PDA

Pogledaj Full Version : Blagdan Sv. Petra i Pavla



ZGabriel
29-06-2012, 10:39
O Sv. Petru i Pavlu (http://www.hrhb.info/content.php?r=2279)


Svim imenjacima želimo sretan imendan! :cvijece

sagitarius
29-06-2012, 11:56
Pridružujem se čestitkama za imendan svim onim koji nose lijepa i časna imena apostola Petra i Pavla, ali sretan imendan želim i svim Krešimirima, Paulama i ostalim čija imena su izvedena iz svih spomenutih.

ZGabriel
29-06-2012, 15:04
HIMAN SV. PETRU I PAVLU

Krasote puno rajsko svjetlo vjecito
Natopilo je sjajem srece zlatni dan
Sto poglavice apostolske vjencava
I gresnicima prolaz k nebu otvara.

Nebeski Vratar i s njim svijeta Ucitelj,
Ti suci svijeta, svjetla sviju naroda,
U vijecu rajskom sjede s lovor- vijencima,
Na krizu prvi, macem drugi pobjedi.

Vi, srca jednog, svete dvije masline,
Sav narod Bozji danas vama moli se,
Bozanske dare vjere, nade, ljubavi
I dobrotvorja svakog vi nam molite.

Nek bude slava vjecna cascu, stovanjem
I s radosnicom pjesmom Trojstvu Presvetom,
Sto u jedinstvu svakim stvorom upravlja
Po svem kolikom nizu vjecnih vjekova. Amen!

Po svoj zemlji izidje njihov glas, i do na kraj svijeta njihova nauka. Nebesa propovjedaju slavu Bozju, i nebeski svod navjescuje djela njihovih ruku. Postavit ces ih za knezove nad svom zemljom, spominjat ce Tvoje Ime, Gospodine, u svakom pokoljenju i narastaju.
POMOLIMO SE:
Boze, koji si blazenom Petru, apostolu svojemu, dao kljuceve Kraljevstva nebeskoga i udijelio mu vrhovnu pastirsku vlast, da veze i razrjesuje - daj da se pomocu njegove prosnje izbavimo od okova svojih grijeha.
Boze, koji si mnostvo naroda poucio propovijedanjem apostola Pavla, daj nam, molimo Te, da osjecamo kod Tebe zastitu po onome kojega uspomenu stujemo.
Po Kristu Gospodinu nasem. Amen.

ZGabriel
29-06-2014, 21:20
Danas jednim blagdanom slavimo apostole Petra i Pavla:
Petar je prvi u ispovijedanju vjere,
a Pavao u tumačenju njenih dubina.
Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu,
a Pavao objavio tvoje ime poganima
i postao učitelj naroda.
Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu,
bratski osvojili mučenički vijenac
i zajedničko štovanje vjernika svojih

*****

Zanimljivo je da se ova izrazito crkvena svetkovina slavila mnogo prije nego Božić. Liturgijska čitanja govore o ova dva „stupa" Crkve. Petar prevladava u prvom i u trećem, Pavao nam pruža dragocjeni autobiografski portret u drugoj poslanici Timoteju. Iz ovih perikopa crpemo osnovne crte koje karakteriziraju pravog apostola Krista i Crkve.
Učenika poziva Krist. Anđeo izvodi Petra iz zatvora da bi nastavio naviještati Krista i svjedočiti ga u životu. „Gospodin je stajao uza me i krijepio me", piše Pavao gledajući unatrag svoje apostolsko djelovanje. Ali osobito se u evanđelju (Mt 16) ističe prvenstvo Kristova poziva: „Ja ti kažem: Ti si Petar...". Ime, koje u semitskom svijetu označava osobu, izražava ulogu koju će Petar imati u mesijanskom Isusovu planu: on će biti temelj na kojem će se podići čvrsta mesijanska zajednica. Poziv nije proizvod bioloških ili socio-ekonomskih mehanizama („ Glossary Link tijelo i krv") nego neposredan Očev poziv. Poziv i poslanje su eminentno Glossary Link milost, i zbog toga su sudjelovanje na ulozi samog Krista koji je „stijena", temelj, „ugaoni kamen" (Mt 21,42-44; Rim 9,33; 1 Ptr 2,4-8; 1 Kor 3,11; Ef 2,20; usp. Ps 118,22-23).

Učenik, kao i Učitelj, prolazi kroz tamni tunel odbacivanja i progona. U Djelima Petar je bačen i tamnicu „čuvan od dva vojnika i vezan dvjema lancima", dok je Jakov ubijen mačem. Pavao gleda na svoj Glossary Link život kao na borbu, trku, olujno putovanje; njegova je krv prolivena kao žrtveni prinos; njegov je život izbavljen iz „lavljih usta", koji je bio spreman da ga proguta. U evanđelju se Petru obećava: „Vrata paklena ne će nadvladati." Vrata su slika kraljevstva smrti koje ustaje protiv ljepote stvorenja (Iz 38,10; Mudr 16,13; Ps 9,14-15) i zlih sila koje su protiv Božjeg i Kristovog djelovanja (Mt 13,19.39). Uza sve to nasuprot ovih napada i nesigurnosti jedna je sigurnost: „I spadoše mu verige s ruku ..."; „oslobođen sam iz usta lavljih""; „vrata paklena ne će nadvladati". Ove bismo izjave pouzdanja apostola i Crkve mogli komentirati poznatim riječima Terezije Avilske: „Neka te ništa ne straši, ništa ožalošćuje, sve prolazi, Bog se ne mijenja. Strpljivost sve postiže. Tko posjeduje Boga, ništa mu ne manjka. Bog je dosta".

Zadnji element iz čitanja je stvarnost „Crkve". U tekstu iz Djela apostolskih piše kako se „Crkva svesrdno moljaše Bogu za Petra". Odlomak radi o Petru i njegovoj ulozi i značenju za jeruzalemsku zajednicu, Pavao pak opisuje svoju misionarsku djelatnost kao služenje, predanje i nadu. I Bog potvrđuje djelo svoga službenika „vijencem pravde", to jest proslavom punog zajedništva s njime. Ali Crkva se pokazuje u svem svojem sjaju posebno u evanđelju. Izgrađena na temelju Petra-stijeni, vidljivom znaku stijene koja je Krist. Pojavljuje se u svojoj povjesnosti, uronjene u oluje zla, progonstava, bijesnoj mržnji zla i sila ovoga svijeta. Ali njezina je prvotna uloga praštanje i sud (vezati i odrješivati). U njoj je očuvana ljudskost Petrova, apostola koji je zatajio Isusa, koji je od „krvi i mesa". Crkva je Božja i ljudska. Zato joj je uvijek potrebno praštanje i Božje milosrđe. To je njezina veličina, ima ključeve, ali koji otvaraju vrata ulaska u Glossary Link kraljevstvo, te uči kako treba izvršavati sve što je Isus naučavao (Mt 28,20). „Crkva, organsko jedinstvo, Tijelo je Kristovo. Nije to definicija po sličnosti niti simbolička, već je izraz prave naravi Crkve. Znači da organizirana struktura, vidljiva crkvena zajednica nije ništa drugo nego objava i ostvarenje Tijela Kristova" (A. Schmemann)

II

Petar i Pavao imaju zajednički blagdan, ali u životu nikad nisu bili jedan par, nisu radili u timu, bilo je među njima čak oštrih napetosti. Pavao se Petru u brk usprotivio, kada je zastupao da pogani trebaju najprije postati Židovi, tj. da se moraju obrezati da bi postali kršćani (Gal 2,11). Petar koji je prije već bio krstio poganina Kornelija, prihvatio je Pavlove argumente.
Pavao je od progonitelja postao gorljivi misionar. Uza sve njegove uspjehe Pavao nije u Pracrkvi bio besprijeporan, vjerojatno nije bio ni obljubljen. Petar je naprotiv uživao veliki ugled, brojio je među „stupove" prazajednice, ali nije u njoj vrijedio samo njegov glas. Tu su bili ostali od Dvanaestorice, osobito Jakov "brat Gospodinov", kako su ga nazivali. Putovi Petra i Pavla rijetko su se susretali. Prema predaji obojica su u Rimu umrli mučeničkom smrću.

Petar i Pavao - slabi ljudi

Ova dva čovjeka uza sve razlike imali su jedno zajedničko: neslavnu prošlost. Pavao je progonio one „od ovoga Puta" i neke od njegovih sljedbenika ima na savjesti. Djela apostolska opisuju ga kao fanatika. Kaže se: „Sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim" (Dj 9,1), žene je i muževe Glossary Link dao uhititi u njihovim kućama i predao ih nesigurnoj sudbini. Kamenovanje Stjepana izričito je odobrio.

Djela apostolska izvješćuju i o doživljaju pred Damaskom i njegovo obraćenje. Ukazuje mu se Isus, i Pavao postaje drugi čovjek. Od revnitelja protiv kršćana postaje revnitelj za Krista. Pavao je bio strastven, ali i netolerantan čovjek, koji se sa svojim suradnicima uvijek posvadio. Zašto ih je toliko mijenjao? Ipak je bio jako privlačan. Dokaz su tome i mnoge zajednice koje je osnovao u Maloj Aziji i u Grčkoj.

A Petar? Nesumnjivo posjedovao je svojstva vođe. U svim evanđeljima nastupa kao glasnogovornik Dvanaestorice. Ipak je više puta govorio „nepromišljeno". Isus ga naziva „malovjernim". Da je njegova hrabrost bila manja od njegovih riječi pokazuje kad je Isus bio uhićen. Mogao je predvidjeti da će Isusovi pristaše biti na oku velikih svećenika i starješina. Čak ga je samo njegovo podrijetlo iz Galileje izdalo u dvorištu Velikog svećenika kad ga je sluškinja prepoznala. Kad mu je predbacila: "I ti si jedan od njegovih", oštro se usprotivio i zanijekao da pozna Isusa. To je sigurno bila najtamnija točka u životu Šimuna Petra. Izašao je i gorko zaplakao.
Ali onda nije nestao. Smeteni učenici okupili su se oko njega. Kad su žene donijele vijest o praznom grobu, Petar je pohitao tamo da se sam uvjeri. Uskrsni doživljaji snažno su ga promijenili i uvijek podržavali. Neustrašivo propovijeda Isusovo uskrsnuće, što se od prijašnjeg Petra ne bi bilo očekivalo.
To je utvrdilo njegov autoritet u prazajednici. Ali je uvijek zadržao svoj karakter: bio je oduševljeni sljedbenik Isusa, ali nije bio tvrd i odbojan. Kad je ušao u Kornelijevu kuću, odvažio se, po Božjem nadahnuću, na važan i odlučan korak: krstio je poganina Kornelija. Time je dao Glossary Link znak i ne znajući za posljedice. U Antiohiji jeo je s poganima, dok nisu došli Jakovljevi ljudi, odlučni judeokršćani. Tada je Petar izgubio hrabrost. Povukao se od kršćana iz poganstva. Pavao mu je predbacio neiskrenost, i u konfliktu se nametnuo i bio dosljedan u svojem postupku. Otvorenost prema poganima bila je odlučujuća za kršćanstvo, za njegovu univerzalnost. To je spriječilo da ostane kao neka sekta i nestane iz povijesti.

Bog se više oslanja na pale ljude nego na uspješne

Dva muža, koji se u svojoj prošlosti nisu baš proslavili, izabrao je Krist za najvažnije zadatke. Petra, nestalnoga, učinio je „stijenom" Crkve. Onaj koji je slab treba ojačati svoju braću i sestre. Pavao, koji priznaje da je Crkvu „preko mjere" progonio i nastojao je uništiti, primio je na kraju svojega života vijenac pravde, koji Krist sprema svojim vjernima.

Takav je Bog: On hoće doći k ljudima po ljudima, grješnicima po grješnicima, koji su svjesni da su nešto tek po milosti Božjoj. Bog nikoga ne pribija na njegovu krivicu. Više se služi s onima koji nisu uspjeli, sa slomljenim egzistencijama nego sa sposobnima i uspješnima.

To su iskusili i Petar i Pavao i ljudi koji su po njima došli k vjeri. To doživljavamo i mi na svojoj vlastitoj koži. Predaja naziva Petra i Pavla „apostolskim prvacima", ali za nas su više braća u vjeri, koji su bili grješni, koji su znali za svoje ograničenosti; iskoristili su šansu, koju im je Bog pružio, nisu se ukopali u ssamooptuživanje i sažaljevanje, nego su Božjom pomoću iz svojega grješnog života stvorili nešto sasvim novo. Ali, dakako, nije cilj najprije upropastiti život i time se hvaliti, kao kod neokatekumena. „Oni se hvale onim čega se mi sramimo", rekli su vjernici kod sv. Ivana i Pavla. Ako nismo razvratno živjeli, ni drogirali, ni rastavljali se, još smo uvijek potrebni Božjega milosrđa. Bolji je život u trajnoj vjernosti i bez velikih lomova.

Petar i Pavao primjeri su nam obraćenja i vjere, vjernosti Kristu. Nisu svojim sposobnostima i snagama postali „temelj" Crkve, u kojoj i mi smijemo biti kod kuće, već Božjim darom.

http://www.zupa-medulin.com/nedjelja-blagdani/80-sveti-petar-i-pavao

ZGabriel
29-06-2014, 21:30
Mt 16:13-20

(13) Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" (14) Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." (15) Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (16) Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." (17) Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. (18) A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (19) Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (20) Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

1 Kor 13

Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.

ZGabriel
30-06-2014, 12:50
:zubo

Osam stvari koje možemo naučiti od svetog Petra


1. To što si rodom iz zadnje selendre, ne znači da ne možeš postati značajan čovjek.

2. Iako si ribar, ako te ne ide, vrijedi poslušati i savjet tesara.

3. Imaj vjere, pa ćeš i po vodi hodati.

4. Ne uznosi se – učitelj će te izgrditi.

5. Ne pravi se pametan i hrabar ako te obična sluškinja može uplašiti.

6. Ako si mudar, razumjet ćeš što ti se želi reći, čak i ako ti to govori pijetao.

7. Znaj se pokajati – u tome je veličina.

8. Budi spreman na promjene – i ribar može čuvati ovce.


Mr. sc. Mladen Milić

IZVOR: www.vjeraidjela.com