PDA

Pogledaj Full Version : IN MEMORIAM Josip Jović



ljuta trava
31-03-2012, 13:49
http://www.youtube.com/watch?v=O9BSYtUqSIE

ljuta trava
31-03-2012, 13:51
http://www.youtube.com/watch?v=Pc0tfP4cFJI&feature=related

ljuta trava
31-03-2012, 15:13
Josip Jović
21. 11 1969. – 31. 03 1991.+31.03.2012

Prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović rođen je 21. studenoga 1969. godine u mjestu Aržano (Dalmatinska zagora), općina Imotski. Josip je odrastao uz majku Mariju, oca Filipa, brata Tomislava i sestre Franku, Mirnu i Anitu.
Prolazio je odgoj kakav su iz njegovih krajeva stoljećima prolazile generacije šibane raznim vjetrovima i državnim uređenjima. I dok se na vjetar-buru gledalo kao nešto ''domaće'', državna uređenja su uvijek bila protiv volje Josipovih predaka i susjeda. Jer vladari kojima se služilo imali su prečesto imena kakve nismo mogli naći u katoličkim kalendarima.

Primajući Svete sakramente u svojoj crkvi, Josip je nastavio vjeru kojom su
vjekovima naši preci izražavali privrženost Bogu i hrvatskom narodu. Završavajući
osnovnu školu u rodnom Aržanu, već je znao koje su pjesme ''naše'', a koje
''njihove''. Prepoznao je problem. Naime, naše pjesme su bile redovito zabranjene, a
njihove su nas ''maltretirale''. I ostvario mu se san. Kad je na prvim demokratskim
izborima u Hrvatskoj pobjedila opcija koja je htjela svoju vojsku i svoju državu, Josip
se dragovoljno 5. kolovoza 1990. u Zagrebu priključio u policijski sastav Mup-a
Republike Hrvatske.
Ponosan na odoru Hrvatskog redarstvenika, bezpogovorno izvršava zadaće
osiguranja važnih državnih objekata i institucija. Sudjeluje u obuzdavanju srpskog
ekstremizma na prostoru Pakraca i Ljubova.
Jedna od sličnih zadaća bila je i kobnog 31. ožujka 1991., na blagdan katoličkog
Uskrsa. Zadaća je bila: uspostava javnog reda i mira na prostoru Plitvica, koje su
protiveći se novoj Hrvatskoj vlasti, zauzele srpske paravojne formacije potpomognute
od tzv. ''JNA''. Srpski teroristi pogodili su Josipa kod zgrade pošte. Iako je imao
pancirku i brzo medicinski zbrinut, nažalost, preminuo je na putu prema helikopteru.
Ubili su ga potomci onih koji su služili ''đenerala dražu'', a poslije primali mirovine kao
sudionici ''nor-a''. Ubili su ga oni koji su mislili vječno voditi sve državne institucije u
RH, a u stvarnosti su imali ista razmišljanja kao i ''vožd'' iz Požarevca.
Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata, pokopan je uz vojne počasti 13. travnja
1991. na mjesnom groblju u Aržanu. Na s provodu j e nazočilo preko 5 0 000 l judi iz Dalmacije, Hercegovine i šire. Starci iz Josipova kraja jednoglasno bi zaključili: više je bilo naroda nego kad je Stjepan Radić 1926. prolazio kroz Cistu Provo.

Štujući Josipovu žrtvu, posmrtno mu je dodjeljen časnički čin bojnik.

Odlikovan je visokim državnim odličjima:
- Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
- Spomenicom Domovinskog rata
- Spomen plaketom I. gardijske brigade ''Tigrovi''
- Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike
Hrvatske u Domovinskom ratu.
Zahvalu svojih mještana je dobio na način da njegovo ime nose: prometnice Aržano
– Lovreć – Proložac, regionalni vodovod Buško blato – Zidine – Aržano, malonogometni
turnir u Aržanu, športsko društvo Aržano itd. Na Uskrs 1994., mještani su mu
se odužili na način da su mu izgradili i otkrili spomen obilježje.
Neki će reći dosta, ali autor ovog članka će reći: premalo za žrtvu koju je Josip dao
za Domovinu.
Pitam sebe i druge: zašto u većim hrvatskim gradovima i mjestima nema ulica,
trgova i ustanova koje nose ime po ''Tigru'' Josipu Joviću, a u isto vrijeme mnogi za
počasnog građanina imaju ''čovjeka koji je najviše popio hrvatske krvi'', pa čak i onog
koji je tvrdio da Hrvati nemaju svoj jezik i da je njihov jezik srpski. I taj je još uvijek
počasni građanin naše metropole.
Poznavajući pokojnog Josipa (rođen sam jedva 10-ak km dalje), siguran sam da bi
rekao: borili smo se za Hrvatsku, sve ostalo je nevažno. I sigurno bi rekao da nas
nitko nije oslobodio 1945. kako to uporno ponavljaju neki kod kojih je temeljna boja:
crvena. Sjećajući se Josipa Jovića i 18-tu godišnjicu njegove pogibije, predlažem da
svi koji misle pozitivno neka pokušaju nagovoriti nekog ''općinara'' ili gradonačelnika
da daju ime nekoj ustanovi ili ulici po Josipu - simbolu Demokratske Hrvatske.
Šteta je da u njegovom rodnom Aržanom,škola ne nosi ime po njemu.
A zašto,neznamo.
Jer ako štuješ Domovinu - štuj i njene Vitezove!

ljuta trava
31-03-2012, 22:20
Kako se tzv.HRTV odnosi prema obilježavanju povijesnih događaja iz Domovinskog rata najbolje se vidjelo u Dnevniku tzv. HTV-a gdje je tom događaju posvećeno 30 sekundi i to u 20-toj minuti a izvlačenju loto dobitnika u Americi dva minuta. Zašto je poginuo Josip Jović i tisuće drugih branitelja?
Sramotno ponašanje tzv.HRTV , zar vam ništa sveto nije ...