PDA

Pogledaj Full Version : Dalibor Milas



SarajkaDjevojka
19-05-2012, 12:57
Što uopće znači biti lud? Brinuti se više o ljudskim nego o Božjim mjerilima. Slušati Božju riječ, ali ne izvršavati je. Ovih pet bezumnih djeveruša, nažalost, može predstavljati bilo koga od nas.

32. nedjelja kroz godinu – godina A

U današnjem evanđelju čitamo o deset mladih Židovki koje čekaju mladoženju. Da bi bio jasniji, Isus često kao pozadinu svojih parabola uzima događaje iz svakodnevnog života.

Moram priznati da mi je cijela ova priča o deset djevica ili, bolje rečeno, djeveruša, od kojih je pet bilo mudro, a pet bezumno, dugo vremena bila nejasna. Toliko mi je bila apstraktna da se nisam ni trudio razmišljati o njezinoj poruci.

Današnje čitanje opisuje svadbene običaje koji se i dan-danas prakticiraju u nekim krajevima na Bliskom istoku. Svadbena povorka, naime, ide najdužim putem kroz selo da bi na koncu stigla u svoju kuću. Što se više kuća u naselju posjeti, to se više blagoslova (i darova) dobije. Povorka je nastojala obići svaku kuću, pa čak i onu s čijim vlasnikom mladoženja možda nije bio u dobrim odnosima. Dan vjenčanja je, dakle, bio i dan pomirenja za cijelo selo ili naselje. Zbog svega je ovoga bilo teško predvidjeti kad će svadbena povorka konačno stići na svoje konačno odredište. Kašnjenje zaručnika, dakle, nije bilo ništa neobično u ono vrijeme. No, trebamo imati na umu da u Isusovo vrijeme nije bilo uličnih svjetiljki. Djeverušina uloga bila je i više nego simbolična. Njezina je svjetiljka osvjetljavala put svadbenoj povorci. Također je važno imati na umu da je Isus rođen u okupiranoj zemlji. Rimski su okupatori bili rigorozni prema onima koje bi poslije Sunčeva zalaska uhvatili na ulici bez svjetiljke. Biti, dakle, na ulici bez svjetiljke bilo je jako opasno. Ne pripremiti se za dolazak svadbene povorke nije bila stvar samo društvenog faux pasa nego je postojala opasnost sukoba s rimskog vlašću, koji bi, kako nas uči povijest, loše završavao za one potlačene. Vjenčanje je, dakle, za svaku djeverušu bila velika odgovornost.

Noć je također slika. Noć označava očekivanje onog što nam je još uvijek nepoznato. Ljudski je život u vremenu stalno iščekivanje. U noći nije lako čekati i bdjeti. Čovjek se lako obeshrabri i prestraši. Noć je oduvijek bila simbol straha te nečeg nepoznatog i neizvjesnog. San je također simbol one naše mlakosti i ravnodušnosti u koju, htjeli mi to ili ne, ponekad upadnemo. Nije problem zaspati. Sve su djeveruše bile zaspale. Uostalom, i Isusovi su učenici zaspali u Getsemanskom vrtu. Važno je u konkretnom trenutku spremno ustati.

Isus u ovoj svojoj paraboli dijeli djeveruše u dvije zanimljive skupine. S jedne strane imamo mudre djeveruše (phronimos). Grčka riječ phronimos odnosi se na nekoga tko je pažljiv, na nekoga tko pomno planira svoju budućnost. S druge strane imamo – bezumne djeveruše (moros). Grčku riječ moros mogli bismo prevesti kao besramne, drske, neuljudne. Riječ je o nepromišljenoj i bezobzirnoj osobi koja je, iako zna i može bolje, neodgovorna. Ovih je pet djeveruša svojim (ne)djelovanjem ugrozilo cijelo vjenčanje. Isus u ovoj paraboli o govori o pozornosti. One su trebale paziti na dolazak mladoženje, ali njih pet je zanemarilo svoj cilj. Izgubile su iz vida ono što je važno. Ova parabola nije o budnosti. Ovo je priča koja nas potiče na razmišljanje: jesmo li spremni.

I jedne i druge djeveruše su se pripremale, ali one lude ili, pristojnije rečeno, bezumne uzdale u ono što su imale prije. Uzdale su se u ono što su napravile u prošlosti. Nitko ne bi trebao ležati na lovorikama nego prihvatiti onaj Pavlov stav (Fil 3, 12-15). Tražeći od mudrih djevica da im pomognu sakriti njihovu nesmotrenost i dadnu malo njihova ulja, oni bi doveli u opasnost cijelo vjenčanje samo da sakriju svoju vlastitu pogrešku. Vjeru ne možemo posuditi. Vjeru nećemo naslijediti. Nitko neće raditi za nas. Svatko od nas treba zaslužiti svoje ime u Knjizi života.

Tko je uopće lud i bezuman, a tko mudar? Odnos između ludosti i mudrosti dosta je širok. Radi se, naime, o cjelokupnom naše radu i životu, o našim propustima i djelima. Isus jednom prigodom kaže: “Svatko tko čuje ove moje riječi i izvršava ih, može se usporediti s mudrim čovjekom… Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom…“ (Mt 7, 24-27). Ne možemo se izvlačiti. Između života za trenutak i života za vječnost – nema srednjeg puta. Tko usmjeri svoj pogled na Boga, počinje drugačije gledati ovaj svijet. Naše svjetlo je naš nesebični trud usred ove sebične generacije. Naše svjetlo je naša privrženost Riječi, ljubavi i neizmjernoj radosti koju bismo trebali dijeliti s drugima.

Što uopće znači biti lud? Brinuti se više o ljudskim nego o Božjim mjerilima. Slušati Božju riječ, ali ne izvršavati je. Ovih pet bezumnih djeveruša, nažalost, može predstavljati bilo koga od nas. Kad god se samoopravdavamo umjesto da se iskreno pokajemo, griješimo. Kad god umjesto poniznosti i služenja drugima odaberemo naš tvrdoglavi ponos, griješimo. Biti lud znači zaboraviti vlastitu odgovornost. Kao što je prorok Natan rekao kralju Davidu: “Ti si taj čovjek!“, tako sam i ja taj čovjek kad ne želim prekinuti onaj grešni krug u svom životu i zajednici. Svima nam je poznata prispodoba o dobrom Samaritancu…

Sablažnjavamo nad ignorancijom i licemjerjem farizeja i saduceja koji zbog slova zakona nisu htjeli pomoći unesrećenom čovjeku, ali što mi radimo? Došlo je vrijeme kad se više brinemo za napuštene psiće nego za napuštenu djecu. Altruistično govorimo da treba pomoći gladnima u Africi kao da nisu s ovoga svijeta dok, s druge strane, tjeramo ili, još gore, ignoriramo one gladne i žedne pred vlastitim vratima.

Ljudskom mudrošću možemo sve ispravno učiniti, a opet promašiti istinu svog života. Vlastitim snagama možemo zadobiti cijeli ovaj svijet, a opet ne susresti Boga u svom životu.

“Dođi Kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji…“ Neka nam ovaj zaziv ne bude samo molitva nego i životni poziv.

13.11.2011 piše: fra Dalibor Milas

SarajkaDjevojka
19-05-2012, 13:00
Tih, samozatajen i jedan po meni od najboljih mladih kolumnista.Ni nalik navikanim ufuranim facama danasnjice.

Uzivajte i nadam se da pratite njegove tekstove ;)

Ovo je jedan od meni omiljenih.

zaba1111
19-05-2012, 16:14
To je Orlenaski s onoga foruma,mislim da je pisao i za Poskok, koliko se sjećam politički nezrelo i neartkulirano, međutim kao teolog , filozof , tumač životnoh pojava i problema i kao pozitvna i dobronajmerna osoba svakako je vrijedan čitanja.

Sablažnjavamo nad ignorancijom i licemjerjem farizeja i saduceja koji zbog slova zakona nisu htjeli pomoći unesrećenom čovjeku, ali što mi radimo? Došlo je vrijeme kad se više brinemo za napuštene psiće nego za napuštenu djecu. Altruistično govorimo da treba pomoći gladnima u Africi kao da nisu s ovoga svijeta dok, s druge strane, tjeramo ili, još gore, ignoriramo one gladne i žedne pred vlastitim vratima.

Jedne večeri dok smo bili studenti i partijali u studentskoj sobi na vrata nam zakuca žena s djetetom tražeći mjesto za prespavati ili bilo kakvu pomoć, niko od nas im nije pružio više od površnog pogleda i zaključka u sebi da je to stndardna ciganija koja prosi , a da mi kao bespomoćni studenri tu i onako nemamo što za napraviti pa je odgovor bio nema ovdje ništa za vas jer mi smo se već tu noć dosta istrošili.
A skoro svake nedjelje slušamo kako trudnoj Mariji nitko nije pružio prenoćište pa je rodila u štali i naravno nad tim činom se svi zgražamo.

Dakle, u nama svima uglavnom postoje altruistički porivi , međutim oni su uspavani i podližni su manipulaciji u utjecaju, kako su cigani ili osatli prosci u društvu posmtrani kao vrsta koja ništa ne radi prema njima u stvari ni ne postoji suosjećanje, nego čak i prijzir, s druge strane prosječan student je odgojen da on treba odraditi svoj školski zadatak, doprinjeti zajednici kakvim tulumom ili zabavom i to je što se tiče realnog života i okoline, to.

Ali kako imamo usađen taj altruistički poriv (više ili manje) onda se sredtvima manipulacije usmjerava na npr. gladne u Africi, prava životinja, borbu za ekologiju... i sve je to u redu i lijepo, ali u stvarnosti je to malo i beznačajno. Prava stvar bi bila pomoći svojoj obitelji, sjetiti se bolesnog strica, misliti na potrebe stare babe, doprinositi rodnom gradu, narodu, domovini... pa tek onda misliti na Afriku, međutim ove opipljive i konkretene stvari su ,po meni namjerno i planski izvrgnute ruglu, a da bi se usađeni poriv za altruizmom i doprinošenjem okolini i zajednici zadovoljio smišljeni su kao zamjena apstrakteni problemi poput parva pedera,životinja, gluposti s krznom, Afrika... i to sve namjerno da bi se naglasak i potreba za doprinosom skinuo s temeljne životne jedinice, obitelji.

Prošle godine mi jedna bližnji, inače mladić pred diplomu u ZG ,govori kako je jedan njegov prijatelj odkad se oženio posvetio se vjeri i kako želi otići u Afriku i pomagati drugima jer to osjeća kao potrebu da vrati i zahvali za sve u životu što je dobio.
Rekoh, brate ako želiš vratiti ono što si dobio vrati to svom narodu u HB i svom rodnom gradu iz kojega mladi odlaze potaknuti i situacijom, ali još više i nagativnim trendom, rekoh vrati se doprinesi svojim poslom kao stručnjak, a budi i primjer, a ovaj što bi išao u Afriku,a rodnog mjesta ga je sramota(neće to reći izravno , ali ni pod kakvim uvjetima povratak ne dolazi u obzir, a za to nema susvislog objašnjnenja) nije na pravom putu vraćanja i zahvalnosti onome od koga je sve dobio i gdje postao to što je...

I da skratim :) , brale se vratio, kao i cura mu za njim, nije se izjasnio zašto,ali tu je ,trenutno u glavnom gradu HB.

Inkvizitor
20-05-2012, 12:46
znači to je Orleanski..malo sam ga čitao..više o političkim temema..zelen je on još..

SarajkaDjevojka
20-05-2012, 17:22
Lijepo pise, bar se meni dopada.Ne poznajem ga iz vremena pisanja na poskoku, tada nisam uopce pratila forume, no sad je zbilja pravo ozvjezenje.
U politicka srajalista ne bih ulazila naravno, ali tekstovi svakako " imaju ono nesto ".

Inkvizitor
20-05-2012, 17:51
nisam ga puno..tj uopće čitao o ovim vjerskim stvarima..

SarajkaDjevojka
20-05-2012, 18:04
Ima razniraznih zanimljivih i lijepih tekstova, koji odskacu svojim sadrzajem od uobicajnog.Trudi se pribliziti prosjecnom citaocu svoje misli, bez komplikovanih upada, kicenja nekim stilskim figurama i nemogucim uporedbama.
Dakle Milasa moze citati i intelektualac a da mu ne bude dosadan, a i gradjevinar ce sasvim sigurno razumijeti tok njegovih rijeci i misli.Nesvakidasnje :)

Moram jos dodati da u njegovim tekstovima nema nista nedorecenog.Najgore mi je procitati tekst, a da se kasnije pola sata pitam, na koga ili sto se kritika odnosila.Sto je pisac htio poruciti i koja je ustvari njegova " strana " u tom tekstu.Milion nedorecenosti.