PDA

Pogledaj Full Version : Dogodilo se na današnji dan



Stranice : [1] 2

caporegime
02-05-2012, 14:41
http://www.vecernji.hr/vijesti/ostojic-vazno-je-da-se-poginuli-redarstvenici-nikad-ne-zaborave-clanak-404723

masakr u borovu selu

http://www.vecernji.hr/vijesti/na-danasnji-dan-prije-17-godina-pobunjeni-srbi-raketirali-zagreb-clanak-404686

srpsko raketiranje zagreba

gorand556
13-05-2012, 12:31
13.05.1990. Mnogi će reći da je tada počeo rat.Puno navijača je sa tribine,prešlo u prve redove obrane RH.


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=dktosDLYkAo

gorand556
14-05-2012, 11:51
‎14. svibnja 1922.g. u Velikom Trgovišću rođen je prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

gorand556
25-05-2012, 15:00
BERLIN PAO, ODŽAK NIJE
U spomen na Vitezove odžačke obrane svibnja 1945.


http://www.youtube.com/watch?v=b0MNwRjiK2c&feature=related

gorand556
30-05-2012, 11:05
Dani ponosa i slave :)


http://www.youtube.com/watch?v=abIS5xQUd8o&feature=results_video&playnext=1&list=PL72810A1EAD011EEE

gorand556
09-08-2012, 17:51
Na današnji dan prije 20 godina mučki su ubijeni general-bojnik HOS-a Blaž Kraljević i 8 njegovih vitezova : Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. S nama ste zauvijek !

Mladost i emigracija

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Brzo se snašao i otvorio restoran te postao uspješan poduzetnik. Imao je dva sina sa prvom ženom Džemilom. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države. Kao član HRB-a, Blaž Kraljević je trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. ali je u tome bio spriječen od australske tajne policije ASIO.
Povratak u Hrvatsku

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava. Nakratko se vraća u Australiju radi sređivanja poslova i ponovno se vraća u Hrvatsku 28. rujna 1990.


Početak rata

Po dolasku u Hercegovinu krajem 1991., postao je šef promidžbe Hrvatske stranke prava, odnosno ogranka HSP-a za BiH, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Hercegovine i sredinom svibnja službeno prihvaća vrhovno zapovjedništvo Predsjedništva RBiH, iako jedinice pod njegovim zapovjedništvom i dalje djeluju neovisno.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovin bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s postrojbama HVO-a, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Ratni put Blaža Kraljevića

Politika Hrvatskih obrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara, Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Muslimana/Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. kolovoza zauzele su dijelove općine Trebinje. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Smrt u zasjedi

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika mostarskog HOS-a, odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i Bruno Stojić "ministar obrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne". Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u jer su oni svi "balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa" što je Kraljević odbio. Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubojice su pokušali tajno tijela odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.

Nakon toga HOS u BiH se raspao a krajem 1992. je između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka izbio krvav sukob koji je okončan tek početkom 1994. Neki od Kraljevićevih ubojica su uhićeni ali im nikada nije suđeno zbog ubojstva Kraljevića.Na nagovor Gojka Šuška, Franjo Tuđman je 3. prosinca 1996. posmrtno odlikovao Blaža Kraljevića Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa pozlaćenim pleterom, odlikovanjem koje se dodjeljuje svakom borcu poginulom u obrani Hrvatske.


izvor : hsp.hr

gorand556
14-08-2012, 11:43
NEMETIN - Razmjena Vukovarskih branitelja 14.08.1992.


http://www.youtube.com/watch?v=ElsYdEydYM8

gorand556
25-08-2012, 12:13
25.8.1991 - 25.8.2012.


http://www.mojnet.com/video-pocetak-napada-na-vukovar-25-8-1991/8e144c8fa1484d642eb4

caporegime
25-08-2012, 12:22
Prije točno 21. godinu počela je Bitka za Vukovar.

patriot
25-08-2012, 14:43
jel to sluzbeni datum ili?..ja bi stavio 15.6. I dolazak bojne zrinski il ciscenje luzca..2 ili 4.7. ak se ne varam..

exx
26-08-2012, 18:16
Zrinski su došli u lipnju i rješili određene probleme,očistili dio terena,ali bliskih susreta je bilo i ranije,tak da sam početak borbi u Vukovaru nije vezan uz dolazak bojne tamo,da nije bilo frka nebi državni vrh ni poslao bojnu Zrinski,koja je ipak imala namjenu rješavati stvari koje drugi nisu mogli i koja je morala rješiti ono (kao kasnije i Zdrug) što drugi nisu mogli.
Prije toga i dio Tigrova je bio već kod Erduda i u prostoru vovovoda i bilo je sukoba,tak da načelno prepustio bih određivanje točnog datuma samim Vukovarcima i bojovnicima koji su se nalazili tamo još od svibnja 1991.

caporegime
14-09-2012, 16:49
13. rujna 1995. oslobođen hrvatski kraljevski grad Jajce

caporegime
16-09-2012, 16:37
http://www.youtube.com/watch?v=pke9ZWNxzew

počela bitka za šibenik


http://www.youtube.com/watch?NR=1&feature=endscreen&v=XiAZppDY7RU


http://www.youtube.com/watch?v=h4OxnmjMoiU&feature=relmfu

caporegime
16-09-2012, 16:52
http://www.youtube.com/watch?v=3j66lvJVGOo&feature=relmfu


http://www.youtube.com/watch?v=seDyefUgChE&feature=relmfu


http://www.youtube.com/watch?v=KI-ZwAPYjV0&feature=relmfu


http://www.youtube.com/watch?v=DE_RiaHZGX4&feature=relmfu

gorand556
21-09-2012, 16:01
http://www.youtube.com/watch?v=vAx9QuTG8D4&feature=youtu.be

bandira
21-09-2012, 21:27
zakasnia koji dan,Split 14 rujna 1991


Zbog stalnih uznemiravanja od strane obalnih topničkih bitnica i diverzanata HRM-a, JRM je 14. studenoga u područje Splitskog kanala poslala taktičku grupu "Kaštela". Većina se brodova rasporedila u kanalu između otoka Šolte i Čiova dok je PČ-176 Mukos upućen nešto jugoistočnije kako bi nadzirao Splitska vrata.

Diverzanti HRM-a su tada u svom naoružanju imali i lakim radio vođeno torpedo koje je izrađeno u Trogiru. Cilj je bio VPBR-31 Split ili RTOP, ali se ni jedan ni drugi brod nisu približavali obali. Stoga je torpedo usmjereno na PČ-176. Torpedo je oko 17,30 sati pogodilo brod u pramčani dio i teško ga oštetilo. Preživjela posada je u panici napustila brod (spasio ih je TČ-224) ostavivši za sobom tri poginula mornara i važne brodske dokumente. Oštećeni brod, u čije je oštećene pramčane prostore prodrlo more, ostao je plutati tako da su ga mještani Šolte ribarskim brodom oteglili i nasukli u uvali Stomorska, čime je spašen od potonuća.
Kasnije je otegljen u šibensko brodogradilište gdje je obnovljen i nakon toga uvršten u sastav HRM-a pod oznakom PB-62 Šolta (od 2008. OB-02 Šolta).

Nakon toga događaja Komanda Vojnopomorske oblasti JNA stavila je sve brodove u najviši stupanj borbene pripravnosti.

TG "Kaštela" je trebala djelovati sa sjevera, a dijelovi TG "Vis" (1 VPBR Koper , 1 RTOP i 2 RČ s juga otoka Šolte. Ostali brodovi JRM-a su bili na Visu (RTOP, i nekoliko manjih brodova) i na Lastovu (VPBR Pula, 2 RČ i 2 TČ. U Neretvanskom kanalu patrolirala su 3 ML i 1 RČ. Četvrti VPBR Kotor je ostao u pričuvi i nije sudjelovao u djelovanjima.

Prosudba zapovjedništva JRM-a je bila da su Splitska vrata i Šoltanski kanal zapriječeni morskim minama i da je do gubitka Mukosa došlo zbog nailaska na minu, TG "Kaštela" i TG "Vis" se nisu smjele spojiti i zajednički djelovati.

Ratni brodovi iz sastava TG "Vis" su u 00,50 sati 15. studenoga 1991. godine otvorili topničku paljbu po otocima Braču i Šolti gađajući mjesta Milnu i Grohote te topničke položaje HRM-a. Kako im topništvo HRM-a nije odgovorilo, nastavili su paljbu do 1,20 sati po naseljenim mjestima Milna na Braču i Gornje selo na Šolti, pri čemu je nanesena znatna materijalna šteta.

Kad je brodovlje JRM-a ponovo otvorilo paljbu po naseljima, zapovjednik šoltanske bitnice Marinča rat (4 x 88 mm) je uzvraćanje paljbe po grupi protivničkih (TG "Vis"). Nakon izmjene paljbe, koja je trajala do 5,00 sati, brodovi TG "Vis" su bili prisiljeni povući se prema otoku Visu.

Istoga dana, u 6,00 sati, zapovjednik VPBR-31 Split je TG "Kaštela" dao zapovijed za djelovanje po unaprijed "odabranim ciljevima" u Splitu. Ista je zapovijed upućena i drugim snagama JNA razmještenima po vojarnama u Splitu i Divuljama.

Snage JNA iz vojarni u nisu djelovala odmah sve dok brodovi iz sastava TG "Kaštela" nisu započeli žestoki topnički udar na grad Split oko 6,30 sati iz Splitskog kanala. U tom združenom napadu snaga JNA pogađani su "odabrani ciljevi" poput Arheološkog muzeja, zgrade Općine Split, dvorane na Gripama, Higijenskog zavoda, Tehničke škole, trajekteBartol Kašić i Vladimir Nazor te mnogih drugih civilnih objekata. Na trajektu Vladimir Nazor, koji je bio privezan u gradskoj luci, smrtno su stradali Jure Kalpić, vođa stroja i Dinko Maras, upravitelj stroja, koji su se u vrijeme napada zatekli u teretnom prostoru trajekta, a kormilar Ante Vidović je bio ranjen. Osim tih žrtava u Splitu je bilo ranjeno još šest civilnih osoba.

Topničke posade sa splitskih Kašjuna, s položaja Vela Straža na Šolti i s položaja Golo brdo na Braču su odmah uzvratile paljbu. Nešto poslije 7,00 sati brodovi JRM-a su odustali od daljnjeg djelovanja po civilnim ciljevima i paljbu su preusmjerili na obalne topničke bitnice HRM-a. U međusobnoj razmjeni vatre HRM nije imala gubitaka, a pogoci obalnog topništva su bili sve precizniji i granate su padale sve bliže brodovima JRM, iako su to bili pokretni ciljevi.

U međuvremenu je i protuzračna obrana (PZO) HRM-a imala pune ruke posla. Nepovoljnim razvojem situacije za brodove TG "Kaštela" u Splitskom kanalu prisilila je JRM da im u pomoć pozove 6 zrakoplova tipa Jastreb. Djelovanjem PZO-a s otoka Brača oborena su 2 zrakoplova. Pilote je iz mora izvukao helikopter JNA. Hrvatske postrojbe nisu sprječavale akciju spašavanja.

Sve preciznijom paljbom topnici HRM-a su znatno jačeg protivnika uskoro prisilili na odustajanje od borbe i povlačenje. Naime, nakon što su se pogoci topničkih bitnica opasno približili VPBR-u i RTOP-u, zapovjednik TG "Kaštela" je oko 08,00 sati 15. studenoga zapovjedio povlačenje svih brodova iz Splitskog kanala.

S obzirom na prosudbu čelnika JRM-a da su svi prolazi iz Splitskog kanala prema Visu bili minirani, brodovi su se povlačili obilaznom rutom, odnosno Bračkim i Neretvanskim kanalom.
Značaj Boja u Splitskom kanalu [uredi]

Bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu su izuzetno značajni za noviju hrvatsku povijest. Naime, to je prva samostalna borba te velika i konačna pobjeda snaga Hrvatske ratne mornarice nad znatno nadmoćnijim pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice u Domovinskom ratu. Tom je pobjedom Hrvatska ratna mornarica deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika.

Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama Hrvatske ratne mornarice tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica je bila prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimala svodile su se na mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.

Iako je još neko vrijeme vladalo stanje proglašene pomorske blokade, na nju se nitko više nije osvrtao, a putnički i trgovački brodovi slobodno su plovili unutarnjim morskim vodama Republike HRvatske. Izuzetak je bila pomorska komunikacija prema Dubrovniku koju su još uvijek kontrolirali brodovi JRM-a, nadzirući sve terete koji su trajektima pristizali u Dubrovnik. Stoga je težište bojnih djelovanja HRM-a u 1992. godini bilo premješteno sa središnjeg dijela jadranskog pomorskog bojišta na njegov južni dio.

bandira
01-10-2012, 17:21
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=8&ved=0CEcQFjAH&url=http%3A%2F%2Fdubrovacki.hr%2Fclanak%2F43340%2F na-danasnji-dan-prije-21-godine-zapoceo-je-opci-napad-na-dubrovnik&ei=BqZpUMfEKo-Mswa_o4DwBQ&usg=AFQjCNHVag0H_HKQ2iwLOsAiWy_8ge5OTQ&sig2=neOXIT408dSyxMnkNzthIg&cad=rja

gorand556
09-10-2012, 13:25
Počivaj u miru , neka ti je laka Hrvatska zemlja...


http://www.youtube.com/watch?v=UPKsNYvqOW0&feature=related

gorand556
16-10-2012, 12:53
Na današnji dan....

Počivaj u miru.


http://www.youtube.com/watch?v=n1b_coo2Pk0&feature=related

Iris
16-10-2012, 13:20
IN MEMORIAM: Godišnjica pogibije heroja Domovinskog rata Blage Zadre

Blago Zadro je poginuo na današnji dan prije 21 godina, 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, koja je postala simbolom vukovarskog otpora. Kada se Vukovarom pročulo da je poginuo Blago Zadro, i dan danas prepričavaju njegovi preživjeli suborci, bio je to za njih i cijeli Vukovar do tada najteži udarac.
“Najradije smo nazivali dvojicu zapovjednika: Blagu Zadru i Ivana Šoljića – Velikog Joea.

Zadro je bio neumoran i činilo se da ništa nije moglo pokvariti njegov optimizam i dobro raspoloženje:

- Dobar dan, gospodine Zadro, Alenka je , sa Radija…
- Hej, bog! Pa kako ste vi danas?
- Ma, ja sam dobro, ali kako ste vi?
- Odlično, nikad bolje!
- Pa, ne bih ja baš rekla da ste ‘nikad bolje’, kad vam je jutro krenulo deset tenkova na Trpinjsku…
- Ta, idi, molim te… Kako smo razbucali one jučer, razbucat ćemo i ove danas.”

Ovaj je razgovor s Blagom Zadrom, legendarnim zapovjednikom s Trpinjske ceste, u svojoj knjizi “Glasom protiv topova” prenijela Alenka Mirković, novinarka radija Vukovara i kolegica Siniša Glavaševića.

Laka ti Hrvatska gruda,počivaj u MIRU BOŽIJEM.

gorand556
05-11-2012, 19:01
ZA HRVATSKU KAO TIGAR!

Prva gardijska brigada iz sastava OS RH , čuveni " Tigrovi " utemeljena je 05. studenog 1990. godine u povijesnoj bazi Rakitje nadomak Zagreba.
U dramatičnom procesu stvaranja Hrvatske vojske, 1. gardijska brigada Tigrovi odigrala je ključnu ulogu , dajući iznimni doprinos velikoj pobjedi u Domovinskom ratu. Izvršavajući ratne zadaće diljem Domovine gdje god su to okolnosti zahtjevale Tigrovi su iznjedrili niz čuvenih ratnika i uspješnih zapovjednika koji se danas nalaze na ključnim mjestima u OS RH.



http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=omy583TYQ5w#!


http://www.youtube.com/watch?v=usF8Ti9wU_A&feature=related

gorand556
10-11-2012, 22:58
SLAVA IM


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=wImdJLliVQA#!

Inkvizitor
11-11-2012, 01:07
Koje epsko samožrtvovanje. Za ovo dosad nisam ni znao. Pokoj im duši junačkoj. :cry

ljuta trava
11-11-2012, 01:38
Pokoj im duši ...
Sramota je ako ovakvi junaci padnu u zaborav .

NorthStand
11-11-2012, 14:22
Ne postoji uzalud naziv, "častan ko Hrvat". Počivali u miru, braćo hrvatska.

gorand556
15-11-2012, 16:09
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=XsHdOIF5goc

milky way
18-11-2012, 07:27
http://www.youtube.com/watch?v=EXm0wV_Bk4Y


http://www.youtube.com/watch?v=9t7TJ22olEQ

ZGabriel
18-11-2012, 13:12
http://www.youtube.com/watch?v=DQmPnKNZeZ4

ZGabriel
18-11-2012, 13:13
www.youtube.com/watch?v=JgF77XenwhA

gorand556
18-11-2012, 16:53
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao politička, kulturna, gospodarstvena i područna cjelina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljena je 18. studenoga 1991. godine.[1] Osnovana je od strane političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu,[2] kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg-Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.[3]






Knjiga Ferde Šišića sa imenom Herceg-Bosna
Pojam Herceg-Bosna je složenica koja je nastala početkom XX. stoljeća u određenim hrvatskim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam Bosna i Hercegovina. Neki hrvatski povjesničari poput Ferde Šišića za područje Bosne i Hercegovine koristili su isključivo naziv Herceg-Bosna[4], a taj su naziv još koristili Hamdija Kreševljaković, Vladko Maček i Aleksandar Karađorđević.[4] Mladen Lorković i Dominik Mandić su koristili oba naziva (Herceg-Bosna, Bosna i Hercegovina) kao istoznačnice.[4]

Naziv Herceg-Bosna prihvatila je početkom '90-ih godina XX. stoljeća politika Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je također pod tim pojmom smatrala kompletno ovozemlje Bosne i Hercegovine.[4] Poslije 18. studenog 1991. godine, taj se pojam vezao za Hrvatsku zajednicu poslije Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu sa sjedištem u Grudama.

http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/155941_519453394733723_84938625_n.jpg

gorand556
20-11-2012, 01:28
Za sve ubijene na današnji dan prije 21 godinu ,neka se nikad ne zaboravi ....


http://www.youtube.com/watch?v=Vrsiue__kns

gorand556
05-12-2012, 13:00
SJECANJE NA HEROJE

Bitka na Rosinjači, jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, najjači prodor usmjerili su kroz šumu Rosinjača na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, položaje u šumi Rosinjača držale su samo snage ojačane desetine 106. osječke brigade HV (svega 16 hrvatskih vojnika). U neravnopravnoj borbi, pokušavajući zaustaviti prodor daleko jačeg i brojnijeg neprijatelja (u snazi oklopno-mehaniziranog bataljona), toga dana izginuli su svi hrvatski branitelji u šumi Rosinjača. Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogučivši konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku. Ponajviše zahvaljujući njihovom otporu grad je toga najkritičnijega dana ipak obranjen. Tog 5. prosinca 1991. godine sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osječke brigade HV.

U Rosinjači su poginuli: Salko Ahmić, Ivica Babaja, Pavao Begonja, Stjepan Ezer, Damir Farago, Berislav Genčić, Zoran Gnjatović, Ivan Hap, Zoran Kišasondi, Siniša Knežević, Mladen Milanković, Davor Milas, Matija Olujić, Ivan Sekanić, Goran Stjepanović i Mihajlo Pelegrin, čije tijelo nije nađeno.

Dragi nasi branitelji, svojom hrabsroscu ste obranili sve nas, nas grad, nasu domovinu.
Neka vam je laka Hrvatska gruda za koju ste poginuli! Pocivali u miru Božjem.



http://www.youtube.com/watch?v=XsomijEUuRU

Marta
05-12-2012, 13:18
Vjecna im hvala i slava!

Stiliana
06-12-2012, 13:17
http://www.youtube.com/watch?v=jogRQF1DwYw

Unatoč međunarodnim reakcijama, granatiranje Dubrovnika i pješački napadi na najisturenija mjesta obrane nastavljeni su istim intezitetom, a na blagdan svetoga Nikole 6. prosinca 1991. godine izvršen je napad koji će ostati upamćen kao najžešće razaranje stare gradske jezgre Dubrovnika koja je pod zaštitom UNESCO-a, u povijesti. Napad na sve crte obrane, koji je započeo u 05:40 sati, trajao je cijeli dan, a najžešći napadi i granatiranja bili su usmjereni na utvrdu Imperial, naselja Sustjepan i Nuncijatu i na hotel Belvedere. Iako brojčano oko 20 puta slabiji, branitelji utvrde, kojih je toga dana na položaju bilo tridesetak nasuprot daleko bolje naoružanih pripadnika JNA i četnika dragovoljaca te potpore od oko 700 neprijateljskih vojnika tenkovskih, topničkih i raznih drugih postrojbi, u bliskim su borbama tijekom bitke za Srđ uspjeli odbiti sve napade.[23] [24] Nakon cjelodnevne borbe za utvrdu, po kojoj je u jednom trenutku zapucalo i topništvo obrane, jer su se četnici uspjeli popeti na utvrdu u kojoj su bili branitelji, negdje u poslijepodnevnim satima napad neprijatelja je uz njihove velike gubitke odbijen. Samo na Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno obilježeni bijelim barjacima UNESCO-a.[25] Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, koji je bio pretrpan izbjeglicama, poginula su trojica vatrogasaca. Poginulo je četrnaest civila, a 52 ih je bilo ranjeno.[26] Poginulo je i pet branitelja, od čega četvorica u Sustjepanu koji je cijeli dan bio pod udarom topništva i pješaštva JNA. Taj je dan označio prekretnicu u ratu oko Dubrovnika. Moral branitelja je značajno porastao, a neprijatelj je shvatio da osvajanje Dubrovnika neće ići onako lako kako je zamislio.

Tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada HV kasnije dobiti svoju oznaku 163.

Inkvizitor
06-12-2012, 14:22
163 branitelja samo. pa gdje su ostali muškarci bili?

Stiliana
06-12-2012, 15:00
dobro pitanje... znaš da je dosta muških otišlo brodom ća iz DBK s obiteljima...

Tomahawk
10-12-2012, 16:35
Na danasnji dan je umro Franjo Tudman

ljuta trava
10-12-2012, 16:51
Na danasnji dan je umro Franjo Tudman


Na naslovnici još uvijek ni slova !!!!!!!!!!!!

NorthStand
11-12-2012, 00:44
počivao u miru, dragi i veličanstveni prvi predsjedničke suverene Republike Hrvatske!

ljuta trava
11-12-2012, 09:19
počivao u miru, dragi i veličanstveni prvi predsjedničke suverene Republike Hrvatske!


Počivao u miru , i laka mu Hrvatska zemlja , koju je toliko volio .

ZGneredi
21-12-2012, 00:30
šteta što je ova tema zamrla

evo ja ću svoj skromni doprinos dati dodavanjem ove kronologije sa jedne malo manje poznate bojišnice, uz poseban naglasak na današnji datum (20.12.)....bio tamo, doživio i vidio svašta, 20.12. preživio jedva, uz puku sreću...

http://www.sirac.hr/stranice/vijesti/2011/Sirac%20-%20kratka%20ratna%20kronologija%20(1991-1992).pdf

gorand556
15-01-2013, 13:48
Na današnji dan obilježava se 21. obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske.


http://www.youtube.com/watch?v=Kim94X46rKk

gorand556
22-01-2013, 16:17
http://www.youtube.com/watch?v=DbXSVjGfH_c

NorthStand
22-01-2013, 17:34
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/76408-gotovina-u-maslenici-smo-stekli-sva-znanja-potrebna-za-konacnu-pobjedu.html

ZGneredi
23-01-2013, 09:40
Akcija Maslenica '93

Najjači i najintenzivniji fight u cijelom DR-u

Blefer
23-01-2013, 10:01
od nekih mojih rođaka koji su učestvovali u borbama oko Kašića čuo sam priču da je tamo stvarno bio žestok sukob i da su u tri navrata pokušavali da vrate položaje ali da su hrvatske snage uspele da se održe uprkos gubicima pogotovo u trećem pokušaju

caporegime
23-01-2013, 12:35
da. bilo je žestoko.
bilo je biti ili ne biti.

kotula
23-01-2013, 14:05
super je ovaj petominutni filmić ministarstva obrane o vro maslenica.

dinamičan je i zanimljiv.

kad bi barem ministarstvo obrane više radilo na populariziranju domovinskog rata.

bandira
23-01-2013, 18:22
od nekih mojih rođaka koji su učestvovali u borbama oko Kašića čuo sam priču da je tamo stvarno bio žestok sukob i da su u tri navrata pokušavali da vrate položaje ali da su hrvatske snage uspele da se održe uprkos gubicima pogotovo u trećem pokušaju

žestoko je bilo još danima i mjesecima nakon početnog fajta.
Nešto od toga sam stavio na forum,
uglavnom sa vaše strane je bila kako se pokazalo najbolja brigada Srba iz Hrvatske 92 mtbr Benkovac pojačana sa respektabilnim snagama bataljon "Banija", bataljon "Kordun", bataljon iz 103. pbr (Lapac), četnički bataljon Jove Ostojića , bataljon "Vukovi s Vučjaka", bataljon milicije, 1 tenkovski vod (???vjerojatno iz 4. lpbr), "Arkanovi tigrovi" i Kosmetsko-toplički odred.

Sa naše strane u izvedbi operacije i u obrani dostignutih crta bojišnice sudjelovale sve gardijske brigade, što mislim da se nije ponovilo više u nijednoj operaciji.
Također je bitno pripomenuti da je to prva akcija u kojoj je sudjelovalo naše ratno zrakoplovstvo

Inkvizitor
23-01-2013, 19:16
Da netko ne bi pomislio da su cijele brigade bile u fajtu. Dijelovi brigada. I to ne sve na maslenici . Je li 9-ta brigada bila samo na Velebitu. Pa peta.? Sedma? Prva.? Mislim da su glavninu iznijele 4- ta u napadu i 3-ća u odbijanju kontranapada kad je desantirana na Maslenicu i ona je imala najveće gubitke.

caporegime
23-01-2013, 19:51
udar na najtežem pravcu je izvela 4. brigada. dijelovi 1. i 9. su sudjelovali na velebitskom dijelu zajedno sa specijalnom policijom.
na ravničarkosm dijelu najteže je bilo bojni 3. brigade koja je pretrpila najjači srpski udar, tj. protunapad.
održala je položaje iako je bilo jako čupavo.
tih dana među srbima poginuli su zapovjednici benkovačke brigade kao i vukova s vučjaka.
srećom nisu uspjeli jer bi s obzirom na onoliku količinu snaga, da su probili, doveli hrvatsku u još teži položaj nego je bio prije akcije.

Inkvizitor
23-01-2013, 19:58
udar na najtežem pravcu je izvela 4. brigada. dijelovi 1. i 9. su sudjelovali na velebitskom dijelu zajedno sa specijalnom policijom.
na ravničarkosm dijelu najteže je bilo bojni 3. brigade koja je pretrpila najjači srpski udar, tj. protunapad.
održala je položaje iako je bilo jako čupavo.
tih dana među srbima poginuli su zapovjednici benkovačke brigade kao i vukova s vučjaka.
srećom nisu uspjeli jer bi s obzirom na onoliku količinu snaga, da su probili, doveli hrvatsku u još teži položaj nego je bio prije akcije.

Ja mislim da bi bilo teško da su probili ali zakratko. Nisu Srbi više mogli držat konstatnu crtu. A protuudar na Maslenice im je bio labuđi pjev. Što su mogli tu su dali, poslije je bilo samo, kad će i za koliko će.

bandira
23-01-2013, 20:23
Da netko ne bi pomislio da su cijele brigade bile u fajtu. Dijelovi brigada. I to ne sve na maslenici . Je li 9-ta brigada bila samo na Velebitu. Pa peta.? Sedma? Prva.? Mislim da su glavninu iznijele 4- ta u napadu i 3-ća u odbijanju kontranapada kad je desantirana na Maslenicu i ona je imala najveće gubitke.

U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split (4. gardijska brigada "Pauci", taktičke grupe 112. i 113., 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna VP), specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.

U obrani dostignutih pozicija su linije držale i različite domobranske postrojbe... momp Hvar,Dugi Otok Ugljan,domobranska bojna Obrovac,141 brigada...

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCsQFjAA&url=http%3A%2F%2Fveterani-mompzvir-hvar.com%2Fpovijest-odreda%2F&ei=UyUAUY66AaSR4AT2xYG4DQ&usg=AFQjCNEoTCoU2MsVsDdPxZLG_BC6sZs9RA&sig2=vYEVJnr78EQyvKCzTa_fKw&cad=rja

Inkvizitor
23-01-2013, 22:06
U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split (4. gardijska brigada "Pauci", taktičke grupe 112. i 113., 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 40. inženjerijska bojna, 72. bojna VP), specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.

U obrani dostignutih pozicija su linije držale i različite domobranske postrojbe... momp Hvar,Dugi Otok Ugljan,domobranska bojna Obrovac,141 brigada...

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCsQFjAA&url=http%3A%2F%2Fveterani-mompzvir-hvar.com%2Fpovijest-odreda%2F&ei=UyUAUY66AaSR4AT2xYG4DQ&usg=AFQjCNEoTCoU2MsVsDdPxZLG_BC6sZs9RA&sig2=vYEVJnr78EQyvKCzTa_fKw&cad=rja

Znači nema 5-te i 7-me gardijske.

bandira
23-01-2013, 22:28
Znači nema 5-te i 7-me gardijske.

5. gardijska je zaminila 3. gardijsku (ovi Hvarani sa Novigrada šta sam stavia link su najprije bili potčinjeni 3, pa drugi dio terena 5. gardijskoj),

a 7. gardijska je osnovana mislim samo misec dana prije operacije,Vjerovatno su neki iz 1. posli prišli u 7.
(Iz 5. bojne 1. gardijske je nastala 7. gardijska)

Blefer
24-01-2013, 10:45
žestoko je bilo još danima i mjesecima nakon početnog fajta.
Nešto od toga sam stavio na forum,
uglavnom sa vaše strane je bila kako se pokazalo najbolja brigada Srba iz Hrvatske 92 mtbr Benkovac pojačana sa respektabilnim snagama bataljon "Banija", bataljon "Kordun", bataljon iz 103. pbr (Lapac), četnički bataljon Jove Ostojića , bataljon "Vukovi s Vučjaka", bataljon milicije, 1 tenkovski vod (???vjerojatno iz 4. lpbr), "Arkanovi tigrovi" i Kosmetsko-toplički odred.

Sa naše strane u izvedbi operacije i u obrani dostignutih crta bojišnice sudjelovale sve gardijske brigade, što mislim da se nije ponovilo više u nijednoj operaciji.
Također je bitno pripomenuti da je to prva akcija u kojoj je sudjelovalo naše ratno zrakoplovstvo

ovi moji su bili u tom "kosovsko topličkom odredu" i po njihovoj priči imali su troje poginulih, ako se dobro sećam bili su više od mesec dana na tom području pa su zamenjeni drugom grupom, znam da je u tim akcijama poginuo vođa vukova sa vučjaka

Inkvizitor
24-01-2013, 11:51
Veljko Milanković.

NorthStand
24-01-2013, 12:37
Ja mislim da bi bilo teško da su probili ali zakratko. Nisu Srbi više mogli držat konstatnu crtu. A protuudar na Maslenice im je bio labuđi pjev. Što su mogli tu su dali, poslije je bilo samo, kad će i za koliko će.

nisu oni imali šanse, kad smo se mi naoružali to je bio kraj priče. i da se VJ uključila u rat, rat bi samo duže trajao i bilo bi više mrtvih, ali mi bi svejedno pobjedili. milošević je znao, da mu se takva vrsta rizika ne isplati, zato kad je krajina pala nije ni pokušavao intervenirat da je spasi preko VJ.

Inkvizitor
24-01-2013, 12:50
nisu oni imali šanse, kad smo se mi naoružali to je bio kraj priče. i da se VJ uključila u rat, rat bi samo duže trajao i bilo bi više mrtvih, ali mi bi svejedno pobjedili. milošević je znao, da mu se takva vrsta rizika ne isplati, zato kad je krajina pala nije ni pokušavao intervenirat da je spasi preko VJ.

On nije mogao i da je htio. Sankcije su toliko uništile Srbiju da ona nije mogla voditi rat tri dana. Nestašica svega. Ljudi se tuku za kruh koji im se baca iz kamiona. Benzin se prodaje u plastičnim bocama.

S čim ćeš onda ratovat. Rat između ostalog vodii ekonomija..ako je ona srušena..rat si izgubio..nema tu junaštva.

Blefer
24-01-2013, 14:39
baš tako!
onog trenutka kad su Srbiji uvedene ekonomske sankcije gotovo je bilo sa ozbiljnim ratom jer vojska koja nema logistiku iza sebe nema šta da traži na frontu koliko god bili hrabri njeni vojnici

Uroš
24-01-2013, 15:15
Može i tako da se posmatra, a može i kao kontraargument da se navede 1999. godina i rat na Kosovu i sa NATO paktom. Srbija je 1999. mogla biti samo još iscrpljenija i slabija. VJ i MUP (pošto su PJP odrađivale najveći posao, VJ je bila uglavnom na granici gde je sprečavala upade iz Albanije i Makeodnije) su, sportski rečeno, sasvim solidno izgledali. Logistika je, uprkos udarima NATO-a na sve vojne i komunikacione kapacitete, funkcionisala odlično.

Sankcije su posle Dejtona samo ublažene, ostao je tzv. spoljni zid sankcija do početka 1999. a onda je i to pooštreno i Srbija je onda sve do 5. oktobra bila pod sankcijama kao u periodu 1992-1995 (sem što nisu bile ponovo uvedene sportske i kulturne sankcije).

caporegime
24-01-2013, 15:42
jedno je solidno izgledati kad protiv sebe imaš 5 puta manje protivnika naoružanih puškama bez ikakve organizacije a uspjeh ti je na vrijeme se sakriti pred nato avionima.
posve je drukčije kad trebaš ići na organiziranu vojsku koja oslobađa svoj teritorij i koja zadnjih nekoliko godina samo niže pobjede a ti pod sankcijama, s istim ustrojstvom vojske kao i prije 4 godine kad je ta ista vojska u odnosu na svoju premoć pokazala manje više ništa.

Uroš
24-01-2013, 15:57
Informiši se malo o ratu na Kosovu, za početak. Prvo, OVK je imala vojnu organizaciju, direktnu vazdušnu podršku NATO-a i kompletnu podršku lokalnog stanovništva. Drugo, to je bio jedan front unutar samog Kosova, drugi front je bio na granici sa Albanijom gde se tuklo i sa OVK, i sa regularnom vojskom Albanije kao i sporadično sa američkim izviđačko-diverzantskim jedinicima. Treće, iz vazduha nije bilo selektivnog bombardovanja kao u ostatku Srbije (saobraćaj, komunikacioni centri, vojne mete), na Kosovu se radilo o klasičnim ratnim vazdušnim operacijama, uz učešće lake avijacije (famoznih Apača je li) duž granice se maltene radilo o tepih bombarodvanju, na Paštriku, Koritniku, na Košarama isto...

Naravno, može da se gleda i iz ugla da je Srbija 1995. iscrpljena i slaba, samo postavljam pitanje zar onda 4 godine kasnije nije bila još iscrpljenija i sa još manje goriva nego 1995. pošto se radilo u maltene istim okolnostima sankcija i izolacije?

caporegime
24-01-2013, 16:15
pa ako ti uspoređuješ ovk i hv.......:facepalm
imali su i apači vojnu organizaciju.
1999 je bilo povoljnije nego 1995 jer bi po toj logici sada bilo najgore. (jer ljudi uvijek kukakaju kako im je sve gore i gore)
ako ništa, barem je na slobdnom tržisštu bilo goriva ai vojna organizacija se promijenila pa je srbija već imala ustrojene profi postrojbe.

p.s. albanija je kao država kihnula 1997. između ostaloga im je i vojska otišla kućama. godinama poslije se nisu oporavili.
tako da ti navodni sukobi s regularnom albanskom vojskom spadaju u onu vrstu propagande gdje se sebi pokušava dati na važnosti.
nešto kao što je 1992 svaki drugi dan srpski dnevnik izvještavao o tenkovima leopard hrvatske vojske

Blefer
24-01-2013, 16:32
pa ako ti uspoređuješ ovk i hv.......:facepalm
imali su i apači vojnu organizaciju.
1999 je bilo povoljnije nego 1995 jer bi po toj logici sada bilo najgore. (jer ljudi uvijek kukakaju kako im je sve gore i gore)
ako ništa, barem je na slobdnom tržisštu bilo goriva ai vojna organizacija se promijenila pa je srbija već imala ustrojene profi postrojbe.

p.s. albanija je kao država kihnula 1997. između ostaloga im je i vojska otišla kućama. godinama poslije se nisu oporavili.
tako da ti navodni sukobi s regularnom albanskom vojskom spadaju u onu vrstu propagande gdje se sebi pokušava dati na važnosti.
nešto kao što je 1992 svaki drugi dan srpski dnevnik izvještavao o tenkovima leopard hrvatske vojske

na granici prema Albaniji bilo je sukoba sa pripadnicima albanske vojske kao i sa OVK borcima uz solidnu potporu vazdušnih snaga NATO i što je već pisao UROŠ to je bila prva linija druga je bila u untrašnjosti KOsova dranica i metohijski deo i treće u lapskoj dolini prema granici sa centralnom Srbijom, taj otpor su srpske snage slomile jer su imale logistiku iza sebe iz centralne Srbije je stizalo sve što treba vojsci i policiji na Kosovu, NATO je zato i gađao sve komunikacije oko Kuršumlije i porušio prugu na tom delu jer se tako dopremalo gorivo, dugoročno ne bi Srbija izdržala ni na KOsovu ali još par meseci smo mogli da budemo zančajni pogotovo prema OVK
no da ne kvarimo temu tom pričom ovo je ipak o ratu u Hrvatskoj

caporegime
24-01-2013, 16:40
ama koje albanske vojske?
albanije se umalo nije raspala 1997 godine

http://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=albanija%201997%20riots&source=web&cd=1&cad=rja&ved=0CDAQFjAA&url=http%3A%2F%2Fen.wikipedia.org%2Fwiki%2FAlbania n_Rebellion_of_1997&ei=5EYBUYnWIqXJ4ATQ2ICwBA&usg=AFQjCNGqJqnn9o7G_tdIy3LkxfdmB0EPPg&bvm=bv.41248874,d.bGE

vojnici otišli kućama a rulja pokupila svo oružje.
uroš ovdje govori kako je srbija 1999 bila još u težem položaju nego 1995 a onda ispali priču o albanskoj vojsci iako je ta vojska nestala.
2 godine nakon nestanka nije se mogla ni na papiru oporaviti a kamoli djelovati kao oružana formacija.
ja shvaćam da je to bilo potrebno za dizanje morala i dramatiziranje situacije kao što su naši tako pričali da je kod vukovara poginulo 15 000 srba i jna vojnika, ali dajte malo logike i egzaktnih podataka

Inkvizitor
24-01-2013, 16:46
I nije isto djelovati i poslati vojsku na Hrvatsku 95-te preko uzanog koridora a goriva nemaš i "ratovati" protiv aviona na svojoj teritoriji..i sa "vojskom" kakva je OVK.

Koliko vidim najveća bitk au tom ratu je bilo na nekoj karauli. Gdje su tu manevri većih jedinica, gdje tenkovski prodori, gdje velike artiljerijski dvoboji. Rat s OVK je mogla voditi jedinica spec policije i još neke vojne manje postrojbe.

I nisu li sankcije Srbiji ukinute nakon prekida rata u BiH. Barem one glavne.

NorthStand
24-01-2013, 18:06
On nije mogao i da je htio. Sankcije su toliko uništile Srbiju da ona nije mogla voditi rat tri dana. Nestašica svega. Ljudi se tuku za kruh koji im se baca iz kamiona. Benzin se prodaje u plastičnim bocama.

S čim ćeš onda ratovat. Rat između ostalog vodii ekonomija..ako je ona srušena..rat si izgubio..nema tu junaštva.

ali ostaje gorčina, kad se zna da su toliki životi izgubljeni, i da se sve sranje događalo na našem teritoriju. zato danas srbi iz srbije mogu pričat šta pričaju, jer oni rat nisu osjetili na svojoj koži već na televiziji, a ono malo što jesu kukaju i plaču i dan danas. (Nato bombardiranje srbije) iskreno, volio bi vidjet srbe u našoj poziciji 1991, bez oružja(ono što smo imali je bio žešći vic za JNA) bez međunarodne podrške, i opet staneš na crtu i držiš se do trenutka dok i sam ne dođeš u poziciju da se možeš ravnopravno borit. mislim da je bila obratna situacija, srbi bi najebali ko žuti. da smo mi imali takvu prednost, ne bi se sve završilo na hrvatskim granicama već malo dublje na njihovom teritoriju. ali neka, ne treba nam ništa tuđe, hrvati nisu kompleksaši da kukaju i plaču za tuđim teritorijem. neka im vojvodina, bitno da smo ono što je naše obranili, a to je herceg bosna izuzev posavine(bilo bi dobro da smo i nju sačuvali, ali bože moj) i granice RH. svoje ne damo, tuđe ne želimo. to nam je uvijek bio moto, hrvati nisu narod koji ima potrebu svojatat teritorije susjednih naroda, kako to nama naši susjedi uredno rade, od slovenaca do crnogoraca mađara srba talijana, ima ih ko u priči a svi žele ponešto hrvatskog teritorija.

a naravno da je za pobjedu u ratu presudna ekonomija, naša je jača nego srpska oduvijek, oni imaju više bogataša ali mi imamo jaču ekonomiju. jedino nas slovenci šišaju, kad se uzme u obzir standard i BDP po glavi stanovnika od ex-yu zemalja. ali zato nas sad i blokiraju za EU, jer se boje da nakon što uđemo u EU tu poziciju najbolje stojeće ex-yu zemlje ne izgube i to baš od hrvatske. a mogli bi, kad bi mi imali iti malo normalne političke elite. no nije tema, pa nećemo o tome previše. neka smo mi tu maslenicu odvojevali ko ljudi, pa neka srbi i ostali pričaju kako nam je NATO bio od presudne pomoći. valjda ne trebam spominjat, da hr 1993 nije bila niti blizu NATO savezu. čak nam ni amerikanci još uvijek nisu bili skloni, a daljnja napredovanja naše vojske su zaustavljena baš pod pritiskom međunarodne zajednice. toliko o tome, da su hrvati u vrijeme rata bili miljenici zapada kako to srbi govore.

bandira
24-01-2013, 20:05
ovi moji su bili u tom "kosovsko topličkom odredu" i po njihovoj priči imali su troje poginulih, ako se dobro sećam bili su više od mesec dana na tom području pa su zamenjeni drugom grupom, znam da je u tim akcijama poginuo vođa vukova sa vučjaka

Maslenica je bio novi vid ratovanja za srpsku stranu,više nije bilo prevlasti u naoružanju, što no bi se reklo pravi fajt,

iz srpskih izvora

http://www.zaslike.com/files/q0wmjiyt1uvzxe37ibe1.jpg

http://www.zaslike.com/files/wkt0bm8k9yt1d14f2l1d.jpg

http://www.zaslike.com/files/176a7fry8e4xcf94lu.jpg

http://www.zaslike.com/files/8t2bicsfnv89qc78wnu0.jpg

http://www.zaslike.com/files/jpxihh61oyqs6dh3vq1h.jpg

bandira
24-01-2013, 21:40
Veljko Milanković.

osim njega od značajnijih srpskih žrtava tada

http://www.zaslike.com/files/t22kvab1f77lliopbxwe.jpg

http://www.zaslike.com/files/w067wccraqdgas72hmna.jpg

http://www.zaslike.com/files/p9br35gypkhwp7ca2rlj.jpg

ps,od snaga HRM na Maslenici je poslje bila i mornarička pješadija
-Cres,Lošinj
-Brač
-Pula
-Split

skoro 550 ljudi,domobrana sa Hvara i Visa je zimu 1994 držalo crte na južnom Velebitu ispred sela Maruna (mala Bobija,)

Blefer
25-01-2013, 10:07
I nije isto djelovati i poslati vojsku na Hrvatsku 95-te preko uzanog koridora a goriva nemaš i "ratovati" protiv aviona na svojoj teritoriji..i sa "vojskom" kakva je OVK.

Koliko vidim najveća bitk au tom ratu je bilo na nekoj karauli. Gdje su tu manevri većih jedinica, gdje tenkovski prodori, gdje velike artiljerijski dvoboji. Rat s OVK je mogla voditi jedinica spec policije i još neke vojne manje postrojbe.

I nisu li sankcije Srbiji ukinute nakon prekida rata u BiH. Barem one glavne.

OVK nije bio spreman za veće bitke a nije ni imao artiljeriju sem kad je dobijao podršku iz Albanije u sukobima na granici pa je tako kao najorganizovanija akcija sa njihove strane izvedena u leto '98 na području Orahovca gde su par dana čak i držali taj gradić pod kontrolom i u skoro isto vreme u selu Lodža ispred Peći imali su dvodnevnu borbu sa pripadnicima Munja iz Peći i bilo je poginulih sa obe strane, tu je bila stacionirana neka brigada OVK(njihov termin) koju je vodio Tahir Zemaj koji je bio direktno podređen Bukošiju premijeru u egzilu i Rugovi, ostale jedinice OVK imale su svoje komandante po regionima i većinom samostalno delovale tako da nije bilo moguće povezati ih za neku veću akciju

Inkvizitor
25-01-2013, 10:45
OVK nije bio spreman za veće bitke a nije ni imao artiljeriju sem kad je dobijao podršku iz Albanije u sukobima na granici pa je tako kao najorganizovanija akcija sa njihove strane izvedena u leto '98 na području Orahovca gde su par dana čak i držali taj gradić pod kontrolom i u skoro isto vreme u selu Lodža ispred Peći imali su dvodnevnu borbu sa pripadnicima Munja iz Peći i bilo je poginulih sa obe strane, tu je bila stacionirana neka brigada OVK(njihov termin) koju je vodio Tahir Zemaj koji je bio direktno podređen Bukošiju premijeru u egzilu i Rugovi, ostale jedinice OVK imale su svoje komandante po regionima i većinom samostalno delovale tako da nije bilo moguće povezati ih za neku veću akciju


Pa to i kažem u kontekstu onog ..kako je VJ mogla ratovat 99-te a nije mogla 95-te. To je neusporedivo.

NorthStand
27-01-2013, 21:42
http://www.vecernji.hr/vijesti/casnik-gray-riskirao-zivot-tajno-pustio-vodu-i-spasio-dolinu-cetine-clanak-502768

svaka čast ovom britancu, ipak je on vojnik, a ne političar. spasio je dolinu cetine od velike tragedije, i na tome mu od srca možemo čestitat.

Inkvizitor
27-01-2013, 22:29
Koja je to monstruozna zamisao..srušiti branu i potopiti sve nizvodno.

S kim smo mi imali posla...sve se zaboravilo.

NorthStand
28-01-2013, 20:21
ja uvijek kažem, da su srbi kad se sve realno sagleda dobro i prošli. pa čovječe božji, oni danas u hr imaju status ugrožene endemske vrste. a šta su sve radili protiv nas, i naše države. još su po svim mogućim funkcijama, medicina pravosuđe policija, stari moj koliko ih samo ja znam da rade i uživaju sva prava, a koliko hrvata ima koji ne mogu naći ni poso a kamoli tako visoko kotirat u donošenju nekih odluka. njima ovdje teče med i mljeko, a vojvoda nikolić još ima obraza prozivat hrvatsku zbog neiskrenosti. :rofl

crni bombarder
02-02-2013, 15:10
Ink bogati, gledam upravo na tv, srpski dokumentarac o Rascanima.... jebo Jasenovac, kako ih je klalo tamo.... o cemu je tu rijec?

ZGabriel
02-02-2013, 15:20
http://www.vecernji.hr/vijesti/casnik-gray-riskirao-zivot-tajno-pustio-vodu-i-spasio-dolinu-cetine-clanak-502768

svaka čast ovom britancu, ipak je on vojnik, a ne političar. spasio je dolinu cetine od velike tragedije, i na tome mu od srca možemo čestitat.


dobio je i odlikovanje od Predsjednika za ovaj čin. :zubo
snimili su dokumentarac o njemu, bit će prikazan na dan HRT-a u svibnju.

čovječe, mogao bi se snimiti dobar akcijski film o tom događaju. kad direktni sudionici pričaju o tome, skroz se uživiš...

Inkvizitor
02-02-2013, 17:54
gledam upravo na tv, srpski dokumentarac o Rascanima.... jebo Jasenovac, kako ih je klalo tamo.... o cemu je tu rijec?

imaš tu

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=41&page=2


Rašćani su bili selo sa kojih par sto stanovnika..tu su sakupljeni Srbi iz Duvna i okolice na početku rata tj nakon pada Kupresa..Srba je u općini bilo oko 500

Nije to bio nikakav logor..evo tu se iz njega odšetalo 12 ljudi. ne znam je li bilo koje ubojstvo i sigurno da su neki ljudi maltretirani ali što je to u odnosu na srpske logore npr..

ogledalce
08-05-2013, 00:18
Na današnji dan 1991. godine Hrvati iz Širokog Brijega i susjednih općina zaustavili su prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara i nenaouružanim ljudstvom tenkovsku kolonu ugoslavenske Narodne Armije u mjestu Polog koje se nalazi između
Mostara i Širokog Brijega. Za hrvatski narod bila je to prekretnica koja je pokazala da se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak. JNA je tada tvrdila da se radi o "redovnoj vojnoj
vježbi i manevru" no Hrvati su shvatili da je postrojba bila pripravna za oružanu borbu. Navodno su tenkovi i oklopna vozila koja su krenula iz mostarske vojarne upućena zauzeti položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske. Nakon intervencije iz
Hrvatske lokalni Hrvati su, nakon dva dana, pustili tenkove prema Kupresu. Time je spriječeno razmještanje oružja i opreme na što bolje položaje za agresiju na Hrvatsku. Prema spomenutom
događaju 2012. godine snimljen je i dokumentarni film "Tri dana" koji prikazuje zbivanja 7., 8. i 9. svibnja 1991. u mjestu Polog.

https://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-frc1/393157_460999717314464_500719735_n.jpg

moonlight
02-05-2014, 22:58
Danas, u Zadru...Ante Gotovina i majka Marija, majka Damira Tomljanovića-"Gavrana"...osjeti se taj ushit i ovako preko slike...sjajna slika...


http://www.vecernji.hr/media/cache/62/e8/62e8786e6761bc07f1ce269c02fe1f75.jpg

NorthStand
04-05-2014, 20:37
http://www.udruga-gavran.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=115:ideja-stvaranja-epurina&catid=43:the-community&Itemid=69

interceptor
06-05-2014, 19:21
https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-frc3/t1.0-9/s600x600/10259804_734360036615743_5086628421959648069_n.jpg

6.5.1991. Demonstracije radnika škvera i građana Splita ispred zgrade VPO, današnje Banovine.Split nije mogao otrpjeti teror jna u Kijevu i ostalim dijelovima Lijepe Naše, pa je morao artikulirati na način kako samo "on" to zna.
Sjećam se da sam zadnji papir predao za specijalnu policiju taj dan ja i pokojni Edo Vidaković pripadnik 4. brigade. Netom sam došao iz jna i htio sam se odmah uključiti u obranu. Nisi više mogao gledati na vijestima sve ono šta se događalo... Pok. Edo je čini mi se taman došao sa broda ako se ne varam, jer je bio navigava.Odmah smo se ja i on priključili demonstracijama. Kako je samo taj čovjek gorio za Hrvatskom to je bilo nevjerojatno.Pa evo nek ovaj spomen na taj dan bude njemu u čast.
Sjećam se onih naguravanja,bacali smo sve i svašta na transportere, uplašenih i zbunjenih lica vojnika kojima se davalo jelo i piće... Prije kojih mjesec dana i ja sam bio kao i oni,šta više trebao sam ići u Bg kad su bile demonstracije 9.3. 91. samo su nas vratili...
Sjećam se vađenja pištolja Mate Tijarice :), hrabrog momka koji se popeo,skinuo yu zastavu i stavio hrvatsku na zgradu VPO.Još hrabrijih momaka Zvonarić,Begonja i barba Glavinović koji su se penjali na transportere i uništavali strojnice sa njih.Valjda peta kolona nas je plašila da dolaze specijalci diverzanti iz Divulja i da će nas napasti. Mi bi ono samo rekli: Neka dođu... :kez

caporegime
06-05-2014, 19:35
hm, na današnji dan je pao prvi poljubac. s jezikom.
ne danas nego 1989

interceptor
06-05-2014, 20:40
Sigurno je poljubac bio toliko jak,pun emocija i što je najvažnije osobno doživljen (ne onaj kad se mašta gledajući film) i toliko važan za Domovinski rat da si imao potrebu to podijeliti s nama...

caporegime
06-05-2014, 21:50
bome jest. nije bio domovinski rat u igri i 2 godine ranije ali već se tada javno i glasno izražavao nacionalni naboj.
metar i pol dana kasnije je rezultiralo s prvim privođenjem zbog nacionalizma ali srećom, s manje od 14 godina čak mi ni u jugi nisu mogli osim prijetnji, jebanja majke i malo maltretiranja, ništa na pismeno.

kiša
07-05-2014, 10:03
Zaustavljanje tenkova JNA u Pologu Hrvati iz Širokog Brijega i susjednih općina organizirali su 7. svibnja 1991.

Tada su zaustavili prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara i nenaouružanim ljudstvom tenkovsku kolonu Jugoslavenske Narodne Armije u mjestu Polog koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega. Za hrvatski narod bila je to prekretnica koja je pokazala da se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.

Hrvatski civili tada su spriječili u Pologu blokadom ceste kolonu od preko 100 tenkova i oklopnih vozila koja je krenula iz mostarske vojarne upućena zauzeti položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske.

JNA je tada tvrdila da se radi o “redovnoj vojnoj vježbi i manevru” no Hrvati su shvatili da je postrojba bila pripravna za oružanu borbu.

Zahtjev hrvatskih prosvjednika bio je povratak u vojarnu iz koje su došli.

Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pokovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, gvardijan fra Mladen i Jure Skoko.

Prosvjednicima na barikadi s vremenom se solidariziralo i pridruživalo sve i više Hrvata iz Mostara, Gruda, Posušja, Ljubuškog, Imotskog… i dr. lokalnim čelnicima ifratrima je uspjelo oržati disciplinu među prosvjednicima.

jna

Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.

JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao.

Širokobriješke su žene pripremile hranu i napitke za vojnike JNA, koji su tada bili uglavno ročnici iz raznih bivsih republika tadašnje SFRJ.



Desantne jedinice JNA iz Niša i druge specijalne jedinice zauzele su položaje na području oko Pologa. Trećeg dana na barikadi u Pologu našlo se političko vodstvoBiH (bez srpskih predstavnika). Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obraćanjem prosvjednicima od strane političkog vodstva BiH i Anđelka Mikulića i dr. prosvjednici su lagano odlazili sa barikade a vozači micali svoja vozila s ceste. Nakon tri dana kolona JNA je krenula.
Trodnevna blokada 10. motorizirane brigade JNA dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce (Split, Sinj, Kupres ili Tomislavgrad. Zastoj je koristio za pripremu obrane.

Neosporna je činjenica kako je u to vrijeme Jugoslavenska narodna armija koristila prostore Bosne i Hercegovine za izvođenje vojnih operacija prema Republici Hrvatskoj, znajući kako, tek uspostavljena, nova demokratska vlast u Sarajevu nije u mogućnosti spriječiti da se njezin prostor koristi za provođenje plana „RAM”. Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.

U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991., kolona tenkova i oklopnih vozila bivše JNA nenajavljeno je iz Sjevernog logora u Mostaru krenula prema Širokom Brijegu u cilju pokretanja realizacije tzv. plana „RAM”.

Kreatori velikosrpske politike, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić i General-štab Jugoslavenske narodne armije, svjesni svoje vojne nadmoći, u potpunosti su zanemarili važnu činjenicu – kako u zapadnoj Hercegovini živi nacionalno svjestan hrvatski narod, koji je spreman i goloruk stati pred neprijateljske tenkove.

Dana 7. svibnja 1991. to se i dogodilo. Zaustavljanje tenkovske kolone bivše JNA prepriječenim kamionima i nenaoružanim ljudstvom u Pologu, za hrvatski narod Širokog Brijega, Mostara, Gruda, Posušja, Čitluka, Ljubuškog i Čapljine, bila je prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.

Godinu dana nakon zaustavljanja tenkova u Pologu, Jugoslavenska narodna armija je upravo na prostorima Hercegovine, u vojnoj operaciji „Lipanjske zore” doživjela svoj neslavni kraj, poražena od Hrvatskog vijeća obrane koje je proizašlo iz naroda koji je 7. svibnja 1991. goloruk stao u obranu svojih stoljetnih ognjišta.

U roku od samo četiri godine, Hrvatsko vijeće obrane i Policija Herceg-Bosne su od velikosrpskih osvajača oslobodili sve prostore u Bosni i Hercegovini koje je obuhvaćao plan „RAM”, čime je trajno dokinut san o Velikoj Srbiji sa zapadnim granicama Karlovac – Virovitica – Karlobag.

7. svibanj 1991. je veliki dan u povijesti hrvatskog naroda u BiH i stoga, ovim putem želimo uputiti čestitke za 23. obljetnicu hrvatskog otpora, obiteljima poginulih i umrlih branitelja, hrvatskim uznicima, ratnim vojnim invalidima, organizatorima otpora i dragovoljcima Domovinskog rata, Policiji Herceg-Bosne, hrvatskim časnicima i dočasnicima te cjelokupnom hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, posebice onima koji su 7. svibnja 1991. goloruki stali pred neprijateljske tenkove u Pologu.

UDRUGA ORGANIZATORA OTPORA HVO U BIH

brigadir Jadran Topić

Po ovom događaju snimljen je i dokumentarni film TRI DANA:

http://www.youtube.com/watch?v=0CAIdvwsFQk

Inkvizitor
07-05-2014, 10:24
pa jel taj film..Tri dana... ima igdje za pogledat..

sve ima na jubito osim toga..samo trailer..

kiša
07-05-2014, 10:26
pa jel taj film..Tri dana... ima igdje za pogledat..

sve ima na jubito osim toga..samo trailer..

ima prikazivao se u kinu Borak u Širokom. ne znam jel još negdi

Inkvizitor
07-05-2014, 10:27
ima prikazivao se u kinu Borak u Širokom. ne znam jel još negdi

hahaha..ima u kinu Borak..eeeee kišo kišo..

kiša
07-05-2014, 10:28
hahaha..ima u kinu Borak..eeeee kišo kišo..

pa ja lipo dojdeš i pogledaš oš da ti kupim kartu :D

galija
07-05-2014, 10:40
hahaha..ima u kinu Borak..eeeee kišo kišo..

kupi dvd:) nemoj bit škrtica
ok je film...najžešća scena mi je kad krene skandiranje "alija,alija"
a kad sad bošnjaci krenu nešto pričati...brrr

kiša
07-05-2014, 10:42
kupi dvd:) nemoj bit škrtica
ok je film...najžešća scena mi je kad krene skandiranje "alija,alija"
a kad sad bošnjaci krenu nešto pričati...brrr

a Alija veli : Vi ste moj narod ja san vaš

Inkvizitor
07-05-2014, 10:45
kupi dvd:) nemoj bit škrtica
ok je film...najžešća scena mi je kad krene skandiranje "alija,alija"
a kad sad bošnjaci krenu nešto pričati...brrr

pa gdje ima dvd za kuuupit..

kiša
07-05-2014, 10:47
pa gdje ima dvd za kuuupit..











DVD u prodaji na kioscima i
policama Odeona.

Narudžbe i informacije na broj:
+387 39 706 992

ili na: info@kadar.ba

Cijena:
BiH 10 KM + poštarina
Inozemstvo 10€ + poštarina

galija
07-05-2014, 10:51
pa gdje ima dvd za kuuupit..

nemam pojma ali znam da ima:)

a bio je film i na hrt na 4 programu(dakako:down) pa me čudi da nema na netu..

kiša
21-05-2014, 12:05
pa gdje ima dvd za kuuupit..

zaboravim ti reć, neku večer na godišnjicu , BHT emitirao navečer film -Tri dana
ne moš virovat :)

ZGabriel
10-06-2014, 21:50
http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20140610/velicina1/herceg_bosna201406101045000.jpg



Desetog lipnja 1993. godine, oko 20 sati i 45 minuta doletjela je granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala na mjesto na kojem je bilo 14-ero djece u igri.

Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža.

Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, niti je procesuiran.

1452
11-06-2014, 08:49
http://www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/mostar-hercegovina/da-se-ne-zaboravi-na-danasnji-dan-hvo-zapoceo-oslobadjanje-mostara

NorthStand
11-06-2014, 15:03
jel ovo protiv srba bilo, ili protiv muslimana ? koliko sam skužio protiv srba.

kiša
26-07-2014, 12:10
jel ovo protiv srba bilo, ili protiv muslimana ? koliko sam skužio protiv srba.
je protiv Srba, koji su držali grad u okružju i 2/3 pretvorili u prah i pepeo.

kiša
26-07-2014, 12:13
Prije 22 godine ubijeno je 68 Hrvata u Briševu. Nestale cijele obitelji...
U selu Briševo, kod Prijedora, na mjestu najvećeg masakra nad Hrvatima u RS-u, u jednom danu, danas je biskup banjalučki mons. Franjo Komarica služio misu zadušnicu za sve stradale.

Prije 22 godine ubijeno je 68 civila hrvatske nacionalnosti u Briševu, a stradale su kompletne obitelji Matanović, Atlija, Dimač, Barišić...

Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač.

Do danas za ove zločine nitko nije odgovarao.

U teškom zločinu srpskih snaga Briševo je potpuno opustošeno i uništeno, kuće zapaljene, a imovina opljačkana. I danas je povratak gotovo neznatan.

Zločin u Briševu, izvršen u sklopu kampanje etničkog čišćenja u Bosanskoj krajini, jedno je od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tokom proteklog rata na području RS-a.

I župna crkva i kuća u Staroj Rijeci su opustošene i minirane.

Crkva je obnovljena 2009. godine, kada je u njoj i postavljena spomen-ploča s imenima 73 civilne žrtve stradale u ljeto 1992. s područja župe Stari Majdan, kojoj pripada i crkva u Briševu, prenosi Fena.

kiša
26-07-2014, 12:15
U nedjelju godišnjica stradanja Hrvata u Bugojnu
Koordinacija udruga proisteklih iz domovinskog rata HVO HB Bugojno oglasila se priopćenjem za javnost u kojem navodi, između ostalog, da se u nedjelju 27. srpnja navršava dvadeset i jedna godina od stradanja Hrvata Bugojna.

Tim povodom, bit će položeno cvijeće na Spomen križ na gradskom katoličkom groblju Sultanovići i u crkvi Sv. Ante Padovanskog, održana sveta misa.- Egzodus Hrvata dogodio se 1993., kada su krenuli u nepoznato. 550 Hrvata prošlo je kroz logor Stadion, dvadeset hrvatskih vojnika još se vode kao nestali, od kojih je za 21-nu godinu pronađen samo jedan.

Nepoznata je, također, sudbina 14 hrvatskih civila. Pronađene su i identificirane dvije osobe. Sedam Hrvata je ubijeno prilikom pokušaja bijega iz Bugojna, za što niko nije odgovarao.

S obzirom da je već godinama stanje po tom pitanju nepromijenjeno, apeliramo na nadležne institucije da ozbiljnije i sa puno više empatije pristupe rješavanju ovog problema.

Obveza preživjelih je da njeguju sjećanje na sve nevine žrtve, kao i da novim generacijama prenose istinu o stradanju Hrvata -priopćeno je.http://www.hercegbosna.org/slike_upload/20140726/velicina1/herceg_bosna201407260914420.jpg

NorthStand
27-07-2014, 01:01
počivali u miru, a ovom šupku što svira klavir nadam se da mu je ovo zadnjih nekoliko mjeseci kojih će provesti svirajući klavir ko "hrvatski" predsjednik. jer očito je da govno koje više vremena provodi u brezovici jadovnu srbu i kumrovcu, nije dostojno ničega doli prijezira koji je svoj narod iz bosne i hercegovine prepustio na milost i nemilost zaboravio i ignorirao, ali kobna je greška mislit da je to njegov narod. njego narod su "građani i građanke", ne koriste oni slučajno tu frazetinu a ne hrvati i hrvatice i tako se i ponašaju na vlasti. prava odnaređena europejska banda, pohlepni i kriminalni u samoj svojoj srži a uz put i duboko anacionalni bez trunke osjećaja za svoje sunarodnjake i nacionalne interese. to su oni, i oni sada seruckaju po ustašama. samo neka seruckaju, ali te i takve radikalne fašističke ustaše su itekako znale gdje pripadaju i za što se bore, što se za njih "antifašiste" teško može zaključit. oni ni danas nisu svijesni gdje pripadaju, jer pripadaju "regiji" regionu i "zapadnom balkanu" a ne hrvatskoj i hrvatima, i to uporno naglašavaju ko vjerne domaće kuje izdajničke svojim gospodarima slijepo sljedeći kud ih njihovi sponzori vode. da se pita Josipovića i Milanovića, nema nikakve dileme da bi mi danas i dalje bili dio SFRJ i skupa s srbima i muslimanima kupali se u istom lavoru, ali hvala bogu ta nakaradna stranica naše povijesti je iza nas i koliko god nas se ta gamad pokušavala nametnut ponovo jer su uzurpirali medije policiju vojsku sve vitalne institucije naše države, biti će poraženi ko i 1941 i 1991 kada dođe nova vlast. vlast koja neće klečat pred boljševicima, već samo i jedino pred svojim narodom kojem jedinom mora polagati svoje račune a ne njima propalitetima odnarođenima koji nisu dostojni ni sve ove naše žrtve rata u BiH dostojno obilježit i sahranit. da ne govorim o Bleiburgu i "križnim putevima" kroz našu povijest, ali oni moraju u brezovici naricat titi jebo im on mater. samo vi njemu naričite, ali ne znam nijednog rođaka koji ide u tu vašu smrdljivu brezovicu a žive u blizini! koga vi slavite tamo, to samo vi znate ali nećete ovaj narod prevarit možda ste prevarili Tuđmana i Bobetka ali nas niste. mi znamo tko ste vi, i kuda vaš brod "plovi".

kiša
28-07-2014, 17:41
Obilježena godišnjica stradanja hrvatskih branitelja i civila na Stipića livadi
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju stradalim Hrvatima na Stipića livadi iznad Doljana, danas je obilježena 21. godišnjica stradanja 39 hrvatskih branitelja i civila koje su na današnji dan 1993. mučki pogubili pripadnici Armije BiH.

U spomen na stradale, danas je služena Sveta misa zadušnica na kojoj su, uz obitelji i prijatelje ubijenih, nazočili i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Polaganjem vjenca i paljenjem svijeća počast stradalima na Stipića livadi, odalo je i izaslanstvo HDZ-a i HNS-a BiH, koje je predvodio predsjednik dr. Dragan Čović, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Svetu misu za nevine hrvatske žrtve predvodio je don. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, u koncelebraciji velikog broja svećenika iz okolnih župa.

Stipića livada, mjesto iznad Doljana, općina Jablanica, mjesto je na kojemu je u jutro 28. srpnja 1993. počinjen zločin nad 33 hrvatskih vojnika i 6 civila koje su ubili i masakrirali pripadnici Armije BiH među kojima se spominju i mudžahedini.

Svi preživjeli stanovnici sela njih preko 200 uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu gdje su bili zatočeni do 01. ožujka 1994. kada su razmijenjeni.

Nažalost, ni danas još nije rasvijetljen pokolj sa Stipića livade.http://www.bljesak.net/Thumb/0x0/stipica-livada-2014-3.jpghttp://www.bljesak.net/Thumb/0x0/stipica-livada-2014-2.jpg

_________________________________________

izbori će iskupili se i političari, ajde , samo triba redom otići i u entitet rs i u Bugojno, Zenicu......i svuda

ogledalce
28-07-2014, 19:47
Pokolj u Doljanima 28. srpnja 1993. je bio ratni zločin kojeg su počinili neki pripadnici Armije BiH i mudžahedini nad tamošnjim autohtonim stanovništvom Hrvatima. Tog dana su rečeni pripadnici Armije BiH (konkretno, spominje se 44. brdsku brigadu ABiH) ubili 39 Hrvata. Mjesto pokolja je bilo selo Doljani, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jablanice, u općini Jablanica.

Zločin je počinjen u sklopu sukoba HVO-a i Armije BiH 1993. u srednjoj Bosni. U tijeku tog sukoba bilo je još slučajeva etničkog čišćenja tog područja od Hrvata (pokolj u Maljinama 8. lipnja 1993., pokolj u Gračanici u srpnju 1993. ...) kojeg su sprovodili neki pripadnici Armije BiH. S druge strane enklave Muslimana u istočnoj Bosni (Žepa, Srebrenica...) su i dalje ostale u neizvjesnom položaju i bile na osuđene na milost i nemilost srpskih ekstremista. Tijela ubijenih Hrvata se nalazilo po raznim mjestima. Primjerice, na predjelu Stipića livada, su nađena nagomilana tijela sedmero Hrvata civila, čija tijela ubojice nisu niti zakopali.

Za razliku od pokolja u kojima su neki pripadnici postrojaba BiH Hrvata počinile zločine nad Muslimanima, pokolj u Doljanima nikad nije dočekao takvo medijsko pokriće, niti je pobudio toliko zanimanje međunarodnih organizacija .

Imena poginulih
Iz općine Jablanica:

Mato Biloš
Ljubomir Božić
Marinko Božić
Željko Božić
Stipo Bradarić
Marko Cvitković
Ruža Čolić
Mato Dogan
Miljenko Gagro
Andrija Groznica
Tomislav Jozipović
Andrija Jozipović
Igor Lebo

Anđelko Marić
Davor Marić
Andrija Miličević
Slavko Miličević
Željko Miškić
Zdravko Nižić
Dražen Pavković
Iva Pavlović
Andrija Perković
Zvonko Pinjušić
Milan Pole
Anica Ripić
Martin Ripić
Andrija Rogić
Jure Soldo

Ivan Soldo
Pero Soldo
Nedeljko Soldo
Andrija Stipanović
Pavka Stipanović
Jela Stojanović
Antonio Šimunović
Anica Šitum
Ivica Tomić
Ivan Topić
Slavko Vrljic
Marinko Zelenika
Ivan Zovko
Anto Žarić
Ivan Žarić
Iz općine Široki Brijeg:

Dragan Andrić
Boro Barbarić-Boka
Mario Hrkać-Ćikota
Zdenko Kolobarić
Antonio Lasić
Marko Ljubić
Marinko Marušić
Milijan Zeljko

Iz općine Mostar:

Mate Markić (Polog)
Marko Miljko (Jasenica)

Iz općine Posušje:

Dinko Galić
Branko Tokić

Iz općine Tomislavgrad:

Martin Baćak
Željko Bogdan
Perica Kutleša
Ivan Petrović
Ivan Radoš
Ljiljana Zrno

https://scontent-b-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/t1.0-9/1909610_1443783305885748_9158143672338699385_n.jpg

kiša
28-07-2014, 20:22
Pokolj u Doljanima 28. srpnja 1993. je bio ratni zločin kojeg su počinili neki pripadnici Armije BiH i mudžahedini nad tamošnjim autohtonim stanovništvom Hrvatima. Tog dana su rečeni pripadnici Armije BiH (konkretno, spominje se 44. brdsku brigadu ABiH) ubili 39 Hrvata. Mjesto pokolja je bilo selo Doljani, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jablanice, u općini Jablanica.

Zločin je počinjen u sklopu sukoba HVO-a i Armije BiH 1993. u srednjoj Bosni. U tijeku tog sukoba bilo je još slučajeva etničkog čišćenja tog područja od Hrvata (pokolj u Maljinama 8. lipnja 1993., pokolj u Gračanici u srpnju 1993. ...) kojeg su sprovodili neki pripadnici Armije BiH. S druge strane enklave Muslimana u istočnoj Bosni (Žepa, Srebrenica...) su i dalje ostale u neizvjesnom položaju i bile na osuđene na milost i nemilost srpskih ekstremista. Tijela ubijenih Hrvata se nalazilo po raznim mjestima. Primjerice, na predjelu Stipića livada, su nađena nagomilana tijela sedmero Hrvata civila, čija tijela ubojice nisu niti zakopali.

Za razliku od pokolja u kojima su neki pripadnici postrojaba BiH Hrvata počinile zločine nad Muslimanima, pokolj u Doljanima nikad nije dočekao takvo medijsko pokriće, niti je pobudio toliko zanimanje međunarodnih organizacija .

Imena poginulih
Iz općine Jablanica:

Mato Biloš
Ljubomir Božić
Marinko Božić
Željko Božić
Stipo Bradarić
Marko Cvitković
Ruža Čolić
Mato Dogan
Miljenko Gagro
Andrija Groznica
Tomislav Jozipović
Andrija Jozipović
Igor Lebo

Anđelko Marić
Davor Marić
Andrija Miličević
Slavko Miličević
Željko Miškić
Zdravko Nižić
Dražen Pavković
Iva Pavlović
Andrija Perković
Zvonko Pinjušić
Milan Pole
Anica Ripić
Martin Ripić
Andrija Rogić
Jure Soldo

Ivan Soldo
Pero Soldo
Nedeljko Soldo
Andrija Stipanović
Pavka Stipanović
Jela Stojanović
Antonio Šimunović
Anica Šitum
Ivica Tomić
Ivan Topić
Slavko Vrljic
Marinko Zelenika
Ivan Zovko
Anto Žarić
Ivan Žarić
Iz općine Široki Brijeg:

Dragan Andrić
Boro Barbarić-Boka
Mario Hrkać-Ćikota
Zdenko Kolobarić
Antonio Lasić
Marko Ljubić
Marinko Marušić
Milijan Zeljko

Iz općine Mostar:

Mate Markić (Polog)
Marko Miljko (Jasenica)

Iz općine Posušje:

Dinko Galić
Branko Tokić

Iz općine Tomislavgrad:

Martin Baćak
Željko Bogdan
Perica Kutleša
Ivan Petrović
Ivan Radoš
Ljiljana Zrno

https://scontent-b-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/t1.0-9/1909610_1443783305885748_9158143672338699385_n.jpg
ogledalce ovo ti nije popis svih pobijenih na Stipića livadi nego poginulih i na drugim mjestima , neka se zna radi točnosti informacije

ogledalce
29-07-2014, 00:46
28.7.1982. – u Wolfratshausenu, u Njemačkoj su agenti UDB-e vatrenim oružjem i udarcima sjekire u glavu ubili hrvatskog disidenta i poduzetnika 57-godišnjeg Stjepana Đurekovića. Za sudjelovanje u zločinu je 2008. u Njemačkoj na doživotni zatvor osuđen Krunoslav Prates, a trenutno u Njemačkoj suđenje čekaju pripadnici bivše UDB-e Josip Perković i Zdravko Mustač.

https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/10522446_1443852582545487_4736023415280109928_n.jp g?oh=dd07d88e11f715982f75ce915a22d493&oe=544EEC54&__gda__=1414426686_41e4b1b0d960134c8b1e21a86426ffc 4

ZGabriel
29-07-2014, 01:48
[B]28.7.1982. –

Stjepan Đureković ubijen je 1983.

počivao u miru. nadam se da će ubojice biti osuđeni. ne samo njegovi.

NorthStand
29-07-2014, 17:01
nadam se da će se napraviti lustracija, jer to je jedini način da odgovorni za ova ubojstva barem na neki način budu dostojno tretirani od društva kojem su toliko zla napravili u prošlosti. dakle nisu oni zlo napravili samo ubijenim, već i porodicama ubijenih i državi ko takvoj i zato mi je tragikomično slušat komentare kako lustracija hrvatksoj nije potrebna. a uglavnom dolaze takvi komentari iz usta onih, koji bi među prvima trebali biti lustrirani. ili još bolja, "lustracija ne bi imala efekta" nakon toliko vremena. ma da ih se posmrtno lustrira, napravit će se simbolični čin osude i pravde za žrtve. ali jasno mi je da u ovom "socijalističkom" društvu, veliki otpor se javlja nad svakim procesom koji bi trebao procesuirat "socijaliste" naravno pod krinkom toga kako su oni pobjednici a pobjednike se ne sudi, aludirajući na partizane udbaše i ostale kretene. koliko ja znam, i naši branitelji su pobjednici pa moraju odgovarat za svoje zločine i upravo Josipović koji bi također trebao biti obuhvaćen lustracijom kao djete zločinca uporno ističe kako ja važno da se naši branitelji suoče s svojim zločinima. pa kad je tako, postavio bi ja njemu pitanje zašto se on ne suoči s zločinima svoga tatice? zašto se njegov tatica ne suoči, s zločinima svojih suboraca partizana i ostalih "antifašista" ? to su pitanja koja nitko ne postavlja, i na koja za sad nitko ne daje odgovor, ali u slučaju lustracije ona će se sama po sebi načet i sama ta činjenica da će se o tome pričat da će se tražit odgovore na ta za njih neugodna suočavanja s zločinima koje su počinili meni je dovoljno, a siguran sam i svim žrtvama. DAKLE LUSTRACIJA JE BORBA ZA PRAVDU, A NE ZA OSVETU. LUSTRACIJA NIJE OSVETA, LUSTRACIJA JE KATARZA KOJU OVA DRŽAVA MORA PROĆI ILI ĆE NAM I DALJE "ANTIFAŠISTI" KREIRAT SADAŠANJOST I BUDUĆNOST NA ISTI NAČIN KAKO SU KREIRALI OD 1945-1991. A ZNAMO KAKO JE TO IZGLEDALO, I KAKO TO SADA IZGLEDA KADA VEĆINA NJIH NIJE LUSTRIRANA I OPERIRA OD HRT DO PANTOVČAKA I BANSKIH DVORA.

ogledalce
31-07-2014, 16:14
https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/t1.0-9/10013932_1444640319133380_1246227509003824889_n.jp g

Rođen u Šibeniku 10. rujna 1950. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova. Smatrao je da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku.

Nakon odsluženja kazne, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog odpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih politički zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića 7. travnja 1971. godine. Pružanjem otpora i pokušajem da ubije hrvatske rodoljube Rolović je teško ranjen, umro je nakon 8 dana. Švedska ih je policija uhitila pri čemu nisu pružali otpor. Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanom zatvoru. Nakon godinu dana, grupa hrvatskih emigranata otela je zrakoplov u Malmu i njime su pobjegli u Španjolsku. Tražili su da puste Miru Barešića iz zatvora i pošalju ga zrakoplovom u Španjolsku. Kada je to učinjeno, napustili su oteti zrakoplov. Miro Barešić služio je zatvorsku kaznu u Španjolskoj 18 mjeseci. Nakon toga nije izručen Švedskoj, makar su Španjolska i Švedska imale sporazum o međusobnom izručenju. Dogovorom španjolskih i paragvajskih vlasti, emigrirao je u Paragvaj, jer mu je u Španjolskoj prijetila UDBA.

U Paragavaju je promijenio identitet i zvao se Toni Šarić. Služio je u paragvajskoj vojsci i napredovao po činu. Bio je karatist i tjelohranitelj paragvajskog veleposlanika u SAD-u. Kada je pobijedio na jednom karate natjecanju, tražio je da se istakne hrvatska zastava tijekom proglašenja pobjednika. S vremenom je otkriven njegov pravi identitet i američke vlasti izručile su ga Švedskoj, gdje je bio u zatvoru do 1988. godine, kada se vratio u Paragvaj.

Početkom Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku, nakon što je dobio hrvatsku putovnicu. Susreo se s drugim hrvatskim emigrantima i pridružio ZNG-u. Planirao je vojne akcije. Poginuo je u jednoj takvoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku.

ogledalce
31-07-2014, 16:16
https://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpf1/t1.0-9/10580042_1444640662466679_3814772092919188515_n.jp g

Andrija Matijaš Pauk rodio se 31. srpnja 1947. u Marini kod Trogira, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku "Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije" (JNA) završio je u Banja Luci. U JNA je službovao po slovenskim vojarnama.[2] Bio je profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina.

Na početku Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske vojske pridružio se brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo. "Vatreno krštenje" doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku brigadu, u kojoj je ostao do kraja. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost, a od prvih zarobljenih tenkova ustrojava oklopnu bojnu i postaje njezinim zapovjednikom.
Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubovog kamena, nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji Maslenica biva čak triput ranjen u istom danu, no unatoč tome ne posustaje. Nizale su se akcije i operacije jedna za drugom - Zima '94., Skok-1, Skok-2, Ljeto '95. itd. Kao načelnik stožera uspješno vodi 4. gbr u pripremama za Oluju, a sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika te čuvene brigade HV-a.

Osobni predmeti general bojnika Andrije Matijaša Pauka, izložba "Domovinski rat" u Hrvatskome povijesnom muzeju
Poginuo je 9. listopada 1995. tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad u BiH.[1] I toga posljednjeg dana rata bio je u prvim redovima predvodeći Četvrtu. Njemu u spomen ta ratna brigada Hrvatske vojske dobila je naziv Pauci, a njihova kninska vojarna također nosi njegovo ime. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-Grad nosio ime po njemu, Matijaševo..

NorthStand
31-07-2014, 17:00
na pauku se vidi i ovako vizualno da je bio autoritet, jedan od cijenjenijih naših ratnika poznat i po tome da se nije držao u pozadini već u prvim redovima(zato i poginuo u mrkonjić gradu krajem rata 1995), iako je bio nadređen svojim suborcima. priča nešto nalik onoj blage zadre, samo zbog takvih ljudi danas imamo državu. da je ovisilo o "antifašistima" i ovim što sada po brezovici i srbu plaču za jugoslavijom, mislim da bi danas Srbi kupali u "srpskom" zadru, šibeniku i dubrovniku.

kiša
05-08-2014, 12:54
Na današnji dan počela je OLUJA. Konačna akcija oslobođnjea Hrvatske od velikosrpskočetničke krvave agresije.

Svaki Hrvat nosi ju u srcu, svaki Hrvat moli za branitelje, svaki Hrvat slavi mir svoje Domovine.

ZGabriel
05-08-2014, 13:15
neće biti, kišice. Oluja je krenula 4. kolovoza 1995. na današnji dan već je Knin bio oslobođen.



http://www.ezadar.hr/repository/image_raw/274855/large/



kako su Pume donijele zastavu do kninskih zidina (http://www.ezadar.hr/clanak/procitajte-kako-su-sestorica-puma-5-kolovoza-1995-pisala-povijest)

ogledalce
05-08-2014, 13:53
SVIM HRVATSKIM BRANITELJIMA I BRANITELJICAMA SRETAN DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN BRANITELJA ....

https://scontent-a-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/s526x395/10403271_310004352501731_1087961235116427160_n.jpg ?oh=7159875aa5ccf73f14dc88ab576376e2&oe=544E1540

https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/t1.0-9/p526x296/10513458_585030238284965_6358605822402369478_n.jpg

https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/v/t1.0-9/10590501_1464216117162169_2860266245577443690_n.jp g?oh=dd4a1ead119928ab0b237d9a873d06c2&oe=544DCB3B&__gda__=1412986508_7219b988f74529aef5031fb4aef9a4b c

ogledalce
05-08-2014, 16:05
HRVATSKA DANAS SLAVI POBJEDU NAD SRBOČETNIČKIM AGRESOROM: VRO "OLUJA" 1995 - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Obljetnice/HRVATSKA-DANAS-SLAVI-POBJEDU-NAD-SRBOCETNICKIM-AGRESOROM-VRO-OLUJA-1995-FILM#sthash.Iq4J6ZVQ.dpuf


https://www.youtube.com/watch?v=zbeu3ciQv4A

-----------------

Oluja je legitimna i časna akcija hrvatske vojske, gdje je
general, Ante Gotovina razbio četničku armadu, u tzv.republici srpskoj
krajini, paradržavi, pobunjenih srba, milana martiča, jovana raškoviča,
milana babiča, i ostale armade..kakva drskost, došli prije 400-500 god.
na ove prostore pred naletima turaka, ako im nije pravo, imaju mogučnost
povratka preko Drine, jeli tako Hrvatska nacijo, i njima i svima , koji
svojataju pedalj svete zemlje Hrvatske. , treba uvesti, u Hrvatski Ustav, Hrvatski
jedini službeni jezik, a ostali neka ga uče u dopunskim školama.onaj tko
ne radi u interesu lijepe naše, na bilo kom području, van s njime,
raus, tako se to radi, nema milosti ni prema vlastitoj naciji, ako su
idioti, kreteni, poput izdajnika, lopova, jednom rječju Hrvatskog smeća.

NorthStand
06-08-2014, 04:12
http://www.vecernji.hr/media/cache/4f/9b/4f9bb4fbb250ef3f531d555d2d751838.jpg

http://www.vecernji.hr/hrvatska/svecanoj-misi-u-cavoglavama-prisustvovao-i-marko-perkovic-thompson-954151/multimedia/p40?close_url=/hrvatska/svecanoj-misi-u-cavoglavama-prisustvovao-i-marko-perkovic-thompson-954151

ogledalce
21-08-2014, 18:12
IN MEMORIAM: Prošlo je 10 godina od smrti legendarnog 'rođe'

Stjepan Spajić

http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/130389-in-memoriam-proslo-je-10-godina-od-smrti-legendarnog-rode-video.html

NorthStand
21-08-2014, 21:47
živio Rođo, počivao u miru.

ogledalce
11-09-2014, 22:36
Stojan Vujnović Srbin.

Ubijen u Grebnicama

https://scontent-a-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/10428010_334615980050242_2259884626519349991_n.jpg ?oh=122049364ff1804e89a7c9a9de06d15c&oe=548B644F


Na današnji dan 1992. godine ubijen je jedan od heroja Domovinskog rata - Stojan Vujnović Srbin.
Vujnović je rođen u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Oženio se i dobio kćer. Početkom rata u Hrvatskoj priključuje se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je mnogim borbama u oklici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin.
Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika II. bojne HOS-a "Ante Paradžik", koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu te mu je pri tome dodjeljen čin pukovnika.
Dana 11. rujna 1992. Vujnović je u krenuo kombijem u kratak posjet kući i kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija ali ubojice nisu otkriveni.
Lenka je u pratnji HOS-ovaca prevezena u Đakovo u bolnicu te je kasnije nestala.
HOS-ovci su iznjeli teoriju da je Vujnović ubijen od strane HVO-a, no to nije potvrđeno. HVO je iznio mogućnost djelovanja srpskih diverzanata koji su ubili Vujnovića. Postoji i priča da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom.

ogledalce
15-09-2014, 09:51
Na današnji dan 1993. godine težak ratni zločin počinile su postrojbe Armije BiH u ramskom selu Uzdolu (BiH), gdje je pala 41 hrvatska žrtva (29 civila i 12 vojnika HVO-a).
Pučanstvo je zatečeno na spavanju, otpora napadu nije ni bilo, a toga dana u 6 sati ujutro začuo se zveket noževa i mačeta, pucnji i detonacije, vika i bezglavo bježanje ljudi. Sve je teklo po muslimansko-bošnjačkom pripremljenom planu, ubijani su svi ljudi na koje su vojnici naišli, a zarobljeni civili su morali praviti živi štit. Tijela ubijenih pronalažena su u spaljenim kućama, uz njih i nedaleko od njih. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima, mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.

https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/10610905_1466160786981333_4904886863718052293_n.jp g?oh=3093b65d82e8ae8d2721392f57cdf5f4&oe=548A7612

sagitarius
15-09-2014, 14:48
Na današnji dan 1993. godine težak ratni zločin počinile su postrojbe Armije BiH u ramskom selu Uzdolu (BiH), gdje je pala 41 hrvatska žrtva (29 civila i 12 vojnika HVO-a).
Pučanstvo je zatečeno na spavanju, otpora napadu nije ni bilo, a toga dana u 6 sati ujutro začuo se zveket noževa i mačeta, pucnji i detonacije, vika i bezglavo bježanje ljudi. Sve je teklo po muslimansko-bošnjačkom pripremljenom planu, ubijani su svi ljudi na koje su vojnici naišli, a zarobljeni civili su morali praviti živi štit. Tijela ubijenih pronalažena su u spaljenim kućama, uz njih i nedaleko od njih. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima, mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.

https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/10610905_1466160786981333_4904886863718052293_n.jp g?oh=3093b65d82e8ae8d2721392f57cdf5f4&oe=548A7612

Pokoj vječni daruj im Gospodine.
Zločince treba progoniti do na kraj svijeta i privesti ih licu pravde...

ogledalce
20-09-2014, 00:05
Na današnji dan 1998. godine tragično je kao pirotehničar Mungosa poginuo heroj Domovinskog rata Filip Gaćina.
Filipov povik "Obadva, obadva... Oba su pala!" utkan je zlatnim slovima u hrvatsku povijest i u srca svih Hrvata!

https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/997041_1467751710155574_4204160189030110698_n.jpg? oh=a242ae6e5d5099f32edae6fa4bc8c48d&oe=54C0D69C

ogledalce
20-09-2014, 00:12
https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/p280x280/10687077_1467759876821424_3445156782733937466_n.jp g?oh=2184f8bbbb83d7dca98f731462dba256&oe=54CCA1CC

Zapovjedniče sritan ti rođendan jedini si general koji se nisi klanjao partizanskom generalu.

Po naredbi predsjednika Franje Tuđmana, u Gospić gdje su trebali smjeniti generala Norca, i to zbog niza primjedaba na stanje u Gospiću. General Stipetić je pročitao generalu Norcu zapovijed predsjednika Tuđmana po kojoj se smjenjuje sa mjesta zapovjednika, te da se na njegovo mjesto postavlja pukovnik Nikola Rendulić. General Norac je odbio izvršiti zapovijed, te je tom prilikom generalu Stipetiću izjavio "da je za njega jedini general Vjekoslav "Maks" Luburić".

Mirko Norac Kevo (Otok kraj Sinja, 19. rujna 1967.), dragovoljac Domovinskog rata tijekom kojega je više puta ranjavan, prisilno umirovljeni hrvatski general-bojnik i alkarski vojvoda. Od hrvatskog pravosuđa proglašen je krivim po dvije optužnice za ratni zločin počinjen u Lici u vrijeme Domovinskog rata nad osobama srpske narodnosti i osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora.

Životopis

General bojnik Mirko Norac rodio se u Otoku kraj Sinja 1967. godine. Studirao je na Fakultetu za tjelesnu kulturu u Zagrebu. Od 1990. godine pripadnik je Antiterorističke jedinice Lučko MUP-a RH, a od rujna 1991. godine zapovjednik je 118. brigade HV-a Gospić. Početkom 1992. povjerenik Vlade RH Ante Karić, pukovnik Nikola Rendulić i general Petar Stipetić su upučeni, po naredbi predsjednika Franje Tuđmana, u Gospić gdje su trebali smjeniti generala Norca, i to zbog niza primjedaba na stanje u Gospiću. General Stipetić je pročitao generalu Norcu zapovijed predsjednika Tuđmana po kojoj se smjenjuje sa mjesta zapovjednika, te da se na njegovo mjesto postavlja pukovnik Nikola Rendulić. General Norac je odbio izvršiti zapovijed, te je tom prilikom generalu Stipetiću izjavio "da je za njega jedini general Vjekoslav "Maks" Luburić". General Stipetić je po povratku u Zagreb izvjestio predsjednika Tuđmana o Norčevom odbijanju izvršenja zapovijedi, na što je predsjednik Tuđman vrlo žestoko reagirao, te je zapovjedio određenim ljudima da to riješe, međutim ništa nije promijenjeno.[ U činu pukovnika, zatim brigadira, od prosinca 1992. godine zapovijedao je 6. gardijskom brigadom (kasnije preimenovana u 9. gardijsku brigadu "Vukovi") u vojnim operacijama "Maslenica" i "Medački džep". Kao zapovjednik Zbornog područja Gospić sa svojim postrojbama sudjelovao je u operaciji "Oluja".

Zbog toga što je bio supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti, od 28. rujna 2000. godine, koje je okarakterizirano kao pokušaj vojnog puča, ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno ga je umirovio.

Pritvoren je u veljači 2001. godine. Osuđen je u lipnju 2004. godine na 12 godina zatvora zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava te ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.] Iste godine Haaški sud podigao je optužnicu zbog operacije "Medački džep", a presudom 30. svibnja 2008. godine osuđen je na 7 godina zatvora. Premda još u zatvoru uz odobrenje sudskih vlasti zbog dobrog vladanjageneralu Norcu dopušteni su izlasci na vikend odmore iz zatvorskog sustava. Uvjetno je pušten iz zatvora u studenome 2011. godine.

Dana 3. siječnja 2009. godine general Norac vjenčao se s dr. Jelenom Midenjak iz Sinja s kojom ima sina Antu.

teenager
20-09-2014, 00:20
Negdje sam čuo da im je Norac rekao "za mene je jedini predsjednik Ante Pavelić"...
To bi imalo više smisla od ovog "da je za njega jedini general Vjekoslav "Maks" Luburić" :nezna
Kako bilo, poruka je ista :)

NorthStand
20-09-2014, 15:59
ma ja mislim da je maks luburić ipak ko general drinjanin, simbol te protuteže generalu JNA Stipetiću. :kez

ogledalce
20-09-2014, 22:07
Na današnji dan 1991. godine poginuo je heroj Domovinskog rata i Vukovara - Luka Andrijanić.
U travanju 1991. godine odlazi iz obiteljskog doma u Velikoj Brusnici nedaleko od Bosanskog Broda. Majci je kazao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom. Već u lipnju Luka Andrijanić navukao je odoru hrvatskog dragovoljca, pristupio 4. bojni Treće gardijske brigade i pridružio se odvažnoj skupini branitelja Borova naselja.
Tek koji mjesec ranije izišao je iz JNA na Batajnici naoružan znanjem i iskustvom vrhunskog protuavionca.
Dana 24. kolovoza Luka i njegova posada na protuavionskom topu ruše dva aviona JRV. Taj čin označio je svojevrstan početak bitke za Vukovar. Isti podvig učinili su i dva dana kasnije!
Kobnog 20. rujna u jeku silnih napada i žestokih granatiranja Trpinjske ceste trebalo je minirati cestu kojom je JNA napadala... minera nije bilo. Luka nema mira i ide ih sam postaviti, jer kaže da je u JNA vidio kako se radi. Postavlja mine i u tom trenu počinju padati minobacačke granate i rakete od VBR-a. To ga je vjerojatno iznenadilo i trenutak neopreznog postupanja s minom koštao ga je života. Dogodilo se to samo 3 dana prije njegova 20. rođendana!

https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/1524771_1468079703456108_3743603713981122660_n.jpg ?oh=716f7466de078a1d6314b365b5ef8ed2&oe=548FA636

NorthStand
21-09-2014, 16:31
http://vojnapovijest.vecernji.hr/sesti-dan-bitke-za-sibenik-oba-su-pala-962301


http://www.youtube.com/watch?v=KBvUwDpmf3M

http://vojnapovijest.vecernji.hr/media/cache/1e/8e/1e8e0fa83407bc5ffbf4915773dd5c53.jpg

NorthStand
21-09-2014, 16:37
http://www.youtube.com/watch?v=Cs52cKpGCGQ

moonlight
22-09-2014, 00:00
Nije na današnji dan, ali u petak je odlučeno da će most preko Vuke, nositi ime Jean Michael Nicoliera, a ne "most prijateljstva"...mali pomak, ali naprijed....

sagitarius
22-09-2014, 15:01
http://www.youtube.com/watch?v=Cs52cKpGCGQ

Svaka čast...:cool:

ZGabriel
16-10-2014, 10:22
In memoriam: Blago Zadro (http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Obljetnice/In-memoriam-Blago-Zadro)

Blago Zadro (Donji Mamići-Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. - Vukovar, 16. listopada 1991.) jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata. Simbol herojskog otpora velikosrpskom agresoru s čuvene Trpinjske ceste i prvi imenovani general Hrvatske vojske Blago Zadro poginuo je prije dvadesetitri godine, ne dočekavši ostvarenje svoga sna o slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi.
Rođen je u Hercegovini, kao desetogodišnjak doselio se iz rodne grude zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici "Borovo" i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključuje u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom.
Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana "Groblje tenkova", zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio. Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.
Od trojice sinova dvojica najstarijih također su se uključili u obranu, najstariji Robert (1969.) kasnije je poginuo u borbama kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zamku. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik "petorici Vukovaraca".
Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto '98. zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert godinu dana poslije, identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata. Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.
Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola "Blago Zadro" te Osnovna škola "Blago Zadro" u Borovom naselju.
Zbog svoje uloge u Domovinskom ratu, junačke pogibije i velike karizme koju je stekao još za vrijeme bitke za Vukovar, po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za nezavisnost.
Po njemu je imenovana i jedna ulica u Grudama, Splitu i Zagrebu.


http://i.ytimg.com/vi/n1b_coo2Pk0/hqdefault.jpg

http://i1269.photobucket.com/albums/jj587/ZGabriela/groblje5.jpg

NorthStand
16-10-2014, 17:15
http://www.youtube.com/watch?v=n1b_coo2Pk0

počivao u miru, ZDS!

ogledalce
16-10-2014, 20:17
https://scontent-a-cdg.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/s480x480/10629560_1477197899210955_4486256536787309484_n.jp g?oh=64fb5e126e63bbf813a13cb38f40f681&oe=54AF5FF8

počivao u miru,,

ogledalce
16-10-2014, 22:43
16.LISTOPADA 1978. UBIJEN JE POLITIČAR I PUBLICIST BRUNO BUŠIĆ

NA DANAŠNJI DAN 16.LISTOPADA 1978. UBIJEN JE POLITIČAR I PUBLICIST BRUNO BUŠIĆ . NA ISTI DAN KADA JE IVAN PAVAO II. PROGLAŠEN PAPOM. BRUNO BUŠIĆ JE ROĐEN U VINJANIMA KOD IMOTSKOG 8.LISTOPADA 1939.GODINE. A UBIJEN JE IZ ZASJEDE PO OSOBNOJ NAREDBI J.B.TITA.

UBOJICA JOŠ UVIJEK ŠEĆE MEĐU NAMA. PUCANJ U BRUNU BUŠIĆA BIO JE PUCANJ U HRVATSKU. SVOJOM KARIZMOM BRUNO BUŠIĆ JE HRVATSKOM NARODU OSTAO UPAMĆEN KAO SIMBOL SVIH HRVATSKIH EMIGRANATA UBIJENIH OD JUGOSLAVENSKIH TAJNIH SLUŽBI. USKO JE SURAĐIVAO SA DR. FRANJOM TUĐMANOM I KADA JE BUŠIĆ PRIJATELJU U PARIZU REKAO DA MU STIŽE TITOV GENERAL- PRIJATELJ SE UPLAŠIO. NA TO JE BRUNO BUŠIĆ POVIKAO :” ZA MAJKU BOŽJU ,TI GA MORAŠ ČUVATI DA MU SE NIŠTA NE DOGODI , JER AKO NETKO USPIJE STVORITI HRVATSKU DRŽAVU – TO JE ON – DR. FRANJO TUĐMAN.”
NA POGREBU U PARIZU OKUPILO SE 1200 HRVATA . A NAKON VRAĆANJA POSMRTNIH OSTATAKA – STRAŽU UZ LIJES MU DRŽI I DR. FRANJO TUĐMAN. NA GROBU BRUNE BUŠIĆA UKLESANI SU STIHOVI DOBRIŠE CESARIĆA “TRUBAČ SA SEINE” :

JA, SKORO PROSJAK, DUH SLOBODE ŠIRIM .
PA MA I NEMO NA SVOME GROBU SVIJEĆU ,

JA NEĆU, NEĆU, NEĆU DA SE SMIRIM ,
KO SVJEŽI VJETAR U SPARINU PIRIM .

A KADA UMOR SVLADA DUŠE LIJENE ,
NA OTPOR TRUBIM JA – TRUBAČ SA SEINE “

http://hop.hr/wp-content/uploads/2014/10/bu%C5%A1i%C4%87-spr-350x224.jpg


http://www.youtube.com/watch?v=o239vKpy8f4&feature=youtu.be

NorthStand
17-10-2014, 04:57
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/16/135147/1_309182.jpg

BLAGO NAMA ŠTO SMO GA IMALI: "Ja sam Blago Zadro, zahvaljujem što su mi dali da budem na prvoj liniji i branim Hrvatsku!"

interceptor
22-10-2014, 15:45
22.10.92 Operacija Vlaštica
http://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Vla%C5%A1tica
Odlična akcija. U početku malo neusklađena a onda kad se uštimalo pala je Vlaštica vrlo brzo. Četnici na njoj su bili dobro utvrđeni i nije ih lako bilo probiti.Imali su teleskope s s kojima su mogli doslovno prebrojati nam obrve.I na lijevom i desnom boku Vlaštice bilo je briljantnih uradaka...
Ne zaboraviti nikada herojsku smrt Mate Vučaka Milana Trutina Šilje...

interceptor
22-10-2014, 16:15
Ne zaboraviti nikada ni živu legendu pukovnika Čondića. Kad je pok. Vučak bio pogođen tenkovskom granatom više mu se nije moglo pomoći jer su tada četnici udarili iz svih raspoloživih sredstava.Samo iz razloga njegovoj majci dovesti koliko toliko čitavog da ga ne komadaju geleri,Čondić i Klarić pod kišom granata dolaze do tijela pok Vučaka gdje su doslovno osjetili i četničko disanje. U tom momentu i sami bivaju pogođeni tenkovskom granatom...
Milan Trutin Šiljo- imao je dobro plaćen posao u Njemačkoj pridružio se obrani svoje Hrvatske koju je neizmjerno volio. Čovjek se bacio na bombu ili tromblon ispaljen od četnika da ne bi stradali njegovi suborci pri zauzimanju Markasin brda.
http://www.4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/10/22-10.jpg
http://www.4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/10/24-10.jpg

Inkvizitor
22-10-2014, 16:51
Imotski sokolovi..

ogledalce
23-10-2014, 23:51
Ante Starčević

Dr. Ante Starčević (Žitnik kod Gospića, 23. svibnja 1823. - Zagreb, 28. veljače 1896.) bio je hrvatski publicist, književnik i najpoznatiji nacionalni političar iz 19. stoljeća, utemeljitelj Hrvatske stranke prava - HSP i ideolog hrvatske državnosti. Ante Starčević je umro 28. veljače 1896. u Zagrebu u 73-oj godini života. Pokopan je po vlastitoj želji, u crkvi Sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/118.obljetnice-smrti-dr.-ante-starcevica-tribina-dr.ante-starcevic-jucer-danas-sutra/57516-1-cro-HR/118.obljetnice-smrti-dr.-Ante-Starcevica-Tribina-dr.Ante-Starcevic-Jucer-Danas-Sutra_article.jpg

ogledalce
25-10-2014, 19:59
25.10.1991. Pilot JRV Rudolf Perešin, leteći svojim MIGom 21 dezertirao je. Krenuvši na ratni zadatak u RH s područja Bihaća, odletio je u Austriju. Prilikom slijetanja novinarima je izjavio: "Hrvat sam, i ne želim pucati po svom narodu".

https://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10678831_1482991441964934_3964497678817497580_n.jp g?oh=4c002b3d591875daf7b8fd59499f1654&oe=54F4677D&__gda__=1425528365_4157e6533454f083a55786f0e51dce9 3

ogledalce
28-10-2014, 23:13
Na današnji dan 1991. u bitci za Vukovar život je izgubio jedan od heroja Vukovara i Domovinskog rata – Mladen Amstrong “Grof”.

Inače rođeni Gruđanin (BiH), u svojoj je Velikoj Gorici ostavio iza sebe dvoje djece i krenuo put grada Vukovara sa svojim HOS-ovcima na prvu crtu bojišnice. U ratni pakao!

Uvijek je nosio šljem tijekom borbi a suborci su ga nagovarali da ga skine jer se teže razlikovao od agrosorske JNA. Poginuo je od gelera koji ga je pogodio u vrat ispod kacige.

https://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/10635748_1484841421779936_2493156013405656545_n.jp g?oh=0903d40bbfde334e9917fc7cd8cfaf88&oe=54E6D73F&__gda__=1424197638_1154f500de5625e53da793643f7d489 5

interceptor
31-10-2014, 23:08
"Žurili su pomoći prijateljima jer su četnici žestoko napali iz pravca Borova sela ,odjednom granata je pala,a 3 mlada života na licu mjestu kod škole u Borovu Naselju otišla u zagrljaj Gospodina,na počivalište..."
Na današnji dan su poginuli Ivica Vučić , Mladen Mirosavljević i Pero Foro od četnicke granate kod skole u Borovu naselju dok su autom zurili u pomoc prijateljima da odbiju napad iz Borova sela.
Inače oni su dovezli zadnji šleper sa oružjem. 30.09. 1991., uvečer nisu mogli proći Marince zbog jakog granatiranja pa su u Nuštru čekali do ujutro 5 ili 6 sati, a kada su prošli nedugo zatim su Marinci pali.U Vukovar su došli oko 12h i pomogli obrani.
Da se nikad ne zaboravi. Hvala im najveća.Počivali u miru.

http://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10363653_821154434602070_3729080162731924443_n.jpg ?oh=73a700d71e77ab3fbbc79a3d44fb2c9c&oe=54DF3E7E&__gda__=1425482999_a5e4f094d2f1d1979b68d2d90b70e9f 0

interceptor
03-11-2014, 00:32
"Od tog 2.11 1991. kad je pao Lužac,shvatio sam da je Vukovar grad prepušten sam sebi.Hladan,tužan bolan studeni je počeo. Sve više poginulih ,leševa po cestama,jadne uginule životinje koje se nisu mogle skriti. Hrabri branitelji napuštaju položaje i odlaze k svojim obiteljima da pitaju kako je,neki se već misle za proboje ,ostaje ona šačica hrabrih ljudi koji danonoćno brane grad dok im pada dio po dio. Nakon ove cijele tromjesečne bitke ,svjesni su što ih čeka ako padnu u ruke neprijatelju."http://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/1512552_822257714491742_3902190826599738394_n.jpg? oh=16139e2994b019637e86e9e0f5964cbb&oe=54F33A23&__gda__=1423307626_564b2be5b44bfacfb1340e15983db88 1

Grunf
04-11-2014, 23:50
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/4/103017/1_178727.jpg


Siniša Glavašević, hrvatski novinar, publicist i prozaik, rodio se u Vukovaru 1960. godine.

Na Hrvatskome radiju Radio Vukovar zaposlio se najprije kao voditelj, a za vrijeme Domovinskoga rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Upravo na današnji dan, na svoj rođendan, ranjen je krhotinom granate na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je 19. studenoga 1991. godine iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.

Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20.11.1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine. Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju u Zagrebu, 14. ožujka 1997. godine.



http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/103017-video-na-danasnji-dan-roden-sinisa-glavasevic-u-naslijede-ostavio-nam-je-najljepse-domoljubne-stihove.html


http://www.youtube.com/watch?v=zhf2hX7tlh8

baj1992
05-11-2014, 00:26
http://dogodilose.com/2014/11/03/operacija-cincar-3-studenog/

interceptor
06-11-2014, 00:38
"Čak su i policiju angažirali da ga pronađu ,ali njega nije bilo, potiho i jednog dana se išetao iz sestrinog stana u Zagrebu i rekao : "Odoh ja do trga", međutim Ivan je otišao na najgori položaj u Vukovaru i javio im se tek sredinom listopada.Rekao da je na Sajmištu i ostavio broj. Poginuo je 6.11 1991."

"Kad istjeramo ove iz Vukovara ,onda idemo za Zadar i Dubrovnik"-Govorio je pokojni Sinjski sokol Ivan Poljak.

Nakon Velimira Đereka-sokola kojeg je pogodio snajper kada je izviđao situaciju 12.10 te ga 1 dan nije bilo a kasnije ga je našao prijatej Robert, a nasljedio ga je Sinjanin Ivan Poljak-Sokol

Da se ne zaborave Vukovarski Heroji.

http://scontent-b-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/10336727_823616624355851_5483480571958920941_n.jpg ?oh=b719fe80b3ce99f3778ffc5a4abb2222&oe=54E36DC4

interceptor
06-11-2014, 22:31
Ne želim tipkati želim pušku:Snježana Jurić Šolto poginula je prvoga dana boravka na prvoj crti bojišnice

http://www.4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/11/6-011.jpg
Snježana je znala da joj valja srce slijediti. A to njezino srce, tako veliko da je u njega mogla stati čitava jedna zemlja, nikad nije razumu dalo da prevlada. Tvrdoglavo je vuklo na svoju stranu,potezalo Snježanu za ruku, a ona ga je, pa nije valjda luda da vlastito srce odbije, bez pogovora slušala. Snježanino srce prestalo je kucati 6. studenoga 1993. godine.Zakoračila je iz automobila i poginula.
Granata joj je pala točno pred noge.
Srbi nikada prije i nikada poslije to mjesto nisu granatirali, ali, eto, 6.studenoga 1993. jesu. I nije im, da ne biste krivo pomislili, smetala Snježana, nisu oni za nju ni znali, ali jest ona zemlja u njezinu srcu.
Nju su gađali, nju su htjeli oteti, ali Snježana im nije dala, izdahnula je tek nakon što je srce, otežalo od zemlje natopljene tugom, predala sljedećem suborcu. Znajući da će ga on, kad i po njegovo srce dođu, predati drugome. I da to nikad neće stati. I da nije još proizvedena granata koja može ubiti srce koje u sebi zaljubljeno čuva čitavu jednu zemlju.
A baš takva su bila srca “Pauka” iz Četvrte brigade.

Baš takvo je bilo i Snježanino srce. Grunulo je u trenutku... Snježana Jurić Šolto jedina je žena poginula kao pripadnica Četvrte gardijske brigade. Popis je dug i strašan. Poznata lica iz osmrtnica. Njih 191 i ona sama. Snježana. - Bio sam s njom kad je poginula - počinje priču Marko Vukasović. Pukovnik. Zapovjednik prve pješačke bojne Četvrte brigade. Njemu je bilo 30 godina, a Snježani 28. On je već bio dokazani ratnik, a ona umorna zapisničarka. Dragovoljka, baš kao i svi ostali u legendarnoj Četvrtoj. Navaljivala je da je iz pozadine prebace na prvu crtu bojišnice. Nisam, neprestano je grintala, došla držati olovku,nego pušku. - U našu je postrojbu stigla sredinom rujna 1993.godine. Cura iz Glavica. Sjećam se kao da je jučer bilo. Nije bila jedina djevojka, pa smo je, bez velike filozofije, smjestili da s ostalima obavlja administrativne poslove. Papirologiju.
Bila je raspoređena kod mene i stalno mi je govorila da bi ona na prvu crtu. Da se nije u gardu prijavila da bi kucala po pisaćem stroju. To je, žalila se, mogla i doma raditi. A i ta je mašina bila njezina, sama ju je od kuće donijela -govori Vukasović. Teško mu je. On je osobno,proklete su epolete zapovjednika, uslišio njezinu
želju.
Sjeli su u automobil i uputili se prema prvoj crti. Bilo je to 6. studenoga 1993. godine. - Iz Borika, gdje smo bili smješteni, krenuli smo prema zadarskome zaleđu. Išli smo u Islam Grčki. Tamo je bio naš stožer, a do prve crte bilo je još najviše 500 metara. Parkirao sam pred stožerom, ja sam zakoračio unutra, a ona se, sva sretna, pošla
javiti trojici poznanika, vezista koji su ispred stožera popravljali neke aparate za vezu. U tom trenutku je grunulo... - zastaje pukovnik da se malo sabere.
Pukovnici, ako niste znali, ne plaču, ali imaju pravo zastati. Pa okrenuti glavu i zagristi usnu. - Gađali su nas iz Smilčića, s Debeloga brda.
Granata od srpske haubice pala je niti pola metra od Snježane. Naši iz saniteta odmah su priskočili, ali nisu joj mogli pomoći. Ostala trojica bila su ranjena,Jozo Vukušić, Ljubo Perković i Omrčen, njemu sam, na žalost, zaboravio ime. A ja sam, eto, spletom okolnosti ostao neozlijeđen.

Snježana Jurić Šolto poginula je prvoga dana boravka na prvoj crti bojišnice. Praktično u prvojminuti. A mogla je kraj rata - i penziju i auto na povlasticu i stan - dočekati u debelom zaleđu s olovkom u ruci. Hrvatska u srcu - Nije tila i gotovo. Odgovarali smo je, kumili da se pridomisli, govorili da joj nije potriba ić, ali ona nije tila ni čut. Majko, rekla mi je, ja iđen jer se tako mora, zamisli kad bi svi ostali doma, začas bi nestalo i naše zemlje i našega naroda - plače Nada Jurić Šolto i moli vašeg reportera da o Snježani, ako već mora, nešto lipo napiše. Život bez Snježane,jedine im kćerke, malo u Glavicama vrijedi. - Neman riči za nju, pridobra je bila. I nama i svima.
Takvo srce je nadaleko bilo teško nać. Radila je u klesara Župe, u Brnazama. A onda je zaratilo, đavlu i rat i ko ga je izmislija. U rat je Snježana iz Australije došla. Bila je u posjetu tetama. I dok su mnogi početkom devedesetih od uniforme u daleke države bježali, ona se uputila u suprotnom smjeru.
A što je i mogla kad oni koji slijede srce ne znaju drukčije. A njezino je bilo tako veliko da je u njega mogla stati čitava jedna zemlja.

interceptor
09-11-2014, 22:45
In memoriam

VAŠA IMENA SU VJEČNA: Osam heroja Bosanke i Srđa koji su položili svoje živote braneći Dubrovnik!
http://www.portaloko.hr/slika/148471/4/1024/25/671/1046/0/heroji-bosanke-i-srdja-0.jpgJoš se nakon 23 godine sjećamo riječi i nevjerice, bola i tuge kad smo čuli rečenicu od preživjelih suboraca sa Srđa - Hamdija i Marijo su poginuli na Bosanci, ima još poginulih i ranjenih. Muk, tajac, tišina.

Na današnji i sutrašnji dan osam hrvatskih vitezova, dubrovačkih heroja je položilo ono najvrjednije, svoje živote na padinama Bosanke i Srđa, boreći se hrabro, takoreći prsa u prsa, sa četnicima i ostalim zlotvorima. Braneći svoj grad dubrovački heroji pali su za slobodu Dubrovnika i svih njegovih žitelja - Hamdija, Mario, Antonijo, Željko, Franci, Mato, Vedrane, Maro, vaša imena i prezimena su vječna i upisana zlatnim slovima u dubrovačkoj povijesti, za sljedeće generacije, a vi itekako živite i dalje u našim srcima. Mi vaši suborci pamtimo vas onakve nasmiješene, mlade, hrabre i ponosne ljude kakvi ste uostalom uvijek i bili..

Počivali u miru Božjem, vaši suborci...

Grunf
10-11-2014, 10:02
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/11/bogdanovci-580x398.jpg?4c0233




http://www.youtube.com/watch?v=XKunDEh7C6A



Dana 10. 11. 1991. godine velika je tuga zadesila hrvatski narod. Taj dan u ruke postrojbi JNA potpomognutim fašističkim srpskim paramilicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.
Pad Bogdanovaca navijestio je i pad grada heroja

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.

U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima , preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991 g., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Zahvalnost braniteljima i stanovnicima Bogdanovaca

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 suboraca iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

interceptor
10-11-2014, 15:42
Vrlo nebitno al se sjećam još tamo u desetom mjesecu 91. da su se radili spiskovi za odlazak u te Bogdanovce jer jedino to još nije bilo zauzeto kako su nam govorili, a u svrhu oslobađanja Vukovara.Bio sam na tom spisku kao i dosta ljudi iz Splita ali netko je stopirao naš odlazak valjda bolje procijenivši i sagledavši situaciju.U nama je to tada izazvalo neko ogorčenje,a spomenuvši ovo moram istači tadašnji naš moral i htijenje bez obzira ne sve te opasnosti i naše neiskustvo.

interceptor
10-11-2014, 15:44
Počivali u miru svi heroji pali u borbama za Vukovar!

interceptor
12-11-2014, 15:04
Mir Božji i pokoj junacima HOS-a koji su pali na Srđu !
Posebno sjećanje na Vladimira Vukovića pripadnika Torcide!
http://fbexternal-a.akamaihd.net/safe_image.php?d=AQBBSt71TYkJLNSZ&w=484&h=253&url=https%3A%2F%2Ffbcdn-sphotos-d-a.akamaihd.net%2Fhphotos-ak-xpf1%2Fv%2Ft1.0-9%2F10268602_339216812869882_225780780373556802_n. png%3Foh%3Dd715bc42c4bd33fc3389e45637162f52%26oe%3 D54DE5309%26__gda__%3D1424917448_d06b96f7f188fba9b 36385efd5a32965&cfs=1&sx=0&sy=0&sw=499&sh=261

NorthStand
12-11-2014, 18:06
svi su oni žrtve jugoslavenske zablude, koju neki i danas slave i oplakuju ta vremena s čežnjom u nadi da se vrate. prvi Josipović i Milanović, a pogledajte koliko je mladih života izgubljeno samo u ovom zadnjem ratu, a da ne govorim u 2ww i od 1918 kad je to sve počelo zbog te nakaradne ideologije "jugoslavenstva". ali srećom, ta vremena su iza nas, i ovakve nesreće uvjeren sam više nećemo gledat, barem ne u ime "jugoslavenstva". a svi koji su pali 1990ih za domovinu, spadaju u najbolju generaciju hrvatskih ratnika na koje smo i dan danas ponosni, i zato neka im je vječno hvala i slava.

interceptor
13-11-2014, 19:35
Ovaj čovjek je poginuo tako što je naletio na minu koju su postavili mundžosi. Nije trebao biti tu kao pripadnik 4. brigade ali on je imao ljubavi i potrebu pomoći svojim ljudima kad im je bilo to prijeko potrebno svojim iskustvom i znanjem.Kao suborca i čovjeka teško da ga se može zaboraviti.Počivao u miru Božjem!
http://www.4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/11/13-11.jpg

interceptor
15-11-2014, 22:13
http://www.youtube.com/watch?v=o6u0f3EJ5VA#t=11

Grunf
17-11-2014, 11:51
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/11/%C5%A1kabrnja-580x405.jpg?0fe786

STRAVIČAN POKOLJ BRANITELJA I CIVILA

Škabrnja obilježava 23. godišnjicu tragedije


U Škabrnji će u ponedjeljak molitvom i paljenjem svijeća duž ulice Žrtava srbočetničke agresije početi obilježavanje 23. obljetnice jednog od najvećih ratnih zločina tijekom Domovinskog rata, kada je srpski agresor s golemom ratnom tehnikom i vojskom napao to ravnokotarsko mjesto i okupirao ga, počinivši stravičan pokolj branitelja i civila.

Bio je ponedjeljak, 18. studenoga 1991., kada su oko 7,30 ujutro pripadnici srpskih paravojnih postrojba, potpomognuti zrakoplovstvom, tenkovima i pješaštvom 9. Kninskog korpusa JNA na čelu s Ratkom Mladićem, počeli krvavi pohod na Škabrnju. Samo tog dana u Škabrnji je stradalo 48 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana i u susjednom Nadinu, a tijekom višegodišnje okupacije sve do oslobođenja u “Oluji” broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava.

Agresor je potpuno razorio Škabrnju. Uništene su kuće, sakralni, gospodarski objekti. Kad su potpuno spalili i uništili mjesto, iz podruma i skloništa su izvlačili civile. Po podacima škabrnjske općine, ubijali su ih iz neposredne blizine hitcima iz vatrenog oružja, ali i tupim predmetima, udarcima po glavi, neke su pred smrt mučili, neke masakrirali. Neki su pregaženi tenkom. Nije bilo milosti ni prema kome.

Škabrnjani će obilježavanje stradanja svoga mjesta početi molitvom krunice i misom u ponedjeljak u 17 sati u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, te paljenjem lampiona duž ulice Žrtava srbočetničke agresije u 18 sati, na samom ulazu u mjesto na predjelu Ambar.

Središnja komemoracija održat će se u utorak, 18. studenoga, u 12 sati na Trgu dr. Franje Tuđmana u Škabrnji, nakon koje slijedi Hodnja sjećanja do Spomen obilježja na mjesnom groblju sv. Luke, gdje će mještani, brojna izaslanstva civilnih vlasti, MUP-a i HV-a, obitelji poginulih, braniteljskih i udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata položiti cvijeće i zapaliti svijeće.

Uoči komemoracije u 10 sati počast žrtvama bit će odana i na Spomen obilježju masovne grobnice u Škabrnji, nakon čega će u 11 sati nadbiskup zadarski Želimir Puljić predvoditi misu u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Škabrnja je uz Vukovar simbol stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu. Vukovar istoga dana, 18. studenoga, obilježava Dan sjećanja na žrtvu toga grada heroja 1991. godine.

www.narod.hr

interceptor
17-11-2014, 19:52
Na jučerašnji dan 1991. godine srpska paravojska i tadašnja JNA tenkovima ulaze u Slunj iz pravca slunjskog poligona, Plitvica, Vojnića i Veljuna i počinju etničko čišćenje oko 13 000 mještana toga gradića i okolnih naselja.
Branitelji slunjskog kraja, njih oko 800, s nikakvim naoružanjem pred tenkovima bili su nemoćni.
Pred okupatorskim tenkovima slunjski narod je u suzama i nemoći napuštao rodna ognjišta. Neki su i ostali, a točan broj ubijenih po okupaciji Slunja nisam saznao (ali bilo ih je puno).
Križni put preko Bosne nastavljen je četiri godine u progonstvu (većina mještana bila je u Karlovcu).
Nakon okupacije Slunja branitelji su nastavili otpor na crti Generalski Stol – Kamenica – Cerovac.
Okupacija slunjskog kraja trajala je do 6. kolovoza 1995. kad su okupatori u veličanstvenoj “Oluji” natjerani u bijeg, a Slunjom je ovladala Hrvatska vojska (vidi fotografiju).

http://scontent-b-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/1513828_503993989743150_5679141966600130390_n.jpg? oh=1308abba88e7a0574c5598aa3c853043&oe=54D5B66E

Inkvizitor
17-11-2014, 19:58
Ovako je to izgledalo iz srpske vizure


http://www.youtube.com/watch?v=AbTKWoBgR5I

Grunf
17-11-2014, 20:03
Dočekali su da se okade s dimom. :jao Komentar na paljenje kuća...

interceptor
17-11-2014, 23:47
Dočekali su da se okade s dimom. :jao Komentar na paljenje kuća...
:rofl A prije neg se okadio dimom ovim se bavio:krule

interceptor
17-11-2014, 23:50
NAKLON I OVOJ KOLONI: 'SVI ZNAJU DA SAM TADA PLAKALA, ALI NE ZNAJU ZAŠTO. PLAKALA SAM JER SU PRED MOJIM OČIMA UBILI ACU...'
http://www.medjugorje-info.com/media/k2/items/cache/d01c04fcfe2ddfac12a508d441bf16b0_L.jpg
"Rafal je Acu sasjekao na pola, pao je kao pokošen pred moje noge.
Moj dobri duh, moj zaštitnik umro mi je pred očima. Tek tad sam počela plakati...", doznajemo od Željke razloge njenih suza.

Mnogi će se 18.11. priključiti vukovarskoj "Koloni sjećanja". Po tom gradu će se slijevati tisuće hrvatskih građana kako bi se prisjetili i zahvalili svim žrtvama, i braniteljima i civilima, koji nisu uspjeli preživjeti Vukovar za koje se kaže "kako ga je Sotona osobno tih mjeseci posjećivao". Međutim, vrlo je važno i gotovo obvezujuće za svakoga koji tamo dođe, znati da se samo dan nakon pada Vukovara koji je zabilježio zastrašujuće gubitke, dogodila jedna od najtužnijih kolona u povijesti: kolona civila koji su 19.11. izvučeni iz podruma, posramljeni, poniženi i nadasve – prestrašeni. Ljudi iz ove kolone, apsolutno su žrtve rata. Oni koji su je preživjeli, zaslužuju naklon jer... Valjalo je tada proći ulicama Vukovara koje su prekrivali leševi njihovih dojučerašnjih susjeda, nećaka, baki, majki... Tim i takvim ulicama, prije 23 godine, prošla je i 6-godišnja Željka:

- Naravno da idem u Vukovar, idem svake godine... I opet ću proći putem kojim sam tada išla. Preživjela sam, to da, ali ne znam koliko se to može nazvati životom. Jednostavno, te slike ne idu iz glave i stalno se vraćaju i vraćaju – doznajemo od Željke Jurić Mitrović koja je, kako kaže, postala pomalo umorna biti simbolom vukovarske patnje preko čijih su se nejakih, dječjih pleća mnogi okoristili.

- Za mnoge sam još uvijek "djevojčica u plavom kaputiću". Ali, ja sam sada odrasla, supruga sam i majka i na mnoge stvari gledam drugačije. Ipak, neke se stvari ne mjenjaju. Nepromjenjivo je moje sjećanje na to jutro kad smo iz podruma izašli na danje svijetlo – s teretom se prisjeća Željka.

- Imala sam šest godina. Neke su mi situacije u magli, ali neke neću i ne mogu zaboraviti. Za Vukovar više nije bilo nade. Pao je i tog jutra kad smo izvedeni slika koju smo zatekli bila je stravična. Grada kao da više nije bilo, ulice pune četnika koji "proslavljaju pobjedu". Kako smo izlazili iz podruma, tako smo sačinjavali kolonu koja se kretala ne znajući kako će se sve završiti. Gradom su odjekivali pucnjevi jer su naši susjedi Srbi koji su se s nama skrivali pokazivali četnicima na pojedince za koje su smatrali da ne bi trebali izaći. I nisu. Takvi su odmah ubijeni i bačeni sa strane kao psi. Unatoč svemu tome, moje je lice bilo paralizirano od straha, sve do trenutka koji me kao dijete bacio u očaj i rasplakao – objašnjava nam Željka razloge svojih suza na slici koja je obišla svijet:

- Za tih dana u skloništu, moju majku i nas petero djece su obilazili branitelji, među kojima Blago Zadro, Jean Michel Nicolier, pa još jedan HOS-ovac kojeg smo zvali Šnicla i tako. Moju obitelj je otac napustio prije rata, pa smo u njima imali zaštitnike. Sestrin je bio Šnicla, a moj Aco... Činili su za nas što su mogli tih dana, trudili se da što manje osjećamo rat, igrali se s nama. Ne znate koliko mi je Aco značio. Moja sestra i ja u svojim smo zaštitnicima pronašle oca – priča nam Željka drhtavog glasa.

- S nama u koloni bio je i Aco. Isto tako, kroz tu prašinu, leševe i krv, s nama je hodala i naša susjeda iz skloništa Nada, koja je s Acom netom prije popušila zajedničku cigaretu. Hodali smo tako okruženi bradatim, prljavim i smrdljivim četnicima, a onda je Nada odjednom uperila prst u Acu i rekla "on je ustaša iz Njemačke". Bili smo u šoku, ona je s mojom mamom dijelila zadnje zrno kave, a onda je odjednom presudila Aci. Sjećam se samo da je imao bijelu majicu i jaknu koju su mu četnici strgali, a on je samo stigao reći da nije učinio nikome ništa nažao. Rafal je Acu sasjekao na pola, pao je kao pokošen pred moje noge. Moj dobri duh, moj zaštitnik umro mi je pred očima. Bacili su ga sa strane. Tek tad sam počela plakati – otkrila je Željka trenutak u kojem su je ulovile kamere i razlog njenih suza.

Željka i danas voli svoje zaštitnike. Poslije Ace, na Ovčari je ubijen i sestrin zaštitnik Šnicla. To su stvari koje ne zaboravlja. Zbog njih je, kaže, uz branitelje do posljednjeg daham podupire prosvjede i posjećuje braniteljski šator.

- Trebali ste doživjeti trenutak mog ulaska u šator. Tamo su me čekali moji očevi i braća, moji branitelji... - kazala je Željka, žrtva ljudske ludosti, zvjerstva, nečovječnosti. Žrtva rata.

Grunf
17-11-2014, 23:56
:rofl A prije neg se okadio dimom ovim se bavio:krule

:rofl

Fascinantno je da su to snimali, time su se dičili. Kao da rade najviše dobro, a ne teško zlo. Koje je to ludilo bilo i pomak u glavi da paljenje kuća smatraju nečime za ponos.

interceptor
18-11-2014, 00:13
To govori o različitosti između njih i nas.Samo mi je jedino krivo šta nitko od ovakvih đikana nije odgovarao, a ima puno ovakvih njihovih ponosnih uradaka zabilježenih.Hrvatsko pravosuđe:down

interceptor
18-11-2014, 01:22
Ovi dečki nažalost su ubijeni kada su išli pomoći civilima i ranjenicima a nisu znali da je pao Borovo commerc i da su već ušli unutar.Tko je što imao na sebi od ZNG-a,MUP-a i HOS-a ubijen je na licu mjesta.Ostali su odvedeni u logore i progon.
http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/934870_829837277067119_435160501953904818_n.jpg?oh =9510624a43f9762319b5fc1dbdb3e917&oe=551C82A5&__gda__=1423472328_f698f9b3904d0a6264850b7c7fbc999 2
http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfa1/v/t1.0-9/10632569_829837607067086_2095276789027090162_n.jpg ?oh=1abafdf60f1c5fdac0b31312826ef53c&oe=54DA77E6&__gda__=1423450576_0ba8fa7afda8f042d1d565fe85c8e86 cBranitelje su ucjenili na predaju kada su do zemlje sravili Borovo comerc

Grunf
18-11-2014, 09:20
Koji dijelovi grada su prvi pali? Odakle su dušmani prvo ušli? S Mitnice?

Grunf
19-11-2014, 10:01
http://www.zadarskilist.hr/media/base/nadin5.JPG


Dan nakon obilježavanja stradanja Škabrnje, u srijedu će se obilježiti i spomen na žrtve još jednog ravnokotarskog mjesta Nadina, gdje su srpski pobunjenici 19. studenoga 1991. ubili 16 civila i pet hrvatskih branitelja, a tri osobe se i dalje vode kao nestale. Preživjeli seljani su protjerani, a imovina je zapaljena ili opljačkana.

U spomen na te kao i sve druge žrtve u Domovinskom ratu, podno Spomen obilježja u Nadinu, koji je prije 23 godine okupiran i potpuno spaljen, vijence će položiti predstavnici državnih i lokalnih vlasti te udruge proizašle iz Domovinskog rata.

Sveta misa zadušnica u crkvi Sv. Ante u Nadinu bit će služena u 9:30 minuta, a nakon toga će se u 11 sati na spomen obilježju položiti vijenci i zapaliti svijeće

Slika: Zadarski list
tekst: Narod.hr

interceptor
19-11-2014, 22:44
Koji dijelovi grada su prvi pali? Odakle su dušmani prvo ušli? S Mitnice?

Na stranici 8:kava Lužac prigradsko naselje je prvo palo.Mitnica je onaj dio grada gdje je vodotoranj.


"Od tog 2.11 1991. kad je pao Lužac,shvatio sam da je Vukovar grad prepušten sam sebi.Hladan,tužan bolan studeni je počeo. Sve više poginulih ,leševa po cestama,jadne uginule životinje koje se nisu mogle skriti. Hrabri branitelji napuštaju položaje i odlaze k svojim obiteljima da pitaju kako je,neki se već misle za proboje ,ostaje ona šačica hrabrih ljudi koji danonoćno brane grad dok im pada dio po dio. Nakon ove cijele tromjesečne bitke ,svjesni su što ih čeka ako padnu u ruke neprijatelju."

interceptor
19-11-2014, 23:20
Što se tiče Škabrnje i Nadina to su bila dva najbogatija Ravnokotarska sela nastanjena isključivo Hrvatima.Znamo što im se dogodilo u ovim danima 91. god. Akcija "Maslenica" je otkrila svu "dobrohotnost i naklonjenost" komšija iz susjednih sela- Kašića,Smilčića,Islama Grčkog. Ilustracije radi, svaka kuća od komšija imala je po nekoliko frižidera,perilica,zamrzivača(velike škrinje).., nekoliko traktora ispred kuća, a nemali broj je imao u kućama, njima toliko mrsku hrvatsku zastavu, normalno kao ratni trofej iz tih popaljenih i popljačkanih sela.

Inkvizitor
19-11-2014, 23:35
Što se tiče Škabrnje i Nadina to su bila dva najbogatija Ravnokotarska sela nastanjena isključivo Hrvatima.Znamo što im se dogodilo u ovim danima 91. god. Akcija "Maslenica" je otkrila svu "dobrohotnost i naklonjenost" komšija iz susjednih sela- Kašića,Smilčića,Islama Grčkog. Ilustracije radi, svaka kuća od komšija imala je po nekoliko frižidera,perilica,zamrzivača(velike škrinje).., nekoliko traktora ispred kuća, a nemali broj je imao u kućama, njima toliko mrsku hrvatsku zastavu, normalno kao ratni trofej iz tih popaljenih i popljačkanih sela.

Tako je bilo i Kupresu kad smo ušli 94-te

U jednom frižideru na tavanu sam naša..onom velikom zamrzivaču..sve moguće bušilice, Hiltije, električne pile, električne brusilice, ajnkjrajzege što su ih zvali, sve ono šta su ljudi iz Njemačke dovlačili..

interceptor
19-11-2014, 23:43
Tako je bilo i Kupresu kad smo ušli 94-te

U jednom frižideru na tavanu sam naša..onom velikom zamrzivaču..sve moguće bušilice, Hiltije, električne pile, električne brusilice, ajnkjrajzege što su ih zvali, sve ono šta su ljudi iz Njemačke dovlačili..

Prisililo im -oteto prokleto :nene

interceptor
20-11-2014, 20:32
Na današnji dan izmasakriran na ovčari sa svojih 265 suboraca među kojima je bila trudna žena..
"Ma kakav god strah vladao Zoran ostaje dostojanstven,čvrst i hrabar baš onakav kakav je bio u svim akcijama po Vukovaru,a Željko Major dečko koji je ranjen na silosu Đergaj klima glavom i zaklapa oči kao da želi reći : "Pajdo,nije dobro"
-Preživjeli s Ovčare Vilim Karlović
NEKA SVATKO PROČITA-Da se ne zaboravi.
Ispričat ću priču o Vukovarskom Heroju koji je na današnji dan rođen a da je živ napunio bi 45 godina...

Zoran Gruber-Grubi svima poznat dečko s trokatnice Tigar iz Rakitija,momak srednje visine,vitkog stasa,svjetlosmeđe kratke kose,ostavlja dojam smirenog čovjeka s čvrstim stavom i karakterom..Ležao je ranjen u bolnici zbog jedne akcije u Borovu naselju te je ranjen od neprijateljskog rafala u vrijeme kad je probijena Vinogradska ulica uz Trpinjsku cestu te su vračali položaj.
Poznata je priča kad se išlo na intervenciju u Borovu naselju on i njegovi dečki su polupali "kornjače" -"tenkove" kako su ih zvali on i dečko "bosanac" hladnokrvno i hrabro. Nažalost tog 20.11 busom su njih 260 ranjenika iz bolnice odveli na farmu Ovčaru gdje su ih mučili pa naknadno pobili.

"U autobusu je i Zoran Gruber koji mi je namignuo u prolazu i sjeo na desnu stranu iza mene,komešanje ,žamor,vika četnika i JNA oficira..Ma kakav god strah vladao Zoran ostaje dostojanstven,čvrst i hrabar baš onakav kakav je bio u svim akcijama po Vukovaru,a Željko Major dečko koji je ranjen na silosu Đergaj klima glavom i zaklapa oči kao da želi reći : "Pajdo,nije dobro" "-Preživjeli s Ovčare V.Karlović

Nek se nikada ne zaboravi.
http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xaf1/v/t1.0-9/1422390_792473867470127_2724304504722978138_n.jpg? oh=3f0a722b47d3e80841e34866f8f1ae09&oe=550FACE4

interceptor
20-11-2014, 20:38
IGOR KAČIĆ-16-ogodišnjak
Na Ovčari je zbog dobi izdvojen u skupinu koju su trebali pustiti, ali bivši je susjed rekao “Ne može”. Tamo je i ubijen
Igor Kačić, rođen 23. kolovoza 1975. u Vukovaru, imao je svega 16 godina kad je počeo rat. Završio je prvi razred Elektrotehničke škole u Vukovaru i bio prepun planova. Nakon pada obrane grada, Igor je ubijen i i vodi se kao najmlađa žrtva Ovčare.
– Igor je bio predivno dijete.
Danas bi imao 36 godina i vjerojatno bio oženjen i s djecom. Bio je izuzetno nadarena osoba i odličan učenik. Svirao je, pjevao i rezbario tako da nam je poslije njegove smrti ostao mali dupin kao uspomena, kojeg je rezbario još u podrumu kuće kada je rat već uvelike započeo. Cijelo vrijeme nosio ga je sa sobom, a dupina su našli uz njega kada je ekshumiran na Ovčari – prepričava Igorova majka Irena.

Igor je u ljeto 1991., po završetku školske godine, otišao s drugom djecom na more, a kući se vratio na svoj 16. rođendan. Nepuna tri mjeseca poslije je ubijen.

Opsadu grada proveo je s obitelji u atomskom skloništu u središtu grada gdje je, zajedno s ostalim mladim dečkima, s oružjem stražario te čuvao sklonište i ljude u njemu. Zadnje dane, prije pada obrane, proveo je s majkom i dvije sestre u vukovarskoj bolnici odakle je i odveden na stratište na Ovčaru.

– Bili smo zajedno u bolnici i to je bilo zadnji put da sam ga vidjela. Svi smo bili u strahu što će se dogoditi i hoćemo li preživjeti. Izlazili smo zajedno vani kada ga je Veselin Šljivančanin izdvojio. Obratila sam mu se, pokazujući Igorovu zdravstvenu iskaznicu, da ima samo 16 godina i da ga ne odvajaju od mene, na što mi je on samo grubo odgovorio da će provjeriti. Potom su ih odvezli na Ovčaru. Kasnije smo čuli da je na Ovčari bio izdvojen u skupinu koju su planirali pustiti, ali je jedan od susjeda rekao da ne može. Tamo je i ubijen – prisjeća se Irena Kačić koja vjeruje da je njezin maloljetni sin ubijen zbog svoga oca koji je bio zapovjednik obrane na Sajmištu, a koji je poginuo 2. listopada.

Ubijen zbog oca

– Igor je obećao ocu, nad njegovim mrtvim tijelom, da će se osvetiti. Nažalost, zločinci su se osvetili Igoru upravo radi oca – kaže Irena. Obitelj se u progonstvu nadala da je Igor ipak živ. Do njih su dolazile informacije da je zatočen. Surovu istinu doznali su nakon ekshumacije
DA SE NE ZABORAVI !!
http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpf1/v/t1.0-9/604114_465686833482167_1905212575_n.jpg?oh=8e2b0fd 6ff6cdb6985364c782d1b6c0c&oe=54D89231&__gda__=1423366008_69b92d66a356c9aba669d25756bdf20 b

interceptor
29-11-2014, 01:38
U danima kada je javnost zaokupljena Vukovarom dogodio se i ovaj zločin:


U praskozorje 15.11.1991,
nakon višesatnog tenkovskog granatiranja , nebranjenog SELA KOSTRIĆI,
"hrabra" srpska vojska na tenkovima JNA
"oslobađa" selo.
Iz podruma razorenih kuća izvlače 16 CIVILA
svi su starci osim
TOMISLAVA koji ima 2 (dvi) GODINE
brata mu DARIA koji ima pune 4 ( četiri ) i
njihove majke.
ČETNICI su zadovoljni ulovom
bacaju se na posao
NAJPRIJE KOLJU ali DOSLVNO KOLJU najmlađeg TOMISLAVA
zatim mu starijeg brata 4-njeg DARIA koji se GRČEVITO DRŽI ZA SKAMENUTU MAJKU, vrišti, plače ali uzalud
ČETNIČKA KAMA MU OSJECA GLAVU
sve se odvija pred očima njihove majke,
nju SILUJU , a zatim također KOLJU
Za ovaj SOTONIZAM NIKADA NITKO NIJE ODGOVARAO,
NIKADA NIJE PODIGNUTA OPTUŽNICA
NITI JEDNA ULICA NE ZOVE SE PO TOJ OBITELJI
O TOM ZLOČINU NE RADE SE KAZALIŠNE PREDSTAVE
O TOM ZLOČINU NAŠA SAVJEST documenta NIKADA NIJE REKLA NI RIJEČ
O TIM ANĐELIMA NIKADA NOVINARI NISU NAPISALI NITI 1/4 stranice
O NJIMA JE MUK.....

http://quirinusportal.com/wp-content/uploads/2014/11/kostri%C4%87i.jpg

interceptor
29-11-2014, 22:35
UHIĆEN ŽELJKO RAŽNATOVIĆ ARKAN – 29. STUDENOG

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/11/arkan_afp.jpg

Na današnji dan 1990. godine u Dvoru na Uni uhićen je zbog posjedovanja veće količine automatskog oružja i četničkih znakovlja Željko Ražnatović Arkan.

On je sa svojom paravojnom skupinom sastavljenom od kriminalaca pokušao upasti u Hrvatsku na područje Banovine računavši na neorganiziranost i uspaničenost hrvatskog stanovništva, kako su srbijanski mediji prikazivali situaciju u Hrvatskoj.

Međutim, suprotno njegovim očekivanjima, jednom rutinskom redarstvenom akcijom, snage hrvatskog MUP-a su kod Dvora na Uni uhitile njega i njegovu skupinu i zaplijenile svu njihovu opremu dobivenu od srbijanskih krugova u JNA.

Nakon šest mjeseci zatvora (iako je osuđen na pet godina), pod do danas nerazjašnjenim okolnostima, biva pušten iz Remetinca i vraća se u Beograd. (!?)

Postoje razne, nepotvrđene teorije i tvrdnje, za koga ili za što je razmijenjen. Po nekim suludim teorijama razmijenjen je Antona Kikaša (koji usput rečeno još nije bio ni uhićen!?!?). Još je nekoliko teorija no sve su više manje smiješne kao i prethodna.

Odgovor ipak leži u činjenici da je Arkan 80-ih bio UDBA-in ubojica. Prema tome, uopće nije zagonetno koja interesna skupina ga je pustila, pitanje je samo koja osoba je izravni nalogodavac njegova oslobađanja. Manolić, Boljkovac, Perković?

Bilo kako bilo, Arkan je krajem 1990. prema svjedocima cvilio i plakao misleći da će u Hrvatskoj biti ubijen, no već iduće godine u to vrijeme klao je i palio po slavonskim selima.

interceptor
29-11-2014, 22:35
Ipak je skončao i to od sunarodnjaka.

Grunf
01-12-2014, 10:10
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/12/gotovina-580x420.jpg?4d8a69

OBILJEŽAVANJE OBLJETNICE ZIMA ’94.

Gotovina: optimizam i čvrst karakter moramo usmjeriti prema budućnosti


Domovinski rat pripada povijesti, ali njegovo mjesto u povijesti je temelji hrvatske državnosti. Bez Domovinskog rata ne bi bilo ništa danas. Akcija ’94. bila je početak kraja agresije na Hrvatsku. Danas svu svoju energiju, optimizam i čvrst karakter moramo usmjeriti prema budućnosti da bismo imali sigurnu, gospodarski jaku i socijalno pravednu državu, kazao je Ante Gotovina jučer na Dinari gdje je u organizaciji Udruge veterana 126. brigade obilježena 20. obljetnica vojne operacije Zima ’94, prenosi 24 sata.

Među oko 200 pripadnika hrvatskih postrojbi prvi put bio je i general Ante Gotovina pod čijim je zapovjedništvom operacija provedena. Vijence kod kapelice sv. Jaakova su položili generali Rahim Ademi te Ante Gotovina, ministar Ante Kotromanović i mnogi drugi.

Filip Ratković iz Udruge veterana 126. brigade HV Sinj, rekao je kako je tu život izgubilo 29 momaka i da je zato ovo obilježavanje bilo vrlo emotivno.

Tri pripadnika 126. brigade koji su sudjelovali u operaciji Zima ’94., Željko Tadić, Ivan Čajić i Ivan Dadić, odlikovani su Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu. Odlikovanja im je uručio general Ademi, kao izaslanik Predsjednika Republike.

Akcija Zima ’94. stvorila je preduvjet za Oluju,

narod.hr

interceptor
05-12-2014, 00:31
DA SE NE ZABORAVI-HEROJI
"Tog je dana prije 23 godine kod Komletinaca poginulo 11 hrvatskih branitelja, a na komletinačkoj bojišnici u bitkama su poginula 44 hrvatska branitelja.
Srbočetnički agresor je 4. prosinca bosutsku bojišnicu uspio probiti na dva mjesta, ali su hrvatske snage hrabrošću i odlučnošću branitelja uspjele vratiti izgubljene položaje"

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/u-komletincima-obiljezena-23.-godisnjica-pogibije-44-hrvatska-branitelja-i-civila/113219-1-cro-HR/U-Komletincima-obiljezena-23.-godisnjica-pogibije-44-hrvatska-branitelja-i-civila_article.jpg

KOMLETINCI- Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu, u središtu Komletinaca je u četvrtak obilježena 23. godišnjica pogibije 44 hrvatska branitelja i civila u obrani bosutske bojišnice na komletinačkom području.

Počast poginulim braniteljima Komletinaca - pripadnicima 105. bjelovarske brigade, 109. vinkovačke brigade, 11. domobranske pukovnije, 3. i 5. gardijske brigade MUP-a i postrojba HOS-a te civilnim žrtvama rata odali su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća članovi obitelji, rodbina i suborci te mnoga izaslanstva.
Po riječima Josipa Šarića, gradonačelnika Otoka, kojemu administrativno pripadaju Komletinci, 4. prosinca 1991. zaustavljen je najsilovitiji tenkovski napad JNA i srpskih paravojnih postrojba na bosutskoj bojišnici u istočnoj Slavoniji.

interceptor
06-12-2014, 17:15
Fijuk granata, eksplozije, teške detonacije, smrad paleži te gusti crni dim nad stoljetnim zidinama obilježili su u Dubrovniku godine 1991. blagdan sv. Nikole, 6. prosinca

Na današnji dan u zoru 6. prosinca 1991., točno u 5 sati i 45 minuta, započeo je napad JNA, srpskih i crnogorskih rezervista te istočnohercegovačkih četnika na Dubrovnik u kojem je žživot izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ljudi je teže ili lakše ranjeno. U spomen na žrtve, 6. prosinca je proglašen Danom dubrovačkih branitelja.
Napad je trajao cijeli dan i Dubrovnik ga pamti kao najteže ratno razaranje u svojoj dugoj povijesti. Tijekom granatiranja koje je trajalo do 21 sat, devet palača renesansnog grada jako je oštećeno, a nakon prestanka granatiranja buktali su požari koje su vatrogasci i građani gasili, pod paljbom snajpera, s mora. No, unatoč silovitim napadima, zahvaljujući hrabrim hrvatskim braniteljima, Dubrovnik nije pao.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5e/Dubrovnik_Wartime_Stradun.jpg
http://www.index.hr/images2/DUBROVNIKratAFP625.jpg
http://www.lupiga.com/repository/vijesti/slike/20111207085633pavo_urban_dubrovnik_rat_zidine6.jpg

interceptor
13-12-2014, 10:53
ZABORAVLJENE HRVATSKE ŽRTVE: GORNJE JAME, GLINA


http://www.dragovoljac.com/images/stories2014-2/razno4/gornjejame.jpg
U Gornjim Jamama nedaleko od Gline domaći su Srbi, pripadnici zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine - »Šiltovi«, 11. prosinca 1991. ubili petnaestero Hrvata među kojima je bilo troje malodobne djece. Među žrtvama bile su tri obitelji.

U jednoj su ubijeni: roditelji Nikola i Marica Fabac s njihove dvije kćeri: osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, u drugoj: otac Janko Fabac sa sinovima Stjepanom i Ivom, i u trećoj: majka Slavica Dvorneković s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom i Katom. Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.

»Djeca su ures svijeta« - poznati je slogan koji ukratko i dojmljivo opisuje svu bezazlenost i ljepotu, nevinost i naivnost, začuđenost i zadivljenost svakog djeteta u susretu sa svijetom oko sebe. Takva je bila i mala Nikolina Fabac u Gornjim Jamama, u malome selu smještenom u prekrasnom brdovitom dijelu Banovine nedaleko od Gline. Bila je sretna osmogodišnja djevojčica jer ju je svakoga jutra nakon sna dočekivao njoj najdraži osmijeh na svijetu majke Marice. Smijala se glasno svakom nespretnom pokretu razigranog janjeta u dvorištu, mazila se s tatom Nikolom u njegovim prilično rijetkim slobodnim trenucima, divila se žarkožutim jaglacima koji bi svakoga proljeća preplavili selo, igrala se sa starijom četrnaestogodišnjom sestrom Željkom, ponosno nosila bogato izvezenu narodnu nošnju za blagdane u crkvi Ranjenog Isusa u susjednoj Maloj Solini.
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike03/slika3_m.jpghttp://www.hkv.hr/images/stories/Slike03/slika4_m.jpghttp://www.hkv.hr/images/stories/Slike03/slika7_m.jpg
I svi su je seljani rado viđali i primali jer je svagdje pronosila onaj posebno bezbrižan, neopterećen i lepršav dječji odnos prema stvarnosti, koji toliko nedostaje svijetu odraslih. S ostalom malobrojnim djecom bila je doista pravi ures Gornjih Jama. I anđeli su se, čini se, na nebu radovali tim svagdašnjim idiličnim prizorima na tom komadiću zemlje hrvatske.

Đukićevo pismeno »jamstvo«

Međutim, zvijeri uobličene u ljudske spodobe, nisu g. 1991. više mogle prikrivati godinama zatomljenu i hranjenu mržnju. Bila im je mrska činjenica da četrdesetak Hrvata živi svoju običnu seosku svakidašnjicu, tamo pored njih, u njihovu susjedstvu. Ništa im hrvatsko nije bilo sveto, ništa vrijedno... Domaći Srbi, donedavni susjedi, školski prijatelji, znanci na radnome mjestu, do zuba naoružani, kao pripadnici novoosnovane vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine - »šiltovi«, koji su bili pod zapovjedništvom samoproglašenog vođe Siniše Martića, upali su 11. prosinca 1991. u mirne Gornje Jame. Zatekli su nekoliko Hrvata koji su poslušali nagovaranje Bože Đukića da ostanu u domovima. Potpisao im je čak i nekakvo pismeno »jamstvo« dva mjeseca ranije da im se ništa dogoditi neće, kad je s istomišljenicima iseljavao većinu srpskih seljana u Glinu.

»Šiltovi« su unaprijed točno znali što im je cilj, sabrali su dvanaestero bespomoćnih seljana, među kojima je bilo i troje malodobne djece: malu Nikolinu, sestru joj Željku i desetogodišnjeg susjeda Darka Dvornekovića, te ih nagurali u kuću Mate Kirete. Dok su se oni stisnuti u jednoj sobi tresli od straha naslućujući što ih čeka, »šiltovi« su se dogovarali o detaljima monstruoznog plana. No, pedesetogodišnji Srbin Gojko Pavlović, koji je ipak ostao u selu sa susjedima Hrvatima, žestoko se usprotivio njegovoj provedbi uporno ponavljajući kako uhićenici nikada nikome nisu nikakvo zlo učinili. Osim toga, vikao je, među njima je troje djece! Rafal iz strojnice brzo je prekinuo mučnu raspravu, koja je uniformiranim ljudima već počela ići na živce. Gojkova je duša poletjela ususret anđelima, koji su i sami zanijemjeli od straha promatrajući strašni prizor na komadiću zemlje hrvatske. I samo oni jedini znaju što se dogodilo seljanima zatvorenima u Kiretinoj sobi.

Koliko god strašno i jezivo bilo napisati, izreći ili samo pomisliti, možemo se nadati da su mala Nikolina i starija joj sestra Željka ubijene odmah. Jer bio je to dan kada su i anđeli plakali. Osim Nikolinine obitelji, ubijen je i mali Darko s majkom Slavicom Dvorneković, djedom Matom i bakom Katom, starica Mara Kuštreba, te tri Hrvatice koje su se zatekle u selu, što znači da je zvijerima uobličenima u ljudske spodobe jedino mjerilo ubijanja bila pripadnost hrvatskome narodu. Tako su ubijene: Milka Rastovski iz Donjih Jama, Jela Vrbanac iz Hađera i Jaga Cestarić iz Male Soline. Otac Janko Fabac s odraslim sinovima Stjepanom i Ivom ubijeni su malo dalje kod škole. Sve su žrtve u Kiretinoj kući potom zapaljene kao i cijelo selo.

O selu kojeg više nema - osim na tabli

Hrvatski branitelj Ivica Kuštreba, kojemu je spomenutog dana ubijena šezdeset dvogodišnja majka Mara, u dopisu Gradskome poglavarstvu Gline od 2. svibnja 2006. napisao je da je osim petnaest civila u Gornjim Jamama ubijeno i u obližnjim Donjim Jamama njih devetnaest. Iznio je prijedlog-zamolbu da im se podigne zajedničko spomen-obilježje da zločini, kako je doslovce napisao, »ne padnu u zaborav, što bi bilo tužno i tragično«. Nažalost, do danas još nije dobio nikakvog odgovora a teško je i povjerovati da će u predstojećim predizbornim mjesecima netko od mjerodavnih zbog prevelikih stranačkih obveza naći vremena za to.

Tako se danas o Gornjim Jamama još može govoriti samo kao o selu kojeg više nema jer jedini trag o njemu je cestovni natpis u Prekopi prije Gline. Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika: države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i dr., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kao kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora.

Ratni trofej - dječja pletenica

Osim toga, zločinci se mirno šeću jer za njih već petnaest godina nitko i ne pita, usprkos tomu što se jedan od njih svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej. Spomenuti Martić i Đukić, kao i prvi čovjek okupirane glinske općine dr. Dušan Jović, žive bezbrižno u Srbiji, obavljaju svoje svakodnevne poslove, provode slobodne trenutke u ugodnom obiteljskom i prijateljskom ozračju. Branitelj Kuštreba sjeća se susreta s dr. Jovićem u Glini malo prije srpskih napada i njegovih ciničnih riječi: »Ovo ne može bez rata, al\’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka!« Neki od njih, možda, dolaze, po hrvatske dokumente tražeći odštetu, mirovine, prava... A neki i nemaju potrebu dolaziti jer su ostali. No, Kuštreba će, prema vlastitim riječima, do kraja života uporno i ustrajno tražiti i raspitivati se o imenu i prezimenu ubojice njegove majke, i u tome ga nitko i ništa ne može spriječiti.

Povremeno će iz Prekope automobilom odlaziti uništenim šumskim putem prepunim jamama prema Gornjim Jamama, na kojemu se još mogu pronaći razasuti ostaci opekâ, kamena i podnih ploča iz porušene glinske crkve. Potom će na nekadašnjem zgarištu, na mjestu nekadašnje kuće u nekadašnjem selu, zaraslome grmljem, šibljem i raslinjem, zapaliti crveno-bijelo-plavu svijeću. Hrvatskom branitelju koji je prošao ratni pakao za Hrvatsku omaknut će se suza pri pomisli na majku Maru samo ako bude sam. Jer dobro zna da su to trenuci kada ona strpljivo sluša njegovu muku, osjeća njegovu bol i tugu, razumije njegovu ranjenu i razderanu dušu, ali mu i govori utješne majčinske riječi.

Tomislav Vuković

Inkvizitor
13-12-2014, 12:02
To su ti "Šiltovi"



http://www.youtube.com/watch?v=ZtssOh0XaT4


http://www.youtube.com/watch?v=YXL7HmKRyZw

interceptor
13-12-2014, 17:41
Na današnji dan 1991. godine na Novljanskom je bojištu u zapadnoj Slavoniji život izgubila prva poginula žena iz 1. brigade ZNG-a "Tigrova" - Jasna Jakovljević.
Jasna je poginula na položaju u Donjoj Subockoj na Novljanskom bojištu. Jasni je tada bilo tek 20 godina, a 21. rođendan trebala je proslaviti 18.12. , dakle tjedan dana nakon pogibije. Trebala je roditi djecu...
(na fotografiji spomen ploča Nikoli Blagojeviću i Jasni Jakovljević u Kuzmici)
http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xaf1/v/t1.0-9/10407957_842268305824016_416954122887336380_n.jpg? oh=01e9d194421e6534f0dd57eb34630858&oe=5512B0E8

interceptor
13-12-2014, 17:48
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/BeFunky_spacer8.jpg.jpg
Ratni dnevnik pripadnika četničke paravojne formacije “Belih orlova” kojeg je vodio za vrijeme svojeg dvotjednog boravka na novogradiškom ratištu, odnosno sve do bitke za Mašičku Šagovinu. U toj bitci hrvatske su snage zadale velik udarac neprijateljskoj vojsci i oslobodile to strateški iznimno važno mjesto. Tada je i zarobljen ovaj dnevnik koji će iz dana u dan biti objavljivan u 13 dijelova...

13.12 ’91PETAK (DEVETI DAN)

Još nemamo vesti o grupi četnika koja je jučer nestala u akciji. Pažljivo se slušaju sve poruke koje se mogu uhvatiti od strane ustaša, ali ne javljaju ništa. Uhvaćena je poruka da hitno traže pomoć jer im je 80 ljudi izbačeno iz stroja.
U borbama više sela poginulo je 3 četnika.Za moje odeljenje dan je bio miran. Nisu nas bombardovali niti pucali na nas. Valjda se oporavljaju od gubitaka. Vreme je suvo ali vrlo hladno, pogotovu noću. Danas sam se prvi put okupao u hladnom kupatilu sa polomljenim staklom , polivao sam se vodom i okupao i oprao kosu. Već se bolje osećam. Borbe se vode daleko od sela. Čuju se samo eksplozije i vide odbljesci vatre. Puno mi nedostajete.
12.12. ’91. ČETVRTAK (OSMI DAN)

Bombardovani smo celo jutro o prepodne. U toku dana, krene deo prvog voda u akciju čišćenja, zajedno sa pripadnicima TO. Privukli se jednoj vikendici u kojoj su bili hrvati, a čekaju smenu straže i napadnu ih bombama, pobiju ih i rane oko 20. U pomoć ustašama dođe kamion i njega unište zoljom. U povratku ih napadnu ustaše koje su pošle u pomoć. Isti se razdvoje i do uveče se nije vratilo 5 četnika i bolničarka.

U selu Trnava 2km od nas poginuo danas komandir II voda – Čiča (bio je veliki koljač). Danas nas je dosta loših vesti puno potištilo. Još se više pije. Priča se da će za koji dan stići još oko 300 četnika od Beograda, pa će onda ići u veće akcije.

Grupa pijanih četnika iz II voda upala je u kuće nekih hrvata iz sela, stavilo im nož pod grlo ( to su bili neki starac i starica), deca im u vojsci (Šćepina), opljačkali i preturili. Komandir sela je naredio da se njih nekoliko odmah stražarski sprovede za Okučane i dalje za Beograd. Ne želeći da se razdvajaju, ceo vod oko 30 ljudi izjavi da će poći za njima. Situacija vrlo mučka.

Da ne bi ustaše ušle u napuštenu kuću, večeras sam oko 8h sa još jednim pripadnikom TO išao u tu kuću (oko 1km) da ispalimo nekoliko rafala. I u odlasku i u povratku imao sam osjećaj da me neko promatra. Bilo me je puno strah. Mlad mjesec, ali je bilo vidno, a mi idemo poljem. Okolo šume i kukuruzi, idealne mete. Vratili smo se bez problema. Borbe se vode okolo nas i vrlo su žestoke. Vide se bljesci eksplozija i čuje se tutnjava.
Danas je nekoliko granata palo i na samo selo. Grozan je osječaj, čuješ zvuk granate koja se približava a ne znaš gde će pasti, pa i ne bežimo. Ručali smo i niko nije prekidao jelo.

interceptor
14-12-2014, 00:11
IZVLAČENJE POGINULIH IZ ŠUME ROSINJAČA – 13. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Rosinja%C4%8Da.jpg
Na današnji dan 1991. godine odigrala se akcija izvlačenja tijela poginulih branitelja u bitci u šumi Rosinjača kraj Osijeka.

Punih sedam dana trajale su tajne pripreme za akciju izvlačenja tijela poginulih branitelja.
Izvidnici iz bojne Frankopan ispitivali su teren danima i konačno je donesena odluka da se krene u noći između 12. i 13. prosinca.

U mrklome mraku, po iznimnoj hladnoći i smrznutoj oranici, kroz kukuruze i prijeteća minska polja, u Rosinjaču su stigli pred zoru.
S njima je na svoju odgovornost išao i tadašnji snimatelj HTV-a Mario Romulić, koji je kamerom zabilježio akciju izvlačenja tijela, ali tu snimku televizija je tada odbila emitirati uz obrazloženje da bi to loše djelovalo na moral branitelja.

Prizore koji su njihove suborce dočekali po dolasku na mjesto tragedije teško je riječima opisati. Tijela su im bila izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine.

Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova.

“Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.” prepričava jedan od branitelja koji je sudjelovao u ovoj akciji.
Brigadni general Mladen Mikolčević koji je vodio ovu akciju i čije dojmove možete poslušati u dokumentarnom filmu na kraju članka pojasnio je kako leš od 70 kilograma u takvom stanju teži 150 kilograma!

Valja spomenuti i to kako jedno tijelo, ono Mihajla Pelegrina ni dan danas nije nađeno.
Zahvaljujući ovim neizmjerno hrabrim ljudima, obitelji poginulih mogle su dostojno pokopati svoje mrtve!

interceptor
14-12-2014, 00:17
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Croatian-soldiers-crossing-Kupa-river-2.jpg

OPERACIJA VIHOR – 13. PROSINCANa današnji dan 1991. godine tragično je okončana oslobodilačka operacija Hrvatske vojske “Vihor”.

Operacija je započela 12. prosinca prelaskom južne obale rijeke Kupe kod Šišinca (između Siska i Pokupskog).

Oslobođena su ključna neprijateljska uporišta na desnoj obali Kupe na koti Sveta Katarina te naselja Slana i Glinska Poljana. Međutim napad nije bio uspješan radi gubitaka HV-a u ljudstvu i tehnici te nejasnog strateškog značaja operacije.

Naime, nakon što je neprijatelj 13.12. izveo silovit protuudar na selo Stankovac (osvojeno 12.12.) i nakon velikog broja stradalih u 102. novozagrebačkoj brigadi HV-a, operacija Vihor je prekinuta. Broj gubitaka u ljudstvu i dan danas je nepoznat, a gubitci su bili veliki i u tehnici. Tako smo izgubili i par tenkova koji su u to doba bili od neprocjenjive važnosti.

Inače od samog početka operacija je krenula loše jer se neke postrojbe nisu uopće pokrenule na izvršenje zadaće, neki topnički položaji uopće se nisu aktivirali dok je najveća pogreška napravljena obustavom daljnjih napadnih djelovanja prema Glini čime se neprijatelju pružilo dosta vremena i mogućnosti da izvede nažalost uspješan protunapad.

Možda će Vam razlozi neuspjeha biti razumljiviji nakon što poslušate komentar admirala Domazeta Loše -

http://www.youtube.com/watch?v=acsqp65C_Bw

interceptor
14-12-2014, 00:23
POKOLJ U VOĆINU I HUMU – 13. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/vocin_010.jpg
Na današnji dan 1991. godine dogodio se masakr nad hrvatskim stanovništvom u mjestu Voćinu i Humu u ublizini Slatine.

Dok su se srpske snage pred naletom Hrvatske vojske (Operacija Strijela) povlačile iz Voćina i Huma, četnici (pripadnici “Belih Orlova”) išli su od kuće do kuće i ubijali civile.

U ovom masakru srpske su snage ubile između 45 i 55 nedužnih ljudi. Preživjeli su samo oni koji su se sakrili. Gotovo sve žrtve su bile zlostavljane i mučene, a zatim ubijene.

Dvije žrtve, bračni par, nađeni su vezani lancima i zapaljeni. Kemijska analiza tkiva pokazala jer da su živi spaljeni.
Velik broj žrtava ubijen je motornom pilom, noževima, sjekirama i drugim oružjem. Jedini ne-Hrvat, žrtva masakra bio je 77-godišnjeg Srbin koji je pokušao intervenirati da se zaustavi pokolj. On je bio mučen, a zatim na smrt pretučen.

http://www.youtube.com/watch?v=_dVeP7JA7Ew
Također Katolička crkva u Voćinu koja je četnicima služila kao skladište eksploziva, dignuta je u zrak.

Voćin i Hum oslobođeni su 15. prosinca.

(na fotografiji jedini ostatak voćinske crkve stare 500 godina koji četnici nisu uspjeli raznjeti)

interceptor
18-12-2014, 15:21
AKCIJA JOHANESBERG – 17. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Johanesberg.jpg
U sklopu velike operacije Hrvatske vojske “Orkan ’91” odvijao se i niz manjih oslobodilačkih operacija...
Na današnji dan 1991. u sklopu manje operacije HV-a “Johanesberg” oslobođen je velik dio zapadnog djela gore Papuk (vidi kartu).

U operaciji “Johanesberg” tog su dana oslobođeni Novo Zvečevo i Veliki Kamenski, a idućeg dana oslobođena su i sela Striježevica, Bogdašić, Amatovci i Kamenski Šeovci.

U Novom Zvečevu se nalazio četnički štab iz kojega su se koordinirali napadi na šire područje požeške općine. Napomena samo da se samo da shvati važnost ove pobjede.

interceptor
18-12-2014, 23:28
TALAČKA KRIZA U LORI – 18. PROSINCA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Ni%C5%A1ki-specijalci-Lora.jpg
Na današnji dan 1991. godine u splitskoj Ratnoj luci “Lora” Niški specijalci zatočili su 24 škverska dragovoljca.

Jedna od dramatičnih, a slabo ispričanih priča iz Domovinskog rata, dogodila se prije točno 23 godine u Splitu. O događaju koji je itekako značajan za obranu Splita, a u kojem su 24 škverska dragovoljca iz 114. brigade HV-a bila zatočena u Ratnoj luci Lora koju je u to vrijeme držala okupatorska JNA, nažalost vrlo se malo zna.

Temeljem Žitnićkog sporazuma o povratu oduzetog naoružanja Teritorijalne obrane, oduzetog silom prilikom razoružavanja postrojbi TO u svibnju 1990. godine, prva službena primopredaja oružja dogovorena je za 17. prosinca 1991. godine.
Ubrzo je Stipe Bilokapić, zapovjednik 1. bataljuna 114. brigade HV-a, okupio 22 dragovoljca i pridodao im dva radnika Brodogradilišta Split.
“Grupa se presvukla u odore Civilne zaštite 18. prosinca 1991. ujutro, te se čekala zapovijed za pokret koja je došla oko 13h.
Neprijatelj je na sve načine odugovlačio početak, no konačno smo u koloni po jedan, uz temeljit pretres ušli u Loru i odvedeni do skladišta koji se nalazio na sjevernoj strani, uz cestovnu i željezničku prometnicu koja je vodila do same obale luke.” kazao je zapovjednik grupe Goran Kosor i nastavio “Kamioni su ulazili po jedan, kad jednog napunimo, on napusti Loru i formira kolonu koju je osiguravala Vojne policija HV-a, tek onda je mogao ući drugi. To vrijeme smo koristili za pauzu, a kamione smo punili u rekordnom vremenu, kao da smo osjećali da ne može sve ići glatko. Nakon natovarenih sedam kamiona došlo je do prekida rada”
U jednom trenutku, Niški specijalci, njih desetak, bez ikakvih oznaka pripadnosti i činova, do zuba naoružani, stavili su škverske dragovoljce pred zid skladišta, potom ih zatočili, te je počelo maltretiranje i ponižavanje.
Pukovnik koji je u ime JNA nadgledao ukrcaj nije imao nikakav utjecaj na Niške specijalce. Uskoro je počela padati kiša, a pao je i mrak.
S mrakom dolazi i do sukoba JNA s HV, negdje oko 19h počela je provokacijska pucnjava od strane JNA prema pripadnicima 1. bojne 114. brigade koji su ratnu luku Lora držali u okruženju. Na žalost, naši suborci s druge strane žice su zbog nekoordinacije uzvratili, te je došlo do oružanog sukoba u kojem su s naše strane u Loru dolazili trombloni i minobacačke mine.
“Pucnjava je trajala do kasno u noć, kada su nas automatima natjerali u blatnjavi usjek pruge, kojim smo puzali prema istoku, gdje su nas zatvorili u skladište konzervi i nastavili maltretirati i provocirati, spominjući u psovkama Njemačku i Genschera. Govorili su nam: koliko značite svojima kad su satima pucali i po vama.” prepričava mučne događaje iz prosinačke noći Goran Kosor.
Idućeg dana u jutarnjim satima grupa je živa i zdrava napustila “Loru”.
Dio razloga što su ostali svi živi i neozlijeđeni pripada i Španjolcu, promatraču EZ-a, koji se nijednog trenutka nije odvajao od njih iako su ga Niški specijalci u više navrata pozivali na sigurno.

interceptor
18-12-2014, 23:33
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/%C4%91avolja-geda.jpg

OPERACIJA ĐAVOLJA GREDA – 18. PROSINCA
Na današnji dan 1991. godine odigrala se vojno redarstvena akcija Hrvatske vojske “Đavolja greda”, poznata i pod nazivom “Kopački rit”.

Zajedničkom akcijom tadašnje Četvrte policijske postaje Beli Manastir i 135. baranjske brigade Hrvatske vojske oslobođen je dio privremeno zaposjednutog prostora Baranje.

Povod akcije osim vraćanja okupiranog područja Baranje bila je reakcija na pomicanje neprijateljskih snaga prema gradu Osijeku sa ciljem zauzimanja posljednjih naselja sa lijeve obale rijeke Drave (Podravlja i Tvrđavice), te izlaska na obalu rijeke Drave, čime bih se paralizirao kompletan život u Osijeku.

Izvršenom akcijom neprijateljske snage potisnute su u dubinu Kopačkog rita, preko rijeke “Stara Drava”.

Od toga trenutka neprijateljske snage više nisu imale napredovanja na tom dijelu bojišnice.

http://www.youtube.com/watch?v=Q5ZE1YA497A

interceptor
25-12-2014, 22:58
OSLOBOĐENO SELO KUSONJE – 25. PROSINCA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Kusonje.jpg

Selo Kusonje bilo je pretežno srpsko selo u općini Pakrac. To je prvo mjesto na cesti Pakrac – Požega iz smjera Pakraca, te je njegova blizina uvjetovala ulogu u događajima na pakračkom ratištu tijekom Domovinskog rata. O ekstremizmu pobunjenika u tom selu govori činjenica da je na tabli na ulazu u selo na ćirilici pisalo „Mala Srbija“.
Prvi put se za Kusonje čulo nakon događaja 08. rujna 1991. kada je tamo ubijeno i masakrirano 20 hrvatskih branitelja. Po tom događaju snimljen je film „Broj 55“, dobitnik 8 Zlatnih arena na 61. pulskom filmskom festivalu. Također, dvije godine poslije nakon masakra 20-orice branitelja, 08. rujna 1993., prilikom obilježavanja njihove pogibije od podmetnute minsko – eksplozivne naprave poginulo je još troje branitelja, a 10 ih je ranjeno.

Nakon oslobađanja sela Dereza i Grahovljana, stvoreni su uvjeti za oslobađanje Kusonja koje će se dogoditi na Božić, 25. prosinca 1991. U akciji su sudjelovali pakrački 76. samostalni bataljun, grubišnopoljski 57. samostalni bataljun i jedan dio varaždinske 104. brigade. Grubišnopoljci su napadali iz smjera jučer oslobođene Dereze, 104. brigade krenula je iz smjera smetlišta na predjelu Zukva u Pakracu, a pakračka 3. satnija 76. samostalnog bataljuna krenula je glavnim smjerom preko Pilane i Pakre u smjeru Kusonja.

Akcija je počela oko 13,00. U šumama oko Kusonja, postrojbama su dodijeljeni domaći vodiči koji su ih doveli na polazne linije napada. Na položajima iznad samog sela, neprijatelj je imao minobacače kalibra 120 mm, kojima je prijašnjih mjeseci granatirao Pakrac i okolicu. Prve su prema Kusonju krenule izviđačke patrole, ali na njihovo veliko iznenađenje, nije se previše pucalo. Nakon nekog vremena i dodatnih izviđanja, zaključeno je da je neprijatelj iz tog zloglasnog uporišta, jednostavno, pobjegao!

Istog dana snage požeške 123. brigade, virovitičke 127. brigade i slatinske 136. brigade oslobađaju sela Dragović, Španovica, Kamenska, Mijači i Ožegovci na cesti Pakrac – Požega te selo Popovci na Psunju.

interceptor
25-12-2014, 23:02
Na današnji dan ,na Božić 1998. napustila nas je Vukovarska Heroina -JASNA ŠIPOŠ!
Kakav Romeo,kakva Julija?

http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/q81/p235x350/10403647_828358587214988_350334330363610969_n.jpg? oh=05a9637d06a054f6343637e989562690&oe=553DB324&__gda__=1426254105_6e739aa0df60d6fbf8af56d0eeae905 9

Prekrasna priča o Jasni Šipoš i Zoranu njenom mužu koji do zadnjega dana su branili Grad bit će zlatnim slovima upisano u Hrvatsku povijest.
Obitelj Šipoš. Ne znam kakve riječi bi upotrijebio za njih a da su hvale vrijedne.Jasna je bila vojnik i zamjenik svojem mužu Zoranu koji je zapovijedao obranom Doma tehnike.Borila se bolje od nekih muškaraca,prava potpora i žena.Od njih su kretale akcije i odlazak na ispomoć kod Borova sela .Zoran je znao da će njegova žena s par branitelja zaustaviti to.
-26.kolovoz suborac priča: Bilo nas je 12-ak poslani od Ivice Arbanasa,napad iz Borova sela,6 sati prsa u prsa ,odbili smo ih i napravili čistinu ispred nas .Poginuo nam je 1 vojnik iz Sotina -Dražica,ali između nas i njih Doma tehnike i Borova sela more poginulih napadača,tu su prvi puta polomili zube"
Svaki puta kad krene napad Zoran Šipoš bi govorio :"Prvo idu granatiranjem pa pješaštvo "
I uvijek kad bi ih odbili vraćaju se kod Doma tehnike i kao da su na izletu.Svjedoci kažu da je Jasna borac kojeg među muškarcima nije bilo,koturala se ,otvarala vatru..
Došla je polovica studenog.
Gotovo je.
Vukovar je na padu.
Znalo se da neće više izdržati.
Pao je grad.
Jasna se uspjela preobući i spasiti,ali Zorana su odveli.Prvo Stajićevo logor pa Niš,pa vojni sud u Beogradu ga je osudio na smrt.Tukli su ga kao životinju ,najviše od svih nas što i svjedoči naš admin koji je bio u Stajićevu.
Međutim kasnije je razmijenjen.
Nakon Vukovara ,odlazili su na ratišta
Čekali su dan kad će Franjo izdati akciju pod nazivom "grom" da se oslobodi Vukovar nakon oluje i uvijek ih je peklo zašto to nije napravljeno.Išli bi skupa u oslobađanje ali ne s mržnjom već za slobodu.
Zoran Šipoš je umro od zločudnog tumora 01.11.2001 godine, a Jasna mu je za dvije godine na Božić 1998. zauvijek otišla u zagrljaj.

Na pitanje Hrvatskih novinara Zoranu kako je to sve uspio preživiti u logoru odgovorio im je: "Zbog Hrvatske i Jasne"

Kakav Romeo,kakva Julija.

interceptor
28-12-2014, 18:45
KRVAVI DAN U DOLINI RIJEKE LAŠVE – 22. PROSINCA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Ante-Vlai%C4%87.jpg
Današnji dan 1993. godine ostat će zapamćen kao jedan od najtežih i najkrvavijih dana za Hrvate u Lašvanskoj dolini.

Bio je to 251 dan neprestanih muslimanskih napada na Vitez, a UNPROFOR je tjerao humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” na povratak u Hrvatsku.

Konvoj napušta Lašvansku dolinu oko 9 i 40 ujutro. Dok je konvoj prolazio kroz Uskoplje pred kamione su iz obližnjih kuća istrčali pripadnici Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Na licu mjesta poginuo je vozač Ante Vlajić iz Splita, rođen 1934. godine, a tri sudionika “Bijelog puta” su ranjena. U spomen na Antu Vlajića jedna ulica u Novoj Biloj nosi njegovo ime.

U međuvemenu u Lašvanskoj dolini traju žestoke borbe oko Viteza.

Već u 6 ujutro brojnim snagama među kojima su bile najelitnije brigade III. korpusa iz Zenice te velikim brojem mudžahedina napadnute su sve crte obrane Viteza. Istodobno civilna naselja i središte grada našli su se pod teškim granatiranjem muslimanskih snaga.

Najveća tragedija dogodila se kada su elitne postrojbe Armije BiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i na samo 1km od samog Viteza(!!).

Nakon što su pripadnici ABiH upali u selo, opljačkal su ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili, no to nije bilo ono najgore. U borbama oko Križančeva Sela ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulicu, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala njihova tijela.
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Kri%C5%BEan%C4%8Devo-Selo.jpg

interceptor
28-12-2014, 18:59
BITKA ZA DONJI ČAGLIĆ – 22. PROSINCA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/100.-brigada-HV-a-%C5%A0traseri.jpg
Na današnji dan 1991. godine otpočela je druga etapa operacije “Orkan ’91”.

Druga etapa operacije otpočela je napadom 1. Gardijske brigade “Tigrova”, 100. brigade “Štrasera” 151. samoborske brigade HV-a na jako srpsko uporište u Donjem Čagliću i Kovačevcu Čaglićkom (u blizini Lipika).

Pripremljenost neprijatelja za taj napad bila je iznenađujuće velika, pa se sumnja da su prethodno bili obaviješteni o napadu.
Naime, dan prije napada HV-a doveli su helikopterom pojačanja u ljudstvu, a jedan zarobljenik je priznao da je doveden iz Sarajeva kako bi branio Donji Čaglić.

U toj akciji poginulo je ukupno 26 hrvatskih vojnika, a Donji Čaglić je oslobođen tek u operaciji “Bljesak”.

Ipak, hrvatske snage zarobile su majora i poručnika iz sastava 43. prijedorske brigade.

(na fotografiji Štraseri koji nisu u ovoj akciji imali poginulih, no teže im je ranjen njihov bolničar)

interceptor
28-12-2014, 19:04
USPJEŠNO OKONČANA OPERACIJA ZIMA ’94 – 24. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Bu%C5%A1i%C4%87i.jpg
Na današnji dan 1994. godine završila je oslobodilačka operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane – “Zima ’94”.

Oslobođeno je ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a. Tim velikim uspjehom stvoreni su uvjeti za pripremu i provedbu operacije Oluja.

Operacija “Zima ’94” odvijala se u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snijegu, snježnoj oluji i uz vrlo niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva.
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Ostvarene-zada%C4%87e.bmp
Važan rezultat operacije “Zima ’94” je i taj da su napadi Srba na Bihać oslabili te su Bihaćki branitelji dobili značajan predah.

U narednim danima i tjednima Armija BiH i HVO povratili su okupirana sela i odbacili neprijatelja dalje od Bihaća. Time je sačuvana presudna Bihaćka enklava u dramatičnim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.

interceptor
28-12-2014, 19:07
OSLOBOĐENO BUČJE – 26. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/1476101_232978183547356_1302472949_n.jpgZloglasno mjesto Bučje u nekadašnjoj općini Pakrac bilo je sjedište srpske pobune na pakračkom području i iz njega su koordinirane sve aktivnosti pobunjenika. Također, bilo je poznato i po zloglasnom logoru kroz koji je prošlo više od 300 logoraša među kojima je i dr. Ivan Šreter, istaknuti hrvatski mirotvorac, kojemu se ni danas groba ne zna.

Na Božić 1991. hrvatske su snage oslobodile nekoliko sela na pakračkom ratištu te tako napravile jedan veliki korak prema konačnom oslobođenju pakračkog područja. Oslobođena su sela Dragović, Španovica, Kamenska, Mijači, Ožegovci i Popovac, a Bučje je ostalo u poluokruženju te je iz njega pružan žestok otpor. Ipak, na Štefanje, 26. prosinca 1991., u poslijepodnevnim satima sastali su se u Bučju pripadnici 123. požeške brigade Hrvatske vojske (koji su došli iz pravca Kamenske i Mijača) s pripadnicima 127. virovitičke brigade (koji su došli iz pravca Grahovljana, Dragovića i Novog Sela, te pri tome oslobodili sela Donju Šumetlicu i Branešce) i 136. slatinske brigade (koji su došli iz pravca Zvečeva). Oslobađanjem Branežaca i Bučja na današnji dan, oslobođena je cesta Pakrac – Požega. Nažalost po ulasku u Bučje, Hrvatska vojska naišla je na prazan logor jer su preostale zatočenike (koji nisu bili razmjenjeni u kolovozu i listopadu ’91.) srpske postrojbe premjestile u logor Stara Gradiška.
Najmlađi zatočenik logora Bučje imao je 4 godine(!!). Još uvijek se ne zna sudbina 21 nestalog logoraša među kojima je i dr. Šreter, a do sada su pronađena i identificirana samo tri ubijena zatočenika.

Neprijatelj se isti dan povlači iz psunjskih sela Tisovac, Glavica, Prgomelje, Cikota i Rogulje, a virovitička 127. brigada oslobađa psunjsko selo Donja Šumetlica. Neprijatelj svoje snage koncentrira na zapadnoj strani Psunja, istočno i sjeveroistočno od Pakraca, očekujući daljnji napad hrvatskih snaga na tom pravcu. Istog dana, 26. prosinca kreće operacija „Alfa“ koja za cilj ima oslobađanje sela istočno i jugoistočno od Pakraca: Brusnik, Kraguj, Japaga, Šeovica i Skenderovci te jugoistočnog okupiranog dijela grada Pakraca – Gavrinice. Nažalost, operacija će završiti bez uspjeha 29. prosinca 1991. i ta sela bit će oslobođena tek na kraju VRA „Bljesak“ 04. svibnja 1995.
(na fotografiji zatočenici logora Bučje u Gavranici čekaju na razmjenu 16. siječnja 1992.)

interceptor
03-01-2015, 23:11
PRIJEDLOG O TERITORIJALNOJ PODJELI BIH – 3.SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/bih.png
Na današnji dan 1993. godine iz Ženeve je stigao prijedlog o teritorijalnoj podjeli BiH.


Predviđeno je da se BiH podjeli na deset provincija. Hrvatske bi bile broj 3 (sjedište u Odžaku), 8 (Mostar) i 10 (Travnik), dok bi Sarajevo bio otvoreni grad.


Hrvatska i srpska strana izrazile su zadovoljstvo predloženom kartom podjele BiH na deset kantona u Ženevi, a muslimanska delegacija sve otvorenije iskazuje nezadovoljstvo.

interceptor
03-01-2015, 23:16
BITKA ZA SUHOVARE – 3. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/suhovare_0.jpg
Mjesto Suhovare, jugoistočno od Poličnika i zapadno od Zemunika je od jeseni 1991. godine bilo okruženo sa tri strane i pod stalnom paljbom. Isti oni koji su popalili cijelo zadarsko zaleđe, uključujući Nadin i Škabrnju, tokom konca 1991, u rano jutro 3. siječnja 1992. godine pješački su uz pratnju tenkova napali Suhovare, a cijeli dan granatirali Poličnik, Rupalj i Gornju Murvicu. Napad je krenuoiz pravca Kašića i Drača makadamskom cestom ravno u Suhovare. Napad na Suhovare je specifičan po tome jer su prvi put u zadarskom zaleđu u napad krenule tenkovi 84-orke. Srbi su iskoristili faktor iznenađenja i tehnologijom prošli slabašno minsko polje. Prva linija obrane Suhovara je zateknuta nepripremljena za jaki tenkovski napad. Napad je popraćen neopisivom artiljerijskom paljbom. Pod kišom raznoraznih projektila branitelji su se povlačili na drugu pa na treću liniju obrane, svakim uzmakom formirajući jaču obranu. Nakon prvog naleta neprijatelja sve raspoložive braniteljske snage bile su upućene iz raznih smjerova putem Suhovara (njih 50-tak slabo naoružanih). Branitelji koji su krenuli prema Suhovarama pješačili su kilometrima pod paljbom. U jednom trenutku kiša hrvatskih granata zasipa prvu liniju obrane Suhovara ravno po neprijatelju i to je njihov “prvi susret” sa granatama, a preko veze se čuje potpora zapovjednika obrane: “izdržite još malo, tisuću Splićana juriša u Suhovare”. Ključno je bilo što je zapovjedništvo obrane znalo da će Srbi presrest tu poruku ‘on line’. U Suhovare je krenuo i hrvatski tenk.

Srpski napad je prekinut tijekom ranog popodneva kada je počelo povlačenje prema Kašiću da bi već do kraja dana Suhovare bile potpuno hrvatske.

Taj je dan samo na Suhovare palo preko tisuću granata. Zbog Suhovara i Poličnika Srbi nisu imali magistralu od Masleničkog mosta do Zadra. Heroji obrane Suhovara 3.siječnja 1992. su nekolicina branitelja koji su odoljevali pješačkom napadu.

(hvala izviđaču 112.br Zadar! )

interceptor
03-01-2015, 23:22
ZAUSTAVLJENA OPERACIJA “ORKAN 91″ – 3. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/orkan-91.jpg
Na današnji dan 1992. godine zaustavljena je Vojnoredarstvena operacija „Orkan 91“.

Započela je 29. listopada 1991. godine kako bi se onemogućilo presjecanje Slavonije od središnje Hrvatske. Daljnja napredovanja zaustavljena su 3 siječnja 1992. Naime, dana 2. siječnja 1992. u Sarajevu je zaključen prekid vatre na svim bojišnicama u Hrvatskoj, a sporazum je stupio na snagu 3. siječnja 1992. Oslobođena je gotovo cijela zapadna Slavonija, uspješno je neutralizirano 21 srpsko uporište. Oslobođena je cijela planina Papuk, od Orahovice do Daruvara, kao i planina Ravna gora. Oslobođeni su Voćin i Lipik, te cijeli niz sela. Obranjen je i Pakrac. Neprijatelj je odbačen od Nove Gradiške i Požege.

Gubici su bili značajni. S hrvatske strane poginulo je 184, a ranjeno 595 vojnika, a neprijateljske 516 poginulih, 615 ranjenih.

Bojišnica se stabilizirala sve do VRO „Bljesak“.

interceptor
03-01-2015, 23:25
Koga zanima Domovinski rat pogledat ovaj film pod mus!
Objavljujem danas jer je na današnji dan '92. stupilo na snagu Sarajevsko primirje... pogledajte kako je to izgledalo u Sunji!

http://www.youtube.com/watch?v=pyKGhFdh7Kk#t=1304

NorthStand
04-01-2015, 17:21
PRIJEDLOG O TERITORIJALNOJ PODJELI BIH – 3.SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/bih.png
Na današnji dan 1993. godine iz Ženeve je stigao prijedlog o teritorijalnoj podjeli BiH.


Predviđeno je da se BiH podjeli na deset provincija. Hrvatske bi bile broj 3 (sjedište u Odžaku), 8 (Mostar) i 10 (Travnik), dok bi Sarajevo bio otvoreni grad.


Hrvatska i srpska strana izrazile su zadovoljstvo predloženom kartom podjele BiH na deset kantona u Ženevi, a muslimanska delegacija sve otvorenije iskazuje nezadovoljstvo.


čudno, kad se uzme u obzir da su "muslimani" za "jedinstvenu(građansku) BiH", uz jedan bitan=sitan dodatak da ta "jedinstvena i građanska BiH" bude bez srba i hrvata. :)

srećom, takvi planovi nikad nisu niti će ikad zaživjet, jer su em nerealni em podsjećaju na doba 2 svijetskog rata kad se uklanjalo "nepodobne" s nekog teritorija.

nema nikakve dileme da su Srbi odgovorni za rat u BiH, i da su izvršili agresiju, ali nikako ne bih situaciju u BiH uspoređivo s situacijom u hr kako to rade muslimani jer je u BiH zbog prisutnosti TRI NARODA koja se jako slabo podnose, situacija bila puno kompleksnija i kompliciranija. a oni su si umislili da su jedini faktor i zaštitnik BiH, i da samo oni imaju pravo odlučivat o tome kako će ona biti uređena. iz tog razloga, naravno da mi je drago da su Srbi došli do tog svog entiteta jer je na žalost on trenutno jedina brana da isti uspostave onu svoju "građansku" hegemoniju kakvu već provode nad hrvatima, ali tako i nad srbima. mislim da je to što muslimani rade i kako vode politiku osuđeno na propast, nevezano na činjenicu da je RS genocidna i zločinačka tvorevina, i da Mladić nije heroj već zločinac kao i Karadžić, to ne mjenja bit stvari. a bit stvari je da i srpski narod zaslužuje svoju punu ravnopravnost unutar BiH, sve do dana dok ta BiH se ne raspadne onda možemo pričat o tim aneksijama i tome slično. dakle Srbima ne treba davat vjetar za aneksiju RS, niti za nezavisnost RS, to je kontraproduktivno kako za muslimane tako i za nas hrvate. ali borite se protiv njihove autonomije, dok u isto vrijeme muslimani rade ovo što rade u federaciji za mene je ravno idiotizmu. ne vidim šta je tu problem da Srbi imaju svoju autonomiju ili kanton ili šta već unutar granica BiH? odnosno entitet, samo neka se ne zove republika srpska jer to znači da je to država u državi, i neka se povede računa da posavina onaj dio gdje su Hrvati živjeli ne može ostat u njihovom teritorijalnom vlasništvu, naravno da će se oni borit protiv toga ali mi znamo koji nam je cilj i za što bi se mi morali zalagat.

dakle potpora srbima u smislu njihove autonomije, bilo kakvog oblika, ali isto tako i neke korigacije na tekuće stanje dolaze u paketu s time. naravno da oni ne žele pristat na bilo šta što mjenja teritorijalni izgled RS, ali to je njihov problem, na tome mi moramo radit kako Hrvati u BiH tako i službena vlast RH u zagrebu! pogotovo važi to da se prema muslimanima konačno postavi oštro, i da im se da do znanja da ovo trenutno glupiranje u federaciji više neće ići, i da će se boga mi morat neke stvari mjenjat u korist hrvata. u protivnom će se vući radikalniji potezi, koji će se jasno postavit kako prema BiH ko državi, tako i prema federaciji i Sarajevskim sultanima koji su si umislili da mogu provodit diskriminaciju jednog konstitutivnog naroda pod parolom, "ne damo treći entitet". to nas ne zanima šta vi date i što vi ne date, jer i MZ i svijet su pokazali 1990ih da su skloni UNUTARNJIM PODJELAMA TERITORIJA, IZMEĐU TRI KONSTITUTIVNA NARODA. naravno da to njima nije u interesu, ali to je njihov problem, dakle mi kao i u slučaju na spram srba moramo se i prema njima postavit oštro i tražit minimalno federalizaciju federacije, a i to ne žele prihvatit jer im je to kažu na pola puta do trećeg entiteta, pa kad gospoda ne žele postoje politički mehanizmi kako se dotične jarane može omekšat i natjerat da ipak omekšaju i da prihvate realnost, a realnost je da federacija nije vječnog kova, kao što je realnost da žive u državi tri a ne jednog naroda. očito oni imaju problema za to shvatit, ali polako vrijeme radi svoje kad tad u hr će doći vlast koja će se ovim problemom počet bavit na ovaj način na koji ja to pričam. do tada ne sumnjam da će cirkus zvan BiH, ići punom parom dalje u propast.

interceptor
04-01-2015, 19:03
JNA NAPUSTILA LORU – 4. SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/lora.jpg

Na današnji dan 1992. godine posljednji pripadnici okupatorske JNA napustili su splitsku ratnu luku “Loru”.

“Lora” je bila jedno od najmoćnijih uporišta Jugoslavenske ratne mornarice kojoj joj je nekoliko tjedana bilo potrebno da evakuira svo naoružanje iz vojarne i luke. Ono je uglavnom završilo u Boki Kotorskoj.

Što nije odneseno, uglavnom je bilo uništeno tako da je Hrvatsku ratnu mornaricu dočekao zadatak osposobiti luku kako bi koristila Hrvatskoj vojsci.

Dio luke prenamjenjen je za potrebe vojske, a drugi dio postao je vojni zatvor u kojem je Hrvatska vojska od 1992. do 1997. držala zarobljene srpske i crnogorske vojnike.

interceptor
07-01-2015, 23:16
SRPSKI NAPAD NA HELIKOPTERE MIROVNIH SNAGA – 7. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/helikopter.jpg
Na današnji dan 1992. godine MiG 21 JNA oborio je helikopter s promatračima Europske zajednice u blizini Novog Marofa.

Helikopter je srušen tijekom unaprijed najavljenog leta Beograd – Kaposvar – Zagreb u 14:10h na području sela Podrute u blizini Novog Marofa.

U srušenom helikopteru poginulo je 5 osoba – četiri Talijana i jedan Francuz, dok je drugi helikopter na istom letu uspio pobjeći zahvaljujući prisebnosti pilota koji ga je odmah prizemljio kod Mađareva.

Raketu je kao pilot JNA ispalio Emir Šišić, koji je zbog tog čina 2001. uhićen u Mađarskoj i izručen Italiji gdje je osuđen na 15 godina zatvora. U svibnju 2008. pušten je na uvjetnu slobodu.

Zanimljivo, istog dana u Češkom Selu kod Petrinje agresor je zarobio 12 časnika Europske promatračke misije.

Grunf
08-01-2015, 10:56
Da, sjećam se toga...Svi su bili šokirani, a Srbi su nas optuživali da smo ih mi srušili.

interceptor
08-01-2015, 15:16
Da, sjećam se toga...Svi su bili šokirani, a Srbi su nas optuživali da smo ih mi srušili.

Al kome su dodijelili taj delikatan zadatak? Emiru Šišiću odanom sinu svoje otadžbine.
To je kao i ono kad su bili neredi u Maksimiru 13.05. 90 pa kad je Boban udario onog milicionera koji je bio Musliman,tada su ga njegovi drugovi miilcioneri (svi Srbi) nagovarali da ubije Bobana. Oni valjda nisu imali petlje za to... :)

interceptor
08-01-2015, 23:28
SMJENA GENERALA KADIJEVIĆA – 8. SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/1525260_238622619649579_1236589828_n.jpg
Na današnji dan 1992. godine zbog neuspjeha u ratu protiv Hrvatske s mjesta ministra obrane SFRJ smijenjen je general JNA Veljko Kadijević.

Iako je službeno dao ostavku zbog zdravstvenih razloga, neki su njegovu ostavku povezivali s rušenjem helikoptera s promatračima Europske zajednice.

Prava istina ipak je bila drugačija – Veljko Kadijević nije ispunio svoju osnovnu zadaću, nije slomio Hrvatsku, te ga je zbog toga Slobodan Milošević zamijenio drugim krvnikom i zločincem, Blagojem Adžićem, kojeg je također ubrzo smijenio u veljači 1992. godine.

interceptor
09-01-2015, 19:21
POKOLJ U BUHINIM KUĆAMA – 9. SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/430780_10151290815232488_1155431536_n-300x200.jpg
Na današnji dan 1994. godine pripadnici Armije BiH su u naselju Buhine Kuće (u blizini Viteza) ubile 26 hrvatskih civila i vojnika.

U borbama oko Viteza, taj se dan smatra jednim od najtežih. Upadom u Buhine kuće, snage Armije BiH presjekle su komunikaciju između Viteza i Busovače i tako se približile cilju da Lašvansku dolinu presjeku na dva dijela (za to im je bilo potrebno manje od kilometra). Na sreću nisu uspjeli, jer da jesu tko zna što bi bilo sa 60 tisuća Hrvata koji su tada bili u Lašvanskoj dolini.

Buhine kuće, postrojbe HVO-a su 14. veljače 1994. godine vratile pod svoj nadzor, a po ulasku u zaseok dočekali su ih stravični prizori.

opširnije pročitajte –> ovdje:
http://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/buhine-kuce-posljednji-pokusaj

interceptor
10-01-2015, 01:20
http://www.hercegbosna.org/kolumne/domovinski-rat/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne-4905.html

interceptor
10-01-2015, 19:31
ROĐEN GENERAL JANKO BOBETKO – 10. SIJEČNJA
Otkad je general Bobetko preuzeo vođenje HV stvari su se dovele u red. Više nije bilo dojava neprijateljima o aktivnostima HV tako da je svaka akcija bila uspješna.Jedan od najvećih hrvatskih sinova.Bio je trn u oku neprijateljima svih boja.Počivao u miru Božjem !!!

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/Janko-Bobetko.jpg
Na današnji dan 1919. godine rođen je general Hrvatske vojske i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine – Janko Bobetko.

Rodio se u Crncu kraj Siska u kojem je završio gimnaziju, a potom i Veterinu u Zagrebu.
U II. svjetskom ratu nakon što su mu ustaše ubile oca i tri brata priključio se partizanima. Iako je za vrijeme rata bio teško ranjen, preživio je i postao časnik JNA gdje je 1966. dogurao do čina generala pukovnika.

Za vrijeme hrvatskog proljeća 1971. godine priključio se hrvatskim reformistima, pa je odlukom Josipa Broza Tita isključen iz JNA zajedno sa još 19 hrvatskih generala. Do osamostaljenja Republike Hrvatske nije mogao javno govoriti niti djelovati.

Tijekom Domovinskog rata Bobetko odbija ponuđeno mjesto Ministra obrane Republike Hrvatske, ali se uključuje u Domovinski rat na Banovini, a 10. travnja 1992. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman mu dodjeluje čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzima zapovjedništvo na Južnom bojištu tijekom kojeg uspješno vodi akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu: Tigar, Konavle i Vlaštica.

Nakon toga, u studenom 1992. godine, postaje načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (zamijenio generala Tusa).

Nakon deblokade Dubrovnika i okolice istaknuo se u vođenju operacija Maslenica i Medački džep. Zbog ove zadnje optužen je za ratne zločine no nije htio primiti optužnicu i rekao je da u Haag neće dok je živ.

U knjizi “Sve moje bitke” (1996.) napisao je: “Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život.”.

General Janko Bobetko preminuo je 29. travnja 2003. godine u Zagrebu.

http://www.youtube.com/watch?v=TURAO1JvWSw

interceptor
12-01-2015, 16:03
Na današnji dan 1992. godine JNA gađala je maljutkama franjevački samostan na otočiću Visovcu na Krki.
Nije to bio prvi put da je Mladićev 9. korpus JNA gađao taj predivni otočić. Visovac se često znao naći i pod topničkim udarima no kad su u operaciji "Miljevci" Srbi odbačeni dublje prema Drnišu izravna opasnost po Visovac je prestala.
http://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/10898098_386869038158269_593458855062029582_n.jpg? oh=6f24595bbf7bce0c30c368c94727ebc4&oe=55249DFD&__gda__=1428873152_43d7f594a486b53c1c20673f9730fd4 d

interceptor
12-01-2015, 16:06
NAJAVA OTKAZA MANDATA UNPROFOR-U – 12. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/Franjo-02.jpg
Na današnji dan 1995. godine Predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman, upoznao je javnost s odlukom da Republika Hrvatska od 31. ožujka otkazuje mandat UNPROFOR-u.

Vidjevši da nema ništa od provedbe Vanceova plana, te da snage UN-a zloupotrebljavaju hrvatsko gostoprimstvo, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije više htio čekati, na početku večernjeg dnevnika obratio se hrvatskoj javnosti s jasnim i istinitim obrazloženjem: Mirovne snage nisu uspjele reintegrirati pobunjene Srbe u Republiku Hrvatsku, a pobunjena srpska strana k tomu je i otezala provedbu Gospodarskog sporazuma potpisanog koncem 1994. godine.

Umjesto otkaza UNPROFOR-u pri UN-u donijeta je Rezolucija 981, koja je potvrdila teritorijalni integritet Republike Hrvatske. UNPROFOR je nakon isteka mandata (31.3.1995.) postao UNCRO (Operacija UN-a za povratak povjerenja u Hrvatskoj), s mandatom do 30. studenoga 1995. godine.

interceptor
13-01-2015, 13:19
POVRATAK NAKON 707 DANA “PAKLA” – 12. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/707-dana.jpg
Na današnji dan 1994. godine na kontrolnom punktu UNPROFOR-a kod Lipovca, nakon 707 dana zarobljeništva u Somboru i Srijemskoj Mitrovici, zamijenjeno je 10 pripadnika “somborske skupine” te 5 drugih hrvatskih zarobljenika u srpskim tamnicama.

Oni su bili razmjenjeni za 11 srpskih zatvorenika, uglavnom pripadnika terorističke grupe “Štit” zarobljenih 13.3.1993. kod Turnja.

“Somborsku skupinu” činili su pripadnici Samostalne uskočke satnije HV-a. Oni su kao diverzanti preko Kopačkog rita ušli duboko u neprijateljsku pozadinu kako bi srušili Batinski most radi obrane Baranje. Nažalost su otkriveni zbog tehničkog kvara na vozilu (amfibiji) i dio se spasio, dio poginuo, a dio odveden u zarobljeništvo.

Jedan od učesnika, Branko Vrbošić, sve je to opisao u knjizi “707 dana pakla” koju iskreno preporučam.

Inkvizitor
13-01-2015, 13:33
Ta me skupina uvik zanimala. Koji su to mudonje bili.

Di bi se mogla nać knjiga. Bravo interceptore.

interceptor
13-01-2015, 14:06
valjda u svim ovim knjižarama. U Verbuma ovih stvari imaju uvijek.

Inkvizitor
13-01-2015, 14:10
u redu, prošetat ću do Verbuma..

interceptor
14-01-2015, 18:41
20. obljetnica tragične pogibije Brođana u operaciji „ZIMA 94'“

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/20.-obljetnica-tragicne-pogibije-brodana-u-operaciji-zima-94/121867-1-cro-HR/20.-obljetnica-tragicne-pogibije-Brodana-u-operaciji-ZIMA-94_article.jpg
U četvrtak, 15. siječnja 2015. u Slavonskom Brodu, u 10:00 sati bivši pripadnici 5. gardijske brigade „Sokolovi“ komemoracijom na Gradskom groblju te svetom Misom zadušnicom, u crkvi Gospe od Breze pomoći (u 10:45) povodom 20. obljetnice, odat će počast svojim tragično stradalim suborcima.

U komemoraciji sudjeluj članovi obitelji i rodbina pokojnih, županijsko i gradsko izaslanstvo te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata i drugi.
SLAVONSKI BROD – Iako je kroz slavnu ratnu gardijsku postrojbu 5, gbr „Sokolovi“ iz grada Slavonskog Broda i s područja Brodsko-posavske županije prošlo više od 1500 branitelja, u prisjećanju na Domovinski rat rijetkima osim njih, njihovih obitelji i prijatelja, u sjećanje dođe u ova postrojba. Nije trenutak elaborirati zašto je tomu tako. Prigodom 20. obljetnice ratne operacije „ZIMA 94“ i tragične pogibije trojice Brođana, koju bivši pripadnici 5. gbr, zajedno s gradskim i županijskim čelništvom, obilježit će u četvrtak, 15. siječnja, navest ćemo samo neke činjenice o ovoj postrojbi te prisjećanje na ovaj događaj jednog od sudionika operacije i časnika u 5. gbr - Antona Kukuruzovića.
5. gardijska brigada zvana "Sokolovi" (katkad zvana i "Slavonski Sokolovi") bila je hrvatska vojna postrojba ustrojena 25. listopada 1992. godine u Vinkovcima. Sastavljena je većinom od postrojbi Slavoniji, najvećim dijelom od pripadnika 204. vukovarske brigade, 108. brodske brigade, 109. vinkovačke brigade, 3. satnija (novogradiška), 122. đakovačke brigade, 123. požeške brigade,132. našičke brigade i pripadnika 3. gardijske brigade te drugih gardijskih postrojbi. Brigada je ratne zadaće uspješno obavljala u Slavoniji (Istočno bojište) i na jugu Hrvatske te na području BiH (Južno bojište). Kao što su uspješno odradili obrambene zadaće u zadarskom zaleđu, jednako uspješno „Sokolovi“ su obavili ratnu zadaću i u „Zimi 94“.
„Operacija Zima '94 odvijala se u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snijegu, snježnoj oluji i uz vrlo niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva. Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u takvim vremenskim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici u ovoj operaciji pretrpjeli smrzavanje pojedinih ekstremiteta (ruku i nogu) koji su im morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija.
U konačnici, napadi Srba na Bihać su oslabili i Bihaćki branitelji su dobili značajan predah. U narednim danima i tjednima Armija BiH i HVO Bihaća povratit će okupirana sela i odbaciti neprijatelja dalje od Bihaća. Time je sačuvana presudna Bihaćka enklava u dramatičnim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.“ (………………) U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. (Wikipedia).
1 5. siječnja 2015. obilježavamo obljetnicu tragične smrti trojice pripadnika 5. gardijske brigade „Sokolovi“ s područja Brodsko-posavske županije u operaciji „Zima 94.“ kojom je oslobođeno oko 200 četvornih kilometara do tada okupiranog područja uključujući sjeverne padine planine Dinara i južne padine planine Staretina, visove ovih planina i planine Golije te područje između (Livanjsko polje). Operacija je bila taktičke naravi i njenim uspješnim okončanjem, posredno, spašena je Bihaćka Enklava, a stvoreni su neposredni preduvjeti za daljnje operacije HV i HVO. Tom značajnom operacijom Hrvatska vojska ovladala je planinskim visovima oko Livanjskog polja, čime su stvoreni uvjeti za pripremu i provedbu operacije Oluja.
Među ranjenima i ozlijeđenima bilo je i Brođana, a Ante Stjepanović, Ivan Vrhovac i Branko Vidović(iz Novog Sela, Posavina) pod snježnom lavinom smrtno su stradali 15. siječnja 1995. godine, praktično posljednjih dana boravka i djelovanja 5. gbr (dijelovi 5. gbr na livanjskoj bojišnici bili su u kontinuitetu od 12. studenog 1994. – 17. siječnja 1995. a cijela brigada za trajanja same operacije Zima 94. U istoj situaciji i na istom mjestu, spasioci su izvukli teško stradalog, ali živoga Tihomira Seferovića, također Brođanina, koji i danas ima posljedice stradavanja (Sada živi u Starom Petrovom Selu).

Ovako se tih dana i tragičnog događaja prisjeća Anton Kukuruzović, formalno časnik za PD, a u vrijeme događaja stvarno zapovijedao je dijelom satnije:

- 2. pj. bojna nalazila se na tom terenu u sklopu akcije Zima94 od 10.12.1994. u iznimno teškim vremenskim uvjetima, a na posebno teškom položaju nalazila se 3. pješačka satnija u čijem su vodu za potporu bili poginuli. Radi se o teško pristupačnom terenu i za najboljih vremenskih uvjeta na nadmorskoj visini od 1400 do 1700 metara, područje od zapadnog grebena Golije i zahvaća dobar dio planine Staretina, a širi predio događaja je Tavanak. Tek do rubnih dijelova položaja moglo se doći terenskim vozilima, a dalje se sve obavljalo pješice, uključujući i raznošenje hrane, borbenih sredstava, streljiva pa i građevnog i drugog logističkog materijala za osiguranje boravka. Nakon smirivanja bojišnice po okončanju akcije Zima 94 . pješačka satnij je na tom planinskom položaju djelovala s pola ljudstva i smjenom svaki drugi dan.
Ključnog datuma na položaju je bila polovica satnije pod zapovijedanjem satnika Marka Cvitkovića, a druga polovica pod zapovijedanjem natporučnika Tihomira Kurbatfinskog u bazi u Kovačiću, udaljenoj do položaja petnaestak kilometara.
Znači 15.1. u prijepodnevnim satima iz bojne smo obavješteni kako im ne šalju izvješća i da navodno ne mogu pronaći neke ljude. Mi smo ostatak satnije odmah digli na noge i tražili da idemo na položaj, a ubrzo se javilo prilično dragovoljaca iz cijele bojne, a po onome kako su odozgora izvijestili radilo se o lavini tako da smo ponijeli lopate znajući da ćemo morati otkopavati ljude. Kako se stvar odigravala gore, ne znam tko bi u ovom trenutku mogao opisati iako bi valjalo.
Krenuli smo, koliko se sjećam pod zapovijedanjem , s nekoliko vozila s kojima smo se uspjeli probiti do jednog dijela, ali dalje nismo mogli zbog ogromnih zapuha (od jednog zapuha na grebenu se i odvojila lavina). Nastavili smo pješice i mogu reći dakako ni sam ne znam otkuda nam svima takva snaga. Uvjeravali smo jedni druge da se pod lavinom može danima preživjeti i išli smo s ogromnom nadom, to nam je dalo snagu.
Kad smo došli gore zatekli smo nekoliko preumornih ljudi koji su tamo cijeli dan bezuspješno pokušavali doći do unesrećenih. Odmah smo počeli s otkopavanjem, a imali smo sreće jer sam na tom povelikom i od lavine izmijenjenom terenu dobro ocijenio gdje se nalazi improvizirana daščara u kojoj su se sklanjali pa i boravili kad nije bilo djelovanja. U jednom trenutku je između nas 'prozvrndao' metak i koliko god da nam nije bilo drago što netko može nastradati, toliko smo se poveselili ponadavši se da su preživjeli. Nakon nekih dva sata otkopavanja, ne računajući ovo od ranije, uspjeli smo doći do preživjelog Tihomira Seferovića, a ubrzo i do ostalih kojima na žalost nije bilo spasa. Ispod snijega izvukli smo mrtva tijela naših suboraca Ante Stjepanovića, Ive Vrhovca i Branka Vidovića.
Zanimljivo je to kad smo pitali preživjelog je li nam pucnjem dao znak da je živ, odgovorio da je mislio da su vukovi. Ništa čudno za okolnosti u kojima se nalazio po svemu sudeći od noći 14/15.1.1995., a neki su onda pretpostavljali i od dana 14.1. budući da su se zadnji put čuli taj dan - pa je moguće, zbog toga, i taj datum na spomen ploči na mjestu njihove pogibije.

interceptor
14-01-2015, 18:53
Na današnji dan 1992. godine osnovana je Hrvatska zajednica Usora.
Osnivanjem Hrvatskog vijeća obrane (8. travnja 1992.) Hrvatska zajednica Usora se povezala sa ostalim hrvatskim zajednicama u Bosni i Hercegovini, a potkraj 1992. godine Usora je ušla u sastav Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/1723483_387949568050216_4583725600968647996_n.jpg? oh=3f2ac151b3640d3a65f0d29fe14915ee&oe=55356B74&__gda__=1428313661_1333a651aef89af8611bd6bb1bc3223 4

interceptor
15-01-2015, 23:05
Na današnji povijesni 15. siječnja 1992. godine slavilo se u svim gradovima diljem Lijepe Naše.
U Zagrebu su se građani spontano počeli okupljati na Trgu bana Jelačića, a navečer im se pridružio i Predsjednik Republike Hrvatske doktor Franjo Tuđman.
Tom prilikom Franjo Tuđman obratio se narodu idućim riječima: "Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan protekao je radno kao i obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. STVORILI SMO MEĐUNARODNO PRIZNATU HRVATSKU."

(na fotografiji Franjo i Vrdoljak slave s narodom veliku pobjedu)

http://scontent-a-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/10350421_388430964668743_6005506661019758985_n.jpg ?oh=0befd2be6a552652abf25c893cce9ef7&oe=55626B9A

Na današnji dan 1992. godine Republika Hrvatska postala međunarodno priznata zemlja.

To ostvarenje bio je stoljetni san hrvatskoga naroda! Najbolje ga se može opisati riječima doktora Franje Tuđmana koji je u obraćanju naciji preko televizije te večeri reko: “Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti”.

Tog dana Republika Hrvatska uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom koja je na današnji dan ’92. otvorila prvu ambasadu u Hrvatskoj.

Na ovaj povijesni datum Hrvatsku su priznale Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska i Švedska.

Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju.

Njemačka je priznanjem Hrvatske 18. prosinca 1991. (stupilo na snagu na današnji dan ’92.) izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice.
Danke Deutschland!

interceptor
15-01-2015, 23:07
Na današnji dan 1998. godine službeno je završila mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja.
Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem na taj su način napokon vraćeni u državopravni sustav Republike Hrvatske.
Slavilo se tog dana u cijeloj Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu gdje je navečer priređen i raskošan vatromet.
Pitanje je, da li je mirna reintegracija zaista (uspješno) završila kada gledamo što se zbiva u Vukovaru i tko sve njime hoda.
(na fotografiji Bogdanovci 1998. godine)

http://scontent-a-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xfa1/v/t1.0-9/10891766_388460227999150_7262148596610650764_n.jpg ?oh=b2fbf59ad1fac472773d92255b0a1125&oe=5566AE56

interceptor
16-01-2015, 11:42
NE ZABORAVIMO: Prije 23 godine u srbskom logoru Niš …
http://croative.net/wp-content/uploads/2015/01/LogorNis.jpg
http://croative.net/?p=26330

Inkvizitor
16-01-2015, 11:43
Na današnji dan 1998. godine službeno je završila mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja.
Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem na taj su način napokon vraćeni u državopravni sustav Republike Hrvatske.
Slavilo se tog dana u cijeloj Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu gdje je navečer priređen i raskošan vatromet.
Pitanje je, da li je mirna reintegracija zaista (uspješno) završila kada gledamo što se zbiva u Vukovaru i tko sve njime hoda.
(na fotografiji Bogdanovci 1998. godine)

http://scontent-a-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-xfa1/v/t1.0-9/10891766_388460227999150_7262148596610650764_n.jpg ?oh=b2fbf59ad1fac472773d92255b0a1125&oe=5566AE56

Strašna slika..ko nakon nuklearne apokalipse...

Inkvizitor
17-01-2015, 18:14
Na današnji dan počela je operacija "Maslenica" bitka koja se računa kao prekretnica u domovinskom ratu i s kojom su spojeni hrvatski Jug i Sjever

dokumentarac koji govori o tome


http://www.youtube.com/watch?v=6dtntcCo_ms

NorthStand
21-01-2015, 17:53
http://www.vecernji.hr/media/cache/c5/7d/c57d1ab2a209543f24665605214fa26b.jpg


General Ante Gotovina prisjetio se akcije Maslenica i rekao kako je to tako daleko, ali i da je dobro da je daleko rat. – Živimo u miru, nadam se blagostanju u budućnosti. Morali smo to obaviti i to nam je bila zadaća. Rat nismo željeli, ali je bio tu i danas se sjećamo naših ljudi koji su dali živote i ugradili svoje zdravlje. Akcija Maslenica je bila jako važna operacija oružanih snaga. Udaljili smo neposrednu opasnost od Zadra i svih naselja duž obale sve do Šibenika. Spojili smo sjever i jug Hrvatske i to je bio početak kraja agresije – rekao je general Ante Gotovina nakon mise za domovinu u crkvi Svetog Šimuna


http://www.vecernji.hr/media/cache/76/72/76721ed7911133b32b98a71d65189e43.jpg?id=1863774

http://www.vecernji.hr/hrvatska/ante-gotovina-i-josip-leko-na-obiljezavanju-akcije-maslenica-985323

Inkvizitor
21-01-2015, 23:07
http://www.youtube.com/watch?v=DbXSVjGfH_c


http://www.youtube.com/watch?v=LBe_EFg_TFo

interceptor
22-01-2015, 02:17
Na današnji dan počela je operacija "Maslenica" bitka kojaje računa kao prekretnica u domovinskom ratu i s kojom su spojeni hrvatski Jug i Sjever

dokumentarac koji govori o tome


http://www.youtube.com/watch?v=6dtntcCo_ms

To je bila stvarno briljantna akcija,nešto što se nikad neće zaboraviti.Još su mi svježi svi mirisi u glavi i sjećam se svega, od direktnog dolaska sa južnog vojišta i svih onih čuka i položaja, ravno na sjeverno dalmatinsko bojište; "krstareći" prije toga po malim mjestima tipa Pakoštane ,Bibinje koja su bila ugodno iznenađenje našim očima prvenstveno zbog izazovno odjevenih konobarica i sveopćeg veselja uprkos teškom i nezavidnom vremenu ali i umalo veliki nesporazum i rat prije rata(s ovim potonjim mjestom) koji smo srećom riješili na miran način, prijateljski i s pjesmom, a to nije baš uvijek uspijevalo,pa do svih onih pripremnih radnji u vojarni Šepurine kao i odlazaka u izviđanje terena.Nije se moglo sakriti zadovoljstvo domaćih ljudi kad su vidjeli da dolaze momci iz Splita već dobro razvikani sa ostalih bojišnica. Osjećao se onaj pozitivni duh Dalmacije i sinergija cijelog naroda. U sasvim solidnim kafićima na zadarskoj autobusnoj postaji razlijegao se često mix Dalibora Bruna,Miše Kovača .., koji su budili neke davno proživljene emocije i podsjećali na neke bezbrižnije dane.Stizali su i mobilizirani momci,pomalo zbunjenog i zabrinutog pogleda, a trebali su popuniti redove brigade za ovu akciju. Pitao sam Zadrane gdje su četnici najbliže,misleći da su tu negdje dobro odmaknuti od nas. Dobio sam odgovor da su tu gotovo u Zadru.!? Otprilike kad bi usporedio sa Splitom onda bi to bilo kao da su na Sirobuji ako ne i bliže.
Došao je i taj "dan d" 22.1. Započeli smo ga najranije pripremom , negdje oko 2 i 30. Noć je bila hladna,tako da smo naložili cijelo stablo da se ugrijemo. Jedan od suboraca koji je došao na položaj prije nas probudio se i reče nam kako je doživio pravi košmar od sna. Govori nam kako je sanjao neke grozne ljude,prave nakaze i sebe cijelog izbužanog ko švicarski sir a da ni kap krvi nije ispustio.I uistinu taj košmar se ostvario za nešto više od 12 sati. Izgubio je brata kojeg su izrešetali četnici.O tome malo poslije.Sjećam se da su te noći čagljevi zavijali. Ne njih nekoliko, nego na desetke. Bilo je to jezivo slušati.Intenzivan koncert u a-molu. Sablasno. Kao da su Srbima htjeli navjestiti strašnu sudbinu koja ih je dočekala.Utanačujemo i dogovaramo posljednje stvari prije svanuća.I onda 5 sati.
Naše topništvo otvara prvo vatru,osjećaj kao grmljavina usred najveće oluje.To je trebalo doživjeti,a shvatiti može samo onaj tko je bio ratnik u takvoj situaciji.Kreće se u zadanim pravcima. Probili smo ih brzo,tako da se nisu ni snašli.Položaji su im doslovno zbrisani. Prvi njihov jači otpor Kula Janković Stojana koju smo uz potporu topništva razvalili i onda dalje je sve padalo domino efektom... Upalo se i na punkt uplašenih i uznemirenih unproforaca francuskog kontigenta.Od straha su govorili: Mi ustaše, davajući nam piva,i u izobilju hrane koliko smo mogli vidjeti svojim očima. No morali smo dalje ostavljajući ih u svom strahu...Sve ostalo je već ispričana povijest...Akcija je bila još jednom kažem briljantna,ali i u njoj dosta je ljudi stradalo, tako je brigada morala imati svoj time-out radi konsolidiranja i popune redova.Dok smo mi tu bili, riješavali smo uspješno upade tih njihovih diverzantskih grupa kako za vrijeme akcije tako i poslije u aktivnoj obrani.Zvuči prepotentno ali tako je bilo. A za to je trebala čvršća disciplina,dobra uigranost, želja za nadmoći i sigurno faktor sreće.

Na ovom videu vidim dosta položaja na kojima sam bio pa me se dijelom tiču. Na 22:35 se dogodilo stradavanje spomenutog suborca.
Denis i Ivan su bili na jednoj čuki u Podgradini i trebali su navoditi topništvo. No kako je bilo maglovito dobili su zapovijed da odu na drugi položaj s kojeg bi mogli navoditi. Ivan je spavao pa su krenuli Denis i Petar. Međutim,ovaj se probudio i rekao Petru da se vrati i da mu da svoju FAL-ovku . (Argentinku) Nekako teška srca Petar mu dade svoju pušku samo zbog toga što su prekaljeni ratnici i dobri prijatelji.
Spuštajući se s položaja naišli su na četnike koji su neki od njih bili na tenku. Mislilo se da su bili na našem tenku jer je jedan naš tenk "izbačen iz igre"i imao je grb na sebi. No u priči s Denisom nije bilo nikakvog grba na tom tenku. Kad su skužili četnici tko su njih dvojica, opalili su PKT-om po njima. Obojica su bila izrešetana,no Ivan je uspio prije opaliti nekoliko metaka koji su pogodili kako su rekle naše "Sove" jednog bivšeg policajca koji je radio u Zadru i koji je maltretirao naše momke u to vrijeme. Bavio se borilačkim sportovima i bio na lošem glasu. Ime mu je Goran Opačić. Po svemu sudeći držao je maljutku u ruci i kako ga je Ivan pogodio ispala mu je iz ruke i tako se aktivirao kumulativni mlaz koji ga je oslijepio.Tu je ujedno i odgovor Denisu zašto nisu došli uzeti im karte... Inače ako tko ima bolje pamćenje može ga se sjetiti s onih ratnih slika 91. na našoj televiziji kako sa par četnika namaškaran vitla s redenikom od puškomitraljeza u Bratiškovcima kod Skradina.Ubrzo je stigao naš tenk i pokupio mrtvog Ivana i ranjenog Denisa, a ovi četnici su bili već daleko...

interceptor
22-01-2015, 12:48
Kada vidiš kamen na kojemu piše
Da je ratnik pao i nema ga više
Nemoj samo proći ko da ne postoji
Tu su hrabro pali prijatelji moji

http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/1554596_277021025756128_1265238616_n.png?oh=6eb67b 023cdd7e6238306bc46e625af3&oe=55229E6D

philly
22-01-2015, 23:21
gušt je čut priče ovako iz prve ruke,samo dajte...
interceptore moga si malo detaljnije o 4. GB,ovako otprilike ustroj,udarna bojna,priče iz prve ruke itd...mislin da baš ima topic o četvrtoj pa da se to malo oživi

caporegime
23-01-2015, 10:26
tako je. master je fino opisao bosansku posavinu, inkvi jablaničko ramsko područje a dobro bi došlo iz prve ruke malo o borbama u kojima je učestvovala 4. brigada.

interceptor
24-01-2015, 02:01
gušt je čut priče ovako iz prve ruke,samo dajte...
interceptore moga si malo detaljnije o 4. GB,ovako otprilike ustroj,udarna bojna,priče iz prve ruke itd...mislin da baš ima topic o četvrtoj pa da se to malo oživi

Vidiš da sam neke rečenice ukobasio s namjerom više toga dotaći odnosno spomenuti ali da ne idem detaljno.Iznio sam samo neke svoje doživljaje u spomen na taj dan. Dosta toga mi je ostalo u memoriji, tako da sam mogao sve u detalje i bilo bi dosta stranica napisano o samim događajima za vrijeme akcije, kao prije i poslije nje,al me je samo ponukalo prisjećanje na poginule suborce i htio sam ih na ovaj način spomenit..Neke stvari nisu za pisanje pa bi zbog toga priča izgubila smisao ako bi je cenzurirao.U ovoj akciji brigada je prvi put djelovala kompaktna,što prije nije bio slučaj...
Nisam ni znao da ima topic o četvrtoj. Kad me uhvati volja za pisanjem onda ću tu pisati...Nezahvalno bi bilo isticati bilo koga iz četvrte brigade kad je ona baš najjača kao cijelina. Sve je tu dobro funkcioniralo; od topništva,bojnih,veze,logistike... Znalo se tko prvi kreće... Nekad to ovisi o terenu pa onda po dogovoru najteži pravac dobije npr 3.bojna a prije je to bila 1.bojna. Brigadni izvidnici (fuzija diverzantsko izvidničke grupe i dijelova SHUB-a-5.bojne)- rekao bih elita brigade-o njima ne treba trošiti riječi. Uvijek prvi kreću...
2. i 4. bojna ništa lošiji od ovih spomenutih. Topništvo- Kroz tisak se moglo pročitati o legendarnoj samohotki "Ragi" i njenim filigrantski preciznim pogocima na južnom vojištu. Možda ako mene osobno pitaš dao bih ipak taj nekakav primat Imoćanima zbog više razloga. Ovo više govorim za period dok su bili samostalni kao 3. imotska bojna. Ostali su s tim imenom ali fuzirani s bivšom 1. splitskom bojnom.

interceptor
24-01-2015, 19:34
Eta – žensko srce Borova Naselja ili Nikada se nije htjela predati

Violeta Grdić, njenim prijateljima poznatija samo kao Eta, Vukovarka koja je 1991. godine imala 25 godina, kao samohrana majka, tada sedmogodišnje djevojčice, zbrinula je obitelj i stala u obranu svog grada. Do ratnih zbivanja, zaposlena u Tvornici kožne obuće “Borovo“, živjela u Borovu Naselju u roditeljskoj kući s majkom i kćeri, gdje je preselila nakon rastave i smrti svoga oca. Uvjeti života ni tada nisu bili nimalo laki, radila je dva posla kako bi im osigurala dostojanstven život. No promjene u gradu osjećale su se već 1990. godine, a onda je počelo proljeće 1991., dogodio se Krvavi Uskrs na Plitvicama, a nakon toga i masakr nad dvanaest redarstvenika… Njeno Borovo Naselje smješteno je tik do Borova Sela…
http://i2.wp.com/www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/01/Violeta-Grdi%C4%87.jpg?resize=567%2C394
“Odgojena u duhu hrvatstva, shvatila sam da nakon toga dana više mira neće biti i odlučila sam priključiti se obrani svog grada i svoje Domovine. Prijavljujem se u Zbor narodne garde (ZNG) kako bih mogla braniti Hrvatsku, svoj grad i svoju obitelj. Čekajući poziv na obuku na obližnjem Opatovcu, „puškaranje“ u gradu postajalo je sve češće pa se na poziv susjeda odlučujem priključiti dečkima u Mjesnu zajednicu Nikole Demonje. Nedugo zatim izlazi vojska JNA iz vukovarske vojarne i radi tzv. „tampon zonu“ između Borova Naselje i Borova Sela, u lažnoj namjeri prividnog mira između „zaraćenih strana“.

Moj položaj bila je sama Mjesna zajednica Nikole Demonje u Borovu Naselju, a ujedno je bila i prva linija obrane prema Borovu Selu. Između nas i neprijateljske prve linije bila je samo njiva zasijana kukuruzom s jedne strane, dok je s druge strane gledala prema Dunavu, tj. aerodromu. Kao prva žena koja se u tom djelu priključila obrani, a oružja nije bilo dovoljno, mene su zadužili za sanitet. Svakim danom obrana je bivala sve organiziranija, ali na žalost i potreba za sanitetom sve veća. Pod kišom granata te snajperskih metaka trebalo je otići po ranjenika, pružiti mu prvu pomoć te ga prevesti u bolnicu u Vukovaru kada Hitna pomoć nije mogla dolaziti po njih. Kada nije bilo potrebe za poslom u sanitetu, radila sam sve drugo što je trebalo. Vrijeme je prolazilo, bivalo je sve gore i gore, napadi sve žešći i žešći, nije bilo više čiste odjeće, hrane sve manje, bez struje i vode iz vodovoda. Jedina sreća bila je u tome što je svako drugo dvorište imalo ili bunar ili pumpu, tako da smo ipak imali pitku vodu. Žene koje su bile sklonjene u podrumima kuća, gdje je to bilo moguće, kuhale su ono što bi im nabavili iz okolnih vrtova. Snalazili smo se tko je kako znao, nije bilo lako jer grad je bio u okruženju. Morali smo se snalaziti i jedni drugima pomagati. Kada sam svojoj baki rekla da sam se prijavila u ZNG darovala mi je posvećenu krunicu koju sam nosila cijelo vrijeme oko vrata. Bilo je dana kada sam se i sama pomolila Bogu da nas čuva…, a sada kad razmislim što sam sve preživjela sa sigurnošću mogu reći da me Bog sačuvao i zaštitio od zla koje se dogodilo Vukovaru. I za vrijeme bitke, a pogotovo nakon nje.

Postoji puno događaja koje nikada neću moći zaboraviti i kojih se uvijek sjetim kad prođem određenom ulicom, kad pogledam neku kuću ili mjesto tog događaja. Jedan od tih je susjedova ograda. Na tom smo mjestu, sve tri, moja mama, moja kći i ja mogle poginuti. Kako mi u svojoj kući nismo imale podrum, moja mama i kći su bile smještene u podrumu nekoliko kuća dalje. Sama bih povremeno dolazila iz Mjesne zajednice obići ih, ponijeti nešto iz kuće što mi je bilo potrebno kad su bila zatišja i kad se nije granatiralo, što je bilo rijetko, jer pucnjava je po gradu uvijek negdje odjekivala. Za koliko-toliko siguran izlazak iz skloništa važno je bilo pričekati kraj granatiranja, da bismo se mogli kretati. Nakon što sam ih obišla krenuvši prema kući, preletio je avion koji je prije toga ispalio raketu blizu Mjesne zajednice. Pomislila sam da nakon toga odlazi, no on se okrenuo, i u niskom letu nas uočio. Vidjevši ga kako se vraća pokušale smo se skloniti, iako u tom trenutku nisam niti znala da će pucati po nama. Rekla sam mami da pretrči cestu i skloni se pod jedno drvo koje je bilo u blizini. Mama me je poslušala, ali moja kći je umjesto pod drvo krenula u suprotnom smjeru i od straha počela udarati u ogradu. Ja sam već bila na pola puta do drveta gdje je stajala moja majka ali vidjevši svoje dijete, u paničnom strahu za nju, samo sam se uspjela malo sagnuti i u zaletu uzeti je jednom rukom oko struka kako bi se uspjele skloniti pod drvo. Avion je otvorio vatru po nama no ipak nas nije pogodio. Iako sam osjetila da me nešto pošpricalo. Kad sam došla sebi od straha, shvatila sam da su me pošpricali komadići asfalta koji je bio izrešetan od metaka. Nakon tog događaja odlučila sam potražiti način kako bih zbrinula majku i kći te sam ih iz pakla Vukovara uspješno odvela do Vinkovaca. Svakodnevno obilaženje u sklonište nosilo je rizik smrtne pogibelji, a i bivalo je sve teže i teže. Kada sam znala da su one na sigurnom mogla sam voditi brigu o sebi i svemu što se događalo.

Pred sam pad grada, nekoliko dana prije 18. studenoga, više nismo imali streljiva da bismo se branili. Povukli smo se u centar Borova Naselja prema TKO Borovo. Njihovi napadi nisu jenjavali nego su postajali sve žešći i sve bliži. Toliko su nam bili blizu pa smo slušali kako sa svojih tenkova puštaju Marš na Drinu i izvikuju svoj poznati proglas na predaju čiji je početak zvučao ovako:

„Ustaše i pošteni Hrvatski narode predajte se možda i preživite!“

Tada smo ozbiljno počeli razmišljati o predaji ili odlasku u proboj. Svako je donio svoju odluku, tako i ja svoju – idem u proboj i nikada, ali nikada se neću predati pa makar zadnji metak ostavim za sebe ako se nađem u situaciji zarobljavanja. Nakon svega što sam mjesecima vidjela, jednostavno sam znala da se ne smijem predati. Tako sam dogovorila s bratićem susret kod Pijace te zajednički odlazak u proboj. S nama su još trebala ići dvojica pripadnika postrojbe Tigrova. Vrijeme je odmicalo, on nije dolazio, vratio se do Komerca kako bi se pozdravio s roditeljima koji su tamo bili u skloništu s još 3000 civila, ranjenika, žena i djece.

Blizu nas se okupila već povelika grupa ljudi koji su isto željeli krenuti u proboj, razgovarali o tome što tko namjerava napraviti. Dogovor je pao da svi idemo odmah zajedno u proboj, a ja sam zamolila da ne krenu bez mene jer trebam naći bratića. Dva pripadnika Tigrova sa mnom su krenuli do TKO Borovo, ali kada smo došli blizu, vidjeli smo tenkove koji su ušli u Naselje te zauzeli tvornicu tako da su se parkirali na ulaz. Vidjevši da ne možemo u tvornicu, vratili smo se nazad bez bratića kojeg više nismo imali vremena tražiti. (Bratić je ubijen od strane četnika isti dan, od ranjavanja snajperom.)

U jednom trenutku više nisam imala strpljenja čekati i rekla sam da idem bez obzira na njih. Vidjevši četnike kako bezbrižno šeći na ulazu u tvornicu shvatila sam da će i nas tako zarobiti ako ne krenemo. Krenuli smo pužući kroz travu do željezničke stanice pa pretrčali cestu prema nogometnom igralištu Radnički, do kuće pokraj crkvice. Tu smo se spustili u podrum jer smo bili jako umorni i žedni, da se malo odmorimo. U svoj muci tu smo zaspali, svi do jednoga! Čim je počelo svitanje išli smo dalje na Budžak. Dolaskom do mosta na Vuki, kojeg nismo mogli prijeći jer su zapucali na nas iz mitraljeza, a srećom nitko nije bio ranjen, sakrili smo se u jedno dvorište i počeli se dogovarati – ići prema Bogdanovcima ili tu ispod mosta pregaziti Vuku i prepuzati čistinu do šume Đergaj. Kako nisam bila sigurna može li se doći do Bogdanovaca, a i znali smo da su Bogdanovci pali u njihove ruke, odlučila sam prijeći Vuku i nekako stići do šume. Nikako se nismo uspjeli usuglasiti pa je tako nas troje krenulo preko Vuke i prepuzalo ledinu te stiglo do šume, dok su drugi krenuli prema Bogdanovcima.

Nakon 10 dana dugog prolaska mukotrpnog i neizvjesnog proboja, u kojem su na nas ponovno više puta pucali, sve troje smo ranjeni, ali smo ipak živi uspjeli izaći u Vinkovce. Iz Vinkovaca sam stigla u Zagreb gdje sam se poslije oporavka vratila u 204. vukovarsku brigadu u Rakitju, a kasnije i u 5. gardijsku brigadu.” (Violeta Grdić)
http://i0.wp.com/www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/01/34.jpg?resize=565%2C394

interceptor
24-01-2015, 19:37
OPERACIJA TVIGI ’94 – 24. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/tvigi21.jpg
Na današnji dan 1994. godine započela je i isti dan završila operacija Tvigi ’94, vojna akcija Hrvatskog vijeća obrane.

Operacija je započela u ranim jutarnjim satima 24. siječnja topničko-tenkovskim napadom prema jakom muslimansko-bošnjačkom uporištu u selu Here i na planini Konjsko. Početno djelovanje topništva imalo je za cilj unošenje panike, kidanje žičanih veza komunikacije, ali i sprečavanje uvođenja svježih snaga na crte obrane neprijatelja. Napadnu aktivnost vršila je u glavnini Brigada “Rama” na Zavišću, a na Škarinu glavu i Berač, postrojbe 1. gardijske brigade, „Kažnjenička bojna“ i postrojba „Ludvig Pavlović“. Na desnom krilu akcije, gdje je djelovala Ramska brigada, postojala su četiri pravca na kojima su djelovali pripadnici 3. bojne i vod iz Dobroše, Postrojba za posebne namjene „Marinko Beljo“, pripadnici 1. bojne „Fofa“, Protudiverzantski vod „Bata“, Interventno-diverzantski vod „Ivan Peran – Ino“ i Izviđačka desetina. Probijanje neprijateljskih linija i napredovanje prema uporištu bilo je intenzivno pa ramske postrojbe ulaze u selo i prisiljavaju snage 4. Korpusa Armije BiH na mahnito povlačenje. Padom noći, došlo je do prestanka aktivnih borbenih djelovanja. U toku akcije poginula su trojica pripadnika HVO-a i prema izvještajima oko 30 pripadnika Armije.

Ramska brigada je svojom uspješnom operacijom postigla veliki strateški i psihološki cilj, jer je osim pobjede, zauzimanja strateškog cilja, slomila je jedan mit koji se bio provlačio kroz medije o Armiji BiH koja je nepobjediva. Također, izmijenila je odnos snaga na ramsko-uskopaljskoj bojišnici, a bila je i prekretnicom tijeka rata između snaga HVO-a i muslimansko-bošnjačkih snaga odanih vladi u Sarajevu (Armija BiH).

Inkvizitor
24-01-2015, 19:42
Dobro se sjećam toga i svima nam je bilo iznenađenje da su Here osvojene.

Navodno je i Alija Izetbegović izjavio "pale su herojske Here".

To je selo inače bilo polazište za napade na Uzdol i dalje. Imalo je više psihološku vrijednost ali i taktičku.

interceptor
24-01-2015, 22:39
Gledao sam video o onom zločinu mundžosa. Oni su čini mi se i dva puta upadali u selo... Onda je netko zakazao u formiranju i čuvanju crte ili je nedostajalo discipline i ljudstva za pokrivanje.
Teško je s podmuklim neprijateljem koji je do jučer bio s tobom a sutra ti zabija nož u leđa.Ovo je opravdanje samo za prvi put.
Za dobro odrađenu akciju trebalo je par mjeseci i dobro raspoloživo ljudstvo, pa to daje odgovor je li trebalo i je li se moglo prije anulirati te Here.

interceptor
24-01-2015, 23:11
HRVATSKE SNAGE NAPREDUJU PREMA OBROVCU I BENKOVCU ALI SE TAD DOGODILO ZAUSTAVLJANJE NAPREDOVANJA HV
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/hrvatske-snage-napreduju-prema-obrovcu-i-benkovcu-ali-se-tad-dogodilo-zaustavljanje-napredovanja-hv/124435-1-cro-HR/HRVATSKE-SNAGE-NAPREDUJU-PREMA-OBROVCU-I-BENKOVCU-ALI-SE-TAD-DOGODILO-ZAUSTAVLJANJE-NAPREDOVANJA-HV_article.jpg
Na današnji dan 1993. godine u operaciji “Maslenica” srpske snage na prvoj crti se osipaju, te na dijelovima bojišnice “počinje povlačenje u paničnom bijegu” (citat iz srpskog izvještaja).
U bijeg se daje i cjelokupno civilno stanovništvo s područja Obrovca.
Glavni ciljevi operacije “Maslenica” ostvareni napadima postignuti su već nakon 72 sata, ali zbog pritiska međunarodne zajednice i prijetnji sankcijama 25. siječnja je zaustavljeno napredovanje OS RH nadomak Obrovca i Benkovca.
Imali smo prazni Obrovac i Benkovac na dlanu, no konačno oslobađanje ti su gradići dočekali tek u “Oluji”

Inkvizitor
25-01-2015, 10:57
Gledao sam video o onom zločinu mundžosa. Oni su čini mi se i dva puta upadali u selo... Onda je netko zakazao u formiranju i čuvanju crte ili je nedostajalo discipline i ljudstva za pokrivanje.
Teško je s podmuklim neprijateljem koji je do jučer bio s tobom a sutra ti zabija nož u leđa.Ovo je opravdanje samo za prvi put.
Za dobro odrađenu akciju trebalo je par mjeseci i dobro raspoloživo ljudstvo, pa to daje odgovor je li trebalo i je li se moglo prije anulirati te Here.

Nedostatak ljudstva. To su nepregledne šumetine, rijetko naseljen kraj. Dva tri mala sela raštrkana po brdima.

interceptor
25-01-2015, 22:52
Nedostatak ljudstva. To su nepregledne šumetine, rijetko naseljen kraj. Dva tri mala sela raštrkana po brdima.

Teren je itekako nezgodan ako nema ljudstva za pokrivanje.Srećom napravile su se vrhunski pripremne radnje za napadno djelovanje pa uspjeh nije mogao izostati.Ovo je Praljak vodio čini mi se.

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/tvigi2/124523-1-cro-HR/tvigi2_slika.jpg

Inkvizitor
25-01-2015, 22:55
Teren je itekako nezgodan ako nema ljudstva za pokrivanje.Srećom napravile su se vrhunski pripremne radnje za napadno djelovanje pa uspjeh nije mogao izostati.Ovo je Praljak vodio čini mi se.

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/tvigi2/124523-1-cro-HR/tvigi2_slika.jpg

Tada je Roso bio glavni..u HVO mislim..

interceptor
25-01-2015, 23:17
Tada je Roso bio glavni..u HVO mislim..

Roso je bio načelnik stožera HVO-a, a ovi su ljudi vodili ovu operaciju:

Operacijom „Tvigi '94.“ su zapovijedali
- General Slobodan Praljak – Zapovjednik vojne operacije "Tvigi '94.“
- Pukovnik Ante Pavlović – Zapovjednik brigade "Rama“ i pravca od Uzdola
- Bojnik Josip Vidović - Zapovjednik sektora (Glibe-Jurići-Here) iz pravca od Jurića
- Brigadir Goran Vučić – Zapovjednik 3 bojne “Uzdol” ( Preuzeo zapovijedanje nakon ranjavanja bojnika Vidovića)

interceptor
25-01-2015, 23:31
UHIĆENJE VIROVITIČKE SKUPINE – 25. SIJEČNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/%C4%90uro-De%C4%8Dak.jpg
http://www.novosti.rs/upload/images/2014//05/13/dru%20spegelj%20MALA.jpg
Na današnji dan 1991. godine Kontraobavještajna služba tadašnje Jugoslavenske narodne armije pod osobnim vođenjem svog načelnika generala Aleksandra Vasiljevića otpočela je s uhićenjima vodstva vojno organiziranih domoljuba koji su prije nekoliko dana 21. siječnja u cilju sprječavanja vojnog udara opkolili i blokiral vojarnu u Virovitici.

Naime, 21. siječnja 1991. godine, nakon prijetnje tadašnje Jugoslavenske narodne armije da će izvršiti vojni udar i svrgnuti demokratski izabranu vlast u Republici Hrvatskoj, oko 600 naoružanih domoljuba s područja bivše općine Virovitica predvođenih Đurom Dečakom (tadašnji tajnik Općinskog odbora HDZ-a) opkolilo je i blokiralo virovitičku vojarnu u čvrstoj namjeri zaštite novouspostavljene Hrvatske vlasti i stanovništva ovog kraja.
Nakon zapovjedi Hrvatskog vodstva u rano jutro 22. siječnja vojarna je ipak deblokirana.
Prvi je, u prijepodnevnim satima 25. siječnja ’91., bio uhićen upravo Dečak, a potom je u poslijepodnevnim satima uhićen i Antun Habijanec. Nekoliko dana kasnije bio je uhićen i Vinko Belobrk.

Tih dana kao aktivne vojne osobe koje su se stavili na raspolaganje obrani RH uhićeni su Franjo Kovač i Vlado Šabarić dok uhićenje tadašnjeg Ministra obrane RH Martina Špegelja i Ivana Belanija kao jednog iz užeg vodstva vojno organiziranih domoljuba KOS-u nije pošlo za rukom.

Ova uhićenja nisu tada pokolebala domoljube ovog kraja u namjeri da brane svoje pravo na vlastitu državu i otpočela je borba za oslobađanje utamničenog vodstva tadašnjim legitimnim sredstvima, od kojih su javni prosvjedi i skupovi potpore zasigurno bili, zbog masovnog odaziva građana, najučinkovitiji i koji su na neki način i probudili cijelu RH i zbog čega na kraju krajeva mnogi dobri poznavatelji toga vremena s pravom govore da je rat za Hrvatsku počeo u Virovitici i da su Virovitičani „pokrenuli Hrvatsku“.

Trojica uhićenih u tamnicama Vojnog istražnog zatvora u Zagrebu ostala su do 20. svibnja 1991. kada im je Vojni sud svakome dosudio po tri godine zatvora, ali su do pravomoćne presude pušteni na slobodu. Savezni vojni sud u Beogradu nikada, zbog rata, nije dovršio suđenje.

Inkvizitor
25-01-2015, 23:33
Prvo što mi je tada palo napamet..kad sam gleda snimak..pa nije to nikakva fotomontaža..to ovaj stvarno priča..bolje rečeno laprda.

Inkvizitor
25-01-2015, 23:34
Usput interceptore kakvi je to mišljenje o generalu Jeliću koji je danas..kako se ovaj gost Nu2 pohvalio dao podršku "Radničkoj fronti".

Ipak je on bio prvi zapovjednik 4-te

interceptor
25-01-2015, 23:48
Prvo što mi je tada palo napamet..kad sam gleda snimak..pa nije to nikakva fotomontaža..to ovaj stvarno priča..bolje rečeno laprda.

Sve je to bio psihološki rat. Ne možeš ni ti uvijek igrat pošteno kad imaš nepoštenog protivnika.Ja se sjećam jedne žene "naše" koja je govorila kako ih treba uhapsiti s pravom i da je to sve istina. I onda šta ćeš...? Nisu tada baš svi razmišljali isto ali srećom većina je.
Špegelj je, ja se sjećam sve otkrio pa ne znam zašto se i dalje ustraje u tome da je to bila fotomontaža. Naime izdajnik je bio jedan od te dvojice(vodnik jna) ili čak oba nisam siguran.Stavio je kamericu u televiziju. Snimka bi bila dokaz diskreditiranja hrvatskog vodstva a time i opravdanje za napad jna na Hrvatsku.

Inkvizitor
25-01-2015, 23:50
Sve je to bio psihološki rat. Ne možeš ni ti uvijek igrat pošteno kad imaš nepoštenog protivnika.Ja se sjećam jedne žene "naše" koja je govorila kako ih treba uhapsiti s pravom i da je to sve istina. I onda šta ćeš...? Nisu tada baš svi razmišljali isto ali srećom većina je.
Špegelj je ja se sjećam sve otkrio pa ne znam zašto se i dalje ustraje u tome da je to bila fotomontaža. Naime izdajnik je bio jedan od te dvojice(vodnik jna) ili čak oba nisam siguran.Stavio je kamericu u televiziju. Snimka bi bila dokaz diskreditiranja hrvatskog vodstva a timei opravdanje za napad jna na Hrvatsku.

mene samo zanima jel to sa Špegeljovim znanjem ili bez..

interceptor
26-01-2015, 00:14
Usput interceptore kakvi je to mišljenje o generalu Jeliću koji je danas..kako se ovaj gost Nu2 pohvalio dao podršku "Radničkoj fronti".

Ipak je on bio prvi zapovjednik 4-te

Baš mi je drago da si me to pitao. Nikakvo! Pohvalio bih ga samo zato što je u samom tom početku kao jedan od njih nekoliko došao na ideju stvaranja brigade. To je pohvalno ali mu ne daje legitimitet i poistovjećivanje sa uspjesima koje je imala 4. brigada.Ne znam gdje je on to bio osim u Kruševu... Nije on tip Krstičevića,Matijaša,Šerića,Vukasovića.., i ostalih zapovjednika. Sjećam se kad je obilazio naše položaje u Hercegovini i kad sam mu davao prijavak, onda bi sva njegova pamet bila prosipanje priča iz njegovih dana u jna kako je on pohvaljen od komandanta vojne oblasti za najbolje uređen vatreni položaj koji je on napravio u Bujanovcu. I tako svaki put kad bi dolazio preseravao se ponavljajući tu svoju veliku učinjenu "genijalnost". Kad bi počeo da nas kao ispitiva koliko nam je znanje onda smo vidjeli da on za neke stvari nema blage veze. Gotovo bi se osramotio, pa je izbjegavao uvijek takve kontakte.Daljni tok ratovanja nije bio za takav profil zapovjednika. Srećom uskoro su ga i umirovili(92.) pa je na njegovo mjesto došao Šundov.Mislim da od tada on sasipa svoju neopravdanu gorčinu i frustracije jer njegova mirovina bez invalidnosti nije onakva kakva on misli da je trebala biti.Osim spomenutih Matijaša, Krstičevića,Lasića svi ostali dođoši iz jna vrlo malo su vrijedili u 4. brigadi. Sve je to iznio genijalni gen za ratovanje malog hrvatskog čovjeka.

interceptor
26-01-2015, 00:17
mene samo zanima jel to sa Špegeljovim znanjem ili bez..

Bez njegova znanja. Sjećam se da je govorio kako je najviše vjerovao njemu i da nikad ne bi posumnjao u njega. Sigurno je tako bilo,samo Špegelj isto nije bio nešto sposoban i dobro je da ga se odmah smijenilo. Ovaj čin generala jna je dobio više po tom nekom političkom ključu a ne po sposobnosti kao što je to dobio npr. Tus.

philly
26-01-2015, 01:11
naletia san negdi na neku knjigu od jelića,nešto protiv kapitalizma,globalizacije i sl...pari mi da nije sav svoj,prosipa takve teorije zavjera da se nebi ni david icke posramia.

evo priopćenje veterana 4. GB u s vezi jednog jelićevog intervjua

http://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/27220-veterani-4-gardijske-brigade-iza-general-bojnika-ive-jelia-stoje-protivnici-i-mrzitelji-hrvatske

interceptor
26-01-2015, 22:52
POKOLJ ARMIJE BIH U SELU DUSINA – 26. SIJEČNJA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/01/dusina.jpg
Na današnji dan 1993. godine dogodio se jedan od prvih masovnih zločina u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u selu Dusini.

Dusina se nalazi u općini Zenica u Bosni i Hercegovini, a 1991. godine bila je naseljena većinom muslimanskim stanovništvom (oko 80%). Tog dana 26. siječnja 1993. pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH (čijim je drugim bataljunom zapovjedao Šerif Patković) su uhitili, pobili i izmasakrirali 10 muškaraca, od toga devet Hrvata i jednog Srbina koji se tu sklonio iz Zenice. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju u Busovači.

Strašni događaji iz Dusine daju nam sliku napetosti na prostoru srednje Bosne (ali i u ostalim dijelovima BiH) neposredno prije početka žestoke eskalacije sukoba. Dusina je jedan od primjera etničkog čišćenja Hrvata iz središnje Bosne i naseljavanja raseljenih Bošnjaka iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine koji je započeo u siječnju 1993. godine. Muslimansko-bošnjački cilj je bio ispresijecati hrvatska područja, tj. odsjeći Lepeničku dolinu od Lašvanske doline i spojiti 3. korpus Armije BiH, sa sjedištem u Zenici, s 4. korpusom, na području Konjica i Jablanice.

Kako bi razumijeli konteskt vremena ovog zločina, uzmimo u obzir da se na zadarskom području tada odvijala operacija Maslenica.

teenager
27-01-2015, 14:50
http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-akciju-maslenica-otisla-cetiri-brata-trojica-su-stradala-985446

U akciju Maslenica otišla četiri brata: trojica su stradala

Mario je poginuo, Zdravko je teže, a Ivica lakše ranjen. Petar je neozlijeđen

interceptor
28-01-2015, 01:00
Na današnji dan 1993. godine pod pritiskom međunarodne zajednice prekinuta je operacija Maslenica.
Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su velik dio zadarskog zaleđa, Masleničko ždrilo, zrakoplovnu luku Zemunik.
Specijalne postrojbe oslobodile su na Velebitu važne kote, između ostalih i Tulove grede s kojih su se nadzirali Gračac i Obrovac.
Za vrijeme trajanja operacije (22.-27.1.) poginulo je 19 hrvatskih branitelja.
Ipak žestoke borbe u zadarskom zaleđu su se nastavile sve do kraja ožujka, a u tim borbama broj poginulih branitelja popeo se na 127.
(na fotografiji utvrđivanje položaja HV-a nakon završetka operacije zbog moguće srpske protuofenzive)

http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xfa1/v/t1.0-9/1476212_393594810819025_2058839090601981120_n.jpg? oh=a2cce40a8116a120ac42aa68fa761793&oe=555FB73E

interceptor
08-02-2015, 15:22
Mačak u žutim čizmama – utakmice Dinama zamijenio prvom crtom obrane Mitnice
Kada sam prvi puta razgovarala s herojem obrane grada Vukovara, Miroslavom Mačkovićem Mačkom, ostala sam potpuno zatečena njegovom životnom pričom. Tada mlad, premlad vukovarski dečko, sa svojih tek 19 godina, trčanje travnjakom nogometnog igrališta, odlaske na utakmice Dinama, druženja iza srednje škole, prve mladenačke ljubavi uz Dunav…, u nekoliko mjeseci zamijenio je preskakanjem preko ostataka otpalih cigli granatiranih kuća na Mitnici, na prvoj crti obrane grada. Mitnica, dio Vukovara koji nikada nije službeno pao, mjesecima je odolijevala napadima sa svih strana. I prije ostanka i borbi za svoj grad, Mačak je prošao kalvariju torture sve do logora, u kojem je proveo dane svoje mladosti, u najgorim oblicima samica srpskih koncentracijskih logora, pa sve do vojnog suda u Beogradu… Mačkova priča počinje noćnom morom, u jeku neizbježnog rata, čeka ga odlazak na služenje vojnog roka u JNA….

http://i1.wp.com/www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/02/15.jpg?resize=737%2C536
Mačak stoji prvi s lijeve strane

“Društvo u kojem sam se kretao bilo je miješano i nije bilo nikakvih prevelikih nacionalnih naboja ili ispada. Živjelo se normalno osim klasičnih navijačkih podjela. Odrastao sam u obiteljskom okruženju gdje se držalo do vjerskih blagdana, a ponajviše se veselio kirbajima po vukovarskim selima. To je za nas mlade tada bio pravi doživljaj. 1990. godine na jednom kirbaju nalijećem na neke čudne spodobe sa šubarama i s kokardama. Ostao sam zatečen i sav u nevjerici, dok me prijatelj dobronamjerno nije upozorio kako je hrvatski kirbaj bio tjedan dana prije. Iako, kirbaji nikad nisu bili podijeljeni. Kako sam i sam pomalo svirao harmoniku, primijetio sam kako mi članovi tog benda mašu, vjerojatno su mislili kako sam „jedan od njih“. Počinju se osjećati sve jače netrpeljivosti. Kod provođenja vojne evidencije, kad se određivao rod vojske i izjašnjavala nacionalnost, Srbi su se bez problema izjašnjavali Srbima, ali za neke sam znao da su sigurno Hrvati, ali tada su se izjašnjavali kao – Jugoslaveni. Shvatio sam da nije dobro u našoj sredini izjašnjavati se kao Hrvat. Tako sam te Jugoslavene svrstao u miješane brakove, njima se ipak bilo puno lakše tako izjasniti. 1990. godine mnogi iz Vukovara odlaze u Rakitje na obuku, dok ja, koji nisam odslužio vojni rok u JNA, niti uz molbe gospodinu Merčepu, kako bih i sam išao, nisu urodile plodom i nije mi ništa preostalo nego odlazak. Iako sam upisao višu školu u Vinkovcima, tada zvanu „septembarsku“ klasu, odlazak u JNA je bio neupitan. Bilo je to jedno od velikih razočarenja preko kojih sam jedva prošao. Moja ekipa nosila je šahovnicu, a ja sam morao petokraku!

Bio sam na temeljnoj obuci za vozača u Čapljini gdje je također već bilo komešanja, ali sam imao spremnu rutu bijega pođe li nešto po zlu. Nakon obuke u Čapljini prebačen sam u Sarajevo. U JNA se već tada vidjela velika podjela, ne samo među vojnicima nego i oficirima. Hrvatski oficiri već tada su bili dosta šikanirani i degradirani, pa tako i moj nadređeni kapetan. Kao primjeran vojnik, u vojsci sam dobio 7 dana pritvora jer sam pustio nekoliko vojnika na jednu zabavu, pošto je vojska bila skoro mjesec dana u pripravnosti i nije se smjelo izlaziti izvan vojarne. Tijekom boravka naređenje je glasilo kako se gleda samo i jedino beogradski Dnevnik, tako da mnoge informacije oko događanja u Hrvatskoj jednostavno nisu dolazila do nas, a preko telefona i pisama nije bilo sigurno ništa. U nekoliko navrata sam u Sarajevu bio pozivan na nekakve čudne razgovore koje sam pripisivao tome što sam bio raspoređen u počasni vod za sprovode u Sarajevu partizanima, pa sam mislio da svi moramo biti provjeravani s vremena na vrijeme. Nisam shvatio da je to zato što sam Hrvat, to sam naravno tek poslije povezao s pitanjima koja su mi bila postavljena. Sva događanja oko Hrvatske, oduzimanja oružja, Krvavog Uskrsa na Plitvicama, za mene kao vojnika JNA su bila potpuna nepoznanica sve do masakra nad redarstvenicima u Borovu Selu 02. svibnja. Sve što smo doživljavali tijekom vojnog roka, zapravo su bili razni načini zastrašivanja, razne uzbune, nekakva pripravnost za nekakvog unutarnjeg neprijatelja! Nemirima u Vukovaru i masakrom u Borovu Selu pada odluka – odlazim iz JNA koju napuštam i vraćam se u Vukovar gdje počinje sakrivanje od vojne policije. Skoro 4 mjeseca prije kraja vojnog roka. Tjedan dana sam čak bio prisiljen sakrivati se u Županji jer su me cijelo vrijeme tražili. Čim sam procijenio situaciju, pristupio sam obrani grada i postao pripadnik 2. bojne na Mitnici.
http://i0.wp.com/www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/02/Mitnica-Vodotoranj.jpg?resize=900%2C590
U samim počecima obrane, odlazili smo svi na položaje gdje je trebalo po potrebi. Prve straže na koje sam odlazio su bile cjelonoćne. Nas trojica imali smo pištolj i nož. Po danu sam spavao na raznim mjestima gdje sam pretpostavljao kako me vojna policija neće tražiti. Vrijeme je prolazilo, uspijevali smo domoći se lovačkih pušaka, malokalibarskih i ponešto pištolja. Kasnije smo to lovačko naoružanje mijenjali boljim i jačim. U početku smo čak bili organizirani više u neke „rojeve“ nego u vodove. Dolaskom Dedakovića i sređivanja stvari na terenu, obrana je počela izgledati potpuno drugačije. Položaj na kojem sam proveo najveći dio vremena do pada grada je ulaz u Vukovar od danas znanog Braniteljskog groblja. Ta kontrolna točka, kako smo je mi tada zvali, smještena je u udolini, kod skretanja za Vučedol, pred sam Goldšmit, a iza groblja. Postavili smo par ježeva i nekoliko bala sa sijenom. Na uzvisinama su bili dečki s molotovljevim koktelima. Velikim napadom četnika na grad, položaj je ostao odsječen. Tenkovima i transporterima izbili su na sam ulaz. Nekako smo uspjeli dovesti stvari u red i grupirati se te s cjelodnevnim povlačenjem i probijanjem vratiti se u isti bez gubitaka. Imam osjećaj kako su i oni sami bili zbunjeni jer su nam došli s leđa, a mi njima ondje gdje su nas najmanje očekivali. Od tada utvrđujemo položaje na samom ulasku u grad, a vojska zauzima položaje na Golšmitu, groblju i crnom putu.

Nevjerojatna stvar se tada dogodila. Imali smo samo nekoliko kuća iza sebe, puno sklonište civilima, a dogovor je bio ako četnici probiju liniju svi selimo na rezervni položaj, kod veterinarske stanice, koji se tada trebao držati do kraja. U tom šoku, što su civili tako blizu, shvatili smo da se što prije moraju istjerati četnici iz Iločke ili postoji velika vjerojatnost da ljudi ostanu na ničijoj zemlji. Tada je poginuo jedan policajac kojeg smo jedva uspjeli izvući, nismo ga htjeli ostaviti na ničijoj zemlji. Od četnika nas je dijelio možda samo jedan vrt, a u jednoj akciji samo zid od kuće. Rečeno nam je kako su se povukli iz Iločke i mi smo krenuli u provjeru, dok netko od dečki nije čuo žamor u kući. Tada smo shvatili da se oni nisu povukli. Morali smo kući prići s druge strane kako bismo mogli djelovati. To su trenuci koji ti zauvijek ostanu urezani u pamćenje.

Druga situacija koju posebno pamtim, kada nam je motorolom javljeno kako slijedi napad iz pravca Vučedola i da rasporedimo obranu u kukuruzima, ali ondje su nas avioni dočekali bez zaklona. Ta akcija osobno mi je jedan od većih šokova, kad sam skoro ostao od straha paraliziran. Jedva sam stavio automat na rame taj dan. Nakon toga smo bili svjesni da se nekako moramo utvrditi i napraviti zaklone gdje se možemo na brzinu sakriti, a opet i biti mobilni. Počeli smo se polako utvrđivati kopanjem nekoliko bunkera i dodatnih rovova na mjestima gdje smo pretpostavljali da smo najranjiviji. Postavljali smo i razne improvizirane stvari u nedostatku protupješadijskih mina. Tako smo po kukuruzima vješali limenke od Rum-Cole s kamenčićima, posipali staklo po putovima jer smo se nadali da će nas to upozoriti na nekakva kretanja na mjestima na kojima nismo inače nikog očekivali. Imali smo na glavnoj cesti postavljen i eksploziv, i to u većoj količini s elektronskim upaljačem, s čim smo više mislili nekoga preplašit ako krene glavnom cestom nego li uraditi puno štete. Svako jutro je netko bio zadužen da žicu od eksploziva pokrpa jer uslijed cjelodnevnog granatiranja uvijek je negdje bila presječena.

Imali smo na položaju kameru i kad se moglo, snimali smo stvari koje su se događale u svakodnevici, ručak sa kruhom od brašna i stakla i kojekakve pikanterije. Da bismo nešto popili, sipali smo u prljavu vodu sok od višanja. Oko nas kao da su znali, pogodili su većinu bunara pa smo oskudijevali s pitkom vodom. Zahvaljujući kuharima i kuharicama po skloništima dosta dugo smo dobivali na položajima po osobi četvrt kruha, pohanu šniclu i papriku. Prije same predaje dogovorili smo 4 sata materijala odnijeti na spaljivanje, da ne dođe u ruke neprijatelju. Ranjavanja su bila nasumična ili u većim grupama kad smo uhvaćeni prilikom zamjene smjena na straži, kao da su znali kada to obavljamo i gdje se mijenjamo. Ne sjećam se niti jednog ručka koji smo pokušali sami skuhati da smo ga i dovršili. Svako ranjavanje je značilo da nam se ta osoba neće više vratiti, a nije za istu bilo zamjene pa se satnica straže samo povećavala, a odmora bivalo sve manje.

Do samog kraja obrane smo uspjeli očuvati položaje koje smo utvrdili vremenom. Za to vrijeme nas su granatirali, puno smo stražarili, malo jeli, malo spavali, imali malo municije, rijetko se kupali, neki i nikako, jer su im kuće bile potpuno uništene i poginuli najuži članovi obitelji. Često smo riskirali vlastite glave vozeći ranjenike do bolnice i na previjanja, nabavljajući hranu, vodu i ostale potrepštine. Svaki izlazak iz koliko toliko solidnog podruma je značio i stavljanje glave na panj. Za sve vrijeme ratovanja uvijek sam volio biti blizu Srba ili tenka jer kad si blizu njih nisi se morao bojati da ćeš biti granatiran. Mnogi od nas su imali nekoga u gradu u skloništima podruma, pa smo se i za to morali pobrinuti. Danas to zvuči možda nevjerojatno, ali događalo se da nije bilo sna po nekoliko dana, pa čak ni vremena za pojesti i popiti.

Jednu večer upadamo u podrum iscrpljeni, strepimo svi jer nismo ništa jeli i pili i dolazi starija žena do nas i pita: „Djeco jeste gladni, žedni?“ Nismo znali što odgovoriti, ali ta žena je znala što napraviti, zamutila nam je šećera i vode što nas je podiglo na noge. I sada joj želim ponovo reći hvala, jer tada nas je to držalo na životu.

http://i1.wp.com/www.vjeraidjela.com/wp-content/uploads/2015/02/Ma%C4%8Dak1.jpg?resize=689%2C554

interceptor
09-02-2015, 18:40
POKOLJ U MEDVIĐI – 9. VELJAČE
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/02/Medvi%C4%91a.jpg
Na današnji dan 1993. godine u Medviđi, malenom selu između Benkovca i Obrovca, dogodio se pokolj hrvatskih civila.

Pokolj su počinili mjesni Srbi iz Medviđe za vrijeme velikosrpske okupacije tog sela.

U ovom nedjelu su ubili deset hrvatskih civila iz obitelji Erstić. Najstariji je imao 88, a najmlađa žrtva 18 godina.

Prije ovog stravičnog pokolja već je 8 hrvatskih civila stradalo u tom selu (1991. godine).

Za nijednu od 18 žrtava nikad nitko nije kazneno odgovarao.



Imena i godišta stradalih – Božo Demo 1910., Ivan Mršić 1934., Šime Serdarević 1912., Ika Serdarević 1926., Ivan Adžić 1959., Marko Genda 1944., Anka Pilipović 1936. i Marko Šarić 1937., Dujo Erstić 1937., Jeka Erstić 1942., Petar Erstić 1944., Jeka Erstić 1947., Ivan Erstić 1920., Jeka Erstić 1929., Stoja Erstić 1932., Šimica Erstić 1905., Stoja Erstić 1931., Mira Erstić 1975.