njemačka vojna sila.
Moramo se osloniti na sebe. Sjetite se kad su drugi došli u pomoć. Koliko je bombardiran Vukovar? Koliko je bombardirano Sarajevo? Koliko je poubijano, silovano, popaljeno i protjerano po Hrvatskoj, Bosni i Kosovi prije nego što se svijet zabrinuo?
Zar ste zaboravili?
Pogledajte gdje se Srbija nalazi danas. Nije to neka marginalna skupina šešeljevaca koja tu i tamo spali hrvatsku zastavu. Kompletno nacionalno biće Srbije unisono prijeti. Svrbe ih dlanovi i teško im je izdržati dulje od 20 godina bez rata.
U Hrvatskoj HAZU nezainteresirano šuti i ne mari puno za Hrvatsku. Isto je i Maticom hrvatskom i s Društvom književnika i Udruženjem novinara i sa studentima i sa profesorima i s onima na vlasti.
Za razliku od njih pogledajte što se događa u Srbiji. Jedinstveno, SANU, studentski pokret, SPC i sve političke snage, ljevica i desnica, trube u ratnu trubu.
Ne odriču se prava na značajan postotak hrvatskog teritorija ako ne i na cijeli. Proglašuju suverenitet u Hrvatskoj, onaj isti suverenitet koji im garantiraju zaključci ZAVNOH-a u Ustavu Republike Hrvatske (Pročitajte zaključke ZAVNOH-a i vidite tko je sve suvereni narod u Hrvatskoj).
Je li to bedem na kojemu ćemo graditi svoju sigurnost?
Je li Tito taj simbol oko kojega ćemo se okupiti i ukopati kad opet ruknu s istoka?
Zar je ovakav tretman naših branitelja iz prošlog rata način na koji ćemo sutra dobiti nove generacija mladih Hrvata da naredaju svoja tijela na granicu, znajući da će ih sutra, ako prežive, pljuvati i obasipati pogrdama oni za koje su ginuli. Ne mislite li da se neće zamisliti bez ruku i nogu, u kolicima, kako mole za malo razumijevanja dok ih narod za koji su ginuli naziva šatorašima?
Pogledajte si na Youtube kako 100,000 Srba u sred Beograda slavi srpsku pobjedu u vaterpolu. Odite na YouTube i napišite “Slavlje u Beogradu nakon olimpijskog zlata u vaterpolu” pa ako razaberete samo deset uzvika one svjetine, krv će vam se slediti.
Pogledajte film u ovom tekstu “Jeziva prijetnja srpskih studenata”.
Je li to neki hrvatski nacionalisti pozivaju na rat? Pozivam li ja na osvetu, na mržnju i na netrpeljivost prema bilo kome?
Pozivam vas sve na okup, da učinite ono što bi svaki narod koji bi se našao u hrvatskoj situaciji učinio, da zbijete redove suočeni s nedaćama i nevoljama.
Gledam hrvatske političare koji govore o prijateljstvu, dijalogu, o dobrosusjedskim odnosima, o zajedničkoj europskoj obitelji, kao da ih netko sluša, kao da ih uopće može čuti od zveckanja oružjem, od vriska i ratnog pokliča od kojega su im žile na vratovime skočile kao prst.
Odite u Beograd i uvjerite se sami, ako se ne bojite da vam ime neće pomiješati s nekim tko se borio u Domovinskom ratu i uhapsiti vas. Eto, možda čak i Domovinski rat smatrate zločinačkim i sve koji ga slave fašistima, pa opet niste sigurni da vas neće zgrabiti s one strane srpske granice, jer njima je sve to svejedno, jer oni ne gledaju naše razlike, jer su im isti svi koji žive u Hrvatskoj a nisu imenom, porijeklom, vjerom i uvjerenjem Srbi.
Nije ovo neki zov hrvatskih nacionalista za spas svojih istomišljenika, nego poziv da se spase svi koji žive u Hrvatskoj i oni koji Hrvatsku ne vole i nas nazivaju fašistima.
Sjetite se duha kojim je hrvatska oslobođena u Domovinskom ratu. Sjetite se imena vojnih jedinica, pjesama koje su pjevali, simbola koje su nosili na kapama i uniformama.
Zamislite da je u Domovinski rat bilo dozvoljeno samo onima koji vole Tita, koji priznaju Ivicu Račana za svog vođu, koji se bave antifašizmom, koji su spremni na kapi nositi grb SR Hrvatske i pjevati “Po šumama i gorama”.
Možete li si predstaviti sliku od koliko bi se boraca sastojale hrvatske oružane snage i što bi se dogodilo s Hrvatskom, s vama, da ti koje vi danas smatrate nacionalisitima i fašistima nisu stali u obranu? Shvaćate li o čemu ja govorim?
Razumijete li da će ti koje vi ne možete organski podnijeti i vas braniti kad se nađete u životnoj opasnosti i ginuti za vas i ne samo da će oni biti jedni od tih koji će vas braniti, nego neće biti nikoga drugoga osim njih? I neće pitati jeste li katolici ili ateisti, ako ste komunisti ili antikomunisti, volite li Hrvatsku ili ne. Neće vas pitati ništa nego će svojim životom stati u obranu vašeg prava na državu, na slobodu, na život.

kiša
28-09-2016, 15:05
Nova životna drama Ivana Klasnića, treba mu novi bubreg
Utorak, 27 Rujan 2016
Uzorak SlikeIvanu Klasniću (36) treba novi bubreg, već treći put. Budući da mu obitelj više ne može pomoći, mora na listu čekanja. U Njemačkoj takvi slučajevi traju i do sedam godina. Bivši nogometaš prije deset godina je saznao da mu bubrezi nisu zdravi. Iza njega su već dvije transplantacije, a trenutačno nema odgovarajućeg donatora. Prvi put je operiran 25. siječnja 2007. godine u Bremenu. Tijelo je tad odbacilo bubreg koji je donirala njegova majka Šima. Druga transplantacija uslijedila je sredinom ožujka iste godine u Hannoveru gdje mu je presađen očev bubreg.
Kako piše sport1.de, a prenosi Fenix Magazin, bubreg mu je ovaj put ponudio brat Josip, no ta mogućnost je odmah otklonjena jer je Klasnić već dobio organe od dva člana obitelji.

"Josipu je to bilo gore čuti nego meni, ali kad vam život ovisi o niti, onda činjenice prihvatite kao sudbinu", rekao je Klasnić koji se trenutačno s obitelji i prijateljima nalazi u Hamburgu.

Brotnjo.info

kiša
17-11-2016, 14:35
Ovo je Dino Radoš, diplomirao je na temu Bitka za Vukovar! Donosimo njegov diplomski rad

Prof. Dino Radoš prvi je i jedini student povijesti koji je na nekom sveučilištu u Hrvatskoj diplomirao na temu Bitke za Vukovar i značaju Vukovara u Domovinskom ratu.Profesori povijesti nerado dopuštaju studentima diplomski rad na temu Vukovara, a Radoš je, inače rođeni Vukovarac, inzistirao upravo na toj temi i na Sveučilištu u Osijeku kod prof. dr. Ivana Balte diplomirao na temu Vukovar u Domovinskom ratu.

Maxportal će, uz obljetnicu sjećanja na Vukovar, u tri nastavka objaviti diplomski rad prof. Dine Radoša.

UVOD:
http://www.maxportal.hr/ovo-je-dino-rados-diplomirao-je-na-temu-bitka-za-vukovar-donosimo-njegov-diplomski-rad/

kiša
18-11-2016, 13:01
Formalno, jednodnevno sjećanje. Realno, zaborav tijekom godine

„Dan sjećanja na žrtvu Vukovara“. Tih par riječi sažima se u riječi „žrtva“. Tadašnji Predsjednik RH pozvao je na oprost na što nije imao pravo, jer nije rekao bi li i sam oprostio da je na mjestu primjerice silovane žene koja i dan danas živi u istom gradu i ima isto državljanstvo kao i silovatelj?

Piše: Kristijan Krkač/Hrvatska-danas.com

Ne živi s čovjekom iz druge države, nego sa svojim bivšim i sadašnjim sugrađaninom? Formalni jednodnevni oprost. Formalna jednodnevna briga. Formalno jednodnevno sjećanje. Cjelogodišnji zaborav. Kao da se nikad ništa nije niti zbilo. Zbilo se i nikakva politika „dijaloga i suradnje“ ne može činjenicu učiniti prividom.

Nekima je to „sjećanje“ daleko, ali nedužnim žrtvama nasilja je svakodnevica elementarno nedostatne pravde o kojoj mnogi koji bi trebali ne govore čak niti ovih dana, vjerojatno kako si ne bi narušili „imāgō“ kao u srži „imaginarnu“ ili prividnu predodžbu o sebi u javnosti. Poteškoća sjećanja je poteškoća dviju vremenskih zona. Zona „sada“ sadašnjeg ostatka države koji se sjeća njihove zone „tada“ obrnuto je proporcionalna sa zonom „sada“ u kojoj žive vukovarske žrtve i zonom „tada“ u kojoj živi za ostatak države. Sat se skoro dva desetljeća pomiče unazad.

„Vukovar“, grad s 5000 godina kulture počevši od Vučedolske jarebice koju se pogrešno naziva golubicom, a koja je bila simbol kovača koji bi napustili kovačnicu ako bi se senzibilna jarebica usplahirila, jer bi profinjenim njuhom osjetila otrovna isparavanja koja su s vremenom uzrokovala i bolest zbog koje bi kovači uglavnom šepali, ostavljen je da kuje sam svoju sudbinu.

„Dan“ je riječ koju treba shvatiti doslovno, jer radi se o jednom jedinom danu dok je preostalih 364 mnoge baš briga. Istina, postoji relativno kvalitetna i česta sveza Vukovara s ostatkom države, ali tko ju koristi i zašto? Istina, taj dan svi se viđeniji fotografiraju Vukovarom, ali kad se to vukovarci fotografiraju diljem države tijekom preostala 364 dana? Ne mogu brzim vlakom jeftino stići do npr. Osijeka za 30 minuta, do Zagreba za 60 minuta ili low-cost avionskom linijom na kavicu do Rijeke, Zadra, Splita ili Dubrovnika. Da je karta i besplatna, ne bi ju imali čime platiti. Zanimljivo je da odnedavno djeca mlađa od 6 godina na blagajni željezničkog kolodvora moraju podići kartu na kojoj piše „0 kuna“ i imati ju uz sebe tijekom putovanja.

Ukratko, stvar s „Danom sjećanja na žrtvu Vukovara“ neshvatljivo je herojska, tragična i živa, a mnogi od nas, koliko nam je to u moći, toleriramo da bude mrtva sve ostale dane u godini, jer i tih dana, za čudo Božje, ljudi tamo žive! Ili možda ne žive ako je za suditi po plodovima onih čija je to zadaća primljena per misericordiam suverena?

I tako se pitam je li i koliko je Vukovar uopće živ? Ne pitam se to prvotno niti demografski, transportno, gospodarski, pravosudno, znanstveno, a najmanje politički, ali pitam se to kulturno, estetski i duhovno, jer ta je stvar meni naša, profesionalna, obiteljska i osobna, a po tom pitanju kad se sve zbroji i oduzme, nemam nikakvog komentara.
http://www.energypress.net/formalno-jednodnevno-sjecanje-realno-zaborav-tijekom-godine/

kiša
12-01-2017, 13:43
ovaj status mi je odličan, živost, inicijativa , stvarni aktivizam nam nedostaje :)

"Hrvoje Augustinčić
January 9 at 1:11pm ·
Desnica nikad neće postati mainstream dok je ovako dosadna. Mrtvo dosadna. Ti portali, u kojima se prodaje suhoparna i naporna istina, ne donose ništa dobro. Uvijek netko plače, uvijek netko pati, uvijek neka sudbonosna žrtva, suze, krv, tlo i znoj. Uvijek prevareni, izdani i izigrani. Majka Hrvatica vječno plače uz ognjište pleteći sinu čarape tople. Daj, odjebite!
Desnica, ona moderna i konzervativna, a ne ona svinjarsko-literalistička koja borbu shvaća na razini simbola, heraldike, parola i fenomena HOS-a, treba hrvatsku inačicu The Breitbarta ili Taki's Magazine-a. Dakle, otkačenog, raskalašenog humora kojeg jedino zasad načimlju Ivica Šola, ponekad Nino Raspudić, Marcel Holjevac, Hrvoje Augustinčić (hej!) i pokoja još dušica. To je stil koji ne preza pred ničim, šokira dežurne moralizatore, ali opet iste mobilizira slobodom i neovisnošću, a opet jasnim ideološkim smjerom. Neki će to s desnice recenzirati riječima: 'Nismo mi takvi. Mi smo pošteni, ispravni, puni ožiljaka bičeva asketskog života, kruli nam želudac od kronične posti za veće dobro. Naš put je dug, ali ispravan'. Ok, razumijem, ali u tom slučaju ćete izgubiti rat. Jer krivo ga vodite. Ako vam nije do svjetovne borbe, zatvori se u katakombu, moli i posti kako je Krist rekao. Ja sam za to malo preveliki gad. On to zna. Treba biti govno, govno koje izruguje i ne ispričava se. Na svaku nametnutu krivnju odgovoriti još gorom kao Hasanbegović Zuroffu. Pratiti modu, glazbu, punk, rock, metal, electro-indie, trip-hop, Detroit techno. Znati o drogi i imati iskustvo s istom. Film, pornoindustrija, dark web, chic & cool. Isto poznavati, ali ne uzdizati.
Mainstream nije više uštogljen i ne ispisuje ga mlakonja koji je odrastao pod staklenim zvonom roditeljske paranoje. Mainstream je danas zreo čovjek koji je izrastao iz neobuzdanog tinejdžera što je do cilja izbjegavao sve društvene barijere. Maxportal, direktno.hr, narod.hr, sve je to divno-krasno, ali DiSuPare? skupljaju lajkove. Alt-left je hrvatska medijska zbilja, dok u svijetu buja alt-right. Treba nam medij koji će biti desni Feral Tribune. Ekipa je odradila svoje, izgubila inspiraciju i naposljetku propala, ali su se razgranali svukuda; Novosti, Novi list, Jutarnji list, i tako dalje, i tako bliže.
Čujem da su i neke udruge dobile jako velik novac i sad ga troše na blagoslov vode. Bravo! Taman ste skupili glasova onoliko koliko vas je i bilo, pa još i manje. Dakle, tri (3). Plus baraka 85G. Umjesto da se taj novac preusmjeri u kulturkampf kojeg treba svakodnevno voditi, pobjeđivati, a ne ga trošiti na skupljanje ustašoidne gerijatrije da pleše svoj posljednji političko-aktivistički tanz po hladnim ulicama metropole. Jebala vas udba, ozna, lustracija, hop, ustaše, korienski hrvatzki, gusle i deseterac, pizde materine. To ne može biti sukus te borbe. To je tek popratni sadržaj oko kojeg se slažemo. Htio sam reći, za kraj, da se uozbiljimo. A potencionalna bit bi trebala biti sasvim suprotna. Ona razigrana, neozbiljna u svojoj konstruktivnosti, neuhvatljiva, drska, osvetnička, pobjedonosna. Jebote ZDS!"

kiša
18-01-2017, 14:08
https://eclectica.hr/2017/01/13/croatian-makers-update-2/
...Kad govorimo o školstvu, govorimo o budućnosti. Reforma kurikuluma je apstraktan pojam, svi znamo da bi uspješna reforma dovela do rezultata za 20, 30 ili 40 godina. Međutim, kad dijete dođe kući s atraktivnom tehnologijom koju voli, svaki roditelje se mora zapitati ne samo ‘Gdje će ono biti 2031.?’ nego hoće li ovo biti zemlja u kojoj će ono ostvarivati svoju budućnost, ili neka druga – a roditelj ostati sam u starosti. Osim toga, vrijednosti kojima učimo djecu u školama danas postaju naše temeljne društvene vrijednosti sutra.

Croatian Makers je pak pravi grassroots pokret, sudjelovanje je potpuno dobrovoljno, oslanjamo se na stotine entuzijastičnih nastavnika u školama od kojih većina radi besplatno, ali smo već institucionalizirani: imamo ugovore sa svim školama, te pokroviteljstvo Croatian Makers lige od strane Predsjednice RH. Pravo smo civilno društvo (za razliku od mnogih organizacija ‘civilnog društva’ koje ovise isključivo od financiranja od strane države, što je anti-teza civilnog društva), u potpunosti smo privatno financirani, u najvećem dijelu donacijama obitelji Bakić, ali i mnogim drugim donacijama fizičkih i pravnih osoba...

kiša
15-02-2017, 15:18
Vivo en la spegulo
...Naime, u priopćenju se dijela „uglednih jezikoslovaca“ krije i jedna neprijeporna činjenica na koju upućujem već nekoliko godina. Hrvatska država, naime, često podupire vlastitu protupromidžbu. Mene nitko ne može uvjeriti, pogotovo kad poznajem sudionike, da se regionluk sam od sebe i bez ikakve naknade okuplja te postavljam javno pitanje tko iz Hrvatske plaća regionska sijela diljem Lijepe nam Bivše, a privatno se pitam treba li Bojana Glavaševića poslati na liječenje od štokholmskoga sindrom s obzirom na to koliko se upinje dokazati da su bratski narodi i narodnosti zavedeni i da se samo na brdovitome Balkanu ti mahniti narodi bore za pravo na različitost dok se kulturni narodi (poput skandinavskih) ujedinjuju. Jedino mi nije jasna njegova argumentacija jer ako znamo da gotovo tri četvrtine Norvežana govori oblikom danskoga (štoviše, danski se i norveški ne pišu različitim pismima), treba se upitati zašto ta prosvijećena čeljad, posve neopterećena ratovima i trvenjima svake vrste, ne prizna da je zapravo jedno i ne prosvijetli zavađene Južne Slavene vlastitim primjerom. Ako se već ni to ne može učiniti iz nacionalističkih pobuda (tj. da se ne izgube izbori), neka ih njihovi jezikoslovci prosvijetle kad se već nakon dvjesta godina mira nisu uspjeli jezično ujediniti.

Iza straha se pak od hrvatske ugroženosti srpskim jezikom kriju tek unutarnji hrvatski obračuni, a ja vam proročki navješćujem da će hrvatski biti najugroženiji kad Srbija uđe u Europsku velezajednicu. Tada će nas Europa, koja bi od prevoditeljskih troškova mogla nahraniti pola Afrike, uvjeravati kako se trebamo žrtvovati za ekipu, a naši će nas, predmnijevam, državotvorni političari moliti da se za krst slavni i slobodu časnu odreknemo vlastita jezika, što Dancima, Norvežanima i Šveđanima nije bilo ni u peti. Postavlja se tek pitanje hoćemo li tada kao narod biti dostojni slave vlastitih predaka ili ćemo ponovno pognuti kralježnicu...
http://bk-neretva.com/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=17&Itemid=26

kiša
15-05-2017, 15:37
- Zamislite Hrvatsku čija se sveučilišta redovito nalaze na popisima najboljih svjetskih sveučilišta. Zamislite Hrvatsku čije tvrtke dominiraju nišama svjetskog tržišta. Zamislite Hrvatsku čija ekonomija konstantno raste brže od ekonomija konkurenata. Zamislite Hrvatsku koja ima priliku probirati ulaganja najdinamičnijih svjetskih kompanija poput Alphabeta, Amazona ili Tesle. Zamislite Hrvatsku koja je magnet za bistre, obrazovane mlade ljude iz naprednih zemalja koji ovdje žele – i mogu – ostvariti svoje snove. Zamislite Sabor pun odgovornih, nesebičnih i inteligentnih zastupnika. Zamislite hrvatske parkove pune zaigrane djece i zadovoljnih umirovljenika. Ovakvu stabilnost vrijedi održavati, razvijati i braniti. Međutim, kako bi ovakva stabilnost jednog dana mogla postati stvarnost, moramo prvo otvoriti oči. -
- Naš je Sabor pun mediokriteta, osobnih interesa i jala. Naši su parkovi postali domovi za ogorčene umirovljenike, dok ljuljačke i klackalice – ako nisu uništene – zjape prazne jer djece nema. Ovako izgleda naša stabilnost... Nevjerojatno smo učinkoviti u obrani stabilnosti ovakve verzije Hrvatske, do te mjere da smo je praktički balzamirali. Takvu se stabilnost ne isplati braniti. -
https://www.vecernji.hr/premium/stabilnost-je-izvrsna-kad-je-ima-smisla-odrzavati-inace-iscrpljuje-1169702

kiša
19-05-2017, 12:49
Novi portal, generala Glasnovića i ekipe :


https://zdrug.hr/vijesti/nije-vazno-koje-oruzje-imas-ako-je-duh-slomljen/

kiša
28-06-2017, 15:33
Odličan tekst :

Dragana Radusinović :"SAMO MIJENA STALNA JEST (ili kako smo maršalu Titu dali sasvim novi život)
Politika je kažu umjeće mogućeg. Pa sinoć nemoguće ujutro postane moguće. To je ono kad neuki ljudi mudre rečenie shvaćaju doslovno pa lažovi postanu junaci. Kazalište. Uvijek netko plješće, a netko urla od bijesa. Ako izbori nisu blizu nikog nije puno briga o čemu je zapravo riječ. Jedan trg u Zagrebu više se neće zvati Trg maršala Tita. Zvat će se Trg Republike Hrvatske koja je u samostalnom obliku to uspjela postati zahvaljujući i tom istom Titu. Šta god da je on prije, poslije ili u međuvremenu napravio. Sve ovo u posljednjoj rečenici je za raspravu. Ono u predhodnoj nije. No dobro. Hrvatsko narodno kazalište je na Trgu Republike Hrvatske. Ono drugo je na Markovom trgu. I jako je zabavno. No, nešto drugo je zabavno isto. Zamišljam Zlatka i Brunu kako nemajući pametnije posla kuju nove planove. Zavirili su na Google Maps i uočili nešto naprosto nevjerojatno. U niz hrvatskih gradova prema uvidu u Google Maps postoje neke ulice i obale čak koje se zovu po tom nesretnom maršalu. Agenda je jasna. Sve ih preimenovat. Nemajući pametnijeg posla u HDZ-u su pokrenuli kladionicu. Klade se na to koja će ulica/obala ostati zadnja. Last Tito standing? Razmatraju je li pretenciozno kladit se Obalu maršala Tita u Puli. Zlatko i Bruna računaju koliko to košta. Oživjeli su Tita. Od trga preko ulice do obale. A tako je lijepo bio pospremljen na table. I u muzej na Brijunima. Tamo su pak zbunjeni. Ako Tita potpuno zabrane nešto će morati staviti u muzej. Razmišljali su o Kennedyju, on još ima trg u Zagrebu. Ali nemaju ni jednu sliku na kojoj nije i Tito. Totalna gnjavaža. Nema veze. Slikat će se Plenković. Sve za domovinu. U međuvremenu, politika je umjeće mogućega. Ivan Vrdoljak je oduševljen što se riješio politike. Malo jest govorio neistine ujutro o onome što je mislio popodne. Malo? Paa... puno, zapravo. Ali politika je umjeće mogućeg. Nije bilo moguće izvesti prevaru milenija, a da ljudima ne govoriš sasvim suprotno od onoga što radiš. No, to nema veze. Ivanu V. je puno uzbudljivije s Antom R. razmjenjivati poslovne planove. Na balkanski način. Kome i kuda koja milijarda. Njima Tito nije niš ne predstavlja. Ni povijesno, ni simboično ni politički. Ko ono Savka ... Ku ... ništa para ništa važnosti. Gdje je poanta? Pa dok Zlatko i Bruna za plaću zastupnika u Saboru RH rade na eliminaciji pojavnog oblika Tita (a zabranjeni i izopćeni uvijek dobiju na težini pa uz svaku eliminaciju ide i pokret otpora), a HDZ-ovci se ono dokono klade u hladu ovi praktičniji ponavljam, preraspodjeljuju milijarde. Zlatko i Bruna bi možda trebali zamoliti da se izvještaj o toj preraspodjeli javno objavi nekim proglasom na novom Trgu Republike Hrvatske. Ipak je to što se raspodjeljuje od Agrokora nastalo i naraslo na muljaži dotojnoj kazališne predstave pa se i kazalište na Trgu uklapa. No, neće oni to tražiti. Uvijek će biti dovoljno onih građana koji su zahvalni na promjeni imena trgova, ulica i obala da njih dvoje vinu u Sabor još jednom. Makar kruha bili gladni. Nema veze. Politika je umjeće mogućega. U tom kontekstu, jedan trg u Zagrebu ne mjenja svoje ime zbog političkog uvjerenja gradonačenika Zagreba koji će to predložiti i time kupiti većinu u Skupštini grada Zagreba. On odavno ima uvjerenje samo u to da je gradonačelnik. U tome je, dakako u pravu. Neke buduće generacije možda će razmatrati da Sljeme nazovu po Milanu Bandiću. Neće. Ali on o tome vjerojatno sanja. Ime trga u Zagrebu mijenja zato da bi mu na kraju godine prošao proračun Grada Zagreba. I da bi se mogao preraspodjeljivati novac. Sebi i svojima. Samo mijena stalna jest. Ali sve dok politiku u zemlji u tranziciji ne počnemo tumačiti isključivo kroz novac (koliko god to bijedno i jadno bilo zapravo) živjet ćemo u iluziji. Do kad tako? Paaa... još jako dugo."

bandira
02-01-2018, 17:52
ZAPOSLENI U PRAVNIM OSOBAMA:

31. ožujka

2014./2015./2016.

ZAGREB-309.178/313.822/336.628(+22.806)
SPLIT-53.969/54.608/57.627(+3.658)
RIJEKA-43.874/43.669/45.653(+1.779)
OSIJEK-36.665/36.055/36.810(+145)
ZADAR-20.438/20.668/21.390(+952)
VELIKA GORICA-11.327/12.350/13.598(+2.271)
SLAVONSKI BROD-16.644/16.815/17.370(+726)
PULA-20.077/19.590/21.920(+1.843)
KARLOVAC-17.559/16.331/16.808(-751)
SISAK-11.606/11.643/11.912(+306)
ŠIBENIK-12.487/12.603/12.593(+106)
VARAŽDIN-24.689/25.047/27.412(+2.723)
BJELOVAR-11.085/11.722/12.071(+986)
DUBROVNIK-15.194/15.752/17.147(+1.953)
VINKOVCI-12.844/13.062/13.528(+684)
KOPRIVNICA-11.649/11.778/12.024(+375)
ČAKOVEC-14.570/14.353/15.090(+520)

više zaposlenih u zadnje 3 godine u dubrovniku,varaždinu ,velikoj gorici nego u rijeci

Picaferaj
03-01-2018, 20:09
ZAPOSLENI U PRAVNIM OSOBAMA:

31. ožujka

2014./2015./2016.

ZAGREB-309.178/313.822/336.628(+22.806)
SPLIT-53.969/54.608/57.627(+3.658)
RIJEKA-43.874/43.669/45.653(+1.779)
OSIJEK-36.665/36.055/36.810(+145)
ZADAR-20.438/20.668/21.390(+952)
VELIKA GORICA-11.327/12.350/13.598(+2.271)
SLAVONSKI BROD-16.644/16.815/17.370(+726)
PULA-20.077/19.590/21.920(+1.843)
KARLOVAC-17.559/16.331/16.808(-751)
SISAK-11.606/11.643/11.912(+306)
ŠIBENIK-12.487/12.603/12.593(+106)
VARAŽDIN-24.689/25.047/27.412(+2.723)
BJELOVAR-11.085/11.722/12.071(+986)
DUBROVNIK-15.194/15.752/17.147(+1.953)
VINKOVCI-12.844/13.062/13.528(+684)
KOPRIVNICA-11.649/11.778/12.024(+375)
ČAKOVEC-14.570/14.353/15.090(+520)

više zaposlenih u zadnje 3 godine u dubrovniku,varaždinu ,velikoj gorici nego u rijeci

Odakle ti ovo? Daj link na izvor da mogu stavit na Riječku facebook grupu, please.

bandira
07-01-2018, 15:05
našao na temi demografija hrvatske na forumu hr...vjerovatno je vadio statistički

ljuforumas
Registrirani korisnik

Registracija: Jul 2015.
Postova: 1,464
ZAPOSLENI U PRAVNIM OSOBAMA:

31. ožujka

2014./2015./2016.

ZAGREB-309.178/313.822/336.628(+22.806)
SPLIT-53.969/54.608/57.627(+3.658)
RIJEKA-43.874/43.669/45.653(+1.779)
OSIJEK-36.665/36.055/36.810(+145)
ZADAR-20.438/20.668/21.390(+952)
VELIKA GORICA-11.327/12.350/13.598(+2.271)
SLAVONSKI BROD-16.644/16.815/17.370(+726)
PULA-20.077/19.590/21.920(+1.843)
KARLOVAC-17.559/16.331/16.808(-751)
SISAK-11.606/11.643/11.912(+306)
ŠIBENIK-12.487/12.603/12.593(+106)
VARAŽDIN-24.689/25.047/27.412(+2.723)
BJELOVAR-11.085/11.722/12.071(+986)
DUBROVNIK-15.194/15.752/17.147(+1.953)
VINKOVCI-12.844/13.062/13.528(+684)
KOPRIVNICA-11.649/11.778/12.024(+375)
ČAKOVEC-14.570/14.353/15.090(+520)



Zaposleni u pravnim osobama u gradovima s više od 10.000 zaposlenih u pravnim osobama na dan 31.3. u posljednje tri godine. Bitno je izdvojiti da svi navedeni gradovi bilježe rast broja zaposlenih, osim Šibenika koji broji 10 manje zaposlenih u 2016. u odnosu na 2015.
Pozitivno je što su u tom trendu i slavonski gradovi.

Svakako, ovaj rast je i više nego dobar s obzirom da bilježimo negativan prirodni priraštaj već dulji niz godina-smjena generacija uzrokuje i održavanje broja zaposlenih izrazito povoljnjm s obzirom da iz radnog vijeka uglavnom izlaze 50-e, a ulaze kasne 90-e, ali i s obzirom na iseljavanje.

Posebno bih istaknuo Dubrovnik i Varaždin kao dva bisera. Naravno tu je i Velika Gorica, ali ona spada u šire područje Zagreba tako da i nije nešto posebna u usporedbi s krajnjim jugom i sjeverom. Povećanje od preko 10%.

Grunf
07-01-2018, 20:46
Evo Picaferaj, našel sam. Na stranicama DZS-a klikneš Statistiku u nizu i tamo ti je padajući niz. Odabereš zadnje tj. Gradovi u statistici i skineš si excell dokument gdje ti ovo piše:

http://s17.postimg.org/xeq9f82an/Rijeka.jpg