PDA

Pogledaj Full Version : Članak: Jedna životna priča



Modus
28-03-2012, 12:08
Članak možete pročitati na sljedećoj poveznici

http://www.hrhb.info/content.php?r=2023-Jedna-%C2%9Eivotna-pri%C4%8Da

sagitarius
28-03-2012, 13:59
Prića je nevjerovatno dirljiva..., mada i lijepa i bolna i sjetna...
Da se je zatekla u mom mail inboxu, ne bi bila izbrisana, ali ni proslijeđena...
Tu bi bila neko vrijeme sve dok se računalo najzad ne bi formatiralo, a do tada, ponekad bi moj pogled otišao na taj mail...
U čovjekovom životu ima mnogo bola, tuge, sjete i počesto gubimo drage ljude, sami bivamo povrijeđeni, ali i pored svega toga život ide dalje i mora da ide dalje...
Bol se mora prevazići, jer bol nije čovjekovo trajno, prirodno i svakodnevno stanje...
Konačno, moj smisao vjere u Boga je između ostalog i vjera da moji najdraži pokojni idu k dragom Bogu, idu u raj, ja u to vjerujem, tome se nadam i nastojim da volim ljude i to im pokažem sad i dok su tu s mnom i ja s njima.
Shvatajući život na ovaj način ne bih proslijedio ovakav uistinu ganutljiv i "težak" mail, jer ne bih znao objasniti onome kome bih ga uputio zašto sam izabrao baš njega ili nju da to učinim...
Ipak, za sebe mogu reći da sam u svojim mislima dočarao kako mali Siniša trči nesputan i veseo na livadi iz koje izbija svjetlo, ljubav i toplina, i kako je došlo vrijeme da ga njegovi najmiliji puste da odtrći dalje i da se raduje i skakuće na tim nebeskim livadama slobodan i nevezan njihovom tugom i bolom ka svome duhovnom ispunjenju i dragom Bogu....

ljuta trava
28-03-2012, 14:04
Za sreću je potrebno tako malo , tek lijepa gesta , malo pomoći i koja sekunda vremena ....
Imamo li tu dragocjenu sekundu?

mardar
28-03-2012, 14:04
Prića je nevjerovatno dirljiva..., mada i lijepa i bolna i sjetna...
Da se je zatekla u mom mail inboxu, ne bi bila izbrisana, ali ni proslijeđena...
Tu bi bila neko vrijeme sve dok se računalo najzad ne bi formatiralo, a do tada, ponekad bi moj pogled otišao na taj mail...
U čovjekovom životu ima mnogo bola, tuge, sjete i počesto gubimo drage ljude, sami bivamo povrijeđeni, ali i pored svega toga život ide dalje i mora da ide dalje...
Bol se mora prevazići, jer bol nije čovjekovo trajno, prirodno i svakodnevno stanje...
Konačno, moj smisao vjere u Boga je između ostalog i vjera da moji najdraži pokojni idu k dragom Bogu, idu u raj, ja u to vjerujem, tome se nadam i nastojim da volim ljude i to im pokažem sad i dok su tu s mnom i ja s njima.
Shvatajući život na ovaj način ne bih proslijedio ovakav uistinu ganutljiv i "težak" mail, jer ne bih znao objasniti onome kome bih ga uputio zašto sam izabrao baš njega ili nju da to učinim...
Ipak, za sebe mogu reći da sam u svojim mislima dočarao kako mali Siniša trči nesputan i veseo na livadi iz koje izbija svjetlo, ljubav i toplina, i kako je došlo vrijeme da ga njegovi najmiliji puste da odtrći dalje i da se raduje i skakuće na tim nebeskim livadama slobodan i nevezan njihovom tugom i bolom ka svome duhovnom ispunjenju i dragom Bogu....

Sagi dobio sam taj mail od jedne nevjerojatne osobe.U svemu nevjerojatne.I baš sam ga stavio i podjelio sa svima.

sagitarius
28-03-2012, 14:08
Čast svaka, probrao si najbolji način...