PDA

Pogledaj Full Version : Zapadna Slavonija 1991



caporegime
21-06-2012, 13:35
Najveće uspjehe 1991 godine HV je postigla u Zapadnoj Slavoniji.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Orkan_%2791.

predmetna operacija je trajqa sve do potpisivanja sarajevskog primirja.
danas se koplja lome oko toga, je li se moglo nastaviti dalje istim tempom ili su srpska pojačanja i stisnutost na manji prostor obrane, davali mogućnost jna i četnicima za efektniju obranu odnosno da se tada oslobodilo ono što se moglo a da se efektivno više od toga nije moglo osloboditi.
što mislite?

master
21-06-2012, 13:44
Mali doprinos temi:

Medari – kota 166 – izvlačenje ranjenika

Ujutro smo predali smjenu našem drugom vodu (mi smo bili prvi vod), te smo se vratili u bazu u Mašiće jer smo imali dva dana odmora . Raspored je bio 24 sata u rovu, 24 slobodni, 24 u pripremi (ako negdje zagusti). Tu noć u zapovjedništvo satnije javljaju s položaja da su napadnuti i da imaju jednog ranjenog. Govori se po šifrarniku… S obzirom da smo to jutro predali smjenu, moj vod nije trebao ići na intervenciju, ali smo s našim trećim vodom uskočili u 110-ku ja, moj zamjenik Martin J. Te još par mojih vojnika. Vozili smo se onom cestom (ispod crkve u Mašićima) desno, pa do ispred naših 120-ki te onda uz brdo kroz šumu. Teren je bio vlažan i mokar te smo došli vozilom do pola brda i dalje nismo mogli, pa smo nastavili pješice. Čuli smo pucnjavu a nebom smo vidjeli kad prelijeću granate. Na brdu je gorjelo sitno raslinje (valjda je neka od mina ga zapalila), približavali smo se našim položajima prateći tragove koje su kamioni ranije napravili prolazeći tim putem. Blato je bilo užasno, rijetko a duboko do koljena, noć je, ne vidi se dobro, padamo u to blato, dižemo se i nastavljamo…

Stižemo do naših prvih bunkera, ljudi su tu, pitamo tko je na isturenom položaju – oni kažu nitko… Ja i Martin trčimo pognuti tamo i stvarno nema nikoga a browning sam. Nema ni traga od neprijatelja ali pošaramo koji rafal okolo.
Na položaj dođu dečki iz smjene, a mi se vratimo do zapovjednika voda. Tu se nalazi i ranjenik. Ranjen je u potkoljenicu (metkom), te ga stavljamo na nosila pa ćemo ga odnijeti do naše 110-ke i dalje u bolnicu.

Eh, … tad nastaju problemi… čovjek ima oko 90 kg … nosimo ga po četvorica, pa na smjenu … crkavamo od umora … ne možemo hodati zbog blata… upadamo u kanale koje su kamioni napravili … u jednom trenutku ranjenik nam ispada u blato sa nosila … pipamo da ga nađemo …ranjenik jauče … Mali Prco (tako smo ga zvali zbog njegove mladosti i konstrukcije, inicijali T.M. ) galami na ranjenika ovim riječima: ŠTA CIČIŠ KOJE PIČKE MATERINE, MI TEBE NOSIMO – NE NOSIŠ TI NAS… ovaj je i ućutao…
Iznijeli smo ga i otpremili u bolnicu, ali smo se uvijek odvaljivali od smijeha kad se sjetimo kako mu je mali skresao. Da, mali je još uvijek u HV u A brigadi. Mali je imao muda u to vrijeme…

Medari – Trnava – Dvoboj kod OK korala

Kao što sam u ranijim opisima nekih događaja napisao, radnja se događa na našem isturenom položaju kota 166, Medarski vinogradi. Mislim da je bio kraj jedanaestog ili početak dvanaestog mjeseca.

U smjeni na isturenom položaju, nalazili su se dvojica vojnika iz desetine koju sam vodio. S obzirom da sam uvijek na položajima obilazio ljude, i toga dana je bilo tako. Došao sam na istureni položaj sjedio sa dečkima i zezali se.
Odjednom, dolje u selu, čujemo paljenje nekog neprijateljskog borbenog vozila. Skočili smo i ugledali kako iz dvorišta kuće desno ispod nas, izlazi BVP M80. Udaljenost je bila 700-800 metara.

U to vrijeme nismo imali skoro ništa od nekih jačih oružja s kojim bi ga na toj udaljenosti mogli uspješno gađati (a oni su toga bili potpuno svjesni), zgrabio sam ručke desnog browninga 12.7mm (lijevi browning je bio 7.9mm) i kroz nišan pratio BVP.
Krenuo je lijevo cestom te kad je bio nasuprot nas, počeo je topom pucati na nas. Pogađao je par metara oko nas. Pošto sam ga već imao na nišanu, rekao sam svojim dečkima da uđu u bunker, a ja sam uzvratio vatru. Inače, bio sam izvrstan strijelac i radio sam sa svim oružjem koje nam je dolazilo do ruku. Pogađao sam ga svaki put (pri svakom pogotku zrno se aktivira na meti jer smo imali ona probojno zapaljiva zrna). I on je pucao topom stalno ali nije pogađao nas već par metara oko nas.

Nisam obraćao pozornost na ovu dvojicu mojih vojnika, a oni su pratili šta radim i skakali od radosti. Odjednom, BVP se povlači u dvorište iz kojeg je izašao. I dalje sam držao na nišanu mjesto iza kojeg se skrio i nakon nekoliko trenutaka ponovo je krenuo. Dok je provirio odmah sam počeo pucati i pogađati ga te se on ponovo povlači… Ova dvojica pored mene skaču i vrište od radosti.

Nakon par minuta, BVP ponovo izlazi i kreće na nas, ponovo pucamo jedan na drugog i tada lijevo od nas snajperist koji nas je vjerovatno pratio opali i pogodi mali browning 7.9mm. Pogodio je u donji dio (mjesto gdje ispadaju čahure i članci od redenika) te je aktivirao i jedan metak u redeniku koji se rasprsnuo i komadići su ranili ovu dvojicu pored mene… Nisam prestajao pucati i iz BVP-a se nešto zadimilo te se on treći put povukao i nije više izlazio.

Ova dvojica mojih vojnika (D.Stipo i M.Stipo) dobili su krhotine metka koji se raspao (prvi u ruku a drugi u lice), ali nije ništa strašno bilo. Kasnije sam razmišljao … da nije bilo malog browninga vjerovatno bih dobio metak u visini grudnog koša. Browning nikada nismo osposobili jer je metak pogodio odozdo u zatvarač i praktički ga zavario za tijelo oružja.
Ne znam ni da li sam nanio nekakvu štetu BVP-u ali po nama više nije djelovao.