PDA

Pogledaj Full Version : U uspomenu na legendu Nijaza Batlaka-Daidžu



Inkvizitor
21-03-2011, 10:16
Da se ne zaborave ovakvi ljudi..

kov onih starih ratnika, koštunjavih mršavih, beskompromisnih,

clip je snimljen nakon one čuvene zasjede u Čepikućama kad je teško stradala brigada "Savo Kovačević" iz Nikšića.


http://www.youtube.com/watch?v=ag3syXl3lkc

Ilirk@
21-03-2011, 14:03
http://domovina.110mb.com/zivotopisi/daidza-nijaz_batlak_files/image002.jpg

Svojim djelima i iskrenim izjavama Daidža je osvojio javnost već na samom početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: ,,Pružali smo mu punu podporu i dali do znananja da cielo izseljeničtvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga.''

Svoju posljednju bitku s težkom bolešću u Zagrebu je 1. veljače 1999. izgubio Nijaz Batlak Daidža. Taj umirovljeni krilnik pukovnik Hrvatske vojske, imenom Nijaz Batlak, bio je jedan od najtajanstvenijih junaka Domovinskog rata. O svojoj burnoj prošlosti nerado je pripoviedao, a o suvriemenim događajima često sborio u zagonetkama. Stoga se njegov životopis može tek u naznakama izvući iz njegovih razgovora za novine ili uzgrednih svjedočanstava drugih osoba. Rođen, odgajan i dozrio na zasadama Starčevićanstva spremno je kazivao: ,,Rodio sam se Hrvat i pokojni otac i moja pokojna braća, pa bih i ja htio umrijeti kao oni. Možda ne na onakav način kako su oni umrli. Ja i kad bih htio mienjati naciju, to bi se zvalo jedan cirkus ili jedno ludilo.''

Zna se kako je Daidža po otcu podrietlom iz iztočne Bosne. Rođen je 15. ožujka 1929. u Zvekovici kraj Cavtata, Konavle. Domovinu je branio još u Drugome svjetskom ratu kano zastavnik Ustaških navalnika, s kojima je sudjelovao i u znamenitoj bitki na Lievča Polju. Nijazova otca Mehmeda, prijeratnog člana HSS-a i nadzornika pruge na sarajevskom Alipašinom mostu, srbski su partizani pred sinovljevim očima podkovali i podkovanog bacili u jamu. Tada su to nazivali "oslobođenjem", a mladi je Batlak zatočen u kakanjskom rudniku, zloglasnom partizanskom zatočištu. O bjegu iz Jugoslavije i pojedinostima iz života u izseljeničtvu, u SAD, krilnik po običaju nije govorio, posebice ne o svojim stručnim izkustvima ratnog plaćenika u Južnoj Americi i Blizkom iztoku. Nakon dolazka u Hrvatsku godine 1991., Daidžu je na zagrebačkoj zračnoj luci Pleso dočekao pokojni Gojko Šušak. Već u veljači g. 1991. Daidža odlazi u Sarajevo u želji da sredbotvori obranu grada, a zatim pod krinkom američkog nakupca koze ulazi vlakom u Crnu Goru. Iz Herceg Novog snima neprijateljske položaje, dok u Bariju i Ulcinju pregovara s tamošnjim Albancima. Potom sliede borbe u Dubrovniku i Čepikućama. Daidža je, naime, imenovan prvim zapovjednikom Južnog bojišta i podkraj listopada g. 1991. promaknut u prvog sdružnika HV-a dok još službeno nije bilo hrvatskih krilnika. Daidža je sredbotvorio i vodio vojni podhvat između Čepikuća i Trebinja kad je postavljena zasjeda i uništen čitav vod pričuvnika od JNA, jedini značajniji uspjeh HV-a kad je padalo sve oko Dubrovnika. Osobno je izvrtio većinu rupa za praske u dubrovačkoj okolici. Daidža je utemeljitelj dviju dragovoljačkih pukovnija: "Kralj Tomislav" i slavnih "Crvenkapica", koje su se preoblikovale u posebnu vojnu jedinicu HVO-a "Ludvig Pavlović" ter "Nahid Kulenović". Cjelokupna t. zv. Bojna Krajišnika iste pukovnije pridružila se, pak, obrani Bihaća.

U međuvriemenu, u svibnju 1992. godine, zapovjedničtvo Armije BiH zabranilo je HVO-u prolaz kroz Konjic i spriečilo da Daidžine jedinice prieko Igmana odkruže Sarajevo, pod izlikom "kako ih ustaše ne će oslobađati". Daidža je jamčio da je tada za 48 sati mogao razbiti obruč oko grada. Ozlieđen u prometnoj nesreći u Ljubuškom, Daidža je premješten u zapovjedničtvo u Zagreb, a nakon podpisivanja Washingtosnkog sporazuma vraća se u Sarajevo na dužnost savjetnika za međunarodnostne odnose u Hrvatskome veleposlanstvu. Polovicom ožujka 1992. godine promaknut je u čin krilnika bojnika, a umirovljen je 30. listopada 1996. godine. Svojim djelima i iskrenim izjavama Daidža je osvojio javnost već na samom početku Domovinskog rata. Predsjednika Tuđmana upoznao je u Americi, o čemu je običavao reći: - "Pružali smo mu punu podporu i dali do znanja da cielo izseljeničtvo stoji uz njega. U njegovu sam ideju pomirbe svih Hrvata vjerovao kao u samog Boga."
Zbog svojeg osvjedočenog domoljublja i izkazane hrabrosti krilnik Daidža odlikovan je: Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom Ante Starčevića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti ter odličjem Izuzetni podhvati.

zlatni_ljiljan
22-03-2011, 10:35
...veliki ratnik neka mu Allah dz.s podari lijepi Dzennet i vjecni Rahmet...

Baader Meinhof
22-03-2011, 12:59
Uf potpisujem ovu temu.

Sjećam se da je jedan moj stari frend, koji je bio zapovjednik u Ludvigu (a to su bile posebne budale hah) bio najponosniji na dvije stvari koje bi uvijek naglašavao. Jedna je bila ono prvo puškaranje po Sarajevu kad su njegovi taksisti zoljom s krova gađali oklopnjake JNA prije nego li je rat i počeo, a druga je bila to da je služio kod Dubrovnika pod Daidžom.

Jedan od istinskih heroja Domovinskog rata!

caporegime
22-03-2011, 13:16
hm....lola?

Baader Meinhof
22-03-2011, 19:59
E, sjećaš ga se.

patriot
12-03-2012, 09:56
tko iz ppn pavlovica?

caporegime
12-03-2012, 11:32
pa lola. to mu je doduše nadimak

NorthStand
12-03-2012, 16:05
BILO JE VESELO, I DOBILI SU PO REPU! :rofl

Nijaz objasnio, neka mu je laka zemlja, i vječni Rahmet. :D