PDA

Pogledaj Full Version : Ćiro Truhelka „apostol hrvatstva Bosne“



Mrav
15-03-2011, 20:08
Ćiro legenda. Stari borac. Jedan od naših najpametnijih glava ikad.
Borio je se ko lav za nas Hrvate u Bosni i Hercegovini.

http://www.osijek.hr/var/osijek/storage/images/osijek/osjecki-spomendan/osjecki-spomendan-2.-veljace2/52022-1-cro-HR/Osjecki-spomendan-2.-veljace_medium.jpg
Malobrojni znanstvenici mogu se pohvaliti tako velikim doprinosom, kakvo je za otkriće povijesti Bosne i Hercegovine imao rođenjem Esseker – Ćiro Truhelka. Ovaj je arheolog radio na nalazištima diljem te zemlje, osnovao je u Sarajevu Zemaljski muzej, te objavio niz znanstvenih djela. Od njega potječe i riječ „bosančica“ kao izraz za bosansku ćirilicu prisutnu na tamošnjim stećcima.

Poznati hrvatski arheolog Ćiro Truhelka rođen je u Osijeku 2. veljače 1865. godine. U gradu na Dravi pohađao je pučku školu, a nakon toga i gimnaziju, da bi se nakon toga uputio u Zagreb, na studij povijesti umjetnosti i arheologije. Obitelj Truhelka osim Ćire dala je još jednog velikog Essekera, odnosno – Essekerku. Njegova sestra Jagoda poznata je osječka spisateljica i pedagoginja. Ćiro je rođen u obitelji intelektualnih korijena – otac Vjenceslav bio je učitelj i uvelike je utjecao na razvoj i usmjeravanje karijera njegove djece.

Ćiro Truhelka najveći dio svojeg profesionalnog djelovanja vezao je uz Bosnu i Hercegovinu, odnosno arheološka nalazišta u toj, tada prilično neistraženoj riznici prapovijesnih nalazišta.

1886. godine Truhelka je u Sarajevu imenovan tajnikom tamošnjeg Muzejskog društva, te se na toj funkciji prihvatio pokretanja Zemaljskog muzeja u zemlji koja do tada nije posebno arheološki bila istraživana. Bosna i Hercegovina bila je do tada u svakom, pa i arheološkom pogledu, zapuštena zemlja. Truhelka je to odlučio promijeniti. U početku je istraživao prapovijesni kompleks na Debelom Brdu nedaleko Sarajeva. Već 1888. godine pokrenut je Zemaljski muzej.

Od 1888. do 1897. godine Truhelka je otkrivao važne lokalitete diljem Bosne i Hercegovine, a 1899. godine u Hercegovini, nedaleko Posušja otkrio je prapovijesnu kultnu arhitekturu, do tada nepoznatu u krajevima sjeverno od Grčke.
U to vrijeme Bosna i Hercegovina bile su dio Austro-Ugarske monarhije. 1891. godine Ćiro Truhelka priredio je veliku izložbu bosanskih nošnji, namijenjenu sudjelovanju na izložbi nošnji u Monarhiji. Truhelka je 1896. godine sudjelovao na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, gdje je paviljon Bosne i Hercegovine dobio najbolje ocjene. Posebnu pažnju u svojem bosansko-hercegovačkom arheološkom istraživačkom radu ovaj je Osječanin posvetio objavljivanju skupnih nalaza bakrenih i brončanih predmeta, te je u tom području dao značajan znanstveni doprinos.

Najveća arheološka iskapanja pod Truhelkinim nadzorom događala su se u Donjoj Dolini na Savi, nedaleko Bosanske Gradiške, a sva je istraživanja s tog područja odmah objavljivao. Sintezu tih djela objavio je već 1904. godine – tekst na njemačkom jeziku brojio je čak 152 stranice i sadržavao 108 ilustracija. Svoje brojne radove Truhelka je učestalo objavljivao u Glasniku Zemaljskog muzeja, kojeg je i uređivao. Donja Dolina do danas je ostala najbogatije sojeničarsko nalazište na području Panonije i sjevernog dijela Balkanskog poluotoka. U petogodišnjem arheološkom radu na Donjoj Dolini Truhelka je otkrivao velike površine – čak 4.000 četvornih metara uz 5 do 9 metara debljine kulturnog sloja. Na obalama Save česti problem u iskapanjima bile su poplave, no Truhelka je nalaze uspio očuvati i pažljivo dokumentirati – izrađujući rekonstrukcije, tlocrte, ali i fotografirajući pronađene artefakte.

Uoči početka Prvog svjetskog rata, čiji je plamen iskrom zapaljen upravo u Sarajevu, Truhelka je bio ravnatelj Zemaljskog muzeja, koji je osnovan zahvaljujući njegovoj stručnosti i velikom angažmanu. I po pokretanju muzeja bio je zauzet izgradnjom novih muzejskih zgrada, no ipak nije zanemario znanstveni rad. Napisao je sintezu „Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prethistoričko“, čime je praktički i završilo njegovo djelovanje na području prapovijesne arheologije Bosne i Hercegovine.

Osim prapovijesti, Truhelku su zanimale i rane kršćanske zajednice s područja BiH, kao i srednjovjekovno razdoblje, te spomenici koje je ovo doba ostavilo u baštinu naroda Bosne i Hercegovine. Otkrivao je i javnosti prezentirao slavne bosanske stećke, koje je on sam radije nazivao starobosanskim spomenicima, odnosnon starobosanskim mramorima. Prema pojedinim izvorima, bosanskom obliku ćirilice, datiranom upravo u srednjevijekovno doba, upravo je Truhelka nadjenuo ime – bosančica. I na ovu je temu objavio niz radova.

Značajan Truhelkim istraživački opus povezan je s – numizmatikom. Objavljivao je znanstvene radove na temu starog novca pronađenog u njegovim brojnim istraživanjima. Između ostalog, objavio je skupni nalaz srebrnog dubrovačkog novca i novca bosanskih banova Kotromanića iz Vranjske kod Bileće (Stjepana I i Stjepana II). Ovaj je svestrani i aktivni znanstvenik djelovao i kao albanolog.

Osim povijesti, zanimala ga je i bosansko-hercegovačka aktualna politika. Borio se za ravnopravnost svih naroda prisutnih na području te zemlje – objavljivao je anonimne članke u “Hrvatskom dnevniku“ 1907. godine, te u brošuri „Hrvatska Bosna. Mi i 'oni tamo'“. Tražio je da se nitko izvana ne miješa u život tamošnjih naroda. Borio se i protiv radikalne agrarne reforme od 1911. do 1918. godine, te je upozoravao da bi se njome uništio srednji stalež. Već je tada naslučivao velikosrpske težnje, protiv kojih se suprotstavljao. Njegovo djelovanje kasnije mu je priskrbilo nadimak „apostola hrvatstva Bosne“. 1918. godine na ovim je prostorima prevladala jugoslavenska ideja, a Truhelkino političko djelovanje nove su vlasti dobro upamtile. Nastojao je biti lojalan novoj vlasti, no ipak je ukazivao na brojne postojeće probleme. Nakon prisilnog dopusta iz 1921. godine uslijedile su nove drastične akcije. 1922. godine, kao 57-godišnjaka, umirovili su ga prema ukazu kralja Aleksandra zbog njegovih političkih stavova u „vrijeme austrougarske okupacije“. Sam Truhelka smatrao je da ipak još može pridonijeti arheološkoj znanosti, pa se pdazvao pozivu da predaje arheologiju i povijes umjetnosti na tek osnovanom Filozofskom fakultetu u Skopju. U Makedoniji provodi pet godina, gdje piše brojne sveske o prapovijesnoj arheologiji Europe, Mediterana i Bliskog istoka, dok poseban naglasak stavlja na područje Balkana. Ti se rukom pisani radovi danas čuvaju u Državnom arhivu u Zagrebu.
Zbog nedostatka sredstava u Makedoniji se nije uspio baviti istraživačkim radom, te je napisao tek jednu studiju o grobnici iz starijeg željeznog doba u Vučjem dolu. Rad je rezultat zajedničkog obilaska sa studentima!

1931. godine i u Skopju je umirovljen, također zbog netipičnih i otvoreno hrvatskih stavova. U svibnju 1931. godine nastanjuje se na Griču, gdje mu od ranije živi sestra Jagoda. I ovdje je nastojao aktivno djelovati u znanstvenim krugovima, poglavito onim numizmatičkim. Od 1939. godine sve do smrti surađivao je sa slavnim sarajevskim kulturno-prosvjetnim društvom Napredak. Urednici Hrvatske enciklopedije zamolili su ga za suradnju 1941. godine, no on je bio već odviše narušena zdravlja. Preminuo je u Zagrebu 18. rujna 1942. godine.
essekeri.hr

Vepar
15-03-2011, 23:21
Hm, ne znam baš. On jest bio Hrvat, ali nije bez razloga bio na visokim dužnostima u Kallayevoj Bosni. Upravo je on razradio bogumilski mit, u svojim djelima često se koristi terminom "bosanski katolici", a ne Hrvati.

"Tražio je da se nitko izvana ne miješa u život tamošnjih naroda." To u praksi znači da je bio protiv ujedinjenja Bosne i Hercegovine s Hrvatskom.

"Borio se i protiv radikalne agrarne reforme od 1911. do 1918. godine, te je upozoravao da bi se njome uništio srednji stalež." Borio se protiv agrarne reforme jer je to bila politika Austro-Ugarske koja se najviše oslanjala na muslimanski feudalni stalež.

"Već je tada naslučivao velikosrpske težnje, protiv kojih se suprotstavljao." Naravno, ali nije ništa rekao na forsiranje integralnog bošnjaštva ("od Trebinja do Brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata").

Evo njegovog članka "Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini". http://hercegbosna.org/forum/download/file.php?id=507 Ne znam da je i jednom upotrijebio riječ Hrvat!

Mrav
16-03-2011, 03:22
U ono vrijeme je pogrešna riječ nekome mogla karijeru i život uništiti.
Zato je on i pisao anonimno. Nisu ga bez razloga nazvali apostolom hrvatstva.
On je prije svega bio znanstvenik.

Za stvaranje mitova je zadužen Tunjo.

Graničar Jozo
16-03-2011, 15:26
Evo njegovog članka "Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini". http://hercegbosna.org/forum/download/file.php?id=507 Ne znam da je i jednom upotrijebio riječ Hrvat!

ta knjiga ima neku drugu poruku, a ne da su u Bosni Hrvati. To nije suprostavljeno. Dapače...

Mrav
16-03-2011, 16:00
Svi ste vjerovatno već čuli za Divu Grabovčevu. Onu našu lijepu djevojku što je ubi turski dušman.
I Thompson ju je opjevao

http://www.youtube.com/watch?v=8zqKkw7KT-Q

E vidite, upravo je Ćiro pronašao njen grob.


Sazeto o Divi Grabovici

Na obroncima Vran planine prema Doljanima nalazi se Kedžara i Divin grob.
Narodna predaja tvrdi da je ondje pokopana mučenica Diva Grabovčeva.
Arheolog i književnik Ćiro Truhelka ispitivao je početkom 20. stoljeća lokalitet i pronašao je da je ondje pokopana djevojka od svojih 16 do 17 godina, čija je lubanja pravilna iz čega arheolog zaključuje da je bila lijepa.
Slijedeći narodnu tradiciju i svoje nalaze, Truhelka je napisao pripovijetku pod naslovom "Djevojački grob", izdanu u Zagrebu bez godine izdanja. Mijo Zane izdao je knjižicu u Rami-Šćitu 1989., s kratkim predgovorom i s nekoliko podataka iz povijesti Rame.
Pripovijetka o Divi oživljava tragičnu sudbinu lijepe ramske kršćanske djevojke Dive iz Brajinova Doca, jednog od zaseoka Zahuma. U djevojku se sredinom prošlog stoljeća zagledao Tahirbeg iz Vukovska i tražio ju je za ženu. Roditelji su poslali djevojku u Vran planinu među čobane, da je tako oslobode napasnika, ali ju je on našao, pokušao silovati i kad se ona branila usmrtio je.
Djevojka je pokopana na mjestu pogibije, a grob joj je obilježen drvenim križem. Kasnije je podignut kameni zid oko groba, grobljanska kapelica i zid oko groblja.

Ćiro Truhelka tvrdi da mu je detalje o djevojci i njezinoj pogibiji ispričao Arslanaga Zukić, prijatelj i kum obitelji Grabovaca, te osvetnik za njezinu smrt koji je ubio Tahirbega.
Spominje i fra Jerku Vladića koji je inače bio nesklon pučkom štovanju nekanonizirane svetice. Ni autoritet fra Jerke Vladića nije uspio zaustaviti mnoštvo djevojaka i mladeži što se često skupljaju na Divinom grobu, a posebno na prvu nedjelju iza Petrova, kad se ondje služi svečana euharistija, koja iz godine u godinu biva sve više posjećena.

Koliko je pouzdano pisanje dr. Ćire Truhelke? On se oslanjao na tradiciju koja je u Rami živa i koja se prepričava i danas. Bez obzira koliko ova pripovijest odgovara povijesnoj istini, ona odgovara psihološko-sociološko-povijesnoj istini ovoga puka, posebno djevojaka.
Stoljećima su roditelji odgajali djecu, učeći ih da im je jedini ponos njihova vjera i poštenje, i to im nitko ne može oteti. Za tu vjeru i čast ovaj je narod žrtvovao život koji je i onako često bio jadan i tegoban. Bilo je u ramskoj povijesti mnogo "Tahirbega" nasilnika koji su nosili različita imena i oznake i njihov se zulum znatno odrazio na duši ramskog čovjeka.

Na ovoj stranici ima još više informacija,
http://divagrabovceva.blogger.ba/
I ova pripovjetka "Djevojački grob" se tu može pročitati.

Vepar
16-03-2011, 19:41
ta knjiga ima neku drugu poruku, a ne da su u Bosni Hrvati. To nije suprostavljeno. Dapače...

Danas nije suprostavljeno, ali u vrijeme kad je to pisano postojala je jaka propaganda koja je tvrdila drugačije, i to od strane službene politike. A kako god da uzmeš, stvarno je čudno kad deset puta upotrijebi termin "katolik", a ni jednom Hrvat. I ne samo ovdje. Svaka njemu čast na znanstvenom radu, i kao povjesničaru i kao arheologu, ali ipak ne bi trebalo prešutjeti neke stvari. Po meni je on u svoje vrijeme bio nešto kao Nada Klaić u Jugi.