PDA

Pogledaj Full Version : Dogodilo se na današnji dan



Stranice : 1 [2]

interceptor
13-02-2015, 18:19
BITKA ZA NOVIGRAD – 11. VELJAČE

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/02/Novigrad-1993.-1.-pb_renamed.jpg

Hrvatska vojska i policija 22. siječnja 1993. Započele su ograničenu ofenzivnu operaciju kodnog naziva “Gusar”;. U samo tri dana oslobođena je tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Oslobođen je cijeli prostor na potezu Maslenica – Zadar, od Rovanjske, Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Škabrnje, Islama Latinskog, Kašića pa do Zemunika i tamošnje zrakoplovne luke.

Cilj akcije bilo je stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su dotada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna-Žigljen. Ipak, briljantna pobjeda vrlo se lako mogla pretvoriti u strašan poraz. Iako isprva iznenađene, snage pobunjenih Srba uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije krenule su u žestoki protunapad. Sljedećih mjesec dana trajale su strahovite borbe, no hrvatski branitelji, posebice iz gardijskih brigada i jedinica Specijalne policije, rijetko su viđenom požrtvovnošću, usprkos znatnim žrtvama, uspjeli odbiti odlučne protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Maslenica je po mnogočemu bila prekretnicom i jednom od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata.

Kako su pripadnici 4. GBR i 3.GBR uz veliki napor i gubitke uspjeli obraniti Kašić i zadržati velikosrpske snage na glavnom pravcu njihovog protuudara, neprijatelj uvidjevši da tu neće proći, pregrupiravši se prebacuje težište napada prema Novigradu. Pošto više na terenu nije imao odmornih snaga koje bi mogao ubaciti na taj slabo pokriven prostor Gotovina se odlučuje na ubacivanje prekaljene elitne postrojbe 1.pb 2. GBR „Crne mambe“. S „Crnim mambama“ Gotovina je u potpunosti „pogodio“ ne samo zato jer se imao priliku uvjeriti u njihove sposobnosti na Livanjskom bojištu već i stoga jer su „Mambe“ upravo prije akcije Maslenica povučene s Dubrovačkog ratišta. Višemjesečnim ratovanjem na Dubrovačkom ratištu „Mambe“ su bile naviknute na krševit teren djelujući u teškim i surovim uvjetima. Uvođenje postrojbe s takvim iskustvom bio je pun pogodak pogotovo nakon što se pokazalo da je postrojba nenaviknuta na takav teren (3.pb 3.GBR) uvođenjem u borbu odmah po dolasku pretrpjela iznimno velike gubitke.

Uistinu snage 2.GBR stigle su u posljednji trenutak za spas Novigrada. Zapovjedništvo 2.GBR 8.veljače izdalo je zapovijed o formiranju Taktičke grupe pod zapovjedništvom Borisa Jacovića. Nositelj Taktičke grupe bila je 1.pješačka bojna „Crne mambe“ ojačana izvidničkim vodom izvidničke satnije brigade, Vodom BVP-a i pješaštvom iz OKB-a brigade, Mješovitim protuoklopnim vodom , raketnim vodom brigadne protuzračne obrane i ojačanom satnijom 2 pješačke bojne „Banijska oluja“ iz Siska, dok im se po dolasku u Novigrad priključuju i Vange iz Pule. Dio opreme i ljudstva upućen je cestovnim putem prema Zadru, a 9. veljače većina ljudstva prebačena je u ranojutarnjim satima helikopterima iz Trstenika u zadarsko zaleđe. Odmah po dolasku održan je noćni sastanak s Gotovinom koji je Jacoviću prenio da se ide za Novigrad i da nije siguran kakvo je tamo stanje. O utjecaju dolaska „Mambi“ na moral premorenih i iscrpljenih sudionika akcije najbolje svjedoči izjava Danijela Kotlara zapovjednika 7. Domobranske pukovnije:“I tad sam ugledao dva defendera na čelu kolone vozila, a iz njih izlaze fino obučeni vojnici, čisti, obrijani, to je najljepši prizor u mom životu, dakle kao da su došli američki marinci“. Na upit njihovog zapovjednika Jacovića „kakva je situacija“, odgovorio sam: „crta samo što nije pukla, ukoliko odmah ne dođete preuzeti položaje ovo se neće sačuvati“. Položaji su preuzeti zaista u doslovno zadnji trenutak jer već nakon par sati grupa od 30-ak četnika ništa ne sluteći prilazi cestom prema Novigradu. Ta grupa je u potpunosti potučena od trojice „mambi“ i tada u stvari počinje pravi pakao za obje strane.

„Mambe“ 11.veljače kreću u napad da bi ostali dijelovi Tg-a lakše preuzeli položaje i tada uviđaju koga zapravo imaju ispred sebe. Nisu to bili mobilizirani domaći četnici već sve ono najelitnije što je velikosrpska vojska u tom trenutku imala. U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. Po dokumentima i izvješćima zarobljenima u „Oluji“ utvrđeno je da su na potezu od Kašića do Novigrada bile skoncentrirane sve najbolje srpske postrojbe: „Niški specijalci“ tzv. JSO , „Vukovi“ s vučjaka, Arkanovi „Tigrovi“,“Kninđe“ kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi. Omjer snaga koje su se borile oko Novigrada bio je 10:1 u korist neprijatelja kojih je prema dokumentima bilo oko 5 tisuća.

U tom silovitom okršaju „Crne mambe“ su izgubile neke od svojih najboljih ljudi pogibijom zapovjednika 1. satnije Dragutina Naglaša, zapovjednika voda Vlade Brebrića, teškim ranjavanjem dozapovjednika 1. Satnije Ivice Šafarića i zapovjednika voda Ivice Mužića. U borbama slijedećih dana pogibaju pripadnik“mambi“ Marijan Mikulin i pripadnici OKB-a Boris Krivačić i Ivan Cindrić. Borbe su se intenzivno vodile gotovo danonoćno punih dva tjedna. Tih dana za „mambe“ nije bilo spavanja jer su četnici noću povremeno ispaljivali minobacačke projektile 120mm bez upaljača što je stvaralo neugodnu tutnjavu u zraku. Narednih dana lukavim potezom zapovjednika Jacovića „mambe“ su neprijatelju stvorile prividan koridor u koji su i ušli, a onda bili dočekani strašnom vatrom pješaštva, minobacačke bitnice i VBR-a, o čemu svjedoči jedan od četničkih zapovjednika :“Moji se ljudi nisu htjeli predati, izginuli su do zadnjeg“.



Izvještaji s neprijateljske strane o borbama


http://www.youtube.com/watch?v=_-XJVzSd2Rc

NorthStand
17-02-2015, 12:47
http://www.youtube.com/watch?v=wtO64Uu40og

Inkvizitor
17-02-2015, 15:00
http://vojnapovijest.vecernji.hr/media/cache/16/ef/16ef892bd16d10eef3d86cda402fb333.jpg

http://vojnapovijest.vecernji.hr/poginuo-heroj-domovinskog-rata-damir-tomljanovic-gavran-990323

Bukowski
23-02-2015, 04:56
Ovako,
prvo i osnovno-sori na offu.

Ali,nemam namjeru otvarat poseban thread iz više razloga.Prvo,mrzim kad se forumi pretvaraju u salatu,kad se otvara novi za svakog vraga,drugo,iman samo jedno pitanje,il jedno i po,a i treće,čitava akcija je malo škakljiva,pa se i ne bi moglo pisat skroz otvoreno.

Dakle,zanima me,ako neko zna,ili ako je ko učestvovao možda,koji je bio točan broj žrtava u akciji "Miljevački plato"?
Pitam jer san naša tri podatka,a svi su kolko tolko vjerodostojni.Srpski izvor,pa jedan,slagat ću,ne sićan se čiji al je bio drugi broj napisan,i treći,koji su mi rekli ljudi koji su sudjelovali,mahom familija.Njih troje doli iz sela su mi svi rekli istu brojku,odnosno "najmanje .....",i kunu se da je tako bilo.

Znači,pitam za žrtve,ne zarobljenike.Poginule u samoj akciji,kao i ostatak.Koliko ih je bilo?

A ono "pola" pitanja :) ne znan odakle mi podatak,al jesan li u pravu da je to bila prva napadačka akcija hrvatske strane?Mislin,prva akcija di se povratilo teritorija?


Ne znan odakle mi to,al stoji mi u glavi.

Inkvizitor
23-02-2015, 10:23
Prva oslobađajuća akcija je bila Otkos, oslobađanje dijela Zapadne Slavonije.


a Za miljevce..

http://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Miljevci



http://www.youtube.com/watch?v=Tz3hzVsE0Pw



http://www.youtube.com/watch?v=N-CVuU1TW8A&list=PLrgcve4jIhy7CkQgwdjqn2aGlJsXWMKYj&index=3

interceptor
23-02-2015, 15:38
Na današnji dan rođena je junakinja Domovinskog rata - Kata Šoljić. U Domovinskom ratu izgubila je četvoricu sinova - Niku, Ivu, Miju i Matu. Preminula je 2008. godine u Zagrebu. Njena žrtva i doprinos neovisnosti i cjelovitosti RH ostat će zauvijek zapamćeni.Neka vam je vječna slava i hvala !Počivala u miru Božjem!!

http://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/10991232_820499661332699_1888922570577946754_n.jpg ?oh=cc395f5e67e21edff0e4daea4df1c91d&oe=55832D59&__gda__=1431254241_6f163d85420b799b61923c8c52094d1 1

Bukowski
24-02-2015, 00:23
Hvala Inkvi
Evo,i tu,na prvon filmiću kažu "poginulo 30-ak neprijateljskih vojnika",na wikipediji piše 75 poginulih,ovo šta se nisan moga sitit,to je u biti sa "krajinaforce-a",tamo je podatak o,ako se ne varam,60 u borbi + 25 naknadno,dok meni ljudi iz familije kažu da ih je minimum preko sto izginilo,i to dobrano preko sto.Manje više su se složili da bi brojka od 120 bila najbliža istini.

E sad,ko je tu lud......

PS.Iman i ja jedan filmić,malo duži :kez
Sumnjan da ga je vidija iko ko nema nikakve veze sa nekim od učesnika.A iskreno,i nije za javnost :kez

Bilo kako bilo,zagnjojilo ih je podosta.



Juče gleda neki doks,i iskreno,juče san po prvi put sto posto zicer da je hrvatsko-muslimanski sukob glavni i odgovorni događaj koji je pomutija poraće.Radi toga je sve ostalo "maglovito",nekakvi građanski ratovi,pa svi su krivi,pa tamo pa vamo.I prije san o tom sukobu ima slično mišljenje,al sad san baš siguran da toga nije bilo,da bi puno čistije sve šta se tiče povisti bilo.Srbi-agresori,hvala i doviđenja.

Gleda san i neki intervju sa šjor Domazetom,Lošom,ne znam kakvo vi ode imate mišljenje o dotičnom,al mene taj čovik naprosto ODUŠEVLJAVA.
Tako bistro razmišlja,iznosi BITNE činjenice kad pobija nebuloze,razumi i geostrateške stvari,jasno mu je ko su Englezi,kakvu ulogu ima Papa,i koliko su Masoni realna prijetnja.
Baš onako,sviđa mi se gospodin,jako.Jedan od rijetkih,među ovima koje moš gledat po raznim televizijama,i iako nije političar,bar ne u nekom svima poznatom smislu,sasvim se sigurno dotiče politike,i mogu reć da je JEDINI koji ne da mi se ne gadi,nego mi je iznimno simpatičan.Vjerujem mu.
Mislin,ne pričan o svakoj riči,ali uvjeren sam da je iskren čovik,čovik dobrih namjera,izgrađenog karaktera,i sa hrabrošću za bit u manjini.
Sve što ostatak politike nije.Spineri,pretvorni,lažovi,nemoralni,ma gade mi se.

Sad se sitija još jednog pitanja,također of,al eto,kad već pišem.
Zna li neko PRAVU ISTINU,al DEFINITIVNU,o sudbini Ivice Čuljka,Kečera,iliti Satana Panonskog.
Ubili ga naši jer je bija prelud,ubija ga momak da osveti brata iz onog slučaja 1982.,pa,okliznija se i opalija sam sebi rafal u tijelo.
To su neke najčešće informacije koje su kolale.U biti lažem,i overdose je bija aktivan.
Šta je istina?Čuo sam priču brata mu,al kako ljudi kažu,čoviku ne triba virovat ni kad darove nosi,teško govno,polumafijaš,a na kraju krajeva,i nije bija prisutan.

Bukowski
24-02-2015, 00:49
E,sad se sitija.Jbg,sad mi je već neugodno oftopičarit toliko,al ako neko ima sliku,bila je u nekim novinama,Večernji možda,na slici mlad momak,20 i koju,rokeza,majica Ramonesa ako se ne varam,dole maskirne i starke.
Slika je išla uz nekakav naslov članka "kako je jeans generacija branila Hrvatsku".
Možda san se prevarija,al slika je zicer točan opis.

Bija bi EKSTRA zahvalan.Jedna od meni najjačih fotografija Domovinskog rata.

Inkvizitor
24-02-2015, 09:46
Hvala Inkvi
Evo,i tu,na prvon filmiću kažu "poginulo 30-ak neprijateljskih vojnika",na wikipediji piše 75 poginulih,ovo šta se nisan moga sitit,to je u biti sa "krajinaforce-a",tamo je podatak o,ako se ne varam,60 u borbi + 25 naknadno,dok meni ljudi iz familije kažu da ih je minimum preko sto izginilo,i to dobrano preko sto.Manje više su se složili da bi brojka od 120 bila najbliža istini.

E sad,ko je tu lud......

PS.Iman i ja jedan filmić,malo duži :kez
Sumnjan da ga je vidija iko ko nema nikakve veze sa nekim od učesnika.A iskreno,i nije za javnost :kez

Bilo kako bilo,zagnjojilo ih je podosta.



Juče gleda neki doks,i iskreno,juče san po prvi put sto posto zicer da je hrvatsko-muslimanski sukob glavni i odgovorni događaj koji je pomutija poraće.Radi toga je sve ostalo "maglovito",nekakvi građanski ratovi,pa svi su krivi,pa tamo pa vamo.I prije san o tom sukobu ima slično mišljenje,al sad san baš siguran da toga nije bilo,da bi puno čistije sve šta se tiče povisti bilo.Srbi-agresori,hvala i doviđenja.

Gleda san i neki intervju sa šjor Domazetom,Lošom,ne znam kakvo vi ode imate mišljenje o dotičnom,al mene taj čovik naprosto ODUŠEVLJAVA.
Tako bistro razmišlja,iznosi BITNE činjenice kad pobija nebuloze,razumi i geostrateške stvari,jasno mu je ko su Englezi,kakvu ulogu ima Papa,i koliko su Masoni realna prijetnja.
Baš onako,sviđa mi se gospodin,jako.Jedan od rijetkih,među ovima koje moš gledat po raznim televizijama,i iako nije političar,bar ne u nekom svima poznatom smislu,sasvim se sigurno dotiče politike,i mogu reć da je JEDINI koji ne da mi se ne gadi,nego mi je iznimno simpatičan.Vjerujem mu.
Mislin,ne pričan o svakoj riči,ali uvjeren sam da je iskren čovik,čovik dobrih namjera,izgrađenog karaktera,i sa hrabrošću za bit u manjini.
Sve što ostatak politike nije.Spineri,pretvorni,lažovi,nemoralni,ma gade mi se.

Sad se sitija još jednog pitanja,također of,al eto,kad već pišem.
Zna li neko PRAVU ISTINU,al DEFINITIVNU,o sudbini Ivice Čuljka,Kečera,iliti Satana Panonskog.
Ubili ga naši jer je bija prelud,ubija ga momak da osveti brata iz onog slučaja 1982.,pa,okliznija se i opalija sam sebi rafal u tijelo.
To su neke najčešće informacije koje su kolale.U biti lažem,i overdose je bija aktivan.
Šta je istina?Čuo sam priču brata mu,al kako ljudi kažu,čoviku ne triba virovat ni kad darove nosi,teško govno,polumafijaš,a na kraju krajeva,i nije bija prisutan.

30 je u prvom napadu u samom mjestu..prilikom osvajanja ali bila su dva kontranapada srpske vojske..razumiš, zato ta razlika


Naši izvori a i srpski govore tu oko 70-80 poginulih vojnika.

Ono što je zanimljivo da je jednu takvu složenu operaciju maltene masovnog diverzantskog napada, da su je izvele ne specijalne postrojbe ili gardijske brigade, ne Zrinski ili Frankopani nego 113- ta šibenska i 142-ga drniška.

Ima jedan da clip ulaska u mjestu nisam ga stavio jer ima puno poginulih, već napuvanih leševa u raspadanju a ima i scena iživljavanja nad srpskim zarobljenikom ako si na taj clip mislio..

Bukowski
24-02-2015, 13:22
30 je u prvom napadu u samom mjestu..prilikom osvajanja ali bila su dva kontranapada srpske vojske..razumiš, zato ta razlika


Naši izvori a i srpski govore tu oko 70-80 poginulih vojnika.

Ono što je zanimljivo da je jednu takvu složenu operaciju maltene masovnog diverzantskog napada, da su je izvele ne specijalne postrojbe ili gardijske brigade, ne Zrinski ili Frankopani nego 113- ta šibenska i 142-ga drniška.

Ima jedan da clip ulaska u mjestu nisam ga stavio jer ima puno poginulih, već napuvanih leševa u raspadanju a ima i scena iživljavanja nad srpskim zarobljenikom ako si na taj clip mislio..

Je,zanimljivo je to,takav sastav,naoružanje nikakvo,a ishod bitke je pobjeda za prste polizat,brza,efikasna,osvojen lip kus teritorija,uništeno masu žive sile,zarobljeno dosta,i još u dotu zapljenjen i lip dio naoružanja.
Također,ako se ne varam,ta je akcija doslovno odrađena "lokalno",mislin da čak ni Tuđman,odnosno Zagreb nije zna ni za planiranje,ni ništa,već su samo saznali ishod.

Bold,je,to je taj klip,ali ja iman čitav film.Srbi su to dali u javnost,prvo na toj stranici "krajina-force",čini mi se pod nazivom "Žrtve: Miljevački plato",to je u trajanju od nekakvih pola sata.Dvadesetak minuta šetnje kroz sela,Drinovci,Širtovci,a zadnjih desetak minuta je snimka patologa,spajanja tijela,to su oni ostatci iz jame,ako znaš o čemu pričan.

Ja ne znan ko je taj genijalac koji je Srbima da taj film,al aj,bar je bija dovoljno pametan da in ne da čitav film.Jer ne sumnjan da in je da sve da bi Srbi objavili u cjelini.Pogotovo jer se vide lica,a sadržaj je da bi bar 10-15 ljudi završilo na robijama.

Ima i snimka moje kuće,rupa od granate i piše "ovo je Srbija".
Ja san inače živija doli do 6-e godine,do polaska u školu.Pošto su starci oboje šljakali u turizmu,mene je baka servis odrađiva.eventualno bi na zimu misec-dva bija u Poreču.

Kad san krenija u školu,sve do petog razreda san svako lito provodija doli,i to prvi dan praznika bi oša,a vraća se dan prije prvog dana škole.
I onda,kad je zaratilo,totalno me to pogodilo,nisan bija u Dalmaciji 4 godine.I onda smo ja i stari,solo,bez matere i sestre,išli doli dan il dva nakon Oluje.Još se išlo na vlastitu odgovornost.I to mi je ostalo u sjećanju,taj "ovo je Srbija" natpis,četiri ocila nacrtana farbon na kravi (!),kravi je bilo izvađeno oko,zagnjojilo sve,e pa,jebešsve,kakav ti moraš bit "čovik" da kravi vadiš oko?!?

Sadist,okej,bolesnik,okej,sve sve,al jebente u po usta,pa šta ti je životinja skrivila retardu jedan......biće jer je to hrvatska krava,ono,ustaša...

Pa san iša u Drniš,raspad,pa san iša u Šibenik vidit zarobljenike,u mojoj su kući imali nekakav štab,mater in jeben.

Priča mi je barba,sad pokojni,da je ove lokalne Srbe zarobljava,al ove koji su bili iz Srbije,Bosne,da ih je sve doti jednog po kratkon postupku.

PS.Možda clash,on je pankerčina :),možda bi on moga znat ovo o Satanu?

Inkvizitor
24-02-2015, 13:44
Taj clip od 20 i nešto minuta sa napuvanim leševima i na kraju obdukcija , to ima i sad na youtube...

Ja sam isto čuo da je to bila lokalna akcija poduzeta na svoju ruku bez znanja GS pa i samog Tuđmana..

Ali zanimljivo je da u knjizi Milisava Sekulića "Knin je pao u Beogradu" generala tzv RSK piše da se srpska drniška brigada nikad faktički nije oporavila od te akcije i da su poslije toga bili faktički neupotrebljivi, mobilizacija nikakva, napuštanje linija, baš ih ne štedi a u Oluji su čini mi se zbrisali prvi uz vrličku brigadu koju isto kritizira, mislim blaga je riječ kritizira.

interceptor
10-03-2015, 23:12
Pod nerazjašnjenim okolnostima prije 20 godina otet general Vlado Šantić, zapovijednik Hrvatskog vijeća obrane za područje Bihaća.
8. ožujka 1995. - 8. ožujka 2015.


http://www.youtube.com/watch?v=7Ws5CBRfDNw

interceptor
11-03-2015, 22:14
JNA U RIJECI 91. GODINE UBILA DJEČAKA: Tko skriva ovu priču od hrvatske javnosti? 'Imamo Kristijana Mrleta, baš kao što Židovi imaju Anu Frank!'
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska-i-eu/jna-u-rijeci-91.-godine-ubila-djecaka-tko-skriva-ovu-pricu-od-hrvatske-javnosti-imamo-kristijana-mrleta-bas-kao-sto-zidovi-imaju-anu-frank!/134304-1-cro-HR/JNA-U-RIJECI-91.-GODINE-UBILA-DJECAKA-Tko-skriva-ovu-pricu-od-hrvatske-javnosti-Imamo-Kristijana-Mrleta-bas-kao-sto-Zidovi-imaju-Anu-Frank!_article.jpg

Mile Biondić je osobno podnio kaznenu prijavu protiv Marjana Čada, generala JNA koji svoje umirovljeničke dane krati šetnjama po Rijeci, a koji je u vrijeme dječakove smrti bio odgovorna osoba vojarne oko koje su bile postavljene mine. Biondić je odbijen s obrazloženjem da pokojni Kristijan Mrle nije s njim u srodstvu, te da nema zakonske osnove za podnošenje kaznene prijave:
Prošle su 24 godine od nasilne smrti 15-godišnjeg riječkog dječaka Kristijana Mrleta. Za sve te godine, priča o naprasito prekinutom djetinjstvu u jeku rata u Hrvatskoj, nije uspjela doći do javnosti. Ne miri se s tim bivši urednik Novog lista Giancarlo Kravar kojeg i danas progoni sjećanje na smrt dječaka iz njegovog grada, nepriznatu i zatajenu civilnu žrtvu Domovinskog rata:
JNA oko vojarne napravila "minsko polje
- Bilo je kasno navečer kada je u redakciju Novog lista meni kao ratnom uredniku unutrašnjo-političke rubrike stigla vijest iz Kriznog štaba za obranu Rijeke da je ispred vojarne na Katarini poginuo dječak Kristijan Mrle. Netko je, a zna se tko, u 13. riječkom korpusu JNA izdao naređenje da se van kruga kasarne na Katarini postavi minsko polje. Čovjek koji je to naredio izravni je krivac za smrt dječaka Krileta, koji se došao samo igrati na Katarinu. Što je on učinio? Je li bio naoružan i želio napasti oficire i vojnike JNA koji su tamo bili? Ne. On je tamo živio. I jednog se poslijepodneva, kao i uvijek došao tamo igrati. Bio je dijete, nije mogao znati da se u međuvremenu nešto promijenilo. A promijenilo se – doznajemo od ratnog urednika Novog lista koji nema mira zbog prešućene nepravde prema ubijenom Kristijanu, ali i njegovoj majci kojoj je dvije godine nakon toga pogimuo i drugi sin, a zatim je ostala i bez supruga.
DORH još nije podigao optužnicu?
Osim što smo doznali o dječaku koji je izgubio život od mina postavljenih van vojarne od strane JNA, šokira nas i spoznaja da DORH za ovaj zločin još uvijek nije podigao optužnicu, iako je u Rijeci riječ o javnoj tajni, barem što se počinitelja tiče.
Predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Mile Biondić, ne jednom je izravno prozvao odgovornog za taj čin. Ali, to u hrvatskoj javnosti niste mogli pročitati.
Mile Biondić je osobno podnio kaznenu prijavu protiv Marjana Čada, generala JNA koji svoje umirovljeničke dane krati šetnjama po Rijeci, a koji je u vrijeme dječakove smrti bio odgovorna osoba vojarne oko koje su bile postavljene mine. Biondić je odbijen s obrazloženjem da pokojni Kristijan Mrle nije s njim u srodstvu, te da nema zakonske osnove za podnošenje kaznene prijave:
Krivac - general JNA koji i dalje živi u Rijeci - Majka ubijenog dječaka nema sredstava za pokretanje tužbe, a ja sam redovito odbijan i to na svim instancama. Umirovljenog generala Marijana Čada smatram izravnim krivcem i jedinom osobom koja je mogla donijeti takvu zapovijed, međutim, čini se da je on nedodirljiv. Iako je PU Rijeka napravila očevid te napravila elaborat, do obdukcijskih nalaza se ne može doći, ali imam opis s patologije – kazao nam je Mile Biondić kojem teško pada šutnja o ubojstvu riječkog dječaka.
- Da nema njegove majke koja je na mjesto stradavanja postavila spomen obilježje, za Kristijana ni Riječani ne bi znali.
S druge strane, generala se po gradu može sresti. Čak je pozvan da s nama braniteljima dođe na obilježavanje Dana oslobođenja Rijeke, međutim, mi smo to kategorički odbili – kazao nam je Mile Biondić.
Bivši, ratni urednik Novog lista dodao je i ovo:
- MInistar pravosuđa Orsat Miljenić je nakon odluke Haaškog suda o tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid izjavio: "Vrhu JNA Hrvatska će suditi kad tad". Nakon smrti dječaka Kristijana Mrleta riječka policija je napravila i elaborat o tom slučaju.Što se čeka? Židovi imaju Anu Frank, čiji su mladi život prekinuli fašisti, a Rijeka ima dječaka Kristijana Mrleta, čiji je mladi život prekinula fašistička JNA. Sazrijelo je vrijeme da odgovorni za smrt dječaka Krileta, a oni su još živi, pače i mirno žive u Rijeci, odgovaraju pred licem pravde. Po važećim zakonskim propisima DORH je dužan pokrenuti postupak ako ima određena saznanja da bi se utvrdila istina. A ta saznanja ima,donosi portal dnevno.

juka
23-03-2015, 16:52
Splitska svakodnevnica 1991 iz sjećanja jednog tinejdžera...

http://themladichi.com/ulomci-iz-knjige/odlomci-iz-devetog-dijela-knjige-naslova-mrcilo/

interceptor
28-03-2015, 10:42
25.3.1991. godine na Plitvicama je održan "miting istine" u organizaciji srpskih ekstremista na kojem je zahtijevano da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. Bila je to uvertira u događaj koji pamtimo kao "Krvavi Uskrs".
Bogu hvala, ljepota koju vidite na fotografiji danas je dio naše prelijepe Hrvatske.
26.3.1991. g.Skupština općine Titova Korenica donijela je nezakonitu odluku o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka Plitvička jezera.
Na područje Plitvica stiže pun autobus Martićevih milicajaca iz Knina i smješta se u privatnim kućama u Titovoj Korenici, kako bi onemogućili prosvjed djelatnika poduzeća. Milan Martić zabranjuje tamošnjim policajcima održavanje bilo kakvih službenih veza s MUP-om RH i Policijskom upravom u Gospiću. Petnaestak naoružanih kninskih milicajaca upada u upravnu zgradu Nacionalnog parka kako bi provelo odluku skupštine općine Titova Korenica o pripojenju poduzeća tzv. Krajini. U plitvičkom naselju Mukinje ekstremisti bacaju eksploziv na privatnu kuću. Na koranskom mostu osvanula je zastava tzv. SAO Krajine... U to se vrijeme na Plitvicama odmaralo nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju, još ne sluteći kako će im taj Uskrs po mnogo čemu biti nezaboravan.
http://fbcdn-sphotos-d-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/s480x480/10401947_420450294800143_2888540840588346100_n.jpg ?oh=d6757539c663c1ec0aecaa50dead8d26&oe=55BE2B94&__gda__=1436920178_13cf5cdca38c960951440910764c3d9 c

interceptor
28-03-2015, 10:48
Razmjena Hrvatskih ratnih zarobljenika, Nemetin 27. ožujka 1992. godine


http://www.youtube.com/watch?v=M-8Ash0NRB4

interceptor
28-03-2015, 10:56
Splitska svakodnevnica 1991 iz sjećanja jednog tinejdžera...

http://themladichi.com/ulomci-iz-knjige/odlomci-iz-devetog-dijela-knjige-naslova-mrcilo/

Uvijek me zanimalo kako su to teško vrijeme rata doživljavale generacije mlađe od mene,koje su rekao bih ni tamo ni vamo.Hoću reći nisu zbog godina mogli u rat a nije im se tada nudilo ništa normalno... Trebalo je to preživjeti. Sve ti je lijepo čitko i zanimljivo i kroz sebe si to odlično predočio.:cool:

Inkvizitor
28-03-2015, 22:43
Ima mota za pisanje, ima..

interceptor
31-03-2015, 23:36
ROĐEN HEROJ BLAGO ZADRO – 31. OŽUJKA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/03/Blago-Zadro-04.jpg
Blago Zadro rođen je na današnji dan 1944. godine u Donjim Mamićima u blizini Gruda.

Kao desetogodišnjak iz rodne Hercegovine s obitelji seli u Borovo Naselje gdje završava školu te se zapošljava u “Borovu” i osniva obitelj.

Početkom demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, aktivno se uključio u politički život toga kraja i postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru.

Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja.

Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borova Naselja.

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera.

Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi, no iz jedne se nije vratio.
Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.

interceptor
31-03-2015, 23:48
KRVAVI USKRS – 31. OŽUJKA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/03/Krvavi-Uskrs-08.jpg
http://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/11122069_422704654574707_8553128524162951612_n.jpg ?oh=2c36b9e9699adeb51826316ad0d97960&oe=55B3CBD5&__gda__=1436697453_91960c933fcbfd0b95a007b7cb62c7f 5
Na današnji dan 1991. godine bio je Uskrs, bio je to sve samo ne običan Uskrs, bio je to Uskrs na koji je pala prva hrvatska žrtva Domovinskog rata – Josip Jović.

Prethodnih dana na područje Plitvica došli su Martićevi milicajci iz Knina i uz pomoć lokalnih pobunjenika uspostavili nadzor nad Nacionalnim parkom Plitvička jezera. Takva situacije izazvala je reakciju državnog vrha u Hrvatskoj te je pokrenuta akcija oslobađanja Plitvica.

Akcija oslobađanja Plitvica pokrenuta je u noći s 30. na 31. ožujak 1991. godine.

Pošto su službe KOS-a neprekidno nadzirale prostor oko Lučkog i oko Rakitja informacija o napadu na Plitvice do Srba u Titovoj Korenici stigla je već u 2 sata ujutro te su oni započeli s pripremanjem blokada od balvana po cesti kod NP Plitvička jezera.

Jedinica za posebne zadatke Karlovac osiguravala je određene točke u okolici Slunja. Ona je kao i JPZ Kumrovec (osiguravanje određenih točaka u okolici Gospića) učestvovala u akciji no te dvije postrojbe nisu aktivno sudjelovale na samim Plitvicama (izuzev pripadnika JPZ Karlovac koji su uhapšenike nakon akcije prevezli u karlovački zatvor).

Pripadnici Specijalne jedinice policije Lučko tokom ranog jutra stigli su na Plitvice te se razmjestili po položajima u okolici mosta nad Koranom.

U isto vrijeme iz Rakitja je krenula kolona autobusa s pripadnicima JPZ Rakitje. Po dolasku na Plitvice, kolona vozila napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata (dakle nakon koranskog mosta gdje je bila SJP Lučko). Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, a u jedan od autobusa uletjela je tromblonska mina koja na sreću, zbog neizvučenog osigurača, nije eksplodirala.
Teško je i pomisliti što bi bilo da je eksplodirala, sigurno bi stradalo barem 50-ak pripadnika JPZ Rakitje koliko ih se tada nalazilo u busu.

Uslijedio je munjeviti izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano te napredovanje po gustoj magli i dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice.

Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se u smjeru Titove Korenice. U tom sukobu stradao je sa srpske strane Rajko Vukadinović, teritorijalac tzv. SAO Krajine. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet ekstremista, a među njima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Iako je akcija u potpunosti uspjela te je na Plitvicama uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi, naime, poginuo je mladi Josip Jović iz Aržana kod Imotskog.

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/03/Josip-Jovi%C4%871.jpg
http://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xap1/v/t1.0-9/10253778_907713722612807_5414886384183533137_n.jpg ?oh=d00264d1f538ecd99420544d76ca43fb&oe=55A1543F

interceptor
03-04-2015, 00:26
Na današnji dan 1991. godine srpski pobunjenici postavljaju prve cestovne barikade u istočnoj Slavoniji na cestama koje spajaju Vukovar sa Vinkovcima.
Na barikadama u Bršadinu i Borovom Selu srpski teroristi izazivali su incidente zastrašujući putnike vatrenim oružjem.
Tog dana u Borovo Selo iz Srbije došao je sa svojim dobrovoljcima čelnik Srpske radikalne stranke, parlamentarni zastupnik u skupštini Srbije i četnički vojvoda Vojislav Šešelj, a tzv. Srpsko nacionalno vijeće proglasilo je pripajanje Slavonije i Baranje Srbiji(!).
Točno mjesec dana kasnije, hrvatske su snage intervenirale u Borovu te je pri tom stradalo 12 hrvatskih policajaca.

http://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xta1/v/t1.0-9/11133742_423558491155990_377249399930288200_n.jpg? oh=5860f9e84121e9da0d49a1a57251b7e3&oe=55AF0BDA&__gda__=1437059812_781a383522556fc438c29beede53664 e

kiša
07-04-2015, 13:07
https://www.youtube.com/watch?v=bDdF7MYenuI

na današnji dan 7.4.1992. dva aviona JNA raketirala su Široki Brig. Poginulo je 6 civila, više osoba je ranjeno.

interceptor
16-04-2015, 00:28
ZASJEDA U PODBRIJEŽJU – 15. TRAVNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/1922429_270476813130826_251066387319070603_n.jpg
Na današnji dan 1993. godine na području Podbriježja muslimanski vojnici presreću Živka Totića, zapovjednika zeničke brigade HVO-a “Jure Francetić”, te ga ranjavaju i otimaju, a četvoricu njegovih pratitelja Ivicu Vidovića, Antu Zrnića, Marka Ljubića i Tihomira Ljubića te slučajnog prolaznika brutalno ubijaju (U njih je ispaljeno oko 500 metaka iz neposredne blizine!).

Tijekom jednomjesečnog zatočeništva, Totić je prebacivan na više lokacija gdje je ispitivan, najviše o naoružanju kojim su raspolagale hrvatske snage u operativnoj zoni središnja Bosna. U nekim od objekata u kojima je bio zatvoren na straži su, tvrdi Totić, bili Arapi, odnosno mudžahedini.

Totić je oslobođen, odnosno zajedno sa još dvojicom hrvatskih civila razmijenjen za grupu mudžahedina u zarobljeništvu HVO, 17. svibnja 1993. godine.

interceptor
17-04-2015, 00:16
UBIJEN EDUARDO RÓZSA FLORES – CHICO – 16. TRAVNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/Eduardo-Rozsa-Flores-Chico-02.jpg

Na današnji dan 2009. godine u Boliviji je ubijen jedan od heroja Domovinskog rata – Eduardo Rózsa-Flores Chico.

Eduardo Rózsa-Flores rodio se 1960. godine u Santa Cruzu de la Sierri u Boliviji. Njegov otac bio je židovski umjetnik i sveučilišni profesor koji je 1948. godine napustio Mađarsku i oženio se s katalonskom imigranticom i srednjoškolskom nastavnicom Nelly Flores Arias. Obitelj je zbog svojih ljevičarskih stavova 1972. napustila Boliviju nakon puča generala Huga Banzera te se sklonila u susjedni Čile. Kada je godine 1973. u Čileu pučem na vlast došao Augusto Pinochet, obitelj je emigrirala u Švedsku. Odatle se 1975. preselila u Mađarsku, gdje je Chico završio srednju školu, a 1991. i Sveučilište u Budimpešti. Nakon toga je radio kao novinar.

U lipnju 1991. godine Chico je u Hrvatsku došao kao dopisnik španjolskog lista La Vanguardia i BBC-ja.
Dok je izvješćivao i svjedočio velikosrpskoj agresiji, netko je pucao na njegovo vozilo. Nakon toga pridružio se je Zboru narodne garde u Osijeku kao njen prvi inozemni dragovoljac.

Kao strani dobrovoljac u Domovinskom ratu osniva Prvi internacionalni vod (PIV), koju su činili brojni međunarodni dobrovoljci. Chico je u ratu djelovao na ratištu oko Osijeka (posebno se istaknuo u obrani Laslova) gdje je stekao i čin pukovnika.

Po završetku rata se vratio u Mađarsku, gdje je bio povezan sa krajnjom desnicom, ali 2003. godine izazvao veliku pažnju svojim preobraćenjem na islam.

U svibnju 2008. godine Chico se uputio u Boliviju kako bi se borio protiv komunističke vlade i za neovisnost svoje rodne provincije Santa Cruz. U jednom od okršaja bolivijske specijalne policijske snage zarobile su ga i smaknule pod sumnjom da je planirao atentat na predsjednika Moralesa.

interceptor
17-04-2015, 22:41
Omis je mali hrvatski grad koji nije bio pod neprijateljskom vatrom niti blizu neprijateljskog djelovanja, ali je ipak 65 Vitezova i Heroja dalo život za našu slobodu. Dana 17.04.1993. godine na dubrovackom ratištu se dogodio jedan od najtužnijih dana u povijesti grada Omisa i dalmatinske zagore.Ukratko, tog dana neprijatelj je iskoristio primirje i u dubrovačkom zaleđu krenuo u proboj s ciljem ovladavanja cestovnom komunikacijom i presijecanjem crte obrane Hrvatske vojske što je moglo imati vrlo pogubne posljedice. Napad je odbijen, nažalost uz ogromnu žrtvu. U isto vrijeme sličnu akciju su pokušali na više mjesta no svaki put na sreću neuspješno. Sedmorica Poskoka omiške bojne su zarobljena i ubijena.
Neka im je vjecna slava i Hvala.

http://www.youtube.com/watch?v=HtztbtdZwig

interceptor
22-04-2015, 00:13
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/Lederer.jpg



Na današnji dan 1958. rođena je u Zagrebu legenda Domovinskog rata Gordan Lederer, hrvatski fotograf i TV-snimatelj.

Kao fotograf na narudžbu uvećavao je fotografske portrete, npr. za predvorje Kinoteke i kinematografa “Studio”. U “Croatia-filmu” radio je kao snimatelj animacije na dugometražnom animiranom filmu Čudesna šuma, kao i na drugim kratkim animiranim radovima.

Kao televizijski snimatelj radio je u raznim ambijentima, od dočeka Nove 1990. godine na Trgu bana Jelačića, preko nogometnih stadiona do redakcija emisija iz kulture. Za televizijske prijenose je snimao i prve sjednice Hrvatskog sabora, pri donošenju Ustava slučajno na mjestu uz stol predsjedavajućega, no kao tehničko osoblje nije našao svoje mjesto na poznatoj saborskoj slici.

Zahvaljujući arheološkoj izobrazbi je u nizu produkcija obavljao scenarističke zadatke stručnog suradnika. Na ovaj je način dospio u nesvakidašnju poziciju autora-snimatelja, kakva je inače karakterističnija za autore putopisnih filmova. Iz tih je razloga, među ostalima, nastalo filmsko djelo “Knin bez komentara” koje je snimio samo s rasvjetljivačem Draženom Šimićem (ožujak 1990. godine), reportažni rad visoke snimateljsko-estetske, montažne i novinarske kakvoće u kojem su pred kamerom bili samo domaći govornici.

Kao arheolog-amater prijavio je i predao nalaz skulpture rimskog vojnika kod Vratnika iznad Senja. U terenskim bilježnicama su mu ostali mnogobrojni zapisi izviđanja neistraženih nalazišta i obilazaka lokaliteta (okolicaZagreba, Istra, Dalmacija, Hercegovina, Prokletije itd.).

Budući da njegova inovativna snimateljska rješenja nisu išla na uštrb pouzdanosti snimka, već u ranoj fazi Domovinskog rata je bivao slan na snimanje i u rizičnim okolnostima. Njegov nemontirani snimak borbi za policijsku postaju u Pakracu iste je večeri 2. ožujka 1991. u zgradu HTV na Prisavlju došao vidjeti tadašnji hrvatski premijer Josip Manolić. Nakon rata u Sloveniji za snimanje mu je davana i jedna od naprednijih ENG-kamera kojom je raspolagao HTV.

Poginuo je na radnom mjestu, pogođen metkom snajpera, snimajući hrvatske borce u akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991. tijekom srpskih napada na Pounje.

Snajperski pogodak na snimateljskom zadatku nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata. Novinar Vlado Mareš i snimatelj Veljko Đurović su 11. kolovoza snajperista intervjuirali za informativni program RTS. Njegovu su anonimiziranu siluetu po tvrdnji novinskog članka od 22. kolovoza 1991. godine prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.

Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez afilijacije s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života.

Milan Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu u ovom postupku obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu

interceptor
22-04-2015, 00:17
SJEĆANJE NA ZLATKA MEJAŠKOG – 21. TRAVNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/Zlatko-Meja%C5%A1ki.jpg

Na današnji dan 1995. godine pri izvođenju vojne vježbe smrtno je stradao bojnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Zlatko Mejaški.

Mejaški je rođen je 1. prosinca 1958. godine u Mejaškom selu (općina Barilović kraj Karlovca).Nakon završene osnovne škole odlučio se za zvanje vojnog pilota te je pohađao srednju vojnu školu “Maršal Tito” Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstvo (JRZ) u Mostaru. Školovanje je potom nastavio na Zrakoplovnoj vojnoj akademiji JRZ-a u Zadru gdje je 1974. godine stekao zvanje pilota i čin kapetana Jugoslavenske narodne armije . U JNA radio je na Željavi, aerodromu kod Bihaća zajedno s još nekim herojima Domovinskog rata poput Perešina, Borovića, Vukušića…

Zlatko Mejaški, bio je neukrotivi pilot-lovac, koji se zbog politike (oko kadrovske i strateške politike JRZ) počeo sukobljavati sa starješinskim kadrom u JNA još puno prije početka rata. U siječnju 1988. presudom Vojnog suda u Zagrebu osuđen je na zatvorsku kaznu od 7 mjeseci, te uvjetno na godinu dana.

“Čak su ga pokušali zatvoriti u ludnicu, pa je među prvima zbrisao u Zenge. S malom grupom komandosa sudjelovao je u najtežim bojevima na Kupi, te ostao sam s četvoricom ljudi na dugoreškoj fronti, koja je probijena kad je počela bežanija Miljavčeve brigade, u njegovoj vlastitoj misterioznoj višednevnoj odsutnosti. Kad je formirana 1. lovačka eskadrila na Plesu, Zlatko je ostao zapovjednik odjeljenja (četiri od dvanaest aparata). Prilikom posljednjeg susreta, upitao sam ga: “Pa ti nisi letio pet godina, mora da si potpuno ispao iz trenaže!” Uvjeravao me da nije, da je u Puli, na bojevim gađanjima, imao najbolje rezultate u grupi. Zatim su išli u Đakovo na uvježbavanje taktičkog postupka za Bljesak.” prisjetio se general Antun Tus.

Tus krivo izjavljuje kada navodi Kupu (a ne Koranu), također u to vrijeme Pavle Miljavac još nije zapovjednik 137. dugoreške brigade (koju spominje u kontekstu bežanije) već je to pok. Nedjeljko Katušin.
Tus na kraju spominje uvježbavanje za operaciju Bljesak u kojoj je Mejaški kao pripadnik 21. ELZ za vrijeme trajanja vježbe smrtno stradao padom MIGa 21 na poligonu Gašinci kraj Đakova 21. travnja 1995. godine.

Uzrok pada je ulaz u mlaz aviona vođe vježbe Ivice Ivandića, dok druga verzija glasi da je zapeo krilom za stablo.

Pokopan je na mjesnom groblju u Svetom Petru Mrežničkom kraj Duga Rese.

interceptor
22-04-2015, 00:19
Na današnji dan 1993. godine u borbama s Armijom BiH u okolici Sovića (Jablanica) poginuo je Mario Hrkać - Ćikota.
Mario Hrkać - Ćikota bio je Širokobriježanin i zapovijednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. kada je na tom mjestu zamijenio Mladena Naletilića - Tutu.
Kasnije je i 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana 'Mario Hrkać - Ćikota' njemu u čast.

http://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/22303_430631590448680_1899171338470487855_n.jpg?oh =a025643fe7ab1684c6e2e45d1e10a4f8&oe=55D835DB

interceptor
23-04-2015, 00:13
Sjećam se ovih teških dana:
Dogodilo se na jučerašnji dan 1992. godine - prvo bombardiranje Metkovića.
Zastrašujući prizori.

http://www.youtube.com/watch?t=42&v=Oyg_I-PnRFs

Vapaj Nives Brajković iz Metkovića: Piloti JNA ubili su mi majku, a za taj zločin neće odgovarati?!
http://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/2012-01-17/AA/met1.jpg
Da su krivične odgovornosti zbog nedostatka dokaza oslobođeni piloti koji su u svibnju 1992. godine raketirali Metković i pod čijim je ubojitim ‘krmačama’ sravnjena Hercegovačka ulica, poput bombe je odjeknulo u Metkoviću i dolini Neretve.
- Piloti JNA počinili su ratni zločin nad civilnim stanovništvom, ubili su tri žene, teško ranili četiri osobe, a lakše šest osoba. To je za nas istina, a neka sudovi sude kako hoće - tim su riječima Metkovčani komentirali odluku Županijskog suda u Dubrovniku da oslobodi od kaznenoga gonjenja 27 pilota bivše JNA.

Nakon krvavog pohoda iza tih pilota ostali su krateri porušenih kuća, duboki desetak metara, o kojima se još uvijek u Metkoviću govori, jednako kako se i pričalo o srušenim avionima iz polovice svibnja 1992. godine.

Metkovčani se još živo sjećaju i pilota Gorana Pantića, čiji je avion oboren a on uhićen i doveden na mjesto zločina, nakon čega je otpremljen u Loru, a zatim razmijenjen.

Nažalost, premda je djelovao po civilnim ciljevima i ubijao nedužno stanovništvo, bio je glavni svjedok u slučaju Lora.

Izvukla živu glavu

Pod ruševinama svoje kuće jedva se spasila Aninka Senta, koja se i danas odlično sjeća tih događaja. Iznenađena je jer su piloti oslobođeni, a bila je pozvana da iznese svoj iskaz u Dubrovniku.

- Odjedanput se čula detonacija i sve je palo na mene - kaže Aninka, koju su ispod ruševina obiteljske kuće u Hercegovačkoj ulici doslovno iskopali.

- Ne znam što bih vam rekao. Moja supruga jedva je preživjela, a ja sam ostao neozlijeđen, jer sam u trenutku napada bio izvan kuće. To su za nas bila teška vremena. Ostali smo bez kuće i imovine, ali hvala Bogu da smo sačuvali živu glavu - govori nam Ante Senta.

Nedaleko od kuće Ante Sente smrtno su, od krhotina bombe, stradale starica Anđa Ilić i dvadeset osmogodišnja Ankica Buljubašić, rođena Pehar. Iza nje su ostali muž i dvije djevojčice.

Njezina kćerka Nives Brajković tada je imala devet godina. Njezino djetinjstvo prekinuli su piloti JNA, koji su joj ubili majku.

- Jednostavno ne mogu vjerovati da su oslobođeni. Ogorčena sam i bijesna na naše pravosuđe, koje nema dokaza protiv njih. A dokazi su tu. Svatko zna što se tada događalo, tko je bio žrtva, a tko agresor. Vjerujem da će pravda biti zadovoljena i da će zločinci ipak nekad odgovarati za svoja nedjela. Županijski sud u Dubrovniku tim je zločincima darovao slobodu, a ja ih pitam tko će meni vratiti majku i izgubljeno djetinjstvo - ogorčena je Nives Brajković.

interceptor
23-04-2015, 19:44
[B]KONAČNA BITKA ZA OBRANU LIVNA: Hrvatski branitelji su tako porazili srpsku vojsku da ih je zapovjednik za kaznu skinuo do gola!

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/crne_mambe_CINCAR.jpg
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/konacna-bitka-za-obranu-livna-hrvatski-branitelji-su-tako-porazili-srpsku-vojsku-da-ih-je-zapovjednik-za-kaznu-skinuo-do-gola/144356-1-cro-HR/KONACNA-BITKA-ZA-OBRANU-LIVNA-Hrvatski-branitelji-su-tako-porazili-srpsku-vojsku-da-ih-je-zapovjednik-za-kaznu-skinuo-do-gola_article.png

Tri dana nakon zauzimanja Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Korićina, a onda, deset dana kasnije, u odlučujućoj bitci, na Rujane i Čelebić. Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve, istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split, Makarsku i Sinjsku krajinu. Spajanje srpskih snaga na Neretvi dovelo bi u vrlo težak položaj sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji. Dubrovnik bi bio doveden u praktički bezizlazan položaj, a deblokada je upravo trebala započeti .

Crne Mambe su u Livno došle netom uoči najvećeg napada na grad, ali njihov dolazak nije bio nimalo nepripremljen i nagao, naprotiv. Kako su se u Hrvatskoj smanjile borbene aktivnosti potpisivanjem Sarajevskog primirja 1.pb povučena je iz Sunje na odmor ali nije dugo mirovala. Intenziviranjem borbi u BiH, unutar postrojbe sve više pripadnika koji porijeklo vuku iz tih krajeva željelo je što prije krenuti u pomoć, braniti domove. Zamoljeni su od zapovjednika Jacovića da pričekaju, da ne odlaze individualno u uvjete koji će sigurno biti kaotični kao i prethodne jeseni u Hrvatskoj.

U nekoliko dana formirana je Taktička grupa od dragovoljaca iz Prve bojne kojoj se pridružilo i 40-ak momaka iz Treće bojne i 20-ak pripadnika PZO-a iz Podsuseda . Jako dobro naoružani, kompletirani opremom, tehnikom, prekaljeni i s iskustvom nekoliko briljantno dobivenih bitaka iza sebe Taktička grupa od 222 dragovoljca krenula je za Livno.

Snagu Mambi i pridruženih dragovoljaca možda najbolje dočaravaju riječi Borisa Jacovića, zapovjednika skupine: ”Da se prema mojem terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu!”.

Prvotni plan je bio krenuti napadnutom Kupresu u pomoć no kako je Kupres 10. travnja pao, 16. travnja kolona od 56 vozila iz Dugoselske vojarne krenula je put Livna i u ranojutarnjim satima 17-og travnja ušla u Livno. Smjestivši se u Zagoričanima, Taktička grupa preuzima sektor Cincara prema Glamočkom polju, jedan od šest sektora obrane golemog livanjskog područja.

Obranom grada u samom početku zapovijedaju ljudi bez ratnog iskustva, a nakon pada Kupresa obrani Livna stavljaju se na raspolaganje Roso i Gotovina. U samom početku svog djelovanja Taktička grupa dragovoljaca 2.A brigade ZNG-a sudjeluje u neutraliziranju dizanja srpske pobune unutar samog Livna u Zastinju i Guberu gdje su pronađene velike količine naoružanja bunkeri i ratna bolnica. (Da su Srbi uspjeli u svom naumu zauzeli bi glavne prometne komunikacije i u Livno niti bi se moglo ući niti bi se iz njega moglo izaći.)

Upravo na današnji dan 1992. godine, 23. travnja, uslijedio je napad srpskih snaga na Rujane i Čelebić i započela je odlučujuća bitka na Livanjskoj bojišnici. Srpske su snage udarile iz pravca Bosanskog Grahova i to istodobno na Donje Rujane, na jugu, i na Čelebić, na sjeveru. U rano jutro započeo je vatreni udar po livanjskom polju haubicama 152, 130 i 122mm. Bila je to strašna vatrena kanonada i u artiljerijskoj pripremi napada Livanjsko polje je doslovno preorano. Stotine granata padale su izravno po prvoj crti obrane, ali i po okolnim hrvatskim selima. Nije se moglo podići glavu, a nije se imalo čime ni uzvratiti. Mnogi su momci prvi put osjetili blizinu daha smrti našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji.

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/karta-obrana-livna.jpg
Strah i panika uvukli su se u kosti slabo naoružanih branitelja pogotovo kad se pojaviše tenkovi, a za njima oko 1200 pješaka. Jedna tenkovska kolona kretala se južnim rubom Polja, cestom iz pravca Sajkovići- Čaprazlije, imajući na nišanu Donje Rujane, a druga se spuštala sjevernim rubom, iz pravca Bojmunte-Vrbica, udarajući na Čelebić.

Nešto iza 10 sati Jurić iz zapovjedništva livanjske obrane dolazi Jacoviću u Zastinje s viješću da je nekoliko tenkova probilo prvu crtu obrane na Glavici.
Zapovijed je da Donji Rujani ne smiju pasti četnicima u ruke ni po koju cijenu.

To jutro jedna grupa mambi krenula je u izviđanje prema Kupresu, dok se druga nalazila u podnožju Cincara na protuoklopnoj obuci. Jacović obavještava ljude na terenu i ne oklijevajući sa 17 ljudi kreće prema Rujanima. Stigavši u Rujane grupa se suočila sa cijelom satnijom tenkova i velikom grupom pješaka i što je još gore povlačenjem branitelja sa položaja. Kako braniteljima koji su se povlačili nitko nije javio tko im dolazi u susret zapucali su i prema mambama no na sreću bez posljedica. Odmah po dolasku kod Perića kuća razvija se bitka prsa o prsa, mambe svim raspoloživim sredstvima zastrašujućom žestinom udaraju na četnike i zarobljavaju tenk T55.

Pripadnik 3. Brigade ZNG-a s obližnje uzvisine uništava maljutkom tenk T84 i oklopni transporter M 60. U pomoć pristiže nekoliko pripadnika HOS-a iz Nuštra, uključuje se i 15-ak domaćih boraca, a u narednih sat vremena i desetak mambi i 30-ak pripadnika treće bojne i bitka se okreće. Hrvatski ratnici dobiše krila, demoraliziranima vratila se vjera i crta se počela stabilizirati.

U isto vrijeme grupa mambi u izviđanju prema Kupresu upada u četničku zasjedu koja je neutralizirana uz 5 ranjenih boraca.

Iako se još oko podne činilo da je bitka izgubljena i da je na redu još samo konačna egzekucija, do kraja dana neprijatelj je natjeran na povlačenje i gonjen sve do iza Čaprazlija. Zbog noći i nepreglednosti terena da bi izbjegli moguće eventualne gubitke Jacović povlači mambe u Rujane na fortifikacijski uređenu liniju. U toku slijedećeg dana linija je predana domaćim snagama, a mambe odlaze na zasluženi odmor.

S uzvisine iznad sela Provo, kojih pet kilometara od Rujana, general Mladić i pukovnik Lisica promatrali su taj slom svoje vojske što su je u bijeg natjerali junaci iz Avlije i golobradi maljutkaš iz Osijeka. Hrvatsko srce izvojevalo je još jednu veliku pobjedu nad neprijateljskim čelikom.

Dovoljno je reći da nakon ovog poraza agresor više nije poduzimao ovakva napadna djelovanja na području Livna a Crne mambe su preživjele još jednu tešku bitku. Naravno da oni nisu nikakvi ”Supermeni”, ali tog dana u Rujanima, razbijeni protivnik ih je upravo takvima doživio!

Rezultat uspješne obrane: uništeni tenk T84 i oklopni transporter M60, nekoliko tenkova je oštećeno dok su zarobljena dva tenka T55 i T34 te više minobacača. Priznatih od neprijatelja blizu 100 poginulih, više zarobljenih vojnika i oficira JNA te, što je najvažnije, lekcija nakon koje se neprijatelj više nikad nije usudio na ovakav proboj ka Livnu!

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/tenk-rujani.jpg

Sav ovaj nevjerojatni uspjeh Mambe su platile gubitkom jednog suborca, momka iz 3. bojne, koji je stradao u minobacačkoj osveti, te nekoliko lakše ranjenih. Treba jasno naglasiti da je okršaj bio krajnje neizvjestan, ali su hrvatske snage polučile veličanstvenu pobjedu predvođene hrabrim Mambama kojih će se Livnjaci zauvijek sjećati.

Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateškog značaja jer su na tom području hrvatske snage uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Jednako tako, događaji na Livanjskoj bojišnici, uz ostala bojišta, pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju.

Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. godine. Ukupno 325 hrvatskih vitezova svoje živote je položilo u obrani Livna od 1992. do konačnih oslobađajućih operacija pokrenutih na livanjskoj bojišnici.
Sve slijedeće oslobađajuće operacije HV-a i HVO-a nazvane: Cincar, Južni potez, Maestral, Zima 94, Skok 1 i 2, Ljeto 95 i Oluja, pokrenute su upravo s Livanjskog polja. To su operacije koje su išle s livanjskih bojišnica, a rezultat su obrane Livna 1992. S pravom možemo reći, kad se gledaju povijesna događanja da je zapravo Oluja započela u Livnu. Livanjska bojišnica bila je zadnja linija obrane hrvatske i prva linija oslobađajućih operacija.

Slavko Lisica, pisanjem autobio¬grafskog romana: ”Komandant po potrebi” ostavio je hvale vrijed¬ne podatke o ovom napadu. Na Kupresu je polučio uspjeh, kod Livna je polomio zube. Lisica smatra kako su bili ”samo jedan korak do cilja”, ali se pojavom Mambi i po¬magača sve raspalo:
”Zbog pojave straha, za¬vladala je panika”. ”Jedna tenkovska jedinica” pobjegla je iz borbe ”ne zaustavljajući se […] Štaviše, čuda Božijeg, oni se nisu zaustavili ni u Glamoču, prosto su protutnjali kroz grad”, što je rezultiralo ”haosom” Glamočana koji se po¬češe pripremati za ”veliku bježaniju”. S bojišta se vratio kako bi prijetnjama zaustavio paniku, ali je zbog iste pojave morao pohitati natrag na bojište. Tamo je prijetio uhićenjima, prijekim sudom, vješanjima. Jednom je ”krnji bataljun” (!) izbjeglih livanjskih Srba zamalo kaznio skidanjem do gola: ”O, Bože, rezervisti počeše da se skidaju!” i tjeranjem s bojišta, a drugi put je to doista i učinio! U nadi kako će ponižavanjem motivirati (!?) cijelu minobacačku postrojbu koja je pobjegla, zapovjedio je skidanje ”časne uniforme”. Na njegov šok, ”oni počeše istog momenta da skidaju pantalone i bluze”, a kad je pomislio da će ih naredba za skida¬njem gaća zaustaviti, Lisica se opet gorko ra¬zočarao: ”stoje onako goli kao od majke rođeni […] bez ponosa, bez gaća”, samo jedan se po¬bunio, ostali su brže-bolje goli pošli kućama.

Inkvizitor
23-04-2015, 22:45
Lisica je u svojoj knjizi "Komandant po potrebi" baš ogadio grahovske i glamočke Srbe koji su inače u povijesti računati kao jako borbeni dio. Odatle je i Gavrilo Princip.

Sjećam se kad smo bili na obuci poslije pada Kupresa, tutnjalo je iza Tušnice žestoko da bi nam u jednom trenutku bilo rečeno da se hitno spremamo jer je na Livnu gadno i da postoji mogućnost pada Livna. Bili smo spremni za pokret i čekali kamione kad je opet javljeno da se ne ide i da je situacija stabilizirana.

No po meni puno je jači napad bio na Kupres, ne kažem da nisu htjeli uzeti Livno ali odsutati nakon jednog napada. Meni je i misterij što nisu proodužili prema Duvnu jer realno bilo smo u rasulu nakon pada Kupresa, doduše je stiglo nešto spremne vojske u Šujicu za razliku od nas tada još neorganiziranih što je i uzrokovalo onoliku pogibiju.

No mene zanima ovaj podatak koji sam našao na portalu Bosanskog Grahova..


Ali, zato nikog nije bilo da pomogne Grahovljacima u odbrani njihovog mjesta, pocev od jeseni 1994., kada je krenula prva ofanziva hrvatskih trupa. Punih devet mjeseci odoljevali su gorstaci sa ovog podrucja najezdi mnogo vece i opremljenije neprijateljske vojske. Tukli su se sa pripadnicima specijalno obucenih jedinica po planinskim vrletima Dinare i Satora i rovovima iskopanim duz livanjskog polja. Plato iznad sela Crni Lug, na kojem je jedne decembarske noci 1994. izginulo preko stotinu srpskih boraca, postao je svojevrsna Kadinjaca krajiska. Da bi osvojile grad, hrvatske trupe su ga prethodno morale do temelja spaliti. Nijedno mjesto u nekadasnjoj Jugoslaviji nije dozivjelo takva razaranja u gradjanskom ratu, kao Bosansko Grahovo. Spaljen je i preljepi dom kulture.


Pitao sam na drugom forumu i nitko ne zna sa naše strane kad je to točno bilo..najbliže što misle da je to bila bitka za neke Poljanice..krajem prosinca 94-te

interceptor
23-04-2015, 23:28
Ali, zato nikog nije bilo da pomogne Grahovljacima u odbrani njihovog mjesta, pocev od jeseni 1994., kada je krenula prva ofanziva hrvatskih trupa. Punih devet mjeseci odoljevali su gorstaci sa ovog podrucja najezdi mnogo vece i opremljenije neprijateljske vojske. Tukli su se sa pripadnicima specijalno obucenih jedinica po planinskim vrletima Dinare i Satora i rovovima iskopanim duz livanjskog polja. Plato iznad sela Crni Lug, na kojem je jedne decembarske noci 1994. izginulo preko stotinu srpskih boraca, postao je svojevrsna Kadinjaca krajiska. Da bi osvojile grad, hrvatske trupe su ga prethodno morale do temelja spaliti. Nijedno mjesto u nekadasnjoj Jugoslaviji nije dozivjelo takva razaranja u gradjanskom ratu, kao Bosansko Grahovo. Spaljen je i preljepi dom kulture.


Pitao sam na drugom forumu i nitko ne zna sa naše strane kad je to točno bilo..najbliže što misle da je to bila bitka za neke Poljanice..krajem prosinca 94-te

To ti je bilo pred sam Božić 94' Ja mislim 23.12. Dan je bio maglovit i ništa se nije vidilo. Jbg zapovjedništvo izričito naredilo da se mora krenit.Da je se pričekalo sutradan ne bi tada mi izgubili četvero ljudi i to prekaljenih boraca a nekoliko ih je bilo ranjeno. Jedan od njih mi je bio rođak. U probijanju je dobio metak u glavu jer je neprijatelj zbog položaja i takvog vremena bio u tim Poljanicama u prednosti i bilo je onako naizgled nemoguće išta poduzimat.Ali ne zadugo. Čim se probilo ubrzo su bili potaracani. Imali su i više od stotinu mrtvih.Sigurno.

crni bombarder
23-04-2015, 23:32
Srpski mitovi, inkvizitore.

Iznad Luga je Peulje, jesu se tukli zestoko ali bas da ih je toliko poginulo, ne vjerujem. Mitomanija u smislu "tukli smo se zestoko, ali Vuk Brankovic nas izdade i na posla pojacanje", kao i ovo oko spaljivanja Grahova, jer kao "drugacije ga Hrvati nisu mogli zauzeti". Kako to spalis grad prije nego ga zauzmes? fizicki nemoguce.

Grahovo je spaljeno nakon zauzimanja i zbog njihovih prljavih igara, tijekom primirja su pohvatali nekolicinu gardista izvidnika 7. gardijske i pobili ih hladnim oruzjem. Za kaznu, planulo je Grahovo.

interceptor
23-04-2015, 23:39
Ma kuru je spaljen.Glupost.Izgađalo se samo ono šta se trebalo izgađati.
Mrtvih njihovih je bilo dosta po slobodnoj procjeni rekao sam koliko.

crni bombarder
24-04-2015, 17:18
Treba biti iskren, spaljeno je do temelja.

Sto se tice zrtava, rekoh ne vjerujem jer 2. krajiski korpus sebi nije mogao dopustiti tolike gubitke. Stotinu ratnika je u Grahovu, opcini koja je imala jedva 8 tisuca ljudi, pola brigade jebote.

interceptor
24-04-2015, 20:48
Spaljeno do temelja!? Bio sam u Grahovu čim je oslobođeno. Mjesto koje je bilo na vatrenoj liniji je prošlo sasvim dobro za razliku od recimo Vukovara.To se zove spaljeno do temelja. Prolazio sam tu i 98.godine i na momente je djelovalo kao da se tu nije ratovalo.
Moj pravac djelovanja-Sajkovići-Kazanci.Od Grahova pa nadalje je bilo SIGURNO više od 100 mrtvih njihovih.Puno ,puno više.Valjda mi nije bila loša percepcija. Evo ubrzo je i dan brigade pa mogu pitat kojeg SiS-ovca...

Da ne bi bilo zabune.Mi smo imali četiri poginula na ovom pravcu gdje se udaralo na Grahovo. (Poljanice) Sve pripadnici 3.bojne. U taj isti dan poginuo je i jedan naš iz OMB-e 4.brigade i bilo je nekoliko ranjenih. On je poginuo na nekom drugom mjestu.. Poslije smo još dva momka izgubili kad se kretalo prema Drvaru.Ali šta je to kad se sjetim koliki je prostor osvojen i kakve su bile vremenske prilike. Njihovi Niški specijalci su bili odvaljeni 92. od splitske i ostale djece koja se tek učila ratovati. Mjesto radnje Čavaš Gradina-Popovo polje. Ali o tom potom...

interceptor
24-04-2015, 21:34
...a onda je nešto BLJESNULO!

SRBI ZATVORILI PROMET NA AUTOCESTI – 24. TRAVNJA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/04/Bljesak-ku%C4%87ica.jpg

Na današnji dan 1995. godine Srbi su zatvorili promet na okupiranome dijelu autoceste Zagreb-Lipovac.

Povod zatvaranju bilo je srpsko protivljenje odrednicama Gospodarskog sporazuma prema kojem je nekontrolirani promet putnika i roba između Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije bez suglasnosti hrvatskih vlasti bio nemoguć.
Okupacijske vlasti RSK smatrali su to narušavanjem njihove samoproglašene neovisnosti te su se odlučile na kršenje sporazuma iz prosinca 1994. godine kojim je dogovoreno otvaranje autoceste Zagreb-Lipovac.

Glavni hrvatski pregovarač s okupacijskim vlastima RSK, Hrvoje Šarinić, izjavio je da će ukoliko autocesta ne bude otvorena do 25. travnja u šest sati ujutro, hrvatska policija promet uspostaviti silom.

Idućeg dana autocesta je puštena u promet. A samo tjedan dana poslije je i oslobođena u oslobodilačkoj operaciji “Bljesak”.

Na fotografiji kontrolna kućica SAO Krajine na autocesti Zagreb-Lipovac po završetku operacije.

Inkvizitor
24-04-2015, 21:45
Spaljeno do temelja!? Bio sam u Grahovu čim je oslobođeno. Mjesto koje je bilo na vatrenoj liniji je prošlo sasvim dobro za razliku od recimo Vukovara.To se zove spaljeno do temelja. Prolazio sam tu i 98.godine i na momente je djelovalo kao da se tu nije ratovalo.
Moj pravac djelovanja-Sajkovići-Kazanci.Od Grahova pa nadalje je bilo SIGURNO više od 100 mrtvih njihovih.Puno ,puno više.Valjda mi nije bila loša percepcija. Evo ubrzo je i dan brigade pa mogu pitat kojeg SiS-ovca...

Da ne bi bilo zabune.Mi smo imali četiri poginula na ovom pravcu gdje se udaralo na Grahovo. (Poljanice) Sve pripadnici 3.bojne. U taj isti dan poginuo je i jedan naš iz OMB-e 4.brigade i bilo je nekoliko ranjenih. On je poginuo na nekom drugom mjestu.. Poslije smo još dva momka izgubili kad se kretalo prema Drvaru.Ali šta je to kad se sjetim koliki je prostor osvojen i kakve su bile vremenske prilike. Njihovi Niški specijalci su bili odvaljeni 92. od splitske i ostale djece koja se tek učila ratovati. Mjesto radnje Čavaš Gradina-Popovo polje. Ali o tom potom...

Nemoj otom potom nego sad i odma. Tome služi ovaj topic.

što se tiče onoga o srpskom uveličavanju žrtava što govori Crni, to se odnosi samo na civile, ni slučajno na vojsku. Jer gdje bi oni uveličavali srpske vojne gubitke u sukobu s Hrvatima. Uvijek je išla priča, poginulo 500 ustaša a naša tri ranjena borca slično ko u ovom topicu..


http://www.hrhb.info/showthread.php?t=3927

uvijek je ta priča, jer gdje bi "nevojnički" Hrvati njima nanijeli tolike gubitke..zato je mene i začudilo kad sam to našao na grahovskom portalu.

Grunf
01-05-2015, 12:43
20. godišnjica Bljeska. :cheer Čestitke svima na oslobađanju tog dijela Hrvatske. :cheer


http://www.youtube.com/watch?v=jBYMjx9rCw0

NorthStand
01-05-2015, 15:01
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=05&dd=01&nav_category=167&nav_id=987032

Srbi opet tuguju za "prognanima", koja je to komedija od nacije. :D

Inkvizitor
01-05-2015, 15:35
Koliko je to bilo teško ratište govori broj i spisak poginulih samo na novljanskom ratištu u periodu 1991-1995.-ta


http://www.ub-151-brigade.hr/dld/popis_poginulih_branitelja_sq.pdf

a gdje su ostala ratišta u Zap. Slavoniji..

AnteCa$h
01-05-2015, 17:13
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=05&dd=01&nav_category=167&nav_id=987032

Srbi opet tuguju za "prognanima", koja je to komedija od nacije. :D
http://www.b92.net/info/komentari.php?nav_id=987052

heh kad vidim ove komentare.. bolesni su hah . On bi jos htjeli snama

ogledalce
02-05-2015, 00:05
spomen na dvanaestoricu policajaca ubijenih 1991g u Borovu Selu


https://www.youtube.com/watch?t=10&v=VGz1dEdkZ68

"Navik on živi ki zgine pošteno"

interceptor
11-05-2015, 23:57
Ante Jerković
10 Srpanj 1970 - 11 Svibanj 1992
Mjesto pogibije: ČAVAŠKA GRADINA (Neum)
Počiva: RUNOVIĆ (Imotski)

Bila je probijena naša crta i napadan položaj iz svih raspoloživih sredstava na kojem je bio Ante. Nije ga napustio ni kad smo ostali bez ijednog metka.Zvučat će smiješno nekome ali obranio je položaj u prvom njihovom naletu bacajući kamenje. Nije im ga dao i nije ga napuštao.Tek u njihovom drugom naletu je pao. Borba je bila žestoka,sve se izmiješalo... Na kraju mjesto je obranjeno a oni su imali dosta gubitaka.Tu je prvi put bio doticaj s Niškim specijalcima koji su izgubili bitku s momcima 4. brigade. Ovo je samo spomen na ovaj dan i jednog velikog heroja čovjeka iz Imotskog kraja.Na ponos Domovini! Počivao u miru suborče!

http://4brigada-zng.hr/images/joomportfolio/100/original/e3213a222033dbc9862f1eb8a9644d9b.jpg

interceptor
18-05-2015, 14:10
Na današnji dan 1992. godine, na prvoj crti obrane Zadra, na Bilom Brigu stradao je jedan od onih neznanih heroja Domovinskog rata - Ante Rudan.
Rudan je bio je dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 112. brigade, Gradskog bataljuna i 1. bojne 159. brigade.
Sa svojim bestrzajnim topom BST-82 kobnog 18. svibnja cijeli dan vodio je bitku protiv dva neprijateljska tenka i topova ZIS-76 na Musapstanu koji su napadali položaje Hrvatske vojske i sam grad Zadar.
Zamjenik zapovjednika Rudanove satnije, Enriko Jurić prisjeća se tog događaja: "Bilo je to vrijeme poznate akcije "Jaguar". Cilj neprijatelja bila je deblokada brda Križ koji je oslobađala 2. bojna 159. brigade. Prva bojna imala je zadatak aktivno braniti položaje na Bilom Brigu i ne dopustiti neprijatelju da priskoči u pomoć Križu. Iako je njegov položaj bio otkriven te je neprijatelj iz svojih sredstava okrenuo vatru prema njemu, Rudan se nije htio povući, sve u želji da ispali još jedan projektil iz svog topa. Međutim, u popodnevnim satima pogiba od izravnog neprijateljskog pogotka.".

http://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xtf1/v/t1.0-9/11258000_440253296153176_7403525080365382418_n.jpg ?oh=9804416409471cde12d8df65b949788e&oe=55C91D89

Operacija "Jaguar" koja je trajala od 17.-23. 5. 92Cilj-oslobađanje strateški važne točke brda Križ iznad Bibinja kojeg su zauzeli četnici.

interceptor
18-05-2015, 14:14
Na današnji dan 1991. osnovana bojna Zrinski


http://www.youtube.com/watch?v=h7M0ZIK75mo

interceptor
19-05-2015, 22:52
Održan referendum o hrvatskoj samostalnosti. Da se pridsjetimo i utvrdimo gradivo- 19.5. 1991


http://www.facebook.com/tvkalendar/videos/1719702464923830/?fref=nf


http://www.youtube.com/watch?v=D9XKZK7bBpQ

ogledalce
10-06-2015, 22:47
http://13rv8m29lxbu2ere6r1he3cp.wpengine.netdna-cdn.com/wp-content/uploads/2015/06/unnamed-7-1024x693.jpg

IRSKO HRABRO SRCE

Thomas Crowley - život je dao za Hrvatsku

Na današnji dan, 10. lipnja 1995., poginuo je na južnom bojištu Thomas Crowley – Irac. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, a došao je u Hrvatsku nakon što je vidio kako tenk JNA u Osijeku „gazi“ crvenog fiću.


https://www.youtube.com/watch?v=c-nngfZyW04

https://www.youtube.com/watch?v=-3LdR5XblDM

interceptor
14-06-2015, 22:48
Srpski zločin na današnji dan

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/da-se-ne-zaboravi-na-danasnji-dan-1993.-godine-srbi-pobili-hrvatske-civile-na-plazi-soline-u-biogradu-na-moru/157830-1-cro-HR/DA-SE-NE-ZABORAVI-Na-danasnji-dan-1993.-godine-srbi-pobili-hrvatske-civile-na-plazi-Soline-u-Biogradu-na-Moru_article.jpg

Stravičan pokolj počinjen od strane agresorske srpske vojske nad hrvatskim civilima o kojem se gotovo ništa i ne govori i za kojega nikad nitko nije odgovarao. Nedužnim žrtvama treba se podignuti spomen obilježje u trajan spomen na njih, ali i da se svi podsjetimo na koji su način srbi kao agresori na Hrvatsku ne birajući vojne ciljeve ubijali nedužne civile.

Na današnji dan prije točno 22 godine, 14. lipnja 1993. godine, ničim izazvani pobunjeni Srbi napali su Biograd na Moru raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem, s tzv. „zvončićima“ koji su padali na civilne ciljeve odnosno plažu Soline, pri čemu je, u svega nekoliko trenutaka, poginulo čak pet mladih osoba, a to su: Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Polić, Jozo Tomić i Karlo Paić, dok ih je sedmero teško ranjeno.

„Bio je lijep i sunčan dan, rano poslijepodne, a na Solinama je bilo na desetke mladih ljudi, djevojaka i momaka i nešto malo starijih, ništa nije slutilo na tragediju…“, sjećaju se očevici događaja koji je tada cijeli Biograd i cijelu Zadarsku županiju zavio u crno.

M-87 Orkan je samohodni višecjevni lanser raketa postavljen na šasiju kamiona. Kazetna bojevna glava sastoji se od 8 čeličnih kontejnera s ukupno 24 protuoklopne mine. Nakon ispaljivanja pad kontejnera usporava padobran, a nakon 2.5 sekunde iz kontejnera se izbacuju mine koje padaju stabilizirane uz pomoć četiri krilca i to su tzv. zvončići. Po jednoj verziji paljbeni položaj nalazio se kod Kistanja, dok je po drugoj to ipak bliži kamenolom u Zapužanima, budući je i tamo srpski agresor imao svoj paljbeni položaj. Svejedno, Lidija, Danijela, Marijan, Jozo i Karlo, danas bi bili u naponu svoje snage, zasnovali bi obitelji i djecu i živjeli. Život svoj su skončali kilometrima udaljeni od prve crte bojišnice.

Njihove obitelji su snove o slobodnoj hrvatskoj državi platile životima svoje djece, najvrjednijim što su imali, kao i mnoge hrvatske obitelji u Domovinskom ratu. Tijekom Domovinskog rata na samom biogradskom području poginulo je ukupno 11 civila i 35 hrvatskih branitelja.

Nevjerojatna je činjenica da za ovaj zločin nad civilima do sad nitko nije odgovarao. Prošlost ne možemo vratiti, ali su presude zločincima su, nažalost, izostale –premda bi služile i kao opomena mlađim generacijama, i kao zalog za budućnost i trajni mir onima koji nisu upamtili ovakve tragedije. Ovaj zločin u Biogradu se nikako ne smije zaboraviti, jer ničiji život ne smije biti uzaludno izgubljen, svi se zajedno moramo boriti protiv zaborava i odavati počast nevinim žrtvama, iako je pravda za njih još uvijek nedostižna.

HR SOKOL
04-08-2016, 15:19
4.8.1995 Oluja:hrhb:hrv

http://www.youtube.com/watch?v=3aMnAnLZDhQ

kiša
24-11-2016, 13:27
24. studenoga 1918. Stjepan Radić – „Ne srljajte kao guske u maglu!“

24.studenoga 1989 tiskovine su objavile kako Miloševićeva ekipa ne odustaje od najavljenog mitinga u Ljubljani, kojemu je cilj izazvati nerede i interevnciju JNA u Sloveniji i Hrvatskoj

24. studenoga 1991. srpske, crnogorske vlasti i JNA zagovaraju tezu o neovisnom Dubrovniku kao slobodnom gradu.

24. studenoga 1992 Tadeusz Mazowiecki specijalni izvjestitelj UN-a za ljudska prava u novom izvješću UN-u kazao je kako je etničko čišćenje pojačano a isključiva odgovornost je na Srbima.

NorthStand
25-11-2016, 04:43
partizani i antifašisti su napravili najveći modenri genocid i etničko čišćenje nad hrvatima u povijesti, pa ne vidim da netko o tome priča, nisu nama Srbi ni pet posto problema koliko su nam ovi takozvani Hrvati a zapravo komunisti jugoslaveni odnarođeni idioti imbecili pokvareni bezdušnjaci i beskičmenjaci, kratko rečeno govna u ljudskom obliku a koja se igrom slučaja nazivaju i odazivaju na "antifašisti" odnosno "antifašizam".

to je neka vrsta religije kojom se sve zločine može opravdati, pa se tako u sred postojanje hrvatske države slavi idiote i partizanske luđake koji su s petokrakom na glavi za vrijeme 2 svijetskog rata ne rušili nekakvu ustašku državu, već hrvatsku državu i povijest će ta govna jako dobro zapamtiti upravo po tome, a ne po njihovom usranom antifašizmu.

na koncu konca, jel mislite da bi svega ovoga belaja s srbima bilo, da niej bilo te paritzanske stoke ? jel bi bez onog smrada komunističkog Tita, jel bi bilo moguće po njima njavećeg hrvata jel bi bilo moguće da s Srbima živimo 45 godina u istoj državi, dok se eto pametnom mudrome Frnaji nije dokotrljalo iz guzice u glavu, a i njemu je trebalo puno vremena kako treba ne samo s srbima nego i komunsitima rasčistitit račune, i kada ono nakon 1945 nema veze s borbom partizana protiv fašizma, onda bih ja mogao reći da ni rasni zakoni logori i sve ostalo nema veze s stvaranjem NDHrvatske, kao što i nema, sve se može banalizirati ali interesantno je kako antifašisti banaliziraju samo ono što se tiče njih antifašista i ono što njih i njihovo borbu prikazuje u malo drugačijem antihrvatskom svijetlu, a da su ti paraziti komunistički antihrvatska govna najbolji pokazatelj je sve ovo što se danas događa u hrvastkoj, a što je direktni produkt tih i takvih antifašista odnosno potomaka tih antifašista i njihove dječurlije koja je očito po pitanju titoizma i komunizma još radikalnija nego njihovi preci.

a ja znam i zašto, zato jer je ta kopilad svijesna da danas postoji Hrvastka država i oni rade sve u svojoj moći da tu državu maksimalno ugroze i destabiliziraju iz nutra, jero nda se opet otvara put Jugoslavena to su oni ta govna koja sebe nazivaju hrvatima a nisu nikakvi hrvati jer da su Hrvati onu nakaradnu bezbožnu i boljševičku petokraku na glavu ne bi stavili nikada, niti bi vojevali za poket koji se kiti njome.

dakle, to su bili i onda i danas su politčki Jugoslaveni, to što je potomcima te gamadi teško sagledati istinu i shvatiti da je za sve ovo zlo kriva naša govnjarija koja zapravo nije naša, već je to obična anacionalna gamad koja je u pravom pogledu priče jugoslavija i jugoslaveni, dakle oni odavno nisu Hrvati i ne znam zašto pobogu 99 posto hrvata koji razmišljaju hrvatski njih smatraju hrvatima ?

zašto netko onu glupaču na pantovčaku koja veliča paritzane smatra hrvaticom, ne ona je za mene jugoslavenka jer samo jugoslaven i jugoslavenka mogu veličati vojsku koja se borila za istoimenu jugoslavensku državu, a ne hrvatsku državu. kako to da se ja ko Hrvat ne poistovijećujem s partizanima, pa upravo zato što znam da su se partizani poistovijećivali s jugoslavijom i boril iza jugoslaviju i sveš to je proisteklo iz te priče za hrvate je bilo pogubno, i mi danas 20 godina nakon domovinskog rata moramo ljude valjda opet informirat što su bila ta partizanska govna koja su napravial onakvu državu, isto tako kada netko kaže da Jugoslavija onakva kakva je bila nema veze s partizanskim pokretom i svim onim iditoskim kvazi hrvatima u njemu neka dobro razmisli, Jugoslavija je bila i ostala preslika paritzanskog pokreta, vodeći ljudi te jugoslavije su proistekli iz tog pokreta, prema tome komunizam je itekako usko povezan s partizanima, ma koliko ona glupaćetina na pantovčaku pričala suprotno i lažima opet ovaj anrod maltretirala samo zato da bi svoje noniće paritzane malo oprala pred javnosti, e pa jebem mater i njoj i onima koji su joj dali poziciju da laže i da naš narod lažima ponovo ubija kako ga se i ubijalo za vrijeme jugoslavije.

i onda ćete se vi majmuni čudit iustaškom pokretu, kolinda i plenković su dokaz živući dokaz zatšo je nastao ustaški pokret, upravo zbog takvih hrvastkih izroda koji su i onda i danas htjeli služiti i služe Beogradu i Srbima odnosno najgorim hrvatskim neprijateljima širom svijeta.

upravo zato jer nastao ustaški pokret, a po svemu sudeći trebao bi nam i danas jedan s ozbirom koliko se govana u međuvremenu nakotlo u hrvastkoj državi, a čini mi se da bi lustracija bila preblaga u pogledu destiliranaj društva, mislim da bi blo puno efikasniej primjenit onaj recept iz kolova 1995, i sve te antifašiste koliko god da ih ima potaraca ko zečeve i istjerati iz države do zadnjega. kao i Srbe, copy paste, znam da bi to značilo građanski rat, ali bolje i to nego da imamo status guo i da se idućih 100 godina dogovoramo oko jasnih činjenica gdje se jako dobor zna za koju su se džravu usrani partizani borili, a po ovim našim demagozim i izrodima i levim i desnim iz iste komunističke paritje ispada da smo se mi borili protiv Hrvastke, a oni za hrvatsku s petokrakom na glavi.


jebo te ludog naroda, i šta mi dozvoljavamo toj komunističkoj genocidnoj gamadi, da jedna prištava usrana antifašistička srbočetnička manjina, terorizira cijelu državu svojim lažima o partizanima i četnicima, koji su uvjerljivo najveći genocidni koljači hrvata u 20 stoljeću, nikakvi fašisti ne mogu ići u kontekst toga, i to su najbolje hrvati osjetili nakon 1945 kad su došli "osloboditelji" na vlast.

šanta85
22-12-2016, 20:41
Ovdje smo klicali u vrijeme slavlja
Ovdje smo želi u doba mira
Ovdje smo molili u času boli
Ovdje smo srasli s korjenom pređa
Ovdje je stasalo plameno srce što ne dade doma svoga


Na današnji dan 1993.godine u Lašvanskoj dolini traju žestoke borbe oko Viteza.Već u 6 ujutro brojnim snagama među kojima su bile najelitnije brigade III. korpusa iz Zenice te velikim brojem mudžahedina napadnute su sve crte obrane Viteza. Istodobno civilna naselja i središte grada našli su se pod teškim granatiranjem muslimanskih snaga.Najveća tragedija dogodila se kada su elitne postrojbe A BiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo. Postrojbe A BiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača i na samo 1 km od samog Viteza. Nakon što su pripadnici A BiH upali u selo, opljačkali su ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili, no to nije bilo ono najgore. U borbama oko Križančeva Sela ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala njihova tijela.
Popis poginulih:
1. Franjo Alilović
2. Marinko Alilović
3. Kata Alilović
4. Josip Baković
5. Josip Čalić
6. Mato Čečura
7. Zdravko Čečura
8. Stipo Delija
9. Živko Delija
10. Anto Grbavac Markov
11. Anto Grbavac Tadijin
12. Nedjeljko Grbavac
13. Anto Grebenar
14. Dragan Gudelj
15. Vlado Hrgić
16. Jozo Jakešević
17. Ivica Jukić
18. Ljuban Jurčević
19. Stipica Jurčević
20. Vinko Jurčević
21. Ivan Knežević
22. Niko Knežević
23. Snježan Kovačević
24. Zdravko Kozina
25. Anto Križanac
26. Dragan Križanac
27. Dragan Križanac
28. Franjo Križanac
29. Ivica Križanac
30. Tomislav Križanac
31. Ranko Križanac
32. Vlado Lesić
33. Miroslav Livančić
34. Stipo Livančić,
35. Dragan Maros
36. Goran Maros
37. Ivica Maros
38. Jako Maros
39. Jerko Miličević
40. Marijan Maros
41. Slavko Maros
42. Miroslav Martinović
43. Milovan Nedić
44. Branislav Nikolić
45. Josip Pranjković
46. Matilda Pranjković
47. Dragan Rajić
48. Ivica Rizić
49. Ivica Šafradin
50. Josip Šafradin
51. Marinko Šafradin
52. Stipo Šafradin
53. Željko Šafradin
54. Željo Šafradin
55. Blažan Šamija
56. Ivo Šamija
57. Marinko Šamija
58. Nikica Šantić
59. Pero Šantić
60. Stipo Štrbac
61. Petar Šutić
62. Jozo Tomić
63. Dragan Zamboni
64. Damir Zlojić

Puntar2.0
24-12-2016, 14:38
Pocivali u miru.

Inkvizitor
08-01-2017, 23:41
Treba biti iskren, spaljeno je do temelja.

Sto se tice zrtava, rekoh ne vjerujem jer 2. krajiski korpus sebi nije mogao dopustiti tolike gubitke. Stotinu ratnika je u Grahovu, opcini koja je imala jedva 8 tisuca ljudi, pola brigade jebote.

Našao sam na srpskom forumu..o ovoj bitci..jedan govori , Grahovljak, o pogibiju više desetina srpskih vojnika..procjenjuje odoka od 60-do 100 dok drugi piše o 140 srpskih vojnika koji su poginuli u toj operaciji..

kiša
10-04-2017, 14:58
10.travanj....Lijepa li si..
Na današnji dan proglašena je Nezavisna država Hrvatska, država naroda hrvatskoga koji je kao nitko u povijesti radi režima koji je vladao državom NDH izgubio pravo na svoju državu, i krvavo ju platio tisućama života nevinih Hrvata. I danas se pokušava Hrvatski narod držati u pokornosti, savijenih leđa, ogromnu "zaslugu " za takvu tiraniju ima i dio "elita " iz hrvatskoga naroda, koji nisu na čast i služenje svome narodu, nego su vladari nad hrvatskim narodom u ime tuđina a na vlastitu i tuđinsku korist.
Dosta je više, vrijeme je slobodne riječi, demokratski procesi su tu , i svi skupa trebao naučiti kako ih koristiti i kako aktivno sudjelovati u izgradnji pozitivnoga ozračja, pravednih Zakona i jednakosti .
Nitko nam neće servirati na gotovo -rad red i poštenje, moramo se boriti i izboriti.

Inkvizitor
10-04-2017, 15:42
Na današnji dan prije 25 godina završila je sedmodnevna bitka za Kupres koja je kulminirala baš tog nesretnog 10-04 1992-ge kad je poginulo preko stotinu hrvatskih vojnika u jednom danu a mnogi su zarobljeni i odvedeni u kninski zatvor odakle se mnogi od njih nisu vratili. Sjetimo se vukovarskih junaka Andrije Marića,Roberta Zadre i njihovih suboraca koji su poginuli na danapšnji dan, studentske bojne iz Zagreba koju su sačinjavali naši momci iz Duvna, Kupresa i Livna i njihovi prijatelji koji su teško stradali lutajući po sniježnom nevremenu U Glamoču..sjetimo se malog Brune Ivančića HOS-ovca koji iskrvario u hladnjači, sjetimo se Davora Tadića-Žade, brata boksača, nositelja olimpijske medalje Pere Tadića koji je ubijen batinama u kninskom zatvoru..taj dan je general Glasnović dobio rafal u grudi, iznešen u zadnji čas preko sniježne i dugačke Koprivnice..taj dan je i tih dana poginilo je oko 160 Kuprešaka, Duvnjaka, Posušaka, Gruđana, Imoćana, Sinjana i ostalih hrvatskih vojnika..

Rijetko ih tko ikad spomene..pa njima u čast sjećanje i slavu..


http://www.youtube.com/watch?v=XEVgZJV66eY

kiša
11-04-2017, 14:16
11.travnja 1693 Turski sultan donio je uredbu kojom katolici za crkveno vjenčanje moraju tražiti dopuštenje Pećkog pravoslavnog patrijarha, uz veliku novčanu naknadu. Ova odluka kao i mnoge druge iznimno je pogodovala širenju pravoslavlja, i dodatnom iseljavanju katoličkog puka na područja pod mletcima a najveći broj je bježao prema tada slobodnoj teritoriji cetinske krajine.


11.travnja 1992 i posljednji Hrvat je protjeran iz Stoca i dubravske visoravni, protjerali su ih Srbi a sudjelovao je i veliki dio muslimana .

kiša
19-04-2017, 11:03
"Upad u Hercegovačku banku proveo je tadašnji visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petrisch. Upad je proveden uz angažiranje oklopne divizije SFOR-a. Aktiva banke potrošena je na troškove i plaće ostalih djelatnika koje je u banci postavila međunarodna uprava. Građanima i tvrtkama koji su imali deponirana sredstva u banci, kao ni dioničarima, novac nikada nije vraćen.
Napadom na Hercegovačku banku počelo je sustavno slamanje regionalnog hercegovačkog gospodarstva i blokiranje financijskih sredstava i uvođenje privremene uprave. Odmah nakon upada u banku uvedena je privremena uprava, a u BiH ulaze strane banke koje kupuju domaće, pa nije teško zaključiti u čijem je interesu izvršen tenkovski upad u Hercegovačku banku koja je u to vrijeme finansijski dobro stajala.

Da se ne zaboravi 06. travanj. 2001. godine

U ranim jutarnjim satima pripadnici specijalnih postrojba SFOR-a i Federalnog MUP-a s maskama na glavama upali su sve poslovnice Hercegovačke banke u BiH. Odnešena je dokumentacija koja bi mogla otkriti eventualno netrasparentno poslovanje banke. Naime, međunarodni revizori tvrde da postoje dokazi kojima bi se mogli otkriti tajni računi banke, međutim rukovodstvo banke sve to demantira. Kako su se pripadnici SFOR-a i F MUP-a ponašali necivilizirano, to je kod građana izazvalo revolt. Došlo je do otvorenog sukoba, blokirane su gotovo sve prometnice. Ispred poslovnice HB u Mostaru ozlijeđena su tri civila koji su kolima hitne pomoći prevezena u Kliničku bolnicu Mostar, ranjen je i jedan pripadnik SFOR-a. Izravnih sukoba bilo je i u Međugorju, Grudama, Širokom Brijegu gdje su uništeni uredi i oprema područnog ureda OESS-a. Prosvjedujući protiv nasilničkog ponašanja građani su blokirali sve prilaze gradovima. Obustavljena je nastava u školama. Marko Tokić, predsjednik Hrvatske samouprave u BiH, komentirajući novonastalo stanje rekao je "Federalno koordinacijsko tijelo" osnovano je od strane onih koji su znali da će doći do izvanrednog stanja i namjernog urušavanja javnog reda i mira. Te kako policija pod nadzorom Hrvatske samouprave može jamčiti sigurnost svim građanima. Oko 20 sati međunarodni predstavnici su uz pratnju SFOR-a napustili mostarski hotel Ero."

hercegovina.info

kiler
20-04-2017, 08:27
20.4.1993.-20.4.2017.

Na današnji dan 1993. godine u borbama s Armijom BiH u okolici Sovića (Jablanica) poginuo je Mario Hrkać - Ćikota.
Mario Hrkać - Ćikota bio je Širokobriježanin i zapovijednik Kažnjeničke bojne od 15. kolovoza 1992. kada je na tom mjestu zamijenio Mladena Naletilića - Tutu.
Kasnije je i 83. domobranska pukovnija iz Širokog Brijega nazvana 'Mario Hrkać - Ćikota' njemu u čast.

kiša
21-04-2017, 13:04
jutrom slušam emisiju dogodilo se na današnji dan i kaže kako je na današnji dan 1982 godine donijeta odluka o uvođenju bonova na deficitarne proizvode, gorivo, kava .. zabranili su gradnju vikendica ,uveli vožnju par-nepar itd.. već tada je yuga nije mogla otplaćivati dugove 20mlr "onih para" je bio dug
"Drugovi" koji su jedini vedrili i oblačili nikada ne rekoše a di je lovuša nestala

kiša
21-04-2017, 13:30
Na današnji dan odigrana utakmica reprezentacije Herceg-Bosne protiv Paragvaja - See more at: http://www.pogled.ba/clanak/na-danasnji-dan-odigrana-utakmica-reprezentacije-herceg-bosne-protiv-paragvaja/113699#sthash.76JKyGlr.dpuf
Nogometna reprezentacija Herceg-Bosne je odigrala svoju jedinu utakmicu s najboljom vrstom Paragvaja, 21. travnja 1996. godine u glavnom gradu Paragvaja, Asunciónu.

Tu utakmicu Nogometni savez Paragvaja priznaje kao službenu, čak je i FIFA vodi takvom, samo je ne priznaje Nogometni savez BiH.

Utakmicu je Paragvaj dobio sa 3:0 (1:0), a za Herceg-Bosnu su nastupili: Dukić, Skoko, Kordić, Babić, Bubalo, Matan, Ravlić, Musa, Bogdan, Marinović, Marušić (još su igrali Sušac, Bartolović). Izbornik: Branko Međugorac.http://www.pogled.ba/storage/uploads/novosti/4/d/4/d/rfSIsQ8F_reppka.jpg

philly
28-04-2017, 17:48
http://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/318/osnovana-4-gardijska-brigada-pauci

bandira
30-04-2017, 07:31
Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada

http://www.hrvatska-rijec.com/wp-content/uploads/2013/01/4-gardijska-pauk.jpg


http://dalmatinskiportal.hr/sadrzaj/vijesti/velika/2016-06-18-13-15-1177-.jpg

philly
01-05-2017, 13:26
meni najlipsa torcidina koreografija, i poruka.

Puntar2.0
01-05-2017, 18:14
Slazen se, viuzualizacija Cocine pisme.

sagitarius
02-05-2017, 14:22
2. 5. 1992. godine bivša JNA i srpske paravojne formacije bjesomučno i divljački su napale Sarajevo kako bi ovladale zgradom državnog Predsjedništva i eliminirale rukovodstvo tadašnje Republike BiH.
Tog dana radi granatiranja grada uništena je i zgrada pošte čime je Sarajevo odsječeno od svijeta, što je omogučilo četničkim hordama da ne ometano i bez očiju svijeta mogu vršiti svoje zločine nad civilnim stanovništvom Sarajeva, koje će zatim ostati u blokadi sve do Dejtonskog mirovnog sporazuma 21.11.1995 god.

Molim moderaciju da ovaj post prebaci na povjesnu temu: dogodilo se na današnji dan !
Hvala.

Grunf
02-05-2018, 11:07
Stravičan zločin zavio je Hrvatsku u crno na današnji dan 1991. godine. Pobunjeni hrvatski Srbi dočekali su u zasjedi u Borovu Selu, kraj Vukovara, hrvatske policajce. Zatim je uslijedilo brutalno iživljavanje i krvavi pokolj…ranjenog policajca Josipa Culeja su dokrajčili udarcima sjekirom.

Na suđenju u Haagu Milan Babić rekao da je incident u Borovu organizirala JNA i vlasti pobunjenih hrvatskih Srba, koji su htjeli stvoriti Veliku Srbiju, kao odgovor na sve što se prethodno dogodilo u Pakracu i na Plitvicama.

Na slikama ubijene hrvatske mladosti i prvih naših branitelja-policajaca vide se izmasakrirana glava policajca kojemu su izvađene oči, jednome je odsječena lijeva ruka, vjerojatno sjekirom, na tijelima se vide ozljede nanesene nožem, jedan policajac je zaklan, a sve to je rezultat iživljavanja Borovčana nad nemoćnim ranjenicima.

Jedan od mučitelja, četnički vojvoda Šoškočanin i danas ima “mauzolej”, on koji je predvodio zločin 2. svibnja. Na spomeniku su stihovi ispisani ćirilicom koji, među ostalim, govore o srpskoj zemlji u koju su pobodene srpske zastave. Sličan spomenik podignut je i zločincima iz tzv. Belih orlova, Šešeljevim četnicima koji su na taj dan bili u Borovom Selu.

Što je povod masakru?

Neposredan povod masakru u Borovu bilo je incident koji se dogodio noć ranije. Četiri patrolna policajca osječke PU primijetili su u Borovu izvješenu jugoslavensku zastavu. Stali su, skinuli zastavu i dok su postavljali hrvatski barjak, na njih su zapucali nepoznati napadači. Dvojica policajaca uspjeli su ranjeni pobjeći autom, a dvojicu su zarobili srpski pobunjenici. Nakon toga, načelnik osječke PU Josip Reihl-Kir i načelnik vinkovačke PU Josip Džaja pregovaraju s Vukašinom Šoškočaninom, vođom borovske pobune, o puštanju zatočenih policajaca. Pregovori propadaju i odlučeno je da se policajci oslobode policijskom akcijom, piše 24sata.hr

– Toga jutra kolege i ja došli smo u bazu u Vinkovce s noćnog dežurstva u Bršadinu. U svim srpskim selima počele su se događati barikade, a i pričalo se o srpskim dragovoljcima koji dolaze iz Srbije. Sve smo nastojali rješavati mirnim putem, a takva je trebala biti i akcija u Borovu. Mene i nas još 50-tak iz jedinice za posebne namjene PU vinkovačke stavili su u dva autobusa, dali nam pancirke, jednu dimnu i jednu šok-bombu te 120 komada streljiva za puške. Krenuli smo, a da nismo znali gdje. Tek pred Borovom su nam rekli da idemo osloboditi naše kolege i da akcija treba proteći mirno– prisjetio se svojedobno za 24 sata tog krvavog dana Ivan Komšić iz Komletinaca.

Njegovu jedinicu činili su njegovi prijatelji i poznanici, svi redom iz okolice Vinkovaca i svi redom posve neiskusni, bez ijednog dana profesionalne obuke. U selo su ušli sa zavjesama navučenim na prozore autobusa, da se ne uznemirava lokalno stanovništvo no, ono je već odavno bilo upozoreno na dolazak policije i svi redom su se pripremili na masakr. Kako ništa ne bi bilo sumnjivo, u školi i vrtiću Srbi su ostavili djecu, trgovine i kafići su radili.

Zasjeda i masakr

U selo su ušla tri civilna vozila, s policijom i dva autobusa. Odmah na ulazu u Borovo, na pruzi, iz drugog autobusa izašlo je 11 policajaca koji su trebali osigurati da u selo nitko ne uđe niti izađe. Ista blokada trebala se dogoditi na ulazu u Borovo s osječke strane.

– Autobusi su polako ulazili u selo i već nakon 300 metara čuli smo pucnjeve. Četnici su napali naše dečke koji su netom izašli iz busa na ulazu. Jedva smo došli do centra kada je i nas zasula paljba. Skriveni po kućama s lijeve strane ceste pucali su po nama rafalno. Neki od policajaca već su u busu ranjeni. Moj je zadatak bio ostati u autobusu s kolegom Milušićem i vozačem. Ostali su izletjeli van iz busa nastojeći naći neko sklonište. Neki su uletjeli u kafić San Marino, neki u Mjesnu zajednicu i ambulantu, dok su drugi pokušavali ući kroz kapije u dvorišta no, kapije su bile zaključane. Oni koji nisu našli sklonište ubijeni su ili ranjeni. Sad kad razmišljam o tome, mi smo tamo jako dobro prošli. Mogli su nas lako sve pobiti – kazao nam je Komšić na kojega je četnik, dok je bio u autobusu, ispucao zolju.

Onesviještenog su ga izvukli iz autobusa i bacili pored ranjenog Miljuša kojega su pred njim tukli. Preživio je jer ga je iz Borova spasio neki Srbin iz Slovenije. Komšića su odveli u neko dvorište i njih 20-tak četnika na njemu se iživljavalo. U jednom su ga trenutku čak odveli na sred ceste da pozove svoje prijatelje policajce skrivene u kafiću San Marino da se predaju, a onda ga opet tukli jer ih nije uspio nagovoriti.

– Tukli su me, odvodili na neko stajsko đubre da me zakolju, stavljali mi nož pod vrat pa opet tukli. Gubio sam svijest više puta a onda se probudio ostavljen u nekom dvorištu. Došli su po mene i rekli da je razmjena svi za sve. Otkrili su, naime, da su naši dečki u kafiću zarobili desetak Srba među kojima je bio i sin Šoškočanina. Zbog toga su tražili razmjenu – priča Komšić koji je potom, zajedno s ostalim policajcima, izvezen iz sela nakon što je došla vojska JNA s transporterima i prekinula sukob. Neposredno prije obavljene razmjene bijesni Šoškočanin na motorolu je pozvao u selo zapovjednika policajaca Stipu Bošnjaka koji je došao automobilom.

Čim je izašao iz auta, snajperom ga je ubio sam Vukašin Šoškočanin. Akcija u Borovu selu okončana je s 12 mrtvih i 21 ranjena nakon trosatne borbe. Vojislav Šešelj je na suđenju u Haagu potvrdio kako su većinu terorista u Borovu činili srpski dragovoljci, a jedini mrtav s njihove strane je Vojislav Milić iz garde Dušana silnog iz Valjeva. Također je na suđenju u Haagu Milan Babić rekao da je incident u Borovu organizirala JNA i krajiške vlasti kao odgovor na sve što se prethodno dogodilo u Pakracu i na Plitvicama kada je hrvatska policija ugušila srpske pobune i uhitila Gorana Hadžića i Borivoja Savića.

To je eskaliralo pobunom Srba diljem Slavonije koje je naoružala JNA, a koja se sve do incidenta u Borovu pravila da je nepristrana.

Skriveni u haustoru jedne kuće, dragovoljac Robert Bosak i prijatelj vidjeli su kako se dvadesetorica pobunjenika iživljavaju nad ranjenim Josipom Culejem. Dokrajčili su ga udarcem sjekirom u glavu. Godinama kasnije Culejev brat policajac bit će taj koji će podići tužbu protiv nekolicine Srba iz Borova Sela kako bi tražio pravdu za bratove ubojice. Tijekom povlačenja iz sela Bosak je naišao na ranjenog kolegu Dinka Sabljića iz Otoka. On je bio jedini ranjeni u skupini od 11 policajaca koji su osiguravali ulaz u selo. Imao je prostrijelnu ranu prsa i jako je krvario.



Hrvatski policajci ubijeni u zasjedi u Borovu Selu 2.svibnja 1991. – Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala, Mladen Čatić.

Još početkom 90-tih, 50-tak Srba za koje je utvrđeno da su sudjelovali u masakru hrvatskih policajaca, osuđeno je na po 20 godina, ali ih je obuhvatila abolicija i pravosuđe je odustalo od procesuiranja. Jedino je izvjesni Milan Marinković prije šest godina osuđen na 3,5 godine jer je kao “milicajac” sudjelovao u hvatanju i zlostavljanju dvojice policajaca koje su hrvatski policajci 2. svibnja došli osloboditi.

https://narod.hr/kultura/2-svibnja-1991-borovo-selo-stravican-zlocin-srba-nad-hrvatskim-policajcima-sokirao-hrvatsku

juanpablom
03-05-2018, 23:34
https://narod.hr/kultura/2-svibnja-1991-borovo-selo-stravican-zlocin-srba-nad-hrvatskim-policajcima-sokirao-hrvatsku

masakr(ratni zločin) nije obuhvaćen abolicijom. inače se Tuđmanu često zlonamjerno podvaljuje da je abolicijom abolirao ratne zločince što je najobičnije sranje

Puntar2.0
28-04-2019, 14:34
http://pbs.twimg.com/media/D5O6kJJWsAEJft2.jpg

Puntar2.0
28-04-2019, 14:55
‘Pauci’ – junaci za sva vremena: 28. obljetnica osnutka legendarne Četvrte gardijske brigade

http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2017/10/PAUK-660x450.png

Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od skupine mladih redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec u Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Prva baza (30. svibnja 1991.) im je bila hotel Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku.

Dvadeset i osma godišnjica osnivanja slavne Četvrte gardijske brigade, koja je začeta u Splitu 28. travnja 1991. godine, bit će obilježena bogatim programom događanja.

Okupljanju prvih pripadnika brigade prethodili su u travnju 1991. tajni sastanci sekretara za obranu s područja Dalmacije i planiranje stvaranja postrojbi Zbora narodne garde.

Posljednje okupljanje bilo je 28. travnja 1991. u Vili Dalmacija pod splitskim Marjanom, kojim je rukovodio general Tomislav Biondić.

Planom stvaranja postrojbi bilo je predviđeno ustrojavanje profesionalne brigade, označene kao Četvrta brigada ZNG, te pet pričuvnih brigada (12. Zadar, 13. Šibenik, 14. Split, 15. Imotski i 16. Dubrovnik). U sastavu Četvrte brigade trebalo je biti pet bojni sa sjedištem u Splitu, Dubrovniku, Imotskom, Šibeniku i Zadru koje su zbog nedostatka ljudstva i opreme razvijane kao satnije.

Za prvog zapovjednika brigade imenovan je Ivo Jelić, a većina sudionika skupa od trinaest dalmatinskih sekretara za obranu ulazi u sastav zapovjedništva brigade na raznim dužnostima.

Zapovjedništvo brigade smješteno je u Domu “Ina-vinila” u Kaštel Sućurcu, a pripadnici 1. bojne smješteni su u Poljoprivrednoj školi. Ukupno je prvih pripadnika brigade bilo 1973, a zapovjedništvo se ubrzano ustrojava u Vili Dalmacija u Splitu.

Početkom srpnja Zapovjedništvo brigade organizira i sudjeluje u oduzimanju najveće do tada pristigle količine naoružanja u akciji “Zbrojovka”, iznenadnom akcijom u Luci Ploče zarobljeno je dvije tisuće automatskih pušaka Zbrojovka i 125 tona streljiva.

Dio ovog naoružanja i streljiva podijeljen je postrojbama u Dalmaciji i diljem Hrvatske, dok je polovica kontingenta ostala u brigadi, čime su, uz sačuvana sredstva i opremu Teritorijalne obrane, stvoreni temeljni uvjeti za razvoj svih postrojbi brigade.

Od lipnja do listopada 1991. godine ubrzano su stvarane pristožerne postrojbe i pješačke bojne: Vod veze, Izvidnički vod, Inženjerijski vod, Diverzantski vod, Vod PZO-a, NKBO-a te Logistika.
Zadarsko zaleđe

Nakon kratkotrajnog smještanja u hotelu “Split”, u kampu “Resnik” tekao je razvoj pješačkih bojni: 1. bojne u Splitu, 2. bojne na području Sinja, 3. bojne na području Imotskog, 4. bojne na području Drniša. Ustrojeni su potom i Interventni vod, Zrakoplovni vod i Vod Vojne policije, te dvije samostalne satnije.

U nevjerojatna tri mjeseca brigada je ustrojena i popunjena s oko 1100 pripadnika, što je ipak bilo ispod predviđenog plana uz opremljenost samo osobnim naoružanjem.

No, već krajem srpnja pripadnici brigade upućeni su u zadarsko zaleđe za pripreme borbenih aktivnosti na oslobađanju prostora koji su na području Obrovac – Benkovac blokirali pobunjeni Srbi.

Prve borbene zadaće započele su na području Kruševa početkom kolovoza 1991. godine, što je ujedno zabilježeno i kao početak rata u Dalmaciji.

Od tih dana pa do kraja rata, 11. i 12. listopada 1995., a što je obilježila pogibija jednog od najznamenitijih časnika, zamjenika zapovjednika brigade Andrije Matijaša Pauka, Četvrta brigada rasla je u ratnim okolnostima do najmoćnije udarne sile Hrvatske vojske, u neprobojan i nesavladiv bedem juga Hrvatske.

Četvrta je brigada od prvih akcija kod Kruševa sudjelovala u akcijama Zelena tabla – Male bare kod Ploča, u obrani Zadra i Šibenika, na drniškom i sinjskom bojištu, na južnom bojištu i obrani Dubrovnika i Stona.
Operacija ‘Oluja’

Slijedi akcija “Maslenica” u siječnju 1993., potom “Zima ’94”, “Skok-1”, “Skok-2”, “Ljeto ’95”, kojom je ovladano prostorom Bosanskoga Grahova, čime je pripremljen teren za oslobodilačku operaciju “Oluja”, koja je počela 4. kolovoza 1995. godine, i u kojoj je Četvrta brigada uz Sedmu brigadu oslobodila Knin.

Slijedile su akcije “Maestral”, za prodor do Drvara, i “Južni potez”, u kojoj je ovladano širim prostorom Mrkonjić Grada.

Četvrta gardijska brigada, kojom su zapovijedali Ivo Jelić, Mirko Šundov, Damir Krstičević i Ante Kotromanović, u Domovinskom je ratu položila stotinu devedeset i tri žrtve, uz četvoricu nestalih, a oko 1600 njezinih pripadnika ranjeno je ili je na drugi način stradalo.
Svečani program: Od mimohoda i ‘Krila Oluje’ do skoka padobranaca

Dvadeset i osma obljetnica osnivanja Četvrte gardijske brigade obilježit će se svečanim programom u nedjelju, 28. travnja.

– U 9 sati je polaganje vijenaca na spomen-ploči u Vili Dalmaciji. Na splitskoj Rivi je od 9 do 19 sati razgledanje taktičko-tehničkog zbora naoružanja te opreme postrojbi OS RH.

– U podne je mimohod svečanog ešalona gradom te prelet akrobatske grupe “Krila Oluje” HRZ-a. – Na Dračevcu u Vojarni “Sveti Križ” u 14.15 je defile Moto-kluba veterana 4. GBR, u 15 sati je polaganje vijenaca, a u 15.45 misa za, nestale i umrle pripadnike brigade.

– U 16.30 je doskok padobranaca sa stjegovima, u 16.45 prisega novih pripadnika 3. mehanizirane bojne “Pauci”. – U 17.20 je snimanje milenijske fotografije.

– U 18.30 je svečana akademija i promocija poštanske marke u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika.

– U prostorijama Udruge veterana 4. GBR u subotu, 27. travnja, u 18 sati je večer domoljubne poezije, a u 20 sati projekcija dokumentarnog filma “A plastic Ocean”.

Start biciklijade “Putevima 4. gardijske brigade” je 4. svibnja iz Vojarne “Sveti Križ”, a završetak biciklijade je 5. svibnja u 17 sati u Kninu.

http://kamenjar.com/pauci-junaci-za-sva-vremena-28-obljetnica-osnutka-legendarne-cetvrte-gardijske-brigade/

crni bombarder
28-05-2019, 21:58
Dogodilo se na jucerasnji dan... ovakve dogadjaje jer su zabiljezene kamerom, nikada se ne smiju zaboraviti u svjetlu pranja obraza istocnih barbara bar pokusaja pranja i zaborava... i za ovo oni naravno kazu da je "podmetnuto Srbima" ali na njihovu zalost istina je drugacija.
Jos jedna stranica njihovog ludila.


https://youtu.be/YFcngF_9w0M

TuSam
03-06-2019, 14:19
2006. - Skupština Crne Gore je proglasila nezavisnost i od tada Srbija i Crna Gora više ne postoji.

kiler
07-06-2019, 13:31
DA SE NE ZABORAVI


Operacija Hrvatskih snaga kodnog naziva: Čagalj-Lipanjske zore


7. lipnja u ranim jutarnjim satima krenula je vojno-redastvena operacija ''Čagalj-lipanjske zore'' kojom je zapovjedao, zapovjednik Južnog bojišta General Zbora Janko Bobetko

Akcijom je oslobođena dolina Neretve, Dubrovačko zaleđe, te grad Mostar. Povodom 27 obljetnice Vojno redarstvene operacije Lipanjske zore-Čagalj, Udruga Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini, želi čestitati svim Zapovjednicima, pripadnicima HVO-a, koji su sudjelovali u zadaći osobađanja Doline Neretve, te grada Mostara, a posebno se zahvaljujemo

Obiteljima poginulih branitelja koji su sudjelovali u oslobodilačkoj operaciji, kojih se posebno sjećamo i odajemo počast u operaciji koja je promjenila tok ratovanja.
Dana 7. lipnja 1992. godine pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je operacija Čagalj.

U ovoj akciji je diverzantski vod bojne Grude i diverzantski vod bojne Čitluk probio neprijateljske bunkere u Ševaš Polju i potisnuo agresora prema Gubavici i Domanovićima.Akcija je potpomognuta postrojbama brigada Knez Domagoj Čapljina, pukovnija Kralj Tomislav, 7. bojna, 8. bojna i 9. bojna Općinskog stožera HVO-a Mostar, bojna Stolac, bojna Neum, satnija Ravno, bojna Ljubuški, bojna Čitluk i bojna Imotski.

Hrvatski vojnici u osvojenom selu Klepci

Postrojbe Hrvatske vojske napadaju glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci i pomoćnim smjerovima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, te prema Prebilovcima. Spajanje borbenih skupina BG 1 i BG 2 bilo je u selu Hotanj. Od šest diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaženo primaknuti protivniku i izvršiti sve zadaće. Već u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci, pa su u 10 sati samo selo i okolne dominantne kote Klepešnica i Šunja Glava bile u rukama HV, a pri čemu najveće zasluge ima postrojba Hrvatskih obrambenih snaga koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na Klepešnici. Prvog dana poginuo je jedan pripadnik HOS-a, a pet ih je ranjeno. Uništen je i jedan hrvatski tenk. Jedna izviđačka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj način zatvorila dolinu rijeke Bregave pa su se tamo uspjele izvući neke četničke snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, Hrvatska vojska je kontrolirala šire područje oko rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeni su Tasovčići i Prebilovci s okolnim zaselcima: Grlići, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk.

Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je 10 pripadnika HV-a. Gubitci protivnika nisu poznati. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a.

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne rudničke HVO-a Mostar te pripadnici civilne i vojne policije. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara.

Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu "Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U tim borbama, uništena su dva tenka JNA T-34, koja su se nalazila na brdu iznad Jasenice. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora. Plan je bio, u tri sata ujutro započeti prelazak preko Neretve. Vojnici su morali čamcima prijeći Neretvu u samom gradu Mostaru na tri mjesta, a jedan dio je trebao prijeći preko tada još uvjetnog Starog mosta. Prijelaz Neretve s čamcima bio je na Buni.

Uz tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a iz Splita i topničku potporu Širokobrijeških slavuja, združene snage Izdvojenog zapovjednog mjesta Vrdi i Raška Gora pod zapovjedništvom legendarnog pukovnika Tvrtka Miloša i zapovjednika 3. bojne cimske Ilije Vrljića te postrojbe 1. bojne bjelopoljske i 5. bojne ilićke Općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Mostar i Specijalne policije Policijske stanice Mostar prelaze na lijevu obalu te nakon žestokog okršaja kod Samostana školskih sestara franjevaka, počinju oslobađati prostor od Jasenjana do Vrapčića.

Operacija Lipanjske zore

U Cernici rijeku prelazi četvrta satnija Cernica Samostalnog mostarskog bataljuna HVO-a, predvođena zapovjednikom Karlom Džebom, a Druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana uz stalnu potporu Vojne policije. Prema prvotnom planu, rijeku je Džeba trebao prijeći na Bunuru kod Doma izviđača, no rijeku je prešao na gotovo nemogućem mjestu, ispod srušenoga mosta na Musali i to kajakom. Džeba je preveslao na lijevu obalu rijeke te pomoću konopa uvezao mostobran i tako se, uključujući i njega, malim gumenim čamcima prebacilo dvadeset i sedam ljudi. Bio je to, ispostavit će se kasnije, ključni trenutak u oslobađanju istočnog dijela Mostara. Okupatorske snage su bile dobro obaviještene o namjerama HVO-a. O tome najbolje svjedoči podatak da je točno u 03:02, dok je Džeba u kajaku bio na sredini rijeke, nekih 200 metara iza njegovih leđa, točno na mjestu gdje je njegova postrojba po prvotnom planu trebala prijeći Neretvu, ispaljena svjetleća raketa. Ostali vojnici nisu uspjeli na dogovorenim mjestima prijeći rijeku jer su neprijatelji bili obavješteni o njihovom dolasku. Nekoliko ljudi je pri pokušajima prelaska poginulo, tako da su se sve ostale hrvatske snage povukle. Jedino je Džebina satnija prešla, upravo zahvaljujući odabranom mjestu za prelazak. Na tom mjestu je vidljivost mala, uvjeti za prelazak su skoro nikakvi, čime su u potpunosti iznenadili neprijatelja. Po izlasku iz korita rijeke, naišavši na žestok otpor, četvorica Džebinih suboraca bila su teško ranjena. Već oko 6 sati ujutro, pristiže veliki broj vojnika koji nisu prešli na drugim planiranim mjestima, Vojna policija HVO-a i snage HOS-a.

Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita. Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja, snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO "Tihomir Mišić" potpomognuta sa nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Područje od Jasenjana do Vrapčića, čiji veći dio zauzima kotlina Bijelo Polje (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani), oslobođeno je 19. lipnja 1992. godine. Tijekom akcije, 21. lipnja, uhićeno je nekoliko časnika Jugoslavenske narodne armije na Merdžan glavi i osvojena je vojarna na brdu Fortica iznad Mostara, s velikim količinama naoružanja.

Pri povlačenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata. U čast briljantne pobjede i oslobođenja Mostara, sa Starog mosta u rijeku Neretvu zajedno skaču dvojica mladića, jedan s hrvatskom, a drugi s bošnjačkom zastavom u ruci. Tjeranje agresora nastavlja se predma Podveležju, Vrapčićima i Bijelom Polju, a 26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine, tada je Kažnjenička bojna potpomognuta topništvom i ostalim potrojbama Općinskog stožera HVO-a Mostar neprijatelja odgurnula s releja na Veležu prema Nevesinju.

Rezultat operacije

Hercegovina nakon akcije Lipanjske zore i akcije oslobođenja Ravnog

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

U vojnom smislu, taktički poduzete radnje mogu biti predmetom izučavanja za neke buduće ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim riječima kazano, veliki dio je bila improvizacija, a aktivnih vojnih osoba s praktičnim znanjem bilo jako malo. Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani). Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.

Predsjednik Udruge Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini

Jadran Topić, Brigadir HVO-a

Petar Zelenika, Brigadir HVO-a



Dnevnik.ba



https://www.dnevnik.ba/vijesti/operacij ... njske-zore

Grunf
24-07-2019, 09:59
http://www.youtube.com/watch?v=pgZ8E6z5HFU


Dana 24. srpnja 1992. oko 9 sati, pripadnici 5. kozaračke brigade iz Prijedora i 6. krajiške brigade iz Sanskog Mosta, potpomognuti lokalnim srpskim snagama iz obližnjih prijedorskih sela, izveli su topnički udar nakon čega su otpočeli napad na selo.

Briševo je postalo mučilište i pakao za hrvatski puk.

Dvodnevna srpska brutalnost rezultirala je do tada neviđenim strahotama: brutalno je ubijeno preko 70 Hrvata, mještana sela, razne dobi i spola – od mladih do staraca.
Zapaljeno je i teže oštećeno oko 65 obiteljskih kuća i mjesna rimokatolička crkva.
Ubijanja su se događala isključivo danju, gdje god su krvnici na koga naišli, pa je razmjerno velik broj masovnih grobnica koje su žrtve čak same kopale. Nerijetko su zajedno zakapani i životinje i ljudi.


Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/07/prijedor01b.jpg

https://narod.hr/kultura/video-24-srpnja-1992-brisevo-zasto-je-najveci-pokolj-hrvata-u-bosni-kojeg-su-pocinili-srbi-ostao-nepoznat

HVO-110
20-01-2020, 15:10
[URL="https://www.vitez.info/foto-u-usori-svecano-obiljezena-26-obljetnica-3-gardijske-brigade-hvo-jastrebovi/"]


Ne znam jesam li odabrao odgovarajuću temu, pa ako je za teme vijesti iz HrHB molim Inkvija da prebaci

U Usori obilježena 26. obljetnica utemeljenja 3. GMTBR HVO-a Jastrebovi.
Organizator je bila udruga veterana brigade.
Bio sam sudionik čitavog programa obilježavanja i ne sjećam se kad je nešto u Usori bilo bolje organizirano i popraćeno od običnih gardista.
Par bivših pripadnika je došlo iz Njemačke, Austrije, Zagreba da bi se družili sa svojim suborcima.
Ostao sam pozitivno iznenađen koliko je bivših pripadnika i dalje ostalo i svoj život nastavilo da izgrađuje na rodnoj grudi.
Nadahnuta propovijed svećenika, puna crkva običnih momaka koji su se došli pomoliti za poginule suborce.
Dobar govor generala Nakića i zapovjednika usorske satnije, kasnije puna dvorana za vrijeme svečane akademije, domjenak uz druženje, a sve to uz minimalan broj političara, već za one koji su najzaslužniji za obranu usorskog kraja.