PDA

Pogledaj Full Version : Heroji ne umiru



caporegime
28-02-2012, 19:32
http://www.mandino-selo.com/slike/ostalo/andrija%20matijas%20pauk.jpg
andrija matijaš pauk

http://vijesti.gorila.hr/var/mojportal/storage/images/moj_portal/slavonija/aktualno/predstavljen_projekt_izgradnje_spomen_doma_blage_z adre/233790-2-cro-HR/predstavljen_projekt_izgradnje_spomen_doma_blage_z adre_tabfull.jpg
blago zadro

http://www.057info.hr/images/vijesti/orginal/gavran_1210340631.jpg
damir tomljanović gavran

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/5/55/%C5%A0imovi%C4%87.jpg
božan šimović

Ujkan
28-02-2012, 19:40
http://forum.net.hr/cfs-file.ashx/__key/CommunityServer.Discussions.Components.Files/97/3716.vukovar_5F00_heroes_5F00_Marko_5F00_Babic_5F0 0_Andrija_5F00_Maric.jpg

caporegime
28-02-2012, 19:41
http://croatia.org/crown/content_images/vukovar/heroji/1/vukovar_heroes_Marko_Babic_Stipe_Majic-Pipe.JPG
marko babić

http://www.udruga2gbr-gromovi.hr/wp-content/uploads/2011/08/177.-Matanovi%C4%87_Predrag.jpg
predrag matanović

http://www.braniteljski-portal.hr/files/portal/mirko_norac2.jpg
mirko norac

http://external.ak.fbcdn.net/safe_image.php?d=AQAOeGgSbDa-o0lj&url=http%3A%2F%2Fi.ytimg.com%2Fvi%2FiFcpvQAOJto%2F 0.jpg
ante gotovina

caporegime
28-02-2012, 19:43
ajde mi samo pojasni po čemu je blaž kraljević zaslužni heroj?
po tome jer su mu na kraju u sastavu hos-a u najvećoj mjeri bili ljudi koji su se istakli u agresiji i zločinima na hrvate?
po tome jer je bio veliki sanjatelj drine da bi na kraju ispao lutkica onih koji su postrojavali mudžahedine i slali ih na hrvate?

Ujkan
28-02-2012, 19:46
ajde mi samo pojasni po čemu je blaž kraljević zaslužni heroj?
po tome jer su mu na kraju u sastavu hos-a u najvećoj mjeri bili ljudi koji su se istakli u agresiji i zločinima na hrvate?
Za mene je Blaž Kraljević heroj ,a tebi ako smeta nemoj gledat sliku.

caporegime
28-02-2012, 19:48
http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRSnBWOcf9w8O0eGdi6Cb8MFJ9MG5M64 M_Qa5PsjfMxr6j78ro86b-JhX8
mirko jakovljević

Ujkan
28-02-2012, 19:48
http://forum.net.hr/cfs-file.ashx/__key/CommunityServer.Discussions.Components.Files/19/3426._5F00_jean-michel-nicollier_2D00_francuz.jpg

Inkvizitor
28-02-2012, 19:50
http://www.youtube.com/watch?v=BVgzhWeIz3U

caporegime
28-02-2012, 19:51
http://www.h-rast.hr/images/stories/2011/tomo_medved.jpg

tomo medved.



http://www.youtube.com/watch?v=rmH0osNYSCU&feature=related

4:20 korade

gorand556
28-02-2012, 20:25
http://a1.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc6/25530_387915532485_517952485_3826844_2053625_n.jpg
http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/s720x720/319956_140833876012841_100002586886028_210972_3647 86005_n.jpg

caporegime
28-02-2012, 23:00
http://www.youtube.com/watch?v=ag3syXl3lkc&feature=related
nijaz batlak alias mate šarlija daidža

caporegime
28-02-2012, 23:01
http://www.exdeo.com/img/Arena/SudGot4-3.png
ante roso

http://www.braniteljski-portal.hr/files/pimage/d_krsticevic.jpeg
damir krstičević

http://vojnapovijest.vecernji.hr/sites/default/files/styles/large/public/vijesti/oluja-22-04-08-175-1318111671.jpg
davor jović

caporegime
28-02-2012, 23:07
http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRWQjOQtCvKhMIHkgSbkWhj9Z3lyJY06 YqrS0lLrf1uJZzIlXob
robert šilić

balkanac
28-02-2012, 23:47
http://hr.m.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Rudi_Pere%C5%A1in_(crop).jpg

RUDOLF PERESIN

ljuta trava
29-02-2012, 21:40
Josip Jović

ljuta trava
29-02-2012, 21:40
Damir Martić
Ante Luketić

exx
01-03-2012, 23:36
Rudolf Kolak
Ante Šaškor
Aldo Lučev
Thomas Linder
Bruno Zorica
Tomislav Brzović
Miljenko Filipović
Rodolfo Savviera
Miodrag Demo
Petar Bajan
Siniša Galeković

bandira
02-03-2012, 17:29
Naletia na ovaj tekst dok sam prelistava neke ratne teme,pa sam morao podijelit sa vama.

Ovo ce biti samo "rekla-kazala", ali moram da kazem. Tamo negdje 1991/92-e sreo sam nekakvog starog Njemca koji je svojevremeno bio na Istocnom frontu. Na moje jadikovanje da je vrag dosa' po svoje, on mi rece: "Ne brini ti nista, samo neka Hrvati dobiju oruzje, sve ce biti OK".

caporegime
02-03-2012, 18:07
pa u krajnjoj liniji Hrvati su se uvijek i svuda pokazali kao ekstra vojnici.
problem je jedino u tome što se ti extra vojnici regrutiraju iz tek 20% kvalitetnog dijela naroda.
dok je ostalih 80& na razini od "boli me kurac" do notonih konjušara i izdajnika
uostalom, sve što smo ikad izvojevali, upropastili su nam bijednici iz vlastitih redova koje smo mi uporno štedili uvjereni da "hrvate treba pomiriti" i da nikad hrvat na hrvata ne krene.....
sve sam skloniji zamisli da bi hrvati, ako žele prosperirati prvo treba li prorijediti ono što se službeno zove nacija-hrvati.

bandira
02-03-2012, 18:13
vrlo poučno

http://www.youtube.com/watch?v=NdW9nbspWPQ

caporegime
02-03-2012, 18:21
ali prikadnije na nekoj drugoj temi.
temu sam zamislio kao mjesto gdje bi se vidjeli i sliko i imenom najbolji i najzaslužniji borci, ako se to tako može nazvati koji ma dugujemo možda i najveću zahvalnost za slobodu.

patriot
03-03-2012, 15:31
http://a2.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/s720x720/319956_140833876012841_100002586886028_210972_3647 86005_n.jpg
kakva slika..boze,kakva slika..uz onu sa zadarskog zaledja,koju nikako ne mogu naci(cetvorica bojovnika odlaze cestom prema zalazu sunca,a snimljeni sa ledja,ovo je daleko najjaca meni slika iz rata..grb herceg-bosne,kriz na zidu,andrija za stolom..slavonsko okruzenje oko njega..nadam se da si na nekom puno boljem mjestu danas..pocivaj u miru hrvatiski viteze

gorand556
03-03-2012, 17:32
U opisu slike,tamo gdje sam je našao stoji da je snimljena na Kupresu,travanj 1992.Znači ako je to točno,par dana prije njegove pogibije...slika govori više od tisuću riječi,živa istina..

balkanac
24-03-2012, 14:06
http://www.24sata.hr/sudbine/heroj-iz-sjene-jovana-su-ubili-jer-nije-granatirao-dubrovnik-259019

gorand556
31-03-2012, 00:55
Josip Jović 31.3.1991.- 31.3.2012


http://www.youtube.com/watch?v=swJdNgJQWEE&feature=related

Marta
31-03-2012, 01:04
Prvi si ovo postavio, taman pred pola noci. :bravo

Pokoj mu vjecni, neka mu je laka hrvatska gruda.

gorand556
31-03-2012, 01:10
Nikad ne smijemo zaboraviti ljude na čijoj žrtvi je stvorena Hrvatska.Pogotovo mi mladi.

Marta
31-03-2012, 01:13
Svaka cast! Malo tko ode na mjesto pogibelji a vecina nas tud prodje.

gorand556
31-03-2012, 01:23
Ti ljudi su zaslužili da mladima budu idoli,uzori u životu.Ja ih nikada neću zaboraviti,za njih će i moja djeca znati.Oni su dali za nas ono najvrjednije što su mogli.Svoje živote..

gorand556
01-04-2012, 00:06
Blago Zadro -Donji Mamići-Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944. - Vukovar, 16. listopada 1991.

Na današnji dan se rodio jedan od najvećih Hrvatskih sinova.


http://www.youtube.com/watch?v=589MWfFBeSw&feature=related

gorand556
06-04-2012, 17:32
Ivan Brdar jedan od zapovjednika HOS-a u Vukovaru


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=IXSxthkRHE4

caporegime
06-04-2012, 20:29
moj prijatelj mario je uvijek s iznimnim poštovanjem govorio o brdaru.
usitinu izniman borac, malo je takvih bilo.

master
08-04-2012, 12:58
Posljednji pozdrav prijatelju – Heroji ne umiru


Mrzim telefonski zvuk u „gluho doba“. Kasno naveče ili prerano ujutro - svejedno. Nedavno mi je upravo jedan takav poziv zazvonio. Već od ranije isprepadan pripremim se i prije nego li dođem do telefona za svaki slučaj se prekrižim i u sebi zavapim Bože pomozi.

U sekundi je bilo jasno. Pakuj najnužnije. Pregledaj imaš li „dokumente“. Ostalo mi je to od pokojnih roditelja. Kad god smo se rastajali uvijek su u suzama i jecajima otkinutim od srca, isprekidano govorili „Sine - Provjeri imaš li dokumente“.
Od kako ga znam uvijek je bio dobričina. A, kladim se bio je takav i prije nego li sam ga upoznao. Miran. Uvijek osmijeh razvučen s blago stisnutim usnama. I da mu nokte čupaš on bi ti rekao - Samo se nemoj mučiti.

Sve bi on izdržao osim da mu narušiš svijet njegovih vrijednosti. Svijet sastavljen od ljudi, prijateljstva, pomoći, suosjećanja i pravde. Sve granate i streljiva što promašiše njegovo tijelo, pogodile su i ubile te vrijednosti na kojima je njegova duša disala.

Nije izdržao.

Mirne i dobre duše inače ne trpe nepravdu i brutalno zlo. One šuteći strašno pate. Nikome ne govore jer, misle, grijeh je druge opterećivati. A, ipak, svi mi imamo potrebu za nekom povjerljivom „ispovijedaonicom“.

Imao je peh. Na prvoj crti bojišnice par puta je bio osuđen ostati živ. Netko mora pokupiti dijelove tijela svojih poginulih prijatelja i rođaka.

Kad je sve prošlo nije se mogao naći, ni snaći, u tom protuljudskom filmu koji se vrtio u glavi i kad se smijao i veselio, i kad je radio i odmarao, i kad je sam šutio i mučio. Slike strahota u snu su progovarale glasovima košmara koji su u „gluho doba“ budili ukućane. Bolovao je od PTSP-a.

Zadnji Božić, u dugim zimskim noćima, igrali smo tradicionalnu posavsku igru prsten. Zezali smo se. Ali, onaj tko razumije te nježne ruže od duše, mogao je i tada vidjeti - u njegovim očima bila je mat sjena. Kao umjetno satkleno oko bez sjaja. Magla i teret kroz koje je samo on vidio što je naumio ne bi li sebi olakšao.

Jedno veliko srce prestalo je kucati. Duša velika od zemlje do neba vinula se kao bijeli golub u obećane visine. Kao u jesen nepregledno dugo jato ptica na nebu u seobi na topli Jug, i On se pridružio nepregledno dugoj nebeskoj koloni onih koji su otišli u vječnost. Skratio je sebi muke za koje je samo on znao.
Znam ga još od prije rata. Duša od čovjeka. Za njega je i mrav ljudsko biće.

Ufffffff….

Udarilo me mada to nitko na meni ne vidi. Kuham od ružnog albuma do vrha nakrcanog slikama nepravdi prema istinskim braniteljima.

Bio je istinski domoljub. Običan čovjek najviših ljudskih dometa. Dobričina na kojeg si se uvijek smio kladiti da ga možeš zajebati. Nije on bio ni ofarban gdje su drugi odvano već lakovani. Inače bi on opravdano pribavio sebi pristojnu mirovinu koju i zaslužuje umjesto pišljive milostinje kao što je to inače slučaj i kod većine drugih istinskih branitelja.
Društvo i država koji branitelje promatraju kao teret - i još im se izruguju, ponižavaju ih i proganjaju - nije to pravo mjesto za zaslužne, skromne, ranjene i slučajno preživjele.

S izgubljenim mirom u duši, nepravdom kad vidiš da na bojišnici nikad viđeni kasiraju mirovine u visini saborskih zastupnika, u mislima s glasovima onih dragih osoba kojih odavno nema, za sve je to trebalo snage koja je odavno bila potrošena u tranšeama punim vode, patnje, krvi, straha, smrti, i nade.

Radio je poljoprivredu. Što on posije sušno vrijeme ubere. Ostalo su odradile slike iz rata i svakodnevna nepravda. Samo je trebalo potpaliti suhu slamu, a upaljač je kresao od prve.

Od cigareta požutjeli vrijedni prsti, ispod noktiju hrvatska zemlja koju je branio, volio i obrađivao, prednost koju je svima davao kad je riječ o zaslugama, za svakog poneka fina riječ, sve to kao nož u srcu dokazuje bolnu istinu – prvo moramo nešto izgubiti kako bi saznali što smo imali. Ništa se po njemu neće zvati niti njegovo ime nositi, ali svi oni koji su ga poznavali nosit će ga zauvijek u sebi isto kao i brojne druge - mnogima nepoznate - istinske ljude i domoljube koji su za sve nas, i one koji će se tek roditi, dali najviše što se može dati - Svoj život.

Priznat ću ti dragi moj prijatelju: Izgledalo mi je kao da me zajebavaš. Sve sam se nadao otvorit ćeš oči. Ali, nisi. Vidim te u škrinji…. a ti baš kao živ. Na licu ti isti onaj osmijeh razvučen s blago stisnutim usnama. Tipično za veličine koji pored svojih tona tereta uvijek su spremni preuzeti i dio tuđeg. Kroz prste u tvojoj kosi osjetio sam vječnost u koju si otišao. Na tvojem hladnom obrazu dlan mi je gorio kao na vatri. Gomila nijemih riječi tiskala se u grlu da bi se gutanjem, bez glasa, vraćale u duboku utrobu.

Jesi..... Iako smo kao rakova djeca razasuti diljem svijeta, sve si nas okupio. Jednom si rekao: „Nisam se borio da bih otišao već ovdje ostao“. Pretvarajući se da smo jaki držali smo ti stražu dok si odlazeći u nebesa zauvijek srastao sa svojom rodnom grudom.

Poznavajući tvoju ljubav prema bližnjima, kada bi sad makar krajičkom oka mogao vidjeti svu bol onih kojima si drag - obitelj, rodbina, prijatelji i svi domoljubi – siguran sam, nikad ti ne bi otišao na ovaj način.

Bila je to najveća povorka bez pjesme u kojoj sam ikada bio. Rijeka ljudi u crnini sljevala se pred tvoj dom. Tebi u čast. Siguran sam - Količina crnine na ovom svijetu u stvari je količina svjetlosti koja te čeka Tamo.

Nama je bilo lijepo s tobom ali, očito, tebi nije u ovoj nepravednoj prolaznosti. Siguran sam, ti si sad u boljem i pravednijem svijetu od ovog. Siguran sam - vidimo se mi. Prijatelji su ti kao zvijezde, i kad ih zbog oblaka ne vidimo, mi znamo…. one su tu.

Prijatelju moj – dok na usnama osjećam iz oka slano - pozdravljam te i želim ti reći: Pozdravi nam sve naše znane i neznane pale prijatelje koje ti sad vidiš a mi na ovom svijetu ne.

Jablani visoki s krošnjom u nebesima
Krasna je Vašeg lišća pjesma
Hvala Vam za svu hladovinu
Za stražu kojom ste čuvali domovinu

Na korijenju Vašem rasti će djeca ista
U zemlji natopljenoj krvlju hrvatskih idealista
Zapamtite svi Vi pali hrvatski Vitezovi
Nije bilo uzalud, ima smijeha, opet zvono zvoni

Vi vječno živite u ovom od Vas stvorenom miru
Vi ste Heroji, a Heroji ne umiru

Corvata / posavski-obzor.info

gorand556
10-04-2012, 00:13
HEROJI NE UMIRU !!

http://a5.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-prn1/558304_3273632732989_1632548541_2616626_1977752261 _n.jpg

ljuta trava
29-04-2012, 13:52
http://dl.dropbox.com/u/3357276/ljubonovine.jpg

Marta
29-04-2012, 13:55
hvala ti, sad mogu procitati :)

VJECNA MU HVALA I SLAVA!

Ovakvi decki su nam dali sve sto su imali, za njih se vrijedi u miru boriti za Hravtsku.

patriot
29-04-2012, 14:15
U tihoj noci korak se cuje,kroz kanjon tamni u ponocni sat..
Bojna Zrinski sad porucuje, dusmanu svakom slomit ce vrat..


http://www.youtube.com/watch?v=1O4OXcWq710

Eugen Savojski
29-04-2012, 15:04
Kako se čovjek osjeća malim i bezznačajnim pored ovakvih hrvatskih vitezova

koji živote dadoše za svetu hrvatsku grudu . Vitezovi, laka vam hrvatska zemlja.

mardar
29-04-2012, 15:09
http://dl.dropbox.com/u/3357276/ljubonovine.jpg

Na ponos svoje obitelji

NEKA MU JE VJEČNA SLAVA I NEKA OVAJ PLAMEN SPOMENA NA NJEGA NIKADA NE UGASNE JER DA NIJE BILO TAKO NE BI BILO NIKAKO.

"Na vik ON živi ki zgine pošteno "

patriot
30-04-2012, 14:32
dana 5.12.1991. godine,krenuo je opci napad na Osijek..Nakon prvobitnog uspjeha iz smjera Nemetina,neprijatelj je odbacen na pocetne polozaje,pa su pokusali iz smjera juga od Tenje,preko sume Rosinjaca..
Posto nasi nisu ocekivali napad iz tog pravca,na liniji se nalazi tek grupica od 15 branitelja..Ostali su hrabro do zadnjega,ispucavsi gotovo zadnji metak..Nitko nije prezivio,ali nisu se makli cenat sa linije..16-ti poginuli tog dana u sumi rosinjaca je Mihajlo Pelegrin,cije tijelo do danas nije nadjeno,a usao je u sumu sa grupicom od desetak branitelja koja se pokusala probiti do nase linije obrane..U Rosinjači su poginuli: Salko Ahmić, Ivica Babaja, Pavao Begonja, Stjepan Ezer, Damir Farago, Berislav Genčić, Zoran Gnjatović, Ivan Hap, Zoran Kišasondi, Siniša Knežević, Mladen Milanković, Davor Milas, Matija Olujić, Ivan Sekanić, Goran Stjepanović..
Potonji je imao tek 21 godinu,a najmladji Davor Milas,tek 18 godina..8 dana poslije,pripadnici bojne frankopan,izvidjanjem su pripremili teren kako bi se mogla izvuci tijela koja su ostala..ukupno 15 pripadnika frankopana i 35 pripadnika 106 osjecke,krenula su u ranu zoru 13.12.1991. godine,izvlaciti poginule suborce..Riskirali su puno,jer su tijela bila tek par stotina metara od prvih neprijateljskih linija..tokom citave akcije izvlacenja,liniju na samo stotinjak metara od neprijatelja,osiguravali su pripadnici bojne frankopan,koji su se povukli tek kad su tijela izvucena..

zalosno da hr javnost nije upoznata sa ovim herojima iz sume rosinjaca,te sa samom akcijom izvlacenja..

caporegime
30-04-2012, 14:35
http://www.youtube.com/watch?v=XMmHGKgMXYc

patriot
30-04-2012, 18:16
Odlican uradak!!!..Drago mi sto snimljeno nesto ovako,da ostane za novije generacije..

gorand556
30-04-2012, 20:06
U čast i slavu svim našim ljudima koji su poginuli i ranjeni u ovoj akciji !


http://www.youtube.com/watch?v=a7UcexV6meQ

gorand556
02-05-2012, 11:01
02.05.1991-02.05.2012. POČIVALI U MIRU.

Stipan Bošnjak (1956.)
Antun Grbavac (1966.)
Josip Culej (1966.)
Mladen Šarić (1965.)
Zdenko Perica (1965.)
Zoran Grašić (1969.)
Ivica Vučić (1961.)
Luka Crnković (1970.)
Marinko Petrušić (1966.)
Janko Čović (1965.)
Željko Hrala (1968.)
Mladen Čatić (1971.)


http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash3/546101_348929961828203_100001336077138_910375_1370 736060_n.jpg

NorthStand
30-05-2012, 04:43
http://www.vecernji.hr/slika-640x348/vijesti/gotovina-kao-simbol-onih-koji-stradaju-nakon-rata-slika-529882

http://www.vecernji.hr/kultura/gotovina-kao-simbol-onih-koji-stradaju-nakon-rata-clanak-415284

bandira
07-06-2012, 18:05
broj jedan u Hrvata


Komemoracija doktoru Franji Tuđmanu u općoj skupštini UN-a.
Kako sada nekome objašnjavati da čitav svijet, predstavnici svioh kontinetata, osim možda pingvina s Antarktike, koji čini mi se ovdje nisu zastupljeni, ovako govore o Tuđmanu na datum 15. 12. 1999., odnosno u "vrijeme najveće izolacije Hrvatske u koju nas je uveo Tuđman a izvukli Mesić i trećesječanjska Vlada"

Kako to objasniti a ne sudariti se sa zdravim razumom? Jednostavno, te teze o navodnoj "izolaciji" su najobičnija laž

- Martin Belinga Ebouto, predstavnik afričkih zemalja
- Anwarul Karim Chowdhury, predstavnik azijskih zemalja
- Vladimir Galuška, predstavnik istočnoeuropskih zemalja
- Julian Robert Hunte, predstavnik latinskoameričkih zemalja
- Hubert Wurth, predstavnik zapadnih zemalja
- Richard Holbrooke, predstavnik SAD-a


http://www.youtube.com/watch?v=cEUXsww3QcQ&feature=g-all-u


a sad vidimo kako su Hrvati ispratili svoga prvog predsjednika

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&sqi=2&ved=0CE4QtwIwAQ&url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DGdO CVjNQZzI&ei=B8PQT92IH43T4QSd09zEDA&usg=AFQjCNHfRULM3jGIBzu0H1Q6K3Pz6oZ4TQ&sig2=VDD8FEW8yXavzWVQtGlyGw

Jager
07-06-2012, 19:26
Pokoj mu duši....kamo sreće da nas još jedan takav ponovo vodi :tuzni

gorand556
09-06-2012, 17:59
Počivao u miru...


http://www.youtube.com/watch?v=cICV-QoMrI0&feature=youtu.be

NorthStand
12-06-2012, 04:13
http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&NR=1&v=9i_3fMVzl18

bandira
06-07-2012, 00:05
da se prisjetimo najvećeg od svih Hrvata

http://www.youtube.com/watch?v=tmJwRVUT_kA&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=PauhlaCP8uE&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=Vfy0UFI4d7M&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=PQ6RE-I4Muc&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=qKYuM_pQjNs&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=p01xGoe4TEM&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=Qjej-C2mRAc&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=OO1kjBPVmwM&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=cEUXsww3QcQ&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=nhdscs-70wo&feature=plcp

http://www.youtube.com/watch?v=xWZsiMKndbE&feature=plcp[/

bandira
07-07-2012, 23:59
Oko rijetko čega postoji takvo suglasje raznih međunarodnih aktera na ovim prostorima kao što postoji o dobro vođenoj i uspješnoj politici Franje Tuđmana.
S time da se ne radi o nekim Tuđmanovim apologetima, naprotiv.
Pa David Owen kaže kako je Tuđman bio „takav majstor da mu se i sam često divio“, te da su pobjednici u jugoslavenskim ratovima „Hrvati i predsjednik Tuđman“.
Carl Bildt za Tuđmana tvrdi da je „bio daleko najuspješniji učesnik drame raspada Jugoslavije“, a Warren Zimmerrman da je „vjerojatno najveći dobitnik“.
Poznati britanski novinar i stručnjak za Balkan Misha Glenny napisao je po okončanju rata kako se „šampanjac može otvoriti samo u Zagrebu i nigdje drugo“, a u jednoj studiji State Departmenta o Daytonu jedno poglavlje ima naslov – Tudjman: The Master of the Game!

S obzirom da se ipak radi o ljudima koji imaju značajno političko iskustvo, koji su neposredni sudionici svih tih nevjerojatno složenih događanja, koji znaju daleko više od prosječnog hrvatskog EPH-mediokriteta, koji su kontaktirali sa svim stranama i jako dobro znaju što je svaka od njih željela postići (ali i što su željeli postići oni sami /međunarodni akteri/, i za čije interese) i od čega su sve morali odustajati, mene uopće ne čudi taj visok stupanj suglasnosti o Tuđmanovoj uspješnosti, pa mi je zaista smiješno kada kojekakvi diletanti i fanatici pročitaju Lucića, Đikića, Hudelista ili nešto u tom rangu, prikupe 10-15 kvazi citata te pomisle kako su razumjeli i mogu tumačiti tako ozbiljnu i visoku politiku.

bandira
08-07-2012, 13:10
Samo Tuđman je imao pripadnike vlastitog naroda koji su se isticali kao oporba i kritičari Tuđmanove politike prema BiH. Ti idioti su kontinuirano podrivali državnu politiku i slabili poziciju Hrvatske

Izetbegoviću su zdušno pomagale ostale bošnjačke stranke – u prvom redu SDP – i nisu ga prozivali zbog evidentne isključive politike prema Hrvatima.
Milošević je imao oporbu koja je bila još radikalnija i u tom smislu mu je jačala poziciju u pregovorima pošto su međunarodni posrednici polazili od toga da je bolje dati neke ustupke Miloševiću i tako spriječiti da ga takva radikalna oporba sruši kao srpskog izdajnika i preuzme vlast.
Samo je Tuđman imao oporbu koja je davala sve od sebe da bi vlastitu državu pred svijetom prikazala kao agresora. Naravno, time je neopisivo štetila i slabila položaj Hrvatske, jer su u međunarodnoj zajednici govorili – evo, vidite da čak i mnogi Hrvati u Hrvatskoj i BiH kritiziraju Tuđmana i daju za pravo Izetbegoviću, to je najbolji dokaz kako je Tuđman krivac u cijeloj priči.

Već sam spominjao Ivu Banca koji je toliko popovao i galamio oko BiH, da bi davno nakon rata saznao neke stvari o kojima nije imao pojma komentirajući ih u stilu – e, je*iga, to nisam znao …

Ili Stjepan Kljujić koji je u prvoj fazi kao član Predsjedništva BiH svaku sjednicu napuštao na pola napominjući ostalim članovima da se on unaprijed slaže sa svime što kaže Alija i ako budu glasovali neka se njegov glas računa onako kako glasa Izetbegović.
I koji je kasnije opet davao legitimitet tom Izetbegoviću iako je i sam na Predsjedništvu znao reći kako „nismo mi djeca“ i kako svi vide da ABiH iz Sarajeva ide napadati Vitez a ne ide oslobađati Foču koju drže Srbi, i to zbog tvornice oružja u Vitezu koju Alija želi.

gorand556
14-09-2012, 13:42
Ante Vrbat iz Slavonskog Broda, poginuo 14.09.1991 u Borovom Naselju, pripadnik 1. gbr "Tigrova"

https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/558231_438919319492252_885273060_n.jpg

gorand556
21-09-2012, 16:04
Luka Andrijanić rođen 23.09.1971.godine u mijestu Velika

Brusnica, poginuo 20.09.1991. u Vukovaru, položaj u

Hercegovačkoj ulici. Prvi zapovjednik protuzračne obrane grada

Vukovara, oborio je prva dva aviona na teritoriju Republike

Hrvatske dana 24.08.1991.godine a 26.08.1991.godine i druga dva

aviona.

https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/c70.0.403.403/p403x403/552091_147559232054376_2030412992_n.jpg

bandira
26-09-2012, 22:03
koji kapacitet je bio Franjo Tuđman,prije 13 godina ovako pogađa bit situacije danas,Srbi bi bili presretni sa ovim rješenjem iako ga ne žele javno priznati

njegove izjave o mogućem rješenju za Kosovo iz 5/1999:

Međunarodna zajednica nikad nije potpuno shvatila da nedavni događaji na područjima negdašnje Jugoslavije nisu samo posljedica osobne Miloševićeve politike. Uzroke tih događaja treba tražiti u neriješenim pitanjima povijesnoga nasljeđa, u raspadu Otomanskoga carstva, Habsburške monarhije, Jugoslavije te u sukobima između zapadne Europe i Rusije. Milošević je bio najveći neprijatelj Hrvatske, ali on nije bio idejni tvorac velike Srbije. Nacrt velike Srbije rođen je u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a Milošević je bio samo onaj koji ga je proveo...

Zbog toga što NATO-ovi napadaji na Srbiju ni nakon dva mjeseca nisu dali očekivane rezultate, podizanje optužnica za ratne zločine protiv Miloševića jest pokušaj da se preko haaškoga suda udari na Miloševića kao pravoga krivca za velikosrpsku politiku.

Bez političkoga rješenja neće biti mira. Povijesna je činjenica da je Kosovo kolijevka srpske nacije, da se na Kosovu nalaze najvažniji srpski povijesni spomenici i pravoslavni manastiri.
Stoga u rješavanju pitanja treba krenuti od stvarnosti, od demografskih izvješća, ali i od strateških interesa, treba naći okvir, bez obzira na to tko je na vlasti u Beogradu, unutar kojeg će se moći stvoriti uvjeti za suživot tako da Srbi mogu zadovoljiti svoje nacionalne zahtjeve i zajamčiti postojanje u onom dijelu Kosova u kojem su više nazočni, dok u drugom dijelu Kosova treba zajamčiti najveću autonomiju Albancima. Ako bi pak nastavak rata protiv Srbije prouzročio val srpskih izbjeglica koji bi htjeli ući u Hrvatsku, mi ih ne bismo mogli primiti jer bi to značilo stvaranje novoga Kosova u Hrvatskoj
istaknuo je na kraju razgovora u talijanskoj La Stampi hrvatski državni poglavar dr. Franjo Tuđman.

gorand556
02-10-2012, 12:56
02.10.1991. - 02.10.2012.

Počivali u miru ......


http://www.youtube.com/watch?v=O4S1CylLpUw&feature=player_embedded#!

gorand556
16-10-2012, 12:50
http://www.youtube.com/watch?v=PYFT9GT2y1A

gorand556
11-11-2012, 12:23
Počivao u miru ...


http://www.youtube.com/watch?v=TZO6dUe2BzE

gorand556
20-11-2012, 13:10
HEROJI NE UMIRU !!!

Imena ubijenih i nestalih žrtava Ovčare:

1. Zvonimir (Ivica) Abramović
2. Jozo (Ilija) Adžaga
3. Ismet Ivo (Marijan) Ahmetović
4. Vinko (Marko) Andrijanić
5. Jadranko (Ante) Anić-Antić (nestao)
6. Krešimir (Alojz) Arnold
7. Ilija (Jovan) Asađanin
8. Dražen (Josip) Babić
9. Ivan (Stjepan) Bainrauch
10. Tomislav (Franjo) Bajnrauh
11. Goran (Stojan) Baketa (nestao)
12. Stjepan (Andrija) Balaš
13. Dragutin (Josip) Balog
14. Zvonko (Ivan) Balog
15. Josip (Dragutin) Balog
16. Đuro (Andrija) Balvanac
17. Boris (Đuro) Banožić
18. Pero (Ratko) Baranjaji
19. Branko (Jozo) Barbarić (nestao)
20. Lovro (Ivan) Barbir
21. Đuka (Đuro) Barić
22. Željko (Stjepan) Baričević
23. Franjo (Andrija) Barišić
24. Anđelko (Ivan) Barta
25. Josip (Danijel) Batarelo (nestao)
26. Željko (Ante) Batarelo
27. Tomislav (Tomislav) Baumgertner
28. Marko (Ivo) Begčević
29. Željko (Mato) Begov
30. Stjepan (Stjepan) Bingula
31. Ringo (Nikola) Bjelanović
32. Miroslav (Mijo) Blašković
33. Zlatko (Zdenko) Blažević
34. Ante (Marjan) Bodrožić (nestao)
35. Marko (Jura) Bosak
36. Dragutin (Vladoslav) Bosanac
37. Tomislav (Antun) Bosanac
38. Josip (Ilija) Bošnjakov (nestao)
39. Ivan (Franjo) Božak (nestao)
40. Zvonimir (Ivan) Bračić (nestao)
41. Josip (Šime) Bradarić (nestao)
42. Josip (Pavo) Brajdić
43. Ivan (Ilija) Buovac
44. Zvonko (Stjepan) Bužić (nestao)
45. Đorđe (Đuro) Bukvić
46. Ivan (Slavko) Crnjac
47. Ivica (Blago) Čolak (nestao)
48. Zvonimir (Nikola) Čaleta
49. Stanoja (Boško) Čupić
50. Mladen (Marko) Čupić (nestao)
51. Tihomir (Zvonko) Dalić
52. Ivica (Petar) Dolišni
53. Ivan (Ivan) Došen (nestao)
54. Martin (Ivan) Došen (nestao)
55. Tadija (Ivan) Došen (nestao)
56. Josip (Srećko) Dragun
57. Stanko (Vladimir) Duvnjak
58. Saša (Đuro) Đuđar
59. Vladimir (Ivan) Đukić
60. Đuro (Vinko) Ebner
61. Karlo (Ištvan) Fituš (nestao)
62. Dragutin (Matija) Friščić
63. Petar (Danko) Furundžija
64. Robert (Mihajlo) Gajda
65. Milenko (Mate) Galić
66. Vedran (Vladimir) Galić
67. Borislav (Ivan) Garvanović
68. Dragan (Pavo) Gavrić
69. Zorislav (Dragutin) Gašpar (nestao)
70. Siniša Glavašević
71. Joze (Nuo) Gojani (nestao)
72. Krunoslav (Veljko) Golac
73. Branislav (Vladimir) Graf
74. Dragan (Mile) Granić
75. Milan (Mato) Grejza (nestao)
76. Zoran (Ilija) Gruber
77. Drago (Ivan) Gudelj
78. Tomislav (Franjo) Hegeduš (nestao)
79. Mario (Dragutin) Hegedušić
80. Željko (Slavko) Herceg
81. Ivan (Dragutin) Herman
82. Stjepan (Antun) Herman
83. Nedjeljko (Anđelko) Hlevnjak
84. Nikica (Ivan) Holjevac
85. Ivica (Josip) Horvat
86. Viktor (Šimun) Horvat (nestao)
87. Nedjeljko (Juraj) Husnjak
88. Zdenko (Zdravko) Iličić (nestao)
89. Zvonko (Ivan) Ileš
90. Ivica (Pavla) Imbrišić
91. Zlatko (Eugen) Ivan (nestao)
92. Aleksandar (Ivan) Ivezić
93. Marko (Ivan) Jajalo
94. Martin (Ivan) Jakubovski
95. Ljubomir (Antun) Jaloševac
96. Tomo (Dragutin) Jambor
97. Mihael (Antun) Janić
98. Borislav (Ivan) Janjić (nestao)
99. Boris (Đuro) Jantol
100. Zlatko (Kamilo) Jarabek
101. Ivica (Stipa) Jezidžić
102. Zvonimir (Zlatko) Jovan
103. Branko (Todor) Jovanović
104. Oliver (Đuro) Jovanović
105. Goran (Andrija) Jularić (nestao)
106. Damir (Tomislav) Jurela
107. Željko (Božo) Jurela
108. Drago (Juro) Jurendić
109. Marko ( Franjo) Jurišić
110. Pavao (Pavo) Jurišić
111. Željko ( Rude) Jurišić
112. Igor (Petar) Kačić
113. Josip ( Josip) Kapustić
114. Krešimir ( Ante) Kelava
115. Goran ( Mitar) Kitić
116. Đuro ( Franjo) Knežević
117. Tomislav (Dobroslav) Kolak
118. Vladimir (Dobroslav) Kolak
119. Duško (Josip) Kologranić (nestao)
120. Ivan (Petar) Komorski
121. Bono (Andrija) Kostenac (nestao)
122. Borislav (Ante) Kostović
123. Božidar (Mirko) Košir
124. Ivan (Mate) Kovač
125. Mladen (Branko) Kovač (nestao)
126. Damir (Tomo) Kovačić (nestao)
127. Zoran (Zlatko) Kovačević
128. Josip (Frano) Kožul
129. Ivan (Luka) Krajinović
130. Zlatko (Ante) Krajinović
131. Ivan (Petar) Krasić
132. Ivica (Hrvoje) Krezo
133. Kazimir (Branko) Krističević
134. Drago (Jozo) Križan (nestali)
135. Branimir (Mate) Kruneš
136. Zvonimir (Filip) Lerotić (nestao)
137. Tomislav (Branko) Lesić
138. Mihailo (Đuro) Let
139. Dragutin (Dragutin) Lili
140. Tihomir (Đorđe) Lončar (nestao)
141. Dragutin (Lovre) Lovrić
142. Jozo (Lovro) Lovrić (nestao)
143. Joko (Ivo) Lovrić
144. Marko (Mijat) Lucić
145. Branko (Ivan) Lukenda (nestao)
146. Mato (Marko) Lukić
147. Hrvoje (Luka) Ljubas
148. Mile (Ivan) Magdić (nestao)
149. Predrag (Mihajlo) Magoč
150. Robert (Tvrtko) Majić (nestao)
151. Željko (Stjepan) Major
152. Marko (Antun) Mandić (nestao)
153. Zdenko (Marko) Maričić
154. Martin (Marko) Marjanović (nestao)
155. Ivan (Antun) Mažar (nestao)
156. Ružica (Pero) Markobašić
157. Andrija (Janko) Međeši
158. Zoran (Andrija) Međeši
159. Josip (Valent) Mihalec
160. Ohran (Muhamed) Merić (nestao)
161. Tomislav (Gašpar) Mihović
162. Josip (Stjepan) Mikletić (nestao)
163. Zdravko (Slavko) Mikulić
164. Slavko (Mijo) Milić
165. Zvonimir (Ivan) Miljak (nestao)
166. Ivan (Marko) Mišić
167. Mile (Pavo) Mlinarić
168. Andrija (Stevan) Mokoš
169. Aleksandar (Stjepan) Molnar
170. Antun (Antun) Mutvar
171. Darko (Vladimir) Nađ
172. Franjo (Franjo) Nađ
173. Ivan (Milan) Nejašmić
174. Jean (Michael) Nicollier (nestao)
175. Mersad (Jusuf) Omerović (nestao)
177. Mufat (Đemal) Omerović
177. Vladislav (Stjepan) Oreški
178. Ivan (Dragutin) Oreški (nestao)
179. Tomislav (Andrija) Papp
180. Željko (Nikola) Patarić
181. Slobodan (Adam) Pavlić
182. Zlatko (Đuro) Pavlović
183. Mato (Anto) Perak
184. Aleksandar (Branko) Perko
185. Damir (Josip) Perković
186. Josip (Jure) Perković
187. Stjepan (Stanko) Petrović
188. Nikola (Nikola) Pinter
189. Ivan-Zvonimir (Mato) Plavšić
190. Janja (Stjepan) Podhorski
191. Damir (Ivan) Polhert
192. Branimir (Vojin) Polovina
193. Vjekoslav (Ignac) Poljak
194. Stanko (Gustav) Posavec
195. Tomo (Pero) Pravdić
196. Tomislav (Milan) Prpić (nestao)
197. Dmitar (Nikola) Pucar
198. Ivo (Slavko) Radačić
199. Ivan (Antun) Raguž
200. Krešimir (Milan) Ratković
201. Milan (Franjo) Rašić
202. Marko (Ivan) Ribičić
203. Salvador (Slavko) Rimac
204. Karlo (Antal) Rohaček
205. Željko (Karlo) Rohaček
206. Ćeman (Azem) Saiti (nestao)
207. Damjan (Marko) Samardžić (nestao)
208. Tihomir ( Dragoslav) Savanović (nestao)
209. Ivan (Martin) Senčić (nestao)
210. Stipan (Jozo) Sotinac (nestao)
211. Pavao (Ivan) Spudić
212. Marko (Mate) Stanić
213. Željko (Niko) Stanić
214. Petar (Vasilj) Stefanko
215. Ivan (Živko) Stojanović
216. Ljubomir (Vladimir) Stubičar
217. Davor (Martin) Šajtović
218. Martin (Adam) Šajtović
219. Stjepan (Stefan) Šarik (nestao)
220. Sead ( Hasan) Šaškin
221. Pero (Marko) Šimunić
222. Vjekoslav (Vladimir) Šindilj
223. Đuro (Gabrijel) Šrenk
224. Dražen (Juraj) Štefulj
225. Antun (Josip) Tabaček (nestao)
226. Tadija (Jozo) Tadić
227. Dujo (Jozo) Tarle (nestao)
228. Antun (Božidar) Terek
229. Darko (Tomo) Tišljarić
230. Ivica (Palvo) Tivanovac
231. Tihomir (Albin) Tomašić
232. Željko (Ivan) Tordinac
233. Tomislav (Eugen) Tot
234. Tihomir (Petar) Praljić
235. Petar (Petar) Turk
236. Miroslav (Antun) Turk
237. Dane (Jozo) Tustonjić
238. Dragica (Viktor) Tuškan (nestala)
239. Dražen (Dragutin) Tuškan (nestao)
240. Branko (Martin) Ušak
241. Mirko (Josipa) Vagenhofer
242. Zvonko (Franjo) Varenica
243. Vladimir (Josip) Varga
244. Mikajilo (Đorđe) Vasić
245. Siniša (Vladimir) Veber
246. Goran (Mate) Vidoš
247. Anton (Antun) Virges
248. Mate (Drago) Vlaho
249. Miroslav (Marko) Vlaho
250. Zlatan (Ljubo) Voloder
251. Harllan (Dušan) Von Besingger (nestao)
252. Zlatko (Antun) Vujević
253. Slaven (Josip) Vukojević
254. Rudolf (Rudolf) Vuković - Senzen
255. Vladimir (Zlatko) Vuković
256. Zdravko (Nikola) Vuković
257. Ivan (Ante) Vulić (nestao)
258. Zvonko (Ivan) Vulić (nestao)
259. Vid (Vid) Vulić (nestao)
260. Josip (Danko) Zeljko
261. Mihajlo (Vasilj) Zera
262. Dominik (Stjepan) Žeravica (nestao)
263. Damir (Josip) Živković (nestao)
264. Goran (Pavao) Živković (nestao)

gorand556
22-11-2012, 12:32
Poslušati svjedočenje , što sve čovjek može preživjeti..


http://www.youtube.com/watch?v=CJ6tkPAXqOE

Eugen Savojski
03-01-2013, 13:58
http://www.youtube.com/watch?v=eKMwYhTgN8E

milky way
22-02-2013, 00:49
Ohran Merić


http://www.youtube.com/watch?v=CsH30_K-tfU

Stojan Vujnović Srbin

HOS Vinkovci


http://www.youtube.com/watch?v=e-wh1DsDR84

http://i50.tinypic.com/1415jk1.jpg

Po želji pripadnika postrojbe, II. bojna "Ante Paradžik" promjenila je ime u II. bojna "Stojan Vujnović Srbin" - jedinica specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik. II. bojna "Stojan Vujnović Srbin" ukinuta je u veljači 1993. a ljudstvo je prešlo u sastav 104. brigadu HVO-a.

ljuta trava
30-03-2013, 12:22
Ne zaboravimo !!!!!!!!!!!!!!!!!!


http://www.youtube.com/watch?v=Pvm9vFBPhmg

Marta
30-03-2013, 13:06
22. godine prodjose, kao da je jucer bilo ... prisjetimo se na ovaj Uskrs, krvavog Uskrsa, muke koje smo podnjeli za slobodu, pogotovo muke nasih branitelja.
Josipa Jovica se malo tko sjeti, davno je to bilo, neke nove price, neki novi problemi su se uvukli u nase zivote. Tako su zaboravljeni i drugi, nije on jedini, mnogo je onih kojima ni imena ne znamo, jednako tako je puno onih, kojima i danas posmrtne ostatke trazimo.
Neka nam uskrsli Krist podari snagu, da se borimo protiv zaborava, za bolju buducnost, nek nam podari nadu u nas, u nas Hrvate, kojimo smo mogli podnjeti razne muke, da ne izgubimo vjeru u bolju buducnost.

Pokoj vjecni svim nasim herojima, neka im je laka hrtvatska gruda.

Svima katolicima, pogotovo obiteljima poginulih i nestlaih, braniteljima i njihovim obiteljima sretno i blagoslovljeno uskrnusce Kristovo zelim.

ogledalce
01-08-2014, 00:03
https://scontent-a-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/t1.0-9/10521343_662375860525683_5246819622145650341_n.jpg

Z1 televizija će u petak 01. 08 u 13,00 i subotu u 20,00 sati emitirati emisiju "20 u 20" u kojoj je gostovala Vijoleta Antolić. Uvod emisije koju smo nazvali "Sjećanja na Vijoletu Antolić" glasi:
"Vijoleta Antolić poginula je u 45 godini života 29. 07. nesretnim slučajem u prometnoj nesreći, teko nekoliko dana prije 'Dana pobjede' kada je ponovno sa suborcima trebala koračati u postroju.
Svojim životom Vijoleta je pokazala pravu bit pobjede!
Iako je preživjela najkrvavije bitke na Sajmištu u Vukovaru svjedočeći pogibiji svojih bližnjih, prijatelja iz djetinjstva, braće koja su joj to postala po oružju, neprestano strepeći za život svog sina Zorana kojeg je sakrila u sklonište i otišla ga braniti oružjem u rukama, uprkos tome što je preživjela sobu smrti na 'Veleprometu', krvavo iživljavanje u podrumu u Petrovcima, mučenja i ponižavanja u logoru, Vijoleta nije žudila za osvetom niti gajila mržnju prema zločincima, ali je tražila pravdu. Razika između osvete i pravde je ljudskost.
Upravo je to njezina najveća i konačna pobjeda!
Zbot toga ponavljamo razgovor snimljen 2011. godine koji pokazuje razloge zbog kojih je Vijoleta Antolić istinska heroina "Domovinskog rata".

--------
45-godišnja Violeta Antolić, koja je s 21 godinom, ostavivši malu bebu u skloništu, rame uz rame s ostalim braniteljima, herojima Domovinskog rata, krenula braniti Vukovar. Radi o hrabroj ženi koja je Sajmište branila do posljednjih minuta, sve dok fašisti napokon nisu pokorili grad, no, nikad dušu grada nisu slomili, umjesto na pozornici s Lepom Brenom, umjesto na filmu s Borom Todorovićem, Violeta Antolić završila je u srpskom koncentracijskom logoru.

Preživjela je sve strahote rate, poginula u navodno slobodnoj Hrvatskoj za čiju slobodu se osobno žrtvovala dok je medijsko smeće obilazilo birtije po Zagrebu, hrvatski mediji odlasku hrabre ratnice posvetili su nekoliko redaka, niti jednu naslovnicu. Za kakvu se to Hrvatsku borila Violeta Antolić?

Naime, zar je za Hrvatsku važnije sudbina Lepe Brene od legendarne heroine Vukovara? Samom činjenicom da se odlasku hrabre žene nije posvetio gotovo nitko, osim njenih suboraca, koji su joj se iskreno divili, s razlogom, budući da se ona borila na način koji bi posramio većinu muškaraca. Uostalom, hrvatske ratnice, ne samo u Vukovaru, rame uz rame sa svojim kolegama borile su se protiv fašizma, i nikad nisu posustale. Koliko se žena nikad nije vratilo s bojišta, a o čemu se, nažalost, ne piše?

Hrvatske ratnice nisu se borile za hrvatsko medijsko smeće, međutim, upravo se to dogodilo, tajkunima bogate nadnice, braniteljima samoubojstva i masovne grobnice? Zaključno, Violeta Antolić je bila žena, majka, prijateljica i braniteljica, od milja su je kolege branitelji nazivali Vicky, ona je te krvave vukovarske jeseni 1991. donijela najtežu odluku u životu – ostavila je svoju obitelj uključujući i trogodišnjeg sina i priključila se obrani svog grada, sin joj je bio u skloništu, dok je ona branila sina, prijatelje, grad i Hrvatsku. Negdje u to vrijeme, početkom devedesetih, medijsko smeće počelo se bogatiti, niknula su prva carstva.

Violeta Antolić bila je jedina žena u HOS-u, što mediji kada i pišu o Violeti namjerno zaboravljaju, sve se može spomenuti, osim HOS.-a.VIOLETA POČIVAJ U MIRU!

http://www.objektivno.hr/component/k2/5822-zbogom-prijateljice-poginula-vijoleta-antolic-simbol-borbe-i-heroina-vukovara
https://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/s261x260/10312973_348619328619579_3714759870541278208_n.jpg ?oh=aee22117a785a4042e7fb2c0468da852&oe=543E574E&__gda__=1413574014_c210ccec5ff0061c637041902e55539 c


http://www.youtube.com/watch?v=FEifyzopAMo

Viky počivala u miru!

http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Hrvatski-branitelji/Napustila-nas-je-ratna-heroina-Vukovara-Vijoleta-Antolic-Viky-Vukovarska-braniteljica-u-postrobi-HOS-a

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128708-odlazak-ratnice-hrvatska-oplakuje-viky-hrabru-hos-ovku-suborci-nikad-nije-napustala-prvu-liniju-divili-smo-joj-se.html

NorthStand
05-09-2014, 16:25
"Svi moji dečki ranjeni su od metaka ili od ručne bombe. Ali, njihovi vojnici su spavali s druge strane ulice, tako da... Broj poginulih samo čudom nije veći, mogli smo svi izginuti. Trebali smo svaku pomoć, naravno, no nama nitko nije htio doći. Tako da, kada je pukla linija koju je držao HOS, pao je i Vukovar", riječi su zapovjednika Zvonimira Ćurkovića

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/131618-zapamtimo-ih-od-njih-58-poginulo-je-25-kad-je-pukla-nasa-linija-pao-je-vukovar-video.html

Ne zaboravite HOS-ovce koji su svoj život dali za naš: Zdravko Bezuk, Ivan Krajinović - Ićo, Dragan Peša - Šiljo, Ivan Brdar, Željko Herceg - Đero, Tihomir Tomašić - Tihica, Rudolf Vuković - Senzen, Željko Delič - Švico, Ohran Merić, Dragan Granić, Jeann Michel Nicollier - Francuz, Mladen Amstrong -Grof, Robert Šilić - Robi, Duško Smek - Bosanac, Jadranko Anić Antić - Šnicla, Tomislav Lesić - Dok, Pavao Spudić - Dado, Vid Ivanić, Žarko Manjkas - Crvenkapa, Zdravko Špalj - Papundek, Anđelko Sakač, Ante Šarić, Zoran Antunović, Nikola Bogojević, Dubravko Rusek

NorthStand
05-09-2014, 16:47
http://www.youtube.com/watch?v=Q9t3OQLQPqM

Grunf
18-10-2014, 12:19
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/17/135229/1_309714.jpg


Čudno je da priča Andrije Marića nije privukla niti jednog hrvatskog redatelja. Jer njegov ratni put je... Nevjerojatan.

Šteta je da novi naraštaji u Hrvatskoj nemaju pojma tko su ljudi koji su im "servirali" domovinu. Kada bi se prisjetili golobradih mladića koji su većinom poginuli tjekom rata u Hrvatskoj, svaka bi zagrebačka ulica mogla nositi ime po jednom od heroja. Jer, bilo ih je puno... Samo jedan od njih je Andrija Marić. Uništi tenk pa zapali cigaretu, zarobi neprijatelja pa se s njime sprijatelji...

Nitko ne zna što je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz Švicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega što je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi.
Drago Krpan, njegov suborac iz "Žutih mrava" koji je prošao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je: "Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas".

"Kako je samo uništavao tenkove..."

To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokušaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je uništio Andrija, a najveći dio skupina "žuti mravi".

O Andriji s velikim poštovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić:

"Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina... Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kaže, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo složni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist.

Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koja potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:

"Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za "osu" i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija... njega smo izgubili".

Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja

Evo što je o Andriji kazao Siniša Jovanov, spašeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:

"Proveo sam 2 do 3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ... Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar... Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa šta bude... Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio...Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje... Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa...Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama... Od tih priča sam se uvijek znao naježiti... Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: " Imaš dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad." Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: "Vi me nećete ubiti?" Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: "Rekli smo ti opcije!" Pomislio sam, ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: "Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!"
Siniša Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara...

Smrt heroja

Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja više nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce pa se otputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjeluje u obrani Zadra. I tamo je, gotovo usput, uništio jedan tenk. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. 4. 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginulo je 300 hrvatskih vojnika... Svi redom heroji..

Zanimljiva priča, uništili su tenk i preživjeli srpski mobilizirani vojnik iz Pančeva je prešao na našu stranu i borio se uz Andriju Marića te mu postao najbolji prijatelj. Veli da su im Srbi pričali da jedemo djecu i pržimo strujom po tenkovima, a onda je vidjel da se bore protiv dojučerašnjih radnika, ratara i poštenih ljudi.

Inkvizitor
18-10-2014, 12:35
jedna greška u tekstu. taj dan na Kupresu je poginulo oko 160 hrvatskih vojnika a ne 300.

Andrija Marić je najbolje opisan u onom dokumentarcu o žutim mravima..ima clip već ovdje..

Grunf
18-10-2014, 12:44
jedna greška u tekstu. taj dan na Kupresu je poginulo oko 160 hrvatskih vojnika a ne 300.

Andrija Marić je najbolje opisan u onom dokumentarcu o žutim mravima..ima clip već ovdje..

Taj dan je pal Kupres pa je zato tak puno ljudi izginulo?

Inkvizitor
18-10-2014, 12:45
Evo još jednom

0d 35:30 o Andriji Mariću



http://www.youtube.com/watch?v=w1re9gFSmP8

Inkvizitor
18-10-2014, 12:59
Taj dan je pal Kupres pa je zato tak puno ljudi izginulo?

Kupres kao samo mjesto, gradić je pao par dana prije. Ta kobna bitka se odigrala u polju, (naša greška), na čistini su nas uhvatili, usto nevjerovatno nevrijeme, sniježna vijavica..dezorganizacija, kaos

caporegime
18-10-2014, 13:03
jedna greška u tekstu. taj dan na Kupresu je poginulo oko 160 hrvatskih vojnika a ne 300.

Andrija Marić je najbolje opisan u onom dokumentarcu o žutim mravima..ima clip već ovdje..

jedna greška u navodu. niej taj dan poginulo 160 ljudi nego je ukupno u borbama oko kupresa, i to prema biltenu obrane koji nije vjerodostojan podatak, za cijelo vrijeme borbenih djelovanja poginulo oko 160 ljudi od toga 20 civila.
kako bilten nije baš pouzdan podatak jer se podaci o gubicima miješaju ovisno s kojeg izvora dokaze, neki isti ljudi su bili ubrojeni u više navrata.
tak oda se i tu brojku ima smanjiti iako je i brojka od 100 poginulih branitelja u tih desetak dana teška.

Inkvizitor
18-10-2014, 13:06
jedna greška u navodu. niej taj dan poginulo 160 ljudi nego je ukupno u borbama oko kupresa, i to prema biltenu obrane koji nije vjerodostojan podatak, za cijelo vrijeme borbenih djelovanja poginulo oko 160 ljudi od toga 20 civila.
kako bilten nije baš pouzdan podatak jer se podaci o gubicima miješaju ovisno s kojeg izvora dokaze, neki isti ljudi su bili ubrojeni u više navrata.
tak oda se i tu brojku ima smanjiti iako je i brojka od 100 poginulih branitelja u tih desetak dana teška.

Skoro svi poginuli, poginuli su taj dan..mislim na borce..brojka je tu negdi viruj mi.

Grunf
18-10-2014, 21:10
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/18/135296/1_309956.jpg

Most u Vukovaru ipak nazvan po Jean-Michel Nicolieru. :naklon


Bilo je oko 500-tinjak ljudi, između ostalih i majka našeg pokojnog suborca, gradonačelnik Ivan Penava, Ruža Tomašić, izaslanik francuskog veleposlanstva... Ma, teško je nabrojati sve te ljude koji su svojim dolaskom potvrdili zahvalnost prema čovjeku koji nije znao njihov jezik, a ipak je umro za njihovu slobodu – doznali smo od Nicolierovog suborca Damira Markuša Kutine.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/135296-merci-vukovar-njihov-most-sada-se-zove-po-ubijenom-francuzu-jean-michel-nicolier.html

ogledalce
18-10-2014, 23:11
http://www.youtube.com/watch?v=aNV3J5joyDE&feature=youtu.be

Grunf
31-10-2014, 00:52
Prilog na RTL-u o ostvorenju mosta J.M. Nicoliera u Vukovaru.


http://www.youtube.com/watch?v=hdagGFo09vs

Grunf
01-11-2014, 17:04
Portal dnevno je napravil intervju s bratom J.P. Nicoliera. Nisam znal da on i mama žive u Karlovcu, da su se preselili u Hrvatsku.

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/31/136242/1_314706.jpg

Zanimljiv mi je ovaj dio intervjua gdje stranac jasno kaže kakva je današnja situacija i odnos prema braniteljima u Hrvatskoj. Zanimljivo je, ako je istina, što je ministar Matić rekao njegovoj majci:


Godinama tražimo od Francuske i Hrvatske da se poduzmu akcije kako bi se krivci za smrt mog brata pronašli i osudili, ali nijedna država ne poduzima ništa. U Francuskoj su na vlasti oni koji Jean-Michela doživljavaju kao plaćenika i avanturistu, a odnos Hrvatske države prema braniteljima općenito je užasan. Mnogi od njih se pitaju za što su ratovali, jer je očito da su vladajuće strukture u najmanju ruku ravnodušne prema njihovoj žrtvi, a poneki u tim strukturama su otvoreno neprijateljski rasploženi prema braniteljima. Kao da taj rat nikad nije završio. Najviše nas je pogodila izjava ministra branitelja Predraga Matića koji je majci rekao da ne priča puno o pogibiji brata zbog odnosa sa Srbijom.

Cijeli intervju možete pročitati ovdje: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/136242-paul-nicolier-ministar-matic-majci-je-rekao-da-ne-prica-o-pogibiji-sina-zbog-odnosa-sa-srbijom.html

Inkvizitor
01-11-2014, 20:44
Po meni mogli su mu dat i nešto bolje od mostića

Čovjek to zaslužuje..

moonlight
01-11-2014, 22:47
Po meni mogli su mu dat i nešto bolje od mostića

Čovjek to zaslužuje..

Nisi u pravu, to nije "mostić", to je jedini pješački most iz "Novog Vukovara"...čovjek je bio snajperist u HOS-u na Sajmištu, ono u prenesenom značenju preko mosta spaja grad s centrom i dalje Borovim naseljem, most....Jean....Vukovar, nadam se da će mu naći kosti...

Divna mu je majka, i njezino pismo Mitherannu...velika žena...borac, na nju je...

interceptor
01-11-2014, 23:02
Taj deminutiv je zbog toga što je stvarno taj čovjek zaslužio barem da se neki trg, ulica ili bilo što drugo značajnije zovu u Vukovaru ili negdje drugdje. Zamisli koliko je taj čovjek imao ljubavi i hrabrosti doći u Hrvatsku samo zbog svog poriva za pravdu i obranu slabijeg a koliki drugi "Hrvati" su bili negdje drugdje u to vrijeme. Danas takvi i lijepo participiraju u vlasti i kroje nam sudbinu. Zar je dokazani ratni zločinac Tito zaslužniji da nosi ime bilo čega u Hrvatskoj a heroji Domovinskog rata ne?

Humphrey
01-11-2014, 23:08
Most pokraj trga Franje Tuđmana je po meni ok,svakako bolje rješenje nego što bi bio onaj sabin most.

Naravno uvijek može više, uvijek može bolje,ali kao što je moon napisao nije to baš mostić.

interceptor
01-11-2014, 23:27
Ako je to Vukovarcima po volji onda sve je za 5. Negdje mi je u podsvijesti bio baš taj most od Sabe iako se sjećam da je netko stavljao sliku tog mosta koje sad nosi ime JMN i nije mi se učinio beznačajnim,dapače...
Kako su drugovi htjeli ono nazvati taj most da bi udovoljili svom biračkom tijelu? Nešto kao most prijateljstva,mira omladine...:facepalm:crveni

Humphrey
01-11-2014, 23:29
Most prijateljstva

Inkvizitor
01-11-2014, 23:33
i to je dobro..za očekivat je bilo..most drugarstva...bractva & jedinctva

Inkvizitor
01-11-2014, 23:39
Prigodna

http://www.youtube.com/watch?v=zXLyYSIPzyo

interceptor
23-11-2014, 23:55
Prijatelji,fanovi,branitelji,mladosti naša osvjestimo se i zborimo istinu o Herojima i pričajmo o njima.Prijatelj ne umire.
Umire kada se zaboravi. Naša je dužnost očuvati ga da ne padne u zaborav!
U spomen na Nenada Rezića pripadnika ATJ Lučko,poginuo 13.10 kod Marinaca u proboju prema Vukovaru,iz Solina rodom ,navijač..
mlad dečko pun entuzijazma i Hrvatstva!
http://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/v/t1.0-9/10616146_832901720094008_3633659160550030989_n.jpg ?oh=e83f3c939906ae3d6362d5907b660c8b&oe=5510B8F9&__gda__=1423554120_adee3a9baa7edf4466c3cea744bbbae 4
http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10276977_832902973427216_1943948712521514231_n.jpg ?oh=18021762ff635a51dedd2d12fcb90416&oe=54E0036B&__gda__=1424016866_b2b275a5dfdb08a570300ad950c82d8 2
http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpf1/t31.0-8/s960x960/1796809_832902963427217_4364614925851900002_o.jpg
http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpa1/t31.0-8/s960x960/10750454_832903006760546_367644273607377274_o.jpg

Grunf
25-11-2014, 23:43
Interceptore, svaka ti čast na ovome kaj stavljaš. :)

Grunf
27-11-2014, 11:53
Ispričavam se kaj sam zaključao temu, slučajno.

interceptor
28-11-2014, 00:21
Zaboravljeni mladić
Ivan Palić, rođen u Janjevu, bio je član skupine koja je, kombijem i džipom, prva pošla u pomoć njihovim slabo naoružanim suborcima okruženim u kući u Kusonjama u rujnu 1991. godine.
Samo jedan je imao automatsku pušku, a Ivan Palić išao je bez oružja i nadao se da će zarobiti pušku. Kolika je bila njihova hrabrost i volja za pomoć, ilustrira i to što su bolje naoružani imali karabine M-48 i samo po 18 metaka.
Uspjeli su doći oko sedamdesetak metara od mjesta sukoba i vidjeti kako gori oklopnjak. Čim su iskočili iz vozila, kombi je uništen raketnim bacačem, a po njima je osuta bjesomučna paljba iz streljačkog naoružanja, minobacača i tromblona.
Ivan Palić je odmah poginuo, petorica su bili ranjeni i svi su bili prisiljeni na povlačenje. Bilo je izrazito teško povući se pod takvom paljbom, a pucalo se sa svih strana. Neki su se pokušali skloniti u obližnje kuće, a dvojica od njih su u podrumu jedne kuće zatekli dvije žene i brzo otišli dalje. Jedna od tih žena je drugi dan o tome pričala u selu i čudila se kako ih "ustaše" nisu ubili.
Ivane, hvala ti!

http://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/v/t1.0-9/1493239_835025849881595_7979823566693988962_n.jpg? oh=475d33909fa51f36c00c6332bfd6eecf&oe=55066EC1&__gda__=1427124159_7b7c767ec2900410ed95aa80d9cd895 d

interceptor
30-11-2014, 19:59
Igor Napast, maloljetni dragovoljac HOS-a, tri puta ranjavan, je preminuo. Laka ti Hrvatska gruda Igore i HVALA za sve prijatelju...
Sve nas je manje u zadnje godine,dragovoljci umiru a žgadija udbaška nas specijalnim ratom gazi.. Od prosvjeda branitelja umrlo je oko 20-ak branitelja

http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xfa1/v/t1.0-9/10801804_836312116419635_7681692424707829189_n.jpg ?oh=b6a03dfe3370338150fae34ec3969fb4&oe=55083037

interceptor
14-12-2014, 01:20
Mato Perak, rođen 28.11.1961. u Jajcu. Srednji na slici. Ubijen na Ovčari 20.11.1991. Iza sebe ostavio dva sina Igora i Mateja(rođen 1992.,nije ni poznavao oca). Žena mu je Jasna Perak koja trenutno prebiva u Karlovcu te joj je pokojni brat Damir Kovačić Kole. Dakle Igor i Matej su ostali bez oca i ujaka.
http://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/v/t1.0-9/10801797_843178882399625_5703707576847369945_n.jpg ?oh=b18f230910e25b2f89126510dfa3c4e1&oe=5513D53E&__gda__=1426934159_c839b34bb779dabb404e71cd98b4774 9

NorthStand
14-12-2014, 07:57
http://www.youtube.com/watch?v=iss7L8WRpS8

Marta
18-12-2014, 13:49
Sinoc je preminuo Ivan Vekic. Usudim se reci da je otisao jedan od zadnjih velikana nove Hrvatske.
Neka mu je laka hrvatska gruda za koju je zivio do zadnjeg dana.
Pokoj vjecni daruj mu Gospodine.

interceptor
18-12-2014, 15:10
Pokojni Pavo Mlinaric iz Borova naselja.
Heroj i anđeo.
http://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-prn2/v/t1.0-9/1231571_608468522537330_406429245_n.jpg?oh=f86f299 58091fbace27e7743321653ea&oe=550D12C6

interceptor
18-12-2014, 15:18
Na današnji dan 1992. godine heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran postavljen je za zapovjednika 2. pješačke bojne. 1. gardijske brigade "Tigrova".
Dogodilo se to povratkom postrojbe s južnog bojišta i reorganizacijom preustroja u 1. gardijskoj brigadi.
Ubrzo po imenovanju odlazi sa suborcima na karlovačku bojišnicu, a nedugo zatim odlazi s postrojbom na obronke Velebita, na zadarsku bojišnicu gdje je 17. veljače 1994. godine tragično stradao od neprijateljskog snajpera.
http://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfa1/v/t1.0-9/10805821_374425852735921_4419936665774526809_n.jpg ?oh=108cdc099efa4834d427251f79cc6fb5&oe=553C8D0E&__gda__=1426707000_38cb8a3e41c937b2eb6c4b76fb2d269 c

interceptor
28-12-2014, 18:53
SJEĆANJE NA HEROJA DRAGUTINA BARIĆA – 21. PROSINCA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Dragutin-Bari%C4%87.jpg
Na današnji dan 1991. godine JNA je sa čak sedam borbenih zrakoplova MIG 21, raketirala i bombardirala sa kasetnim bombama aerodrom “Crljenku” u Vrsaru. Tom prilikom život su izgubili Dragutin Barić te njegov kolega Dragan Garvan iz Kutine.

Dragutin Barić prije Domovinskog rata bio je djelatnik JNA u zrakoplovnoj jedinici u Lučkom, a po početku rata, u travnju ’91. obratio se tadašnjem predsjedniku Sabora Stjepanu Sulimancu sa pitanjem što trebaju učiniti Hrvati koji su u djelatnom sastavu JNA. Odgovor je bio čekati. U srpnju 1991. godine zatražio je raskid vojne službe u JNA te se dobrovoljno prijavio u Stožer Zbora narodne garde na Tuškancu.

Ondje s nekolicinom ljudi formira Prvu zrakoplovnu grupu koja je kasnije prerasla u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
Oslobađanjem aerodroma Lučko od JNA, prioritetni zadatak mu je spašavanje opreme i formiranje zrakoplovne radionice.

Jedne je noći sa kolegama prešao preko barikada kod Petrinje te sa skupinom spasio helikopter koji je bio poznat pod nazivom “Stara frajla”.
Također, Dragutin Barić radio je na osposobljavanju mladih zrakoplovnih tehničara. Imao je izuzetno važan zadatak jer je zrakoplovni kadar bio izuzetno deficitaran u to vrijeme. Uz to koordinirao je i tehnički rad na malim aerodromima u Pribislavcu i Novoj Rači kod Bjelovara.

Koncem studenog 1991. postaje zamjenikom zapovjednika vojarne u Zaboku, no ubrzo dobiva zapovijed generala Tusa te odlazi na aerodrom Vrsar učiniti gotovo nemoguće, od poljoprivrednih zaprašivača usjeva preurediti zrakoplove za borbena djelovanja.

Taj zadatak je obavljao sve do 21.12.1991. kada je agresorska JNA ugasila njegov život.
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/Spomen-obilje%C5%BEje-u-Vrsaru-Dragutin-Bari%C4%87-i-Dragan-Gavran.jpg

interceptor
30-12-2014, 18:41
http://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfa1/v/t1.0-9/10367707_813175465399967_5791552022372921770_n.jpg ?oh=583a246b5eeea4812ffd9c6200933b8d&oe=553F792B&__gda__=1430157085_301e8cda40253140cc7b49ae23ad396 3
"Ležao je smrskan od granate,vikali smo ako treba kuću po kuću ćemo rušit ali bez njega ne idemo.."

Na današnji dan u Vukovaru poginuo je Alfred Hill -ATILA!

– Slušali smo Radio Vukovar, izvještaje Siniše Glavaševića. Mjesec dana poslije pozvao me na ozbiljan razgovor. Želio se vratiti u Vukovar, a ja ga nisam zaustavljala. Otišao je 2. rujna, tog jutra kada sam ga vidjela posljednji put. Rekao mi je: “Ako ne odem sada, nikad se neću moći vratiti u Vukovar”. Pitala sam se i tada i godinama poslije jesam li trebala postupiti drukčije, ali njegova je želja bila tolika da sam je morala poštovati – prisjeća se Melita Hill pa potom otkriva da se Alfred probio do Vukovara kroz kukuruzišta.

Bio je 1. listopada kada je imenovan prvim zapovjednikom satnije Vojne policije Vukovar pri 204. brigadi. Poginuo je samo petnaest dana poslije braneći položaje na Sajmištu.

– Čuli smo se koji dan uoči pogibije. Nisu to bili dugi razgovori. “Čuj, glava je u torbi, ali ne brini, sve ćemo izdržati”, govorio mi je – sjeća se supruga Melita.

Tragični mozaik događaja poslije su joj pomogli sklopiti Alfredovi suborci, svjedoci njegove pogibije.

– Kad se išlo u akcije, uvijek je išao s nama. Vodio je računa o svakom svom čovjeku, znao se čak i prepirati sa zapovjednikom Borkovićem zbog svojih ljudi. Zajedno smo proveli sedam dana na položaju kod srpskog groblja na Sajmištu, doslovno smo ležali u grobovima i znali se zezati kako svatko, kad krene napad, liježe u svoju grobnicu – priča suborac Josip Belobrajdić Brzi.

Smrt ga je pronašla 16. listopada 1991. godine kad je krenuo sveopći, siloviti napad na grad. Neprijatelj je probio Ulicu Josipa Kraša, motorole su ostale prazne, netko je javio da je Hill ranjen, a Brzi tada viče: “Ako treba, rušit ćemo kuću po kuću, ali ćemo ga naći. Njega ne ostavljamo!” I pronašli su ga, kako leži smrskan od minobacačke granate.

– Bio je obiteljski čovjek koji je iznimno volio svoju kćer. Sjećam se kako mi je govorio. “Brzi, kad završi ovaj rat, idemo kod mene u Rijeku, pravit ćemo gradele, piti gemišt i odmarati se, a sve ovo ćemo zaboraviti uz more”. Na žalost, nismo dočekali taj dan. Bio je to čovjek kakav se rijetko rađa – reći će suborac Josip Belobrajdić Brzi.

interceptor
30-12-2014, 20:40
Željko Mamić
Na današnji dan 30.12.1991 godine, Jugozrakoplovstvo je izvršilo napad u sklopu akcije "Udar 91" na zapovjedništvo i položaje 2. bojne 134. brigade u Stankovcima. Prilikom napada Migom 21 i ispaljivanjem raketa 40 mm iz saćastog šaržera ranjeno je četvero branitelja među kojima je i osamnaetogodišnji Branimir koji je od teških ozljeda nakon četiri dana i preminuo u Šibenskoj bolnici..Brate...HVALA TI ZA DOMOVINU A MI KOJI SMO PREŽIVJELI TAJ NAPAD NIKAD TE NEĆEMO ZABORAVITI.
NEKA TE ČUVAJU ANĐELI NEBESKI DO PONOVNOG SUSRETA...
http://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10393680_10152753338235528_235162385668778632_n.jp g?oh=875bfb5a3636d3ff0a0c649c01338525&oe=5545C93F&__gda__=1425751151_efed427b7a45ebb9fb7d4d4195dc428 2

http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/10897773_10152753338770528_274698077759767448_n.jp g?oh=8e8adf92ffe7798a95178be1e2da838c&oe=5531D594&__gda__=1429746430_a40714b93f23f99372991fa5b9447dc f

NorthStand
12-01-2015, 18:12
http://www.youtube.com/watch?v=DMQBSYyxG6I

HEROJI NE UMIRU, ŽIVE U NAŠIM SRCIMA, KO NE VJERUJE NEKA POGLEDA VIDEO. :hrv

interceptor
13-01-2015, 15:52
Ova dva momka su poginuli u izviđanju tražeći najpovoljniji pravac kretanja za probijanje neprijateljskih linija.Stradali su od potezne mine. Bila je priprema cijele brigade i sve je već bilo u pripremi finiširano,pa je se zbog ovog slučaja njihovog stradavanja akcija "Maslenica" odgodila za nekoliko dana. Počivali u miru Božjem!

http://4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/1/13.01.jpg http://4brigada-zng.hr/images/stories/poginuli/1/13.1.jpg

interceptor
16-01-2015, 19:53
POVRATAK 'UKRADENOG' HEROJA: Šiljo je tek nakon 20 godina pronađen u plitkom grobu. Imao je 21 godinu. U Vukovaru je uspio i ratovati i voljeti...
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatski-branitelji/povratak-ukradenog-heroja-siljo-je-tek-nakon-20-godina-pronaden-u-plitkom-grobu.-imao-je-21-godinu.-u-vukovaru-je-uspio-i-ratovati-i-voljeti/122523-1-cro-HR/POVRATAK-UKRADENOG-HEROJA-Siljo-je-tek-nakon-20-godina-pronaden-u-plitkom-grobu.-Imao-je-21-godinu.-U-Vukovaru-je-uspio-i-ratovati-i-voljeti_article.jpg
Gotovo svi preživjeli pripadnici HOS-a željeli su o Šilji kazati riječ - dvije... Zanimljivo je da za mrtvog heroja na kojeg su njegovi suborci ponosni ostatak Hrvatske uopće ne zna. Popravimo, stoga, tu nepravdu...

Mnogi su se građani zapitali koje je točno značenje plakata "Tko nam je ukrao heroje" koji su postavljeni diljem Hrvatske. Na njima su, naime, branitelji koji su bili spremni umrijeti da bi Hrvatska danas bila slobodna. I umrli su. Netko se, ipak, njihova imena usudio zatvoriti u ladicu i čvrsto zaključati. Vremenom, na popisu poginulih heroja, nakupila se prašina. Provalili smo u ladicu zaborava i otpuhali prašinunog imena. Dragan Peša – Šiljo...


Raspoređen na Sajmište - jedno od najkrvavijih dijelova vukovarskog ratišta...
Svim hrvatskim građanima donosimo priču jednog od onih koji je za sve nas umro. Šiljo je bio mladić iz Viškovaca kraj Đakova. Tek što je napunio 21 godinu, u rano ljeto 1991. priključio se postrojbama MUP-a. Bio je najprije "Prvi hrvatski redarstvenik" i kao takav prošao ratišta na Banovini. Tijekom rujna pridružio se je dragovoljcima HOS-a u vojarni "Bornogaj" u Zagrebu. Nakon ubojstva načelnika stožera HOS-a Ante Paradžika i njegovog sprovoda na Mirogoju, 26.09. s HOS-ovcima, kao dragovoljac odlazi na vukovarsko ratište. Po dolasku u Vukovar sa svojim suborcima bio je raspoređen na Sajmište koje je, kasnije se pokazalo, jedno od najkrvavijih dijelova vukovarskog ratišta. O Šilji, s velikim pijetetom pričaju njegovi suborci Viktorin Jurić Paša, Ivan Capan, Damir Markuš i Damir Radnić: -

- Ja sam 17.10. ostao bez noge. Mogu zahvaliti samo pokojnom Šilji što sam uspio izaći s konvojem koji je krenuo iz Vukovara 19.10. U konvoj su mogli, naime, samo oni koji su bili duže u bolnici. Ne znam kako, on je uspio nagovoriti ili prisiliti odgovorne da me povezu u tom konvoju i Šiljo mi je tim činom doslovno spasio život. Sjetite se kako su prošli oni koji su u bolnici dočekali neprijatelja... Što se Šilje tiče, bio je jako vedar čak i u onim nemogućim uvjetima na Sajmištu. Bio je tipičan Slavonac, volio se zezati, a i bio je jako mlad, pa je možda na sve gledao drugim očima. Uz sve to, stigao se i zaljubiti. Paralelno, bio je veliki borac, iznimno hrabar – doznajemo od Ivana Capana iz Siska, Šiljinog suborca

Ostao je pozitivan do kraja
Najbliskiji sa Draganom Peša – Šiljom, ipak je bio Viktorin Jurić – Paša:
- Kako su dani tekli, tako se oko nas stezao obruč. Borili smo se za svaku kuću i kako bi je napustili, tako bi je zauzeli Niški specijalci. A onda je usljedilo granatiranje, pa prsa u prsa. Bili smo nevjerojatno umorni i gladni, a falilo je i naoružanja kao i ljudstva. Kako se povlačilo, tako se ginulo. Ipak, Šiljo je bio pozitivan i do kraja je vjerovao da će nam stići pomoć, nije uopće paničario. Međutim, sve ga je više svladavao umor jer su četnici od nas bili doslovno svega 10-ak metara, tako da nije bilo govora o spavanju. On više nije mogao izdržati i povremeno bi odlazio u neko sklonište prileći i skupiti snagu. A onda se dogodio pad i odluka da krenemo u proboj... - sjeća se Paša i priča o nečemu što si, kaže, neće nikada oprostiti:
- Kad smo kretali u proboj, Šilju nisam uspio nikako naći. Nisam želio ići bez njega, ali ga jednostavno nije bilo. Ne znam shvaćate li, ali pronaći nekoga u tom kaosu nije lako, naročito Šilju koji je znao otići u neko sklonište za koje mi nismo znali kako bi se tamo malo odmorio i na sat vremena sklopio oči. Otišli smo u proboj bez njega, a ja se i danas kajem jer ga nisam malo duže tražio. Teško mi je zbog toga. Kako smo čuli, s još jednim braniteljem i dvije djevojke krenuo je naknadno u proboj. Molim vas, napišite da sam jako ponosan što sam ga poznavao – završio je Paša, bivši pripadnik HOS-a.

Četnici ga ranjenog mučili i kasnije ubili
]Riječi ponosa i hvale o Šilji ima i Damir Radnić, također bivši pripadnik HOS-a koji se rado prisjetio Šilje:
- Šiljo je bio izvanredno hrabar i učinkovit bojovnik koji je osim s puškom po neprijateljima djelovao i s ručnim bacačem (RB-om). Nakon zamolbe jednog od zapovjednika na Sajmištu Josipa Tomašića Ose za specijalistima koji bi djelovali po neprijateljskim oklopima, Šiljo se dragovoljno javio te je na Lušcu uništio dva neprijateljska oklopa. Kasnije se na Sajmištu istaknuo u uličnim borbama "prsa u prsa" – doznajemo od Damira Radnića koji otkriva i zašto možda Paša nije uspio pronaći Šilju:

- Pred samu okupaciju Vukovara trebao je u proboj krenuti s malom grupicom svojih preživjelih suboraca HOS-ovaca, no kako se u Vukovaru između njega i jedne Vukovarke, jednako mlade kao on rodila ljubav, on je otišao po nju i njenu prijateljicu, pa su u proboj krenuli naknadno. No nažalost, kod Petrovaca su ih otkrili četnici. U razmjeni vatre s njima Dragan Peša bio je ranjen u glavu i svi su bili zarobljeni.
Nakon zarobljavanja, njega su onako ranjenog najprije mučili, a nešto kasnije ubili. Pronađen je kod Petrovaca, kraj ribnjaka...Tek 2011., čak 20 godina nakon pogibije... Tek tad je ekshumiran, identificiran i sahranjen u rodnim Viškovcima. Posmrtno mu je dodijeljen čin satnika hrvatske vojske – ispričao nam je HOS-ovac Radnić i dodao da je "ludost" kupovanja fotoaparata u Vinkovcima rezultirala stotinjkom ratnih fotografija iz Vukovara i Bogdanovaca, jedinim ratnim fotografijama nastalih i iznesenih u proboju u vrijeme okruženja Vukovara. Sve ostale, pa i one slavne fotke s Trpnjske ceste, nastale su ranije, tijekom kolovoza i rujna, dakle kad se je još moglo ulaziti i izlaziti iz Vukovara. Svi naši sugovornici su teško i višestruko ranjavanji i invalidi su Domovinskog rata. I svi redom se slažu kako je sramota da je "ukraden" heroj koji je sahranjen prije samo četiri godine. Slažu se i kako Šilju nikad neće zaboraviti..
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/pokop-siljo222/122546-1-cro-HR/pokop-siljo222_slika.jpg

interceptor
25-03-2015, 22:15
SJEĆANJE NA HEROJA JOVANA SREDOJEVIĆA – 24. OŽUJKA

http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/03/jovan-sredojevi%C4%87.jpg

Na današnji dan 1992. godine pripadnici JNA u zaseoku Banja kraj Slanog u blizini Dubrovnika ubili su svog zastavnika – heroja Domovinskog rata Jovana Sredojevića.

Rodio se u Zadru, vojnu školu završio u Sarajevu, a do početka Domovinskog rata živio je sa suprugom te sinovima Nenadom i Predragom u Dubrovniku. Kad je počeo rat pregovarao je o prelasku u Hrvatsku vojsku, ali je u dogovoru s časnicima HV-a ostao u JNA kao obavještajac u neprijateljskim redovima.

Sredojević je Hrvatskoj vojsci dojavljivao dragocjene podatke o zapovjednim položajima JNA, crtama napada i brojnosti postrojbi JNA na Dubrovačkom primorju, a posebno se iskazao u pomoći lokalnom hrvatskom stanovništvu koje je ostalo živjeti na slanskom području nakon okupacije JNA.

Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju, gdje je službovao, s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila. U ožujku 1992. godine otkrili su ga i ubili.

Nakon mnogo vremena Hrvatska je dostojno priznala žrtvu ovog junaka koji je položio život za slobodu puka dubrovačkog područja. Dana 30. svibnja 2014. na bivši Dan državnosti, a današnji Dan Hrvatskoga sabora bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović na inicijativu Udruge pravnika Vukovar 1991. posmrtno je odlikovao Jovana Sredojevića Redom Nikole Šubića Zrinskog .

interceptor
28-03-2015, 15:55
HRVATSKA BRANITELJICA LARISA LUCIĆ: Krenula sam kupiti poginule i stala hipnotizirana prizorom- trudnica zavezana za stablo rasporenog trbuha iz kojeg je ispala beba, obadvoje mrtvi...

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatski-branitelji/hrvatska-braniteljica-larisa-lucic-krenula-sam-kupiti-poginule-i-stala-hipnotizirana-prizorom-trudnica-zavezana-za-stablo-rasporenog-trbuha-iz-kojeg-je-ispala-beba-obadvoje-mrtvi/138548-1-cro-HR/HRVATSKA-BRANITELJICA-LARISA-LUCIC-Krenula-sam-kupiti-poginule-i-stala-hipnotizirana-prizorom-trudnica-zavezana-za-stablo-rasporenog-trbuha-iz-k_article.png

Larisa Lučić- hrvatska braniteljica ispričala je za Braniteljski portal jedan dio svoje potresne ratne priče...
Ovom prilikom želim zahvaliti svim suborcima koji su bili uz mene kad je trebalo.

Isprićat cu Vam ukratko moj kako ja to zovem"križni put",jer za cijelu priču bi trebalo jako puno vremena, a i ponovnog prisjećanja teških dogadjaja.Bila sam učenica medicinske škole,naravno,rat je prekinuo moje školovanje do kraja.Naknadno smo završavali kurseve kako bi dobili diplome.
Zajedno sa diplomom dobila sam i poziv za mobilizaciju,s obzirom na moju struku,medicinara je bilo jako malo.NISAM morala odazvati se pozivu,ali jesam.
Otišla sam i prijavila se.
Bila sam uvijek sitna i djetinjasta,pa su me malo čudno gledali,no dobro.Zadužila sam uniformu i kalašnjikov,ali za prvo vrijeme su me zadržali u ratnoj bolnici.Medjutim došao je dan...Zapravo noć,kad su došli po nas par u bolnicu za hitno izvlačenje ranjenika.
U medjuvremenu sam svladala rukovanje odužjem i koliko toliko pucanje,no bombe oko struka su mi ulijevale veću sigurnost.Mi žene smo uvijek bile u strahu od zarobljavanja i silovanja,jer znamo kakva smo tijela dobijali u razmjeni,a bomba je tad najbrže rješenje.Nisam se bojala. U tim trenucima ne osjećaš strah.Vise adrenalin i svaki način pokušaja izvlačenja ranjenih.Najviše se sjećam mirisa baruta i spaljenih ljudi.Ništa se ne može usporediti sa tim.Još uvijek ponekad osjetim taj miris.Poslije je sve to nekako išlo normalno.Pucanje,obraditi ranjenika koliko možeš i znaš i zovi sanitet.Ajmo dalje.
Navest ću jedno naše hrvatsko selo koje su zauzeli srbi
Bilo je potrebno vratiti ga pod svaku cijenu,jer smo ratovali na takvom dijelu da ukoliko bi se probili,padao bi cijeli dio ili čak cijela Slavonija.Uspjeli smo.Prosli smo tenkovima.Prošli su nasi iz POČ-a,pješadija i red je došao da se obrade mrtvi i ranjeni.Od sveg užasa oko sebe vidjela sam samo jedno i kao hipnotizirana krenula tamo.Za drvo svezana trudnica,pred porod negdje,rasporenog stomaka iz kojeg je visila utroba,i ispred njenih nogu beba.Mrtvi oboje.Još topli.Prvi put nisam uspjela isključiti emocije. Ostala sam prestravljena tim prizorom.Slomila sam se...
Selo se zvalo Tramošnica.
Ubrzo nakon toga pala je granata na rubnom dijelu grada uz njihove i naše rovove,i dobila sam geler u kralježnicu.Ostala sam nepokretna.Bez šanse za oporavak,rekli su mi.
Ne znam kako,ne znaju to objasniti ni liječnici ni dan danas.Kažu snaga volje.Ali uspjela sam se dići na štake iz kolica.Tih istih kolica u kojima su završili moji suborci iz Savske.I to oni koji su imali sreće.Oni nisu ostavili živote tamo,ali su ostavili srce i dušu.
Danas jos uvijek nosim uspomenu na rat u kralježnici,ali usprkos zabranama svih liječnika,rodila sam troje djece, troje zdravih Hrvata.Moj najveći ponos.I uz sve to- koliko sam mogla dati domovini,dala sam joj i troje budućih,ako ustreba opet,branitelja,koje odgajam u duhu naše domovine,i koji će prvi stati na crtu obrane,kao što im je i majka stala.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/larisa_danas_majka_troje_djece7772/138562-1-cro-HR/larisa_danas_majka_troje_djece777_slika.png

Danas hodam.Nekako.Mada ne osjećam još uvijek neke dijelove tijela i nemam osjeta u njima.Ali imam divnog muža i divnu djecu.I moju Hrvatsku.Slike iz rata nemam.Kako bi ih imala kad nismo imali skoro ništa za jesti.Fotoaparat bi bio tada ipak prevelik luksuz.

Larisa Lucić
Narednik i odlikovana Redom Hrvatskog Križa iz ruku predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Pripadnica 107 Gradačačke Brigade.
Tenkisti - 100% invalid II skupine HVO-a
Pozdravljam sve moje suborce kojima jos uvijek jasno vidim lica.Barem ona koja su imali prije 20-et i nešto godina.
A Braniteljskom portalu hvala što ste se sjetili i nas braniteljica.
Pozdravljam sve svoje suborce i branitelje u Savskoj.
M.S.M./Braniteljski portal

Bobani
28-03-2015, 16:05
Užas! Nemam snage reći bilo što u ovoj emociji dok sam to čitao.

NorthStand
14-12-2015, 20:22
http://www.vecernji.hr/hrvatska/posljednje-tri-godine-veterani-se-ubijaju-dvaput-vise-od-civila-1044685


A stvarnost govori da se u Hrvatskoj od 1991. do konca 2014. ubilo 2734 branitelja, cijela jedna brigada Hrvatske vojske. Najviše suicida branitelja zabilježeno je u Zagrebu: njih 320, no pritom treba imati na umu da je najviše branitelja otišlo u rat upravo iz glavnog grada. Najviše branitelja s obzirom na broj stanovnika ubija se u kontinentalnoj Hrvatskoj, ponajviše u Bjelovarsko-bilogorskoj i Varaždinskoj županiji, a najmanje u priobalnom području. Posljednje tri godine ruku na sebe podiglo je 427 branitelja, što je u usporedbi sa stopama civilne populacije dvostruko više. Mnogima će biti zapanjujuće čuti da se najviše suicida događa upravo u grupama najtežih vojnih invalida, onih s oštećenjima organizma od 60 do 100 posto, onih kojima je država “dala” najviše.



– Tretman branitelja kao iznimno ranjive skupine zahtijeva visoku razinu političke korektnosti što nije slučaj, štoviše, oni su predmet politiziranja ili manipulacije. Odgovornima za to smatram sve vlasti, ne samo aktualnu, zbog čestih zamjena teza i prebacivanja krivnje na žrtvu, koje datiraju još od 90-ih. Braniteljima treba odati priznanje i zahvalnost. Oni ne traže mnogo. Mogli bismo se ugledati na primjer SAD-a gdje na Dan veterana svaki američki gimnazijalac odlazi na grobove vojnika – kaže dr. Vukušić. Možda i najbolnija je empirijski utemeljena pretpostavka da će u budućnosti stope samoubojstava branitelja i dalje rasti, s obzirom na starenje te populacije i činjenicu da se konstantno najviše stope suicida bilježe u najstarijim dobnim skupinama (od 50 do 65 i više godina). A najveći broj njih danas se tek nalazi pred ulaskom u najrizičniju životnu dob. “Bili bismo sretni da ova studija nikada nije morala biti napisana. Nesebičnost, hrabrost i poštenje svih onih koji su branili i obranili Hrvatsku obvezuju nas da ih se sjećamo i poštujemo njihovu žrtvu”, poručili su autori studije.

sagitarius
22-12-2015, 15:23
Koja potresna prića...ovdje staju rijeći.

kiša
27-12-2015, 21:15
HRVATSKA BRANITELJICA LARISA LUCIĆ: Krenula sam kupiti poginule i stala hipnotizirana prizorom- trudnica zavezana za stablo rasporenog trbuha iz kojeg je ispala beba, obadvoje mrtvi...

http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatski-branitelji/hrvatska-braniteljica-larisa-lucic-krenula-sam-kupiti-poginule-i-stala-hipnotizirana-prizorom-trudnica-zavezana-za-stablo-rasporenog-trbuha-iz-kojeg-je-ispala-beba-obadvoje-mrtvi/138548-1-cro-HR/HRVATSKA-BRANITELJICA-LARISA-LUCIC-Krenula-sam-kupiti-poginule-i-stala-hipnotizirana-prizorom-trudnica-zavezana-za-stablo-rasporenog-trbuha-iz-k_article.png

Larisa Lučić- hrvatska braniteljica ispričala je za Braniteljski portal jedan dio svoje potresne ratne priče...
Ovom prilikom želim zahvaliti svim suborcima koji su bili uz mene kad je trebalo.

Isprićat cu Vam ukratko moj kako ja to zovem"križni put",jer za cijelu priču bi trebalo jako puno vremena, a i ponovnog prisjećanja teških dogadjaja.Bila sam učenica medicinske škole,naravno,rat je prekinuo moje školovanje do kraja.Naknadno smo završavali kurseve kako bi dobili diplome.
Zajedno sa diplomom dobila sam i poziv za mobilizaciju,s obzirom na moju struku,medicinara je bilo jako malo.NISAM morala odazvati se pozivu,ali jesam.
Otišla sam i prijavila se.
Bila sam uvijek sitna i djetinjasta,pa su me malo čudno gledali,no dobro.Zadužila sam uniformu i kalašnjikov,ali za prvo vrijeme su me zadržali u ratnoj bolnici.Medjutim došao je dan...Zapravo noć,kad su došli po nas par u bolnicu za hitno izvlačenje ranjenika.
U medjuvremenu sam svladala rukovanje odužjem i koliko toliko pucanje,no bombe oko struka su mi ulijevale veću sigurnost.Mi žene smo uvijek bile u strahu od zarobljavanja i silovanja,jer znamo kakva smo tijela dobijali u razmjeni,a bomba je tad najbrže rješenje.Nisam se bojala. U tim trenucima ne osjećaš strah.Vise adrenalin i svaki način pokušaja izvlačenja ranjenih.Najviše se sjećam mirisa baruta i spaljenih ljudi.Ništa se ne može usporediti sa tim.Još uvijek ponekad osjetim taj miris.Poslije je sve to nekako išlo normalno.Pucanje,obraditi ranjenika koliko možeš i znaš i zovi sanitet.Ajmo dalje.
Navest ću jedno naše hrvatsko selo koje su zauzeli srbi
Bilo je potrebno vratiti ga pod svaku cijenu,jer smo ratovali na takvom dijelu da ukoliko bi se probili,padao bi cijeli dio ili čak cijela Slavonija.Uspjeli smo.Prosli smo tenkovima.Prošli su nasi iz POČ-a,pješadija i red je došao da se obrade mrtvi i ranjeni.Od sveg užasa oko sebe vidjela sam samo jedno i kao hipnotizirana krenula tamo.Za drvo svezana trudnica,pred porod negdje,rasporenog stomaka iz kojeg je visila utroba,i ispred njenih nogu beba.Mrtvi oboje.Još topli.Prvi put nisam uspjela isključiti emocije. Ostala sam prestravljena tim prizorom.Slomila sam se...
Selo se zvalo Tramošnica.
Ubrzo nakon toga pala je granata na rubnom dijelu grada uz njihove i naše rovove,i dobila sam geler u kralježnicu.Ostala sam nepokretna.Bez šanse za oporavak,rekli su mi.
Ne znam kako,ne znaju to objasniti ni liječnici ni dan danas.Kažu snaga volje.Ali uspjela sam se dići na štake iz kolica.Tih istih kolica u kojima su završili moji suborci iz Savske.I to oni koji su imali sreće.Oni nisu ostavili živote tamo,ali su ostavili srce i dušu.
Danas jos uvijek nosim uspomenu na rat u kralježnici,ali usprkos zabranama svih liječnika,rodila sam troje djece, troje zdravih Hrvata.Moj najveći ponos.I uz sve to- koliko sam mogla dati domovini,dala sam joj i troje budućih,ako ustreba opet,branitelja,koje odgajam u duhu naše domovine,i koji će prvi stati na crtu obrane,kao što im je i majka stala.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/media/images/larisa_danas_majka_troje_djece7772/138562-1-cro-HR/larisa_danas_majka_troje_djece777_slika.png

Danas hodam.Nekako.Mada ne osjećam još uvijek neke dijelove tijela i nemam osjeta u njima.Ali imam divnog muža i divnu djecu.I moju Hrvatsku.Slike iz rata nemam.Kako bi ih imala kad nismo imali skoro ništa za jesti.Fotoaparat bi bio tada ipak prevelik luksuz.

Larisa Lucić
Narednik i odlikovana Redom Hrvatskog Križa iz ruku predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Pripadnica 107 Gradačačke Brigade.
Tenkisti - 100% invalid II skupine HVO-a
Pozdravljam sve moje suborce kojima jos uvijek jasno vidim lica.Barem ona koja su imali prije 20-et i nešto godina.
A Braniteljskom portalu hvala što ste se sjetili i nas braniteljica.
Pozdravljam sve svoje suborce i branitelje u Savskoj.
M.S.M./Braniteljski portal

Draga Larisa, Hvala ti za hrabrost koju nam svima daješ svojim primjerom svojom nesebičnom žrtvom svojim životom, hvala ti :)

Grunf
18-02-2016, 12:59
http://narod.hr/wp-content/uploads/2016/02/H20160217000827-580x394.jpg?a38dfb

Hasanbegović: Jean-Michel je simbol idealizma, junaštva, hrabrosti, mučeništva – neka bude uzor našoj djeci


U prepunoj dvorani kina Europe održana je premijera dugometražnog dokumentarnog filma “Sve je bio dobar san”, redatelja Branka Ištvančića, koji je rađen u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata i partnera u projektu Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba.

Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac “Sve je bio dobar san” bavi se događajima iz razdoblja velikosrpske agresije na Hrvatskoj u jesen 1991. godine, a tematizira dolazak mladoga francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera (1966.-1991.) u Hrvatsku, njegovu borbu za slobodnu i neovisnost Republike Hrvatske, tragiku obrane grada Vukovara od jugosrpskih agresora, kao i mučeničku smrt na Ovčari.

Redatelj Ištvančić događaje je prikazao kroz emotivnu vizuru Jean-Michelove majke koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.

Na premijeri je bila glavna protagonistica filma, majka Jean-Michela, Lyliane Fournier koju je publika nagradila gromoglasnim pljeskom.

Dugo se pljeskalo i ministru kulture, Zlatku Hasanbegoviću. Također, prisutni su bili i ministrica socijalne politike i mladih, Bernardica Juretić, Ivan Tepeš, potpredsjednik Hrvatskog sabora, Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, izaslanik kardinala Josipa Bozanića, msgr. dr. Nedjeljko Pintarić, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Domovinskog rata, veleposlanica Republike Francuske u Hrvatskoj, Milijan Brkić, tajnik HDZ-a, Božo Galić, vukovarsko-srijemski župan, Pero Ćorić, Drago Prgomet, Mijo Crnoja, dr. Željka Markić i ini hrvatski uglednici.


“Svi smo u ekipi iznenađeni interesom za ovaj film što samo po sebi mnogo govori. Želim zahvaliti gđi. Fournier i cijeloj ekipi. Nažalost ovaj film nije dobio potporu Hrvatskog audiovizualnog centra”, rekao je redatelj Branko Ištvančić pozvavši publiku da podupre kinodistribuciju ovoga filma.

Lyliane Fournier, majka Jean-Michela u svom govoru zahvalila je svima dodavši kako za nju priča još nije završena jer 24 tijela, među kojima je i njezin sin, još uvijek nisu pronađena.

“Ta su tijela postala posmrtni ostaci, ali su prije ta tijela bila ljudska bića – živjela su, voljela, smijala se, plakala i patila. Ona su se hrabro borila i imaju pravo na dostojan grob na koji se njegovi prijatelji mogu doći pokloniti”, istaknula je Lyliane.

Hasanbegović: Ovo je potresan film

Ministar kulture, Zlatko Hasanbegović naglasio je kako je ovo potresan film.

“Ovo je potresan film. Jean-Michel simbol je idealizma, junaštva, hrabrosti, mučeništva i neka bude uzor našoj djeci”, zaključio je.

Deur: Film pokazuje snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom

Ante Deur, predsjednik Savjeta predsjednice RH za branitelje, istaknuo je za Narod.hr kako ga je film vratio u prošlost.

“Još jednom pokazuje koliko je rat jedna strašna stvar, no i pokazuje jednu snagu cijelog naroda i ove zajednice kolika je bila čežnja za slobodom, za ljubavlju, i to je nešto što nitko ne može uzeti, što Bog daje”, rekao je.

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata kazao je kako je ovim filmom dana velika počast Jean-Michelu koji se borio na strani dobra ali je posvećen i svim vukovarskim majkama.

Željka Markić, članica upravnog odbora U ime obitelji izjavila je:”Film je vjerno prenio užas, krvavu kupelj u koju se pretvorio Vukovar nakon što ga je preuzela srpska vojska. Kad gledate ono nježno lice Jean Michela kraj kojeg u bolnicu ulaze četnici s kokardama, srce vam se stegne. Jako mi je žao da nemamo snimljeno već 20, 30 ili 50 ovakvih filmova o životima hrvatskih majki i njihovih sinova za čijim ostacima se još traga ili koji su dali svoj život za sve nas. Večeras je u publici bila i mr.Gordana Turić, nekadašnja saborska zastupnica čiji je sin Zdeslav u dobi od 22 godine poginuo kod Benkovca. Zašto nemamo dokumentiran život takve političarke, čiji je sin išao na prvu crtu, a ne da ga je sakrila u inozemstvo? Žao mi je da ima tako malo kvalitetnih dokumentaraca o mladićima i muškarcima, obiteljima onih koji su nam omogućili da imamo svoju državu i živimo slobodno, a koje s punim pravom možemo zvati hrvatskim vitezovima. Očekujem da će se to promijeniti.”

Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj

Dokumentarni film “Sve je bio dobar san” proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak Francuza Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari, a sve kroz vizuru njegove majke Lyliane Fournier. Ona u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svojeg sina. Film je to koji na posve drugačiji način progovara o Domovinskom ratu.

Film prati majku ubijenog Jean-Michela, Lyliane Fournier koja živi u Karlovcu i traga za posmrtnim ostatcima svojeg sina, ali i podatcima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara. Majka se prisjeća svojeg sina i njegove mladosti te pokušava otkriti razloge zbog kojih je Jean-Michel otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište.

Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile na obližnjoj livadi.

Kroz ovu intimnu ispovijest, Lyliane je iskazala i svoju ljutnju na Francusku ali i ostale članice Europske unije koje nisu reagirale te su šutke gledale rat koji je bijesnio u Hrvatskoj. Francuska je ostala nijema na njezina mnoga pisma i vapaje da se pomogne Hrvatskoj u kojoj je njezin sin nesretno završio svoj život.

Iako je cijeli film prožet tugom i bespomoćnošću, nerazumjevanje institucija koje su dopustile da zločinci Ovčare slobodno žive, snažnu je poruku poslala scena u kojoj Lyliane zalijeva cvijeće koje je posadila u hrvatsku zemlju koju je donijela s Ovčare. Značajno ju je nazvala Nadom sa snažnom porukom da vlada mir.

U filmu se pojavljuje očevidac mučenja Dragutin Berghofer – Beli, pukovnik Ivan Grujić koji forenzički analizira posmrtne ostatke nepoznatih osoba ubijenih za vrijeme Domovinskoga rata, Josip Račić koji je sa Jean-Michelom ležao u razorenoj vukovarskoj bolnici, doktorica Vesna Bosanac i drugi.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Jean-Michel Nicolier bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine dolazi u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar.

Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici. Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske vojske u bolnicu (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima. Pogubljen je na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

U podrumu vukovarske Ratne bolnice, nekoliko sati pred smrt, Jean-Michela Nicoliera u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je: “Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

http://narod.hr/kultura/hasanbegovic-jean-michel-je-simbol-idealizma-junastva-hrabrosti-mucenistva-neka-bude-uzor-nasoj-djeci

Grunf
16-03-2016, 09:35
http://www.index.hr/images2/spomen_ploca_derek_sokol_hina.jpg


U VUKOVARU je u srijedu razbijena spomen ploča junaka Domovinskog rata i jednog od simbola obrane Vukovara, Imoćanina Velimira Đereka Sokola, a vijest o tom činu ogorčila je njegovu sestru Rajku Mikulić koja je počiniteljima poručila da je njihovo djelo bestijalni čin nerazumljiv civiliziranom svijetu.

U emotivnom priopćenju Rajka Mikulić navodi da je "ožalošćena spoznajom kako po svetom hrvatskom tlu, natopljenom krvlju hrvatskih branitelja, tlu Sajmišta i Vukovara hodaju spodobe kojima smeta kameni spomen na žrtvu hrvatskoga branitelja koji je život položio za bolji i pravedniji svijet".

Onima koji su to planirali, sudjelovali u uništavanju ili prikrivaju one koji su to napravili, poručila je da će djelo njezina brata - hrvatski Vukovar, vječno živjeti i da će uvijek biti besmrtna njegova i žrtva svih poginulih hrvatskih branitelja za neovisnu Hrvatsku.

"Ne možete vi srušiti toliko spomenika hrvatskim braniteljima koliko ih mi iznova i opet možemo podići u beskrajnoj ljubavi prema njima i njihovoj žrtvi", poručila je za sada nepoznatim počiniteljima toga nedjela Rajka Mikulić.

Velimir Đerek rođen je u Vinjanima Gornjim. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, ostavio je radno mjesto u zagrebačkom hotelu "Esplanada" i kao dragovoljac otišao u rat. Braneći Vukovar, pogiba na Sajmištu 12. listopada 1991. Nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan je uz sve vojne počasti u rodnom mjestu 23. svibnja 1998.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/razbijena-spomen-ploca-junaka-i-jednog-od-simbola-obrane-vukovara/881275.aspx

NorthStand
26-03-2016, 19:02
http://vojnapovijest.vecernji.hr/izrada-spomenika-hrvatski-vitez-miro-baresic-1071373

ako je itko zaslužio spomenik onda je to on, pogotovo kad se uzme u obzir tko ga je ubio. udbga nikad mira ne da hrvatima.


http://www.youtube.com/watch?v=_F5ArOmfUDc

počivao u miru Miro, Hrvati te nikad zaboravit neće.

NorthStand
05-04-2016, 04:24
http://mojahrvatska.vecernji.hr/hrvat-koji-je-poginuo-kao-americki-junak-1073552

http://mojahrvatska.vecernji.hr/media/cache/d4/f4/d4f470f59d0959b54c5041c851ec5bb4.jpg?id=2106757

šanta85
10-04-2016, 20:20
Neka je vječna slava i hvala svim braniteljima Kupresa

https://www.youtube.com/watch?v=Qqkss4pDR0I

Inkvizitor
10-04-2016, 21:19
sa FB statusa legendranog ratnog snimatelja HRT-ea Dražena Travaša


A ja ću se danas prisjetit jednog od najgroznijih dana u mom životu.... 10.4.1992. .... pada Kupresa


Još radio na HTV-u i tog dana na onoj relaciji Kupres-Malovan-Šujica snimao kako dovode mrtve u kombijima, kamionima...svake dvi minute. Snimao i plakao, urlao

Nemam pojma koliko, kažu neki između 150 i 200 momaka iz cijele Hercegovine i Hrvatske. Momci s kojima bio danima prije .... kad onda nisam poludija nikad neću
R.I.P. i noć

Humphrey
11-04-2016, 20:40
Moj bratić je bio tamo,srećom izvukao se.Nažalost nedavno je umro.

philly
11-04-2016, 23:08
to je mislin najveća pogibija u jednon danu tokon rata? broj mrtih ka iz filmova, i starih ratova... zbilja strašno.

inkvizitore jesi li poznava pokojnog matu banovića, pripadnika tigrova, rodom iz tomislavgrada?

čita san na stranici ratka dragovića o akciji u kojoj je poginuo, prilično potresno za čitat...

Inkvizitor
11-04-2016, 23:34
Nisam siguran jel to taj al u mojoj kući je bio jedan Banović. Oni su inače iz Brišnika kraj TG-ea. Taj Banović je meni pričao o mom školskom kolegi ( iz osnovne škole) pripadniku Tigrova koji je srušio kanal Strug u trenutku kad je 1-oj gardijskoj brigadi prijetilo okruženje nakon prodora banjalučkog korpusa. Rekao je da nije sreo hrabrijeg momka. E sad jel to taj Banović, ne bi znao, čovjek je došao u moju kuću slučajno, sa mojim zetom iz Splita.

A kako je poginuo?

philly
11-04-2016, 23:44
evo stavit ću citat sa stranice dragovića.

ovo se zbilo prilikom napada 1. bojne tigrova na zelenikovac, na južnon bojištu. taj zelenikovac je bia tvrd orah, tigrovi su ga par puta neuspješno osvajali.


Ovaj put jedna skupina od dvanaest dragovoljaca u sastavu zamjenik zapovjednika Zvonko Vujević, zapovjednik voda Mate Banović, zapovjednik voda Đuro Dasović - Đuka, Jaro, Radeljko Pauković, Vjekoslav Karamarko - Vjeko, Tomislav Bogić dobila je zadaću da se ubaci pet kilometara u pozadinu neprijatelja kod sela Staja između sela Grmljana i Sedlara. To selo nalazilo se sjeverozapadno od Kelinog osoja.
Oko devet sati prolaze kroz neprijateljske položaje. U blizini sela su otkriveni i tada počinje agonija.
Zvonkinu ekipu neprijatelj je ubrzo počeo opkoljavati. Nakon toga Đuka s ostalom većinom suboraca se povlači, dok će on s Banovićem i Bogićem držati odstupnicu. Nakon određenog vremena Đuka se izvlači, a Zvonko sa svojom ekipom nešto poslije biva opkoljen. Nakon sat vremena puškaranja pogiba Tomislav Bogić, a Zvonko, nakon što je bio okrznut metkom u glavu, pada na kamen, a poslije u nesvjesticu i tako ostaje sve do kasno u noći, kada se budi. Pokraj njega nije bilo Banovića, već samo pokojni Bogić. I u ranim jutarnjim satima nekako se probija do naših položaja.
Što se zbilo s Banovićem teško je sada ustanoviti.
Mate je u predvečerje bio teško ranjen. Pošto je imao motorolu preko nje je tražio pomoć. “Pomozite mi ranjen sam!”
Naši gardisti su mu pokušali pomoći. Pošto je bila noć tražili su od njega da ispali nekoliko metaka. Na taj način je postojala mogućnost da naši, a nažalost i neprijatelj locira njegovu poziciju. Isto tako su tražili da nakon toga javi koliko je metaka ispalio. Ne bi li se naši uvjerili da je to on, a ne neprijatelj.
Međutim on im je odgovorio: “Ne mogu pucati!” Zašto nije mogao to nikada nismo doznali. Je li zbog toga što je bio teško ranjen pa nije mogao pucati ili je tijekom kontakta s neprijateljem i ranjavanja izgubio pušku ili je bio preblizu neprijatelja pa nije mogao pucati da se ne otkrije. To nikada nećemo saznati. Inače, četnici su prije tjedan dana zarobili Ninđinu motorolu i važeći zemljovid pozicija. U početku su slušali razgovor, da bi se potom miješali u razgovore te provocirali.
On je i dalje tijekom noći u nekoliko navrata tražio pomoć i govorio: “Dajte mi malo vode da ne umrem žedan”! Očevici toga događaja kažu da je bilo jezivo slušati Matino zapomaganje Mate i neodlučnosti da mu se odlučno pomogne. Negdje oko pola noći Mate se više nije javljao. Narednih nekoliko dana u više navrata, naši su ga pokušali pronaći, ali bez uspjeha. Nekoliko godina poslije neprijatelj nam je predao njegove ostatke. Nakon toga više se to brdo nije osvajalo. Bio je to još jedan od pokušaja.

Inkvizitor
11-04-2016, 23:58
Počivao u miru Božjem.

NorthStand
12-04-2016, 02:56
Neka je vječna slava i hvala svim braniteljima Kupresa

https://www.youtube.com/watch?v=Qqkss4pDR0I


http://www.youtube.com/watch?v=LKmTucRT190&nohtml5=False

počivali u miru. :hrhb

NorthStand
12-04-2016, 03:09
http://www.youtube.com/watch?v=A3GusLaXG1M&nohtml5=False&nohtml5=False#t=79.087604

HR SOKOL
14-05-2016, 23:04
https://youtu.be/pbgK2ftY-cQ :naklon

Stric Ivan
24-05-2016, 18:50
Mladen Čupić-Haš, rođen 19.05.1967, je bio mladić iz Vinkovaca, koji je volio motore, i dobar rock and roll. Družili smo u ono predratno doba, onoliko koliko smo mogli, što zbog obaveza prema školi, a dijelom i zbog udaljenosti, jer sam se ja školovao 120 km dalje od Vinkovaca. No kada bi se susreli, negdje u gradu popili bi pivu ili u školskoj Pizzeriji, Royalu ili kod Izeta. Lokali ovih nekadašnjih kafića postoje, no sada su pod drugim imenom. No ipak kada god prođem, tim ulicama, sjetim se izlazaka u te kafiće, druženja, smijeha, i glazbe. To jednostavno ne prolazi, sjećanja ne blijede. Jer ne dozvoljavam, da osobe poput Mladena Čupića-Haš, budu zaboravljene, i otrgnute iz svijesti onih koji su ga imalo poznavali. On je dijete Vinkovaca, koje je hodalo našim ulicama. Pecao na Bosutu, kupao se na Banji. Dijete koje je izraslo u mladića a početkom 1991 taj mladić je izrastao preko noći u sposobnog ratnika.

Mladen je bio mršava stasa, ali ono što me je kod njega fasciniralo, jeste činjenica, da je bio doslovno opsjednut motorima, i brzinom na cesti.

Njega više nema... Uzalud se je pokušalo doznati nešto više kroz nekakve kontakte. Rijetki preživjeli suborci i prijatelji rado ga se sjećaju sa sjetom, ali jako malo znaju. Dana 15.09.1991. g. iz Vinkovaca došao je u Vukovar sa drugim vinkovačkim dragovoljcima, te je pripojen kao ispomoć na nekoliko položaja, a po popisu 204. GB - 2. bojnoj 204. vukovarske brigade na Mitnici. Ranjen je 02.11.1991. godine i hospitaliziran je u vukovarskoj bolnici, odakle mu se gubi svaki trag okupacijom Vukovara 19.11.1991. godine. Većina suboraca ubijena je na Ovčari i drugim mjestima.

Počivaj u miru rokeru...

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com/2016/05/24/heroj-sa-vinkovackog-asfalta-mladen-cupic-has/

Bobani
24-05-2016, 21:57
Pridružujem se o odajem veliku počast svim hrvatskim Vitezovima Domovinskog rata.

Počivali vi u Miru Božijem!!!

philly
25-05-2016, 01:25
Pridružujem se o odajem veliku počast svim hrvatskim Vitezovima Domovinskog rata.

Počivali vi u Miru Božijem!!!

tako je, čoviče koliko ima ovakvih priča, mladih momaka koji su se mladosti odrekli i pošli branit domovinu... mogu samo zamislit kakav je osjećaj ono doslovno u patikama iz kafića na bojišnicu, nažalost mnogi su za dom život dali... slava i čast in, svojon su krvlju stekli hrvatsku nezavisnost, povlaštena generacija koja će zauvik bit upisana u povijest i koja ima na šta bit ponosna.

Stric Ivan
27-05-2016, 12:20
U logoru je bolesnu tukli i silovali, a Hrvatska je to zaboravila.

Pamtite li Mandu…logorašicu Mandu? Ja je se često sjetim…zapravo…sjetim je se gotovo svaki dan. Čujem preživljava, kopa po kontejnerima, lišena svakog dostojanstva i nade. Ponižena i bolesna. Kao da nikada nije ni bila u logoru, kao da nikada nije bila mučena, kao da nikada nije bila proglašena snajperistom. Snajperistom! Kao da se ništa nikad dogodilo nije – riječi nepoznatog čovjeka probijaju opori, zadimljen prostor kvartovskog kafića i kao da pokušavaju nadglasati domoljubnu pjesmu u pozadini koja preglasno svira. – Sjetim li se Vukovarke Mande?

Kako ne. Ta, ja sam sve vidio. Moja je samica bila preko puta njene. Bili smo u logoru Stajićevo koji je zapravo bio smješten u zatvoru. Na jednom su katu bili logoraši, na drugom ‘obični’, srpski zatvorenici. Da samo znate kako im je Manda dobro došla… Svake noći, kad bi pravosudni policajci i čuvari običnih zatvorenika otišli, čuvari logoraša bi dovodili u Mandinu ćeliju po dvanaestoricu zatvorenika, barem. Ona je bila toliko tučena i izdresirana, da se bespogovorno, po njihovu ulasku, okretala i zadizala svoju suknju – potvrđuje drugi potresenim glasom te nastavlja:

Toliko je vremena prošlo, a ja i dalje teško govorim o tome. Žao mi je, osim što je bila uplašena, ona je bila i bolesna. Mentalno, shvaćate? Ali, njima to nije bilo važno. Činili su s njom što su htjeli jer su znali da nikome nije važna. Nakon nekog vremena je i zanijela. Trudna pet-šest mjeseci, pojavila se na listi za razmjenu logoraša. Tada su je odveli doktoru. To su nerođeno dijete iz nje živo iščupali – s gorčinom izgovara Nepoznati.

Manda je kako srpska tako i hrvatska sramota, ponižena na najgori mogući način i od jedne i druge strane. Prvo su je Srbi svakodnevno tukli i tražili priznanje da je snajperist i da je ubila osamnaest srpskih specijalaca. O silovanjima da i ne govorim. Iako ja to nisam vidio. Nama je glava uvijek morala biti spuštena dolje. I sad čujem, tumara po Vukovaru, obilazi kontejnere, nit’ je priznata kao branitelj, nit’ kao civilna žrtva rata. Manda je paćenica, hrvatska mučenica za koju nitko ne zna ili ih naprosto nije briga. O Mandi nitko ne govori – dodaje jedan od njih.

Dajte, molim vas – tvrdi najglasniji – kakav snajperist. Čim je dovedena na njoj se vidjelo da nije sasvim zdrava, činilo se kao da ima neki blagi oblik retardacije. Ali, ona im je bila prikladna jer su baš tražili ženu koju bi optužili za tako nešto. Nešto što bi priču o Hrvatima – ubojicama potkrijepili, kako bi se cijeli svijet zgrozio nad narodom koji ‘novači i obučava žene ubojice’. Kažem, Manda je bila najbolji izbor jer se takva bolesna nije znala, a nije ni mogla braniti. Tako je po Srbiji krenula priča o Mandi – okrutnoj snajperistici. Vozajući nas autobusom po Srbiji, iz jednog logora u drugi, negdje kod Rume presrele su nas neke agresivne žene. Mahnito su grebale i lupale po staklu autobusa samo da se dočepaju Matićke.

Eee, što je ta žena proživjela…

Kako je moguće da je pukla priča po Srbiji, a u Hrvatskoj nitko za nju ne zna? – pita treći, najmanje upućeni.

Zato što nikome nije važna. Kako su se Srbi okoristili njenom bolesti zbog koje je bez prigovora pristajala na sve i priznavala sve, tako se koriste i Hrvati kojima valjda odgovara to što se nije u stanju izboriti za svoja prava.Teško mi je opisati što je ta žena prošla i još uvijek prolazi. Kao da se sva nevolja ovog svijeta sručila na njena pleća. Od toga da je bolesna, zarobljena, mlaćena, silovana i na kraju…sama i zaboravljena. Nalazi se na malo kojem popisu…slabo što je dobila. Ali se zato i dalje nalazi na popisu branitelja optuženih za ratne zločine, jedna je od 300 branitelja na međunarodnoj tjeralici. Zamislite apsurda, branitelj optužen za ratne zločine, a nema status branitelja – zaključuje meni još uvijek nepoznata osoba.

Nije pristojno, znam, al’ mehanički se okrećem i upitam: Oprostite, tko je Manda?

Za svega par sekundi spajamo stolove i shvaćam kako sam u društvu bivših logoraša Ilije Ačkara i Branka Čulića koji su imali tu nesreću upoznati svu okrutnost srpskih logora. I trebalo je svega par minuta da otpočnu dugu i mučnu priču o Mandi Matić, jedinoj Hrvatici zatočenoj u Srbiji za koju se tražila smrtna kazna jer je u optužnici stajalo da je ‘snajperistica koja je ubila 18 srpskih specijalaca.’

Shvaćam i da sam sasvim slučajno, u zadimljenom kafiću zagrebačkog predgrađa saznala za Mandu Matić, nepoznatu junakinju…pravu, iskonsku mučenicu Domovinskog rata. Shvaćam…krajnje je vrijeme da za njenu sudbinu sazna cijela Hrvatska.

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-05-2016, 12:30
Kratki uvod prije priče, Zorana Kotnika.

Još 1991 godine sam čuo za zvjerstva četnika u Vukovaru, a i osobno sam bio svjedok njihovoj ledenoj bešćutnosti koju su zalijevali sa alkoholom. Zar čovjek može tolika zvijer biti, smrditi kao što smrdi jedna zvijer!? Ja mislim da ne može, niti jedno ljudsko biće (a njih ne svrstavam među ljude), smrditi, zaudarati u duhovnom i tjelesnom smislu, kao te bradate spodobe.

Postoji jedan primjer iz Nuštra, kada je prilikom napada na selo, poginuo veći broj četnika. “Žicom” (motorolom) su pozvani njihovi zapovjednici, neka slobodno pošalju kamion u selo, garantira im se sigurnost, i neka pokupe svoje mrtve. Odgovor koji je uslijedio odaje mentalni sklop debele, bezćune životinje koji je istovjetan sklopu kod srbo-četničkog zapovjednika, koji je preko “žice” odgovorio: ” …ma bre, namažite ih na hleb pa jedite!”



To je bilo prije pada Vukovara!

Nakon pada Vukovara, u Nuštar su se probijali bojovnici i civili iz okruženog grada na Dunavu. Ispovijesti koje sam tada čuo, su jezive bile, i ovaj puta ih neću spominjati, niti ispisati u ovaj tekst.





Idemo dalje. Čitav taj cirkus oko sela Srb, Jasenovca, St. gradiške, kojeg potencira SPC Pupovac i druga četnička bratija iz “hrvatskog Sabora” te polaganja vijenaca za pobijene Srbe je zapravo, laž i prijevara, ovih bradatih spodoba. To zapravo jeste, uznemiravanje mrtvih, pobijenih Hrvata, u srbskom pravoslavnom ludilu, sa kojim remete mir pokojnika, a nas žive provociraju svaki put kada te sotonske obrede vrše nad grobovima. U Jasenovcu i St. gradiški je UMRLO ukupno 403 osobe. Najnovija istraživanja govore u prilog istini. Nije bilo ubijanih. No od 1945-1948 i nadalje od 1948-1951, je sasvim drugačija priča. U Jasenovcu su se u ta dva perioda nakon 1945 – sustavno likvidirali Hrvati, Mađari i Nijemci. A sve ono što su srbokomunisti napravili su, dakle zlodjela, …pogodite što?.-..jednostavno pripisali Ustašama!

Ne bih više ništa komentirao, samo bih dao link jednog teksta u kojem je jedan video iz Srebrenice 1995, odnosnoo pravoslavnim svećenicima koji izgovaraju “blagoslove” odredu smrti-“Škorpijon”, prije nego krenu ubijati sve. Od djeteta, do starca! Čini se da sv. Savo igra za čudne igrače…

https://videopress.com/v/aJZikiPl

Ima li ovakav “blagoslov” veze sa religijom? Po meni ne. Niti je ikada bilo. Ali ima veze sa MAGIJSKIM OBREDOM!

Zaključak je isti: gdje ima dima, ima i vatre!

No CRIMEN koji srbi nose u duši i žig, kojeg su dobili, sigurno ih tjera da i dalje bjesomučno lažu, podvaljuju, te sa time nastoje biti i dalje “dobri poslušnici” Englezima, Masoneriji i bjelosvjetskoj bagri!



Evo priče Zorana Kotnika!

“Na današnji dan je bila razmjena logoraša u Mošćenici. Snimala je HTV, snimateljica Nada Špehar. Snimci su kasnije uništeni. Razmijenjena je polovica logoraša, jer su srbi odugovlačili do mraka i umjesto njih podmetnuli civile. Potajno smo dovedeni u Zagreb, bez snimatelja HTV.

Nitko od vlasti nas nije dočekao, a ostavljani smo uz put, blizu adresa stanovanja.

Zarobljeni smo na položaju Djed, u Hrvatskoj Kostajnici.

Drugi su bili odavno otišli na Manjaču i imali su veliki doček na Zagrebačkom Velesajmu. Kako smo kasnije saznali, od Vesne Škare Ožbolt: Mi se nismo niti smjeli vratiti, jer se nismo predali. Netko iz vrha vlasti je sabotirao našu razmjenu. Srbski tenk je trebao ispaliti granatu u naš autobus, kada smo mi bili u njemu.



Naši i njihovi snajperisti su za vrijeme razmjene tražili mete. Nitko nikada nije u posljednih 10 godina u medijima spomenuo 12.09.1991., kada je pala Hrvatska Kostajnica – izdajom!

O tome je pisao i pokojni general Bobetko u svojoj knjizi.

Tek tri dana nakon razmjene smo završili u zaraznoj bolnici na liječenju od dizenterije i drugih bolesti. Ustanovili su u našim želudcima ljudsko meso.



Mučili su nas u Glini, gdje su nas odveli iz Kukuruzara – sela kod H. Kostajnice. Zatvor u Glini je bio kao i svi srbski logori. Mučenja i batinjanja…Alatka je bila i pendrek sa lancem na kojem je bila željezna kugla.

Polomili su nas, batinali po tabanima, mučili sa strujom, hranili ljudskim mesom. Nitko nas iz zatvora u Glini ne spominje.

Ni danas nije ništa bolje.



“Pokojni mons. Stanković je izhodio našu razmjenu, no nitko iz Vlasti…Bio je tada šef Caritasa. Pokojni čuvar državnog pečata je rekao našim roditeljima, da ima pametnijeg posla a ne da se bavi našom razmjenom.”

Napisao:Zoran Kotnik

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-05-2016, 12:36
U Bogdanovce sam dolazio na poziv motorolom, kroz kukuruze, i lenijama po ranjenike. U tom selu su bili mahom Vinkovčani, moji prijatelji, i sugrađani. Prvu intervenciju u Bogdanovcima sam imao na moj rođendan 20.09.1991 kada sam pozvan pokupiti ranjenika. Ranjenik je bio Mesud Šabanović, koji je bio zapovjednik Brođana, koji su tamo bili. U pitanju su bili “Šimini Anđeli”.
Dovezao sam se do vozila dr. Husara, koje je kasnije izgorilo u Nuštru, pored kojeg je ležao Mesud, sa odbijenim potkoljenicama. Bio je u nesvijesti i šoku. Blijed, i znojna lica. Dr. Husar mu je davao infuziju, a vozač je bocu sa infuzijom držao u ruci visoko iznad svoje glave.
mesud1 (1)
Unijeli smo ga u Dodge, i odvezao sam ga u bolnicu. Mesud je danas živ i brigadir je po činu. Taj je čovjek dao više za Hrvatsku nego mnogi, ali ga danas napadaju zbog vjeroispovijesti, te imena i prezimena. Osporavaju mu mnoge stvari u životu, i dan danas. Neka mene pitaju i sudionike događaja u kakvom stanju smo ga pronašli, ako već ne mogu sa njim pričati jer je druge vjeroispovijesti!

Kada su pali Bogdanovci dočekivali smo noćima u Nuštru i vozili u Vinkovačku bolnicu one koji su bili ranjeni i umorni, izgladnjeli…Posebno se sjećam jednog Đakovčana kojeg sam upoznao na Stadionu u vodu Roberta Bosaka…Sa Robertovim vodom smo trebali ići na smjenu u Sarvaš. No u međuvremenu je Sarvaš pao u ruke četnika.
No kako je kroz moj život prošlo tisuće i tisuće lica i ljudi, nisam zapamtio ime. Taj mladić imao je maramu oko vrata koju mu je cura dala…Ništa tu ne bi bilo čudno, da tog mladića, gardistu, nakon što se probio u Nuštar, nisam prepoznao samo po TOJ marami, koju je imao oko vrata još uvijek. Ostalo nije bilo na njemu za prepoznati.
Lice mu je bilo pepeljasto, sivo, a rana od metka na nozi mu je jako smrdila, jer je dobio plinsku gangrenu. Odvezao sam ga u Vinkovačku bolnicu, i nikada ga nisam više sreo.
Tek mnogo godina kasnije, čuo sam da je ostao živ i da je iz Vrbice, pored Đakova. Rekao mi je to Dražen Bogdan, koji ga poznaje, inače Đakovčan.

Teško sam podnosio pad Bogdanovaca, tragediju koja je zadesila žitelje sela i pogibije prijatelja i bojovnika, uostalom kao i svak od nas Domoljuba i Bojovnika. Slutilo se, da će i Vukovar pasti, ako se ne probijemo u njega. Tri proboja su bila. Svaki puta stopirano od nekoga…
Tih dana sam i sam završio u Mikanovcima u bolnici, zbog tjelesne iscrpljenosti. Slabo sam jeo i pio tih dana i noći. Svakodnevne intervencije, pod granatama, i paljbom odnosile su svoj danak. Pitanje je samo bilo, na kojoj će granati pisati naše, moje, ili njegovo ime. Svaka vijest koja je stizala do mene, je bila potresna i teško shvatljiva za današnje stanje mira i za nekoga tko nije osjetio na svojoj koži. To su tragedije i smrti. Svaku noć. Svaki dan.
U Mikanovcima sam sreo Iliju Zirduma, Vinkovčana, prijatelja, bojovnika iz Bogdanovaca. On se uspio probiti iz okruženog sela, do Nuštra. Imao je bradu dosta veliku, i bio je sav izrešetan od metaka. Ali živ!
Bilo je to vrijeme, kojeg se kao i danas sjećam sa tugom jer su mnogi poginuli i bili ubijeni. No kad znaš i kada si svjestan, da su neki ljudi još uvijek živi koji su sudionici tih događaja 1991 godine, nekako je lakši taj teret kojeg nosimo svi mi.
A danas nekakve političke struje, nazovimo ih pravim imenom: četnici, komunisti, uhljebi, političari, dezerteri i ratni profiteri te oni koji su svoje bogatstvo stekli ili donijeli u opancima i šubari, pljuju po preživjelim Bojovnicima. Ne daju poštovanje niti mrtvima.

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Grunf
07-07-2016, 11:27
http://i2.wp.com/narod.hr/wp-content/uploads/2016/07/Andabak_Andrija-696x483.jpg


Na današnji dan 7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini poginuo je jedan od najvećih junaka Domovinskog rata Andrija Andabak. Taj heroj Domovinskog rata proslavio se svojim uspjesima u uništavanju neprijateljskih tenkova.

Uništio je 32 srbijanska tenka.

Andrija Andabak je rođen u Splitu 1956., ali je odrastao i živio u Nuštru kojeg je i branio u Domovinskom ratu. Rukovati protuoklopnim naoružanjem naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, gdje je radio s raketama 9M14 Maljutka.

Kad je počeo Domovinski rat, prijavio se kao dragovoljac i već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo.

Nakon 15 uništenih oklopnih ciljeva postao je slavan među hrvatskim vojnicima, te je pozvan čak i u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana gdje su ga ugostili i generali Anton Tus i Janko Bobetko. Nastavio je s uspjesima u uništavanju tenkova, tako da je 10. travnja 1992. godine uništio već svoj 31. tenk tipa M-55.

Poginuo je na današnji dan u Bosanskoj Posavini, prethodno uništivši i 32. tenk tipa T-84, najbolji i najsuvremeniji tenk komunističke JNA.

Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i pukovnika. U čast Andrije Andabaka, ali i svih poginulih nuštarskih branitelja svake godine održava se memorijalni turnir koji nosi njegovo ime.

Njegovim imenom, nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za 3 ili više uništenih oklopnih vozila.

http://narod.hr/kultura/7-srpnja-1992-poginuo-andrija-andabak-strah-trepet-srbijanskih-tenkova

NorthStand
12-07-2016, 13:53
http://www.youtube.com/watch?v=GSRL0oBO9Tg

HR SOKOL
12-07-2016, 19:48
http://www.youtube.com/watch?v=IXK43eGqOUA
:hrv:hrhb