PDA

Pogledaj Full Version : DR s druge strane...



mirr.or
18-11-2011, 23:31
Da ne bih spamala po drugim temama nekim svojim pogledima na DR, otvaram novu, za osvrte sa ove, druge strane... Ponekad mi dođe ispričat ponešto, a možda još koga bude zanimalo.

mirr.or
18-11-2011, 23:33
Nedavno sam imala priliku čuti čovjeka koji je bio u Vukovaru. U JNA. Svojom voljom, nije bio mobilizirani dečec koji nije kužio stvari. Borio se za "srpsku stvar". Branio je nekakve "svoje" koji su bili "ugroženi". Ti njegovi, njegovi su koliko i moji. Njegovi su zato što su Srbi. Tako sam isto i ja njegova, ma šta toliko, još i više, jer smo neki nazovi rod, pa se nešto ne sjećam da mi je pritrčao pomoći u vrijeme kada sam kao samohrani roditelj pokušavala izboriti neka prava za sebe i dijete. A nije da nije bio u prilici, on je ipak osoba na visokom položaju, ali mu jednostavno, kao i drugima nije padalo na pamet. Uvijek sam se pitala šta je to u čovjeku što ga nagna da istjeruje nekakvu nazovi pravdu negdje po tuđim dvorištima, dok nije u svoje pogledao...

Priča on tako uz čašicu, kako je riskirao svoj život, na nekakvim položajima, u tom njemu nepoznatom gradu. Kako su mu neki suborci ginuli, i kako mu je žena doma brinula, a djeca bila mala... Meni pred očima slika vodotornja, i granatiranih kuća. Onako, krajem rukava obrišem suze koje same krenu. Je, upao mi je dim u oko. Pitam ga, jel bio kad nakon rata tamo. Grohotom se smije, nisam lud, veli, a odjeci njegovog smijeha zabijaju mi se u srce. Komentira budalu Tadića koji se ide ispričavati a "one babe mu okrenu leđa". Pravim se nevješta, pa pitam, koje babe, nisam čula za to. "Ma, to ti je sad fora, mora da ljubi guzicu ustašama da nas puste u Evropu, a te neke žene došle i glume patetiku, mora neki cirkus da se pravi."

Slušam dalje kako je to bilo pa prošlo, jebi ga, život ide dalje, svi smo se borili za svoje, ko da neko voli da bude u ratu, al kad se mora.. A, jebi ga, netko mora i poginut... Mi smo se samo branili, pa koliko smo samo izbjeglica primili... Ne sjećam se, ja sam tad bila dijete, jebi ga, rođače, velim. I bolje da se ne sjećam, odgovara. Gadno je bilo. Jest, ne mogu obuzdati ironiju, tko zna kako bi se stvari završile da nas vi niste branili, došli bi nam tu u Zemun. A možda i dalje.

Prebacuje priču, čuo je da su ljudi počeli ići na more u Hrvatsku. On ipak radije ode u Grčku, da se odmori ko čovjek. Ne bi volio da mu netko izgrebe novog Passata. Tek je nekoliko rata otplatio. Razmišljam ga pitati koliko je kuća uništeno njegovom zaslugom. No, čini mi se da ne bi razumio pitanje, možda je već previše popio. A i misli su mu otišle na neki grčki otok. Tamo i ako ga opsuju u marketu, neće mu smetati, to su naša braća Grci, s njima smo si dobri, i ne moramo znati jezik. Slušam ga, i dalje priča, a misli mi odlutale. U mislima vozim od Iloka do Vukovara, pa onda i dalje... Pored puta promiču stabla, u bojama jeseni i table na kojima piše..opasnost...mine... Ustajem otvoriti prozor, dim opasno štipa za oči...

exx
19-11-2011, 01:37
... Hrvat se ne bori da što kome otme,čuva sveti oganj na ognjištu svome,
I dok tako čini i Bog je i pravda na njegovoj strani..
a kuda će Srbin,zar on (da) se dade,putu na kojem nema ni Boga ni nade...

Jovan Jovanović Zmaj

mislim da je autor ovog teksta rekao i preko više toga

Realno.... sa pogledom na 90/91 i Srbiju sa granicama Virovitica-Karlovac-Karlobag,kaj je ostalo od svega? Dio Bosne i središnja Srbija koju gledaš sa Kalemegdana.Nemoj krivo shvatit,ali mislim da su mnogi u Srbiji vremenom počeli shvaćat svu besmislenost i utopiju tih ideja..Rat nam je svima donio samo tugu,jad i čemer,nažalost ne pripadamo onim narodima koji uče na tuđim već na svojim greškama i zato nam je tako kako je.
Svoje djete ću uvjek učit i učim, i pričat mu o događajima 1991-95,sa ponosom i časno,da zna povijest roda svoga i da je poštuje,al svakako ga neću učit i odgajat da mrzi ikog...njemu kao i svoj djeci hrvatskoj,srpskoj i bilo kojoj,želim samo da život žive punim plućima,raduju se svakom danu,da vide svijeta i obilja,nauče i steknu znanja i da imaju sve što požele.Hrvatsko djete nek uči i nek zna,nek poštuje generaciju koja je u krvi stvorila Hrvatsku neovisnost i nek bude svoj na svome,i samo nek časno poštuje svoje i neželi tuđe,ali isto tako nek ne mrzi,jer nisu svi ljudi zli niti su nam svi neprijatelji.
Osobno mi je ratova za 3 života dosta,mislim da tak razmišlja i svako realan,isto kak mi je puna kapa bratstva i jedinstva...svak na svome pa pomalo

Inkvizitor
19-11-2011, 16:17
Ovaj tekst exx nije na tom tragu..nema B&J, samo ljudsko razmišljanje..sorry ako sam te krivo shvatio..

exx
19-11-2011, 16:48
Ne,nije kontra autora,več sam se nadovazao samo,obzirom i na jučerašnje obljetnice rječi same potekle...Znam da je preko bilo jako puno ljudi koji su bili protiv svega kaj se događalo i nije ovo napad na njih,več onak,nekak iz mog kuta sa vremenskim odmakom...sve 5

NorthStand
19-11-2011, 22:21
Govorit o ranjenicima iz bolnice, i običnim vukovarcima da su kasapi i ubice, mogu samo teški morbidi i sotonisti kakvih je očito 1990ih po srbiji bilo na sve strane, te laži i mitovi koji su kolali tih dana a žive i danas u ništa manjoj mjeri, pokazatelj su da niste doživjeli katarzu, a narod koji ne doživi svoju katarzu, i koji se iskreno ne pokaje za svoje zločine nije dostojan poštovanja! Hrvatska se svake godine kaje u Jasenovcu, i na svim ostalim stratištima srba, gdje se to SRB kaje, za zlodjela počinjena nad Hrvatima na području BiH i Hrv i u ovom i u onom prošlom ratu? Zar netko stvarno misli, da smo mi Hrvati budale, pa da ćemo nasjest na priče kako su Ustaše iz čista mira počeli vršit odmazde nad "nevinim srbima", zar stvarno mislite da smo toliki maloumnici pa da ne znamo vlastitu povijest? Ustaše su radile zločine za osudu, al nitko ama baš nitko me ne može uvjerit da ti zločini nisu bili plod partizanskih i četničkih pokolja nad hrvatskim narodom, kako u BiH tako i na području današnje RH, a tada u sastavu NDH. Da bi se postigla pomirba, o kojoj vi ovdje pričate, prvo trebamo iskreno raščistit s prošlosti, jer bez njenog rašćišćavanja možete se pozdravit sa svojom "pomirbom" i "oprostom" na krivim temeljima. Nema oprosta, i nema istinske pomirbe, bez istinskog kajanja i priznanja za svoje greške. A kako god ih je bilo s naše(hrvatske)strane, boga mi s vaše srpske ih je bilo kud i kamo više u posljednjih 95-6 godina, a to govore brojne žrtve hrvata za koje se godinama nije smijelo reć gdje im je grob, a samo zato jer je Partija tako odlučila, u kojoj su više manje sjedili Srbi i antihrvati iz HRV. Prema tome, možemo mi ovdje pričat, o vašoj i našoj strani medalje i povijesti, ali dok god ne bude iskrenog priznanja grešaka kako s jedne tako i s druge strane, neće bit ni temelja za unaprijeđenje bilo kakvih budućih odnosa. Ovo što Tadić i Josipović rade, je točno preskakanje stepenica, koje će prije ili kasnije rezultirat ponavljanjem povijesti, ove krvave povijesti. Jer na lažima, i prešućivanju nekih stvari, ne može se gradit sretna budućnost, al to njih ni ne zanima. Njih zanima jedino njihova bijedna guzica, tako da se ne bih ja previše s njima zamarao i s njihovim "prijateljstvom" tj "drugarstvom".

A ove tv snimke, gdje vukovarci pričaju da su viđali svoje susjede Srbe, i kako im nisu htjeli pomoć puno govori o vama srbima. Može me svatko osuđivat koliko hoće, al takav bezobrazluk, da se rodiš u jednoj zemlji i onda mrziš tu zemlju mrziš sugrađane, samo zato jer želiš da su tu nalazi nekakva tvoja velika država, s dominantnim stanovništvom isključivo tvoje nacije, za mene nema mjesta nikakvom oprostu nakon toga. Tko normalan može takvo nešto oprostit, pa nisam ja Bog da dajem nekome oprost. Bog je taj koji će odlučit, kome oprašta a kome ne, pa tako i meni. Ja na sebe gledam ko na običnog smrtnika, i tako se i ponašam, nemam šta kome oprostit ako je ciljano išo protiv mene i moje obitelji, direktno ugrožavajući ne samo moj dom već i moje sunarodnjake i čitavu obitelj. O kakvom mi oprostu zapravo pričamo? Onaj tko takvo nešto oprosti, neka oprosti u svoje ime, a ne u ime svih nas koji smo proživjeli nešto loše na svojoj koži. Oprost je individualna stvar, i netko može oprostit i netko ne može i kraj priče. Ne znam zašto se stvara mišljenje, da ljudi koji ne mogu oprostit, automatski nekoga mrze? Tko je uopće mrzio Srbe 1991, bez obzira što se događalo u periodu 2.ww siguran sam da 90 posto hrvata nije osjećalo nikakvu mržnju prema srbima. A danas? Eh danas je zasigurno velika većina hrvata, blago rečeno nesklona srbima, i to s debelim razlogom. I zato ako netko priča da rađe ide u grčku na more, jer ne osjeća nepovjerenje hrvata, mora prije svega shvatit da se nije ratovalo u Čačku Kragujevcu Zemunu Novom Sadu, već Karlovcu, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Osijeku, Sisku i da ne nabrajam dalje, posljedice tog rata se osjećaju i na tom nepovjerenju između ljudi, a to nepovjerenje nije palo se neba prema tome nije ovo baš tako jednostavno objasnit, kako to naši dragi novinari uporno pokušavaju sve svest na samo i jedino mržnju.

Da rezimiram sve, oprost može doć u obzir jedino nakon iskrenog kajanja, nikako ne prije toga. SRB nije platila ogromnu ratnu štetu, već se na sve načine pokušava izvuć, nije procuirala svoje zločince ni u približnoj mjeri kao HRV, koja se npr branila u tom ratu, prema tome niz je tu stvari zbog kojih ne može doć do pomirbe i zbog kojih neće doć do pomirbe. No da ne davim previše s opširnim postom, želim reć da svatko ima pravo na svoje mišljenje, al ja o ovakvim stvarima ne volim pričat u rukavicama, već jasno govorim ono što mislim i što prije svega osjećam. A prema srbima, iskreno govoreći ne osjećam ama baš ništa dobroga, niti pozitivnoga. Dio obitelji mi je strado u domovinskom ratu, i sigurno da i zbog te činjenice imam takve osjećaje, koji su nekome tko nije izgubio nikoga sasvim razumljivo nerazumljivi, al meni su i više nego razumljivi, tako da....nek svatko misli svoje, al ja sam reko svoje na ovu temu.

caporegime
19-11-2011, 22:38
north, u krivu metu gađaš. mislim, žena nastupa u svoje ime i to vrlo ispravno.
možemo joj samo odat priznanje na iskrenosti.

mirr.or
19-11-2011, 23:02
Ja do posljednje riječi mogu potpisat post koji je North stavio, čak i do toga da jesam u košu sa svim ostalim Srbima. Jer jesam, i od toga ne mogu pobjeć. Ne mogu reći da mi je drago zbog toga, ali to jeste ono što je apsolutna istina.

Marta
20-11-2011, 11:28
North svaka ti cast!

NorthStand
21-11-2011, 03:03
Ma dignu mi tlak ove riječi dvije strane medalje, znaš zašto? Zato jer po meni postoji samo jedna, jedna je istina, i jedna je žrtva. Ne mogu Francuzi bit krivi za drugi svijetski rat, kad su Njemačke trupe okupirale Francusku! Tako i ovo, ovi stalni pokušaji da se preokrenu povijesne činjenice, u korist Srba i Srbije me blago rečeno iritiraju. Ne zato jer će Srbi trijumfirat u političkom ili povijesnom smislu, koliko zato što je to neistina, i što to nema veze s onim što je stvarno bilo!

Nisam ništa loše mislio prema mirr.or, već me ponjele emocije zbog vukovara i svega ovih dana. Već sam reko par puta, da ima i normalnih Srba, i da svakom čovjeku naglašavam čovjeku treba pružit šansu. Al kad vidim npr, ove priče vukovaraca da sreću po gradu svoje krvnike silovatelje itd, ne moram ti ni pričat šta mi sve prolazi kroz glavu. Kako je moguće, da mi uvodimo "zakon o oprostu" za krvnike, dok u isto vrijeme JNA optužnice u SRB se štampaju u 2011????? Kako je to moguće?? Mislim ima puno nelogičnosti u tim hrvatsko-srpskim odnosima, koji se počinju gradit na totalno krivim temeljima, a to ne može završit dobro. Ako se već ide na neku izgradnju, novih kvalitetnijih odnosa, onda ti odnosi moraju bit građeni prije svega na jedan pošten i iskren način, bez toga neće biti kruha za nijednu stranu. Sve su ovo meni se čini, više događaji za dnevno političke svrhe, nego događaji koji se odvijaju zbog naših naroda.

I ponavljam ne osuđujem sve srbe, hvala bogu nisu svi ubojice i silovatelji, al Srbi ko narod moraju shvatit kakvu su nepravdu napravili Hrvatima, a ne uporno pričat o Jasenovcu Ustašama NDH i na taj način, opravdavat svoje zločine iz domovinskog rata. Naravno da je povijest onakva kakvom je netko vidi, pošto Srbi nisu u poziciji hrvata ne mogu je ni gledat niti shvaćat kao Hrvati, i ja to razumjem. Al isto tako i Srbi moraju spoznat neke stvari, da bi odnosi između HRV i SRB i naša dva naroda, mogli ić nekakvom normalnom putanjom, jer o "dobrosusjedstvu" teško možemo pričat dok se još uvijek mrtvi tj "nestali" traže... I nemam ništa protiv da ovdje prisutni Srbi kažu svoje viđenje, svega što je vezano uz ova nesretna događanja iz nedavne prošlosti, normalno bez vrijeđanja.

master
14-03-2012, 18:39
OTVORENO PISMO

Vojvoda Novica Ranđelović u otvorenom pismu poziva Vuka Draškovića

Vuče, ajmo u Hag

• Komandant Srpskog komitskog pokreta koji je zajedno sa Vukovim ratnicima vojevao po Hrvatskoj, poziva Vuka Draškovića, vrhovnog komandanta Srpske garde da se zajedno, dobrovoljno predaju haškom tribunalu i dokažu da nisu krivi po komandnoj odgovornosti.

Gospodine Draškoviću, obraćam ti se sa mukom, bolom i teškom mučninom u stomaku, izazvanom tvojim nedoslednim izjavama i postupcima, koji ne mogu da nađu granice sa kojima bi se graničile. Da li se graniče sa nezrelošću, sa maloumnošću, sa izdajstvom, ili, pak, sa slugenjarstvom nekom određenom gazdi, ili, možda, sa udvorništvom do člankova, ne mogu odrediti.

Vuče Draškoviću, sećam se 1991. godine, kada si, koristeći tuđe novce, krenuo da formiraš Srpsku gardu. Sećam se Beloga, ti si ga zaboravio, sećam se Giške i Gospića, i na njega si pljunuo. Njih si samo veličao i uvažavao dok si koristio njihova sredstva i dok su ti bili od koristi. Sećam se tvojih govora na njihovim grobovima, sećam se kako si svojim govorima palio i dražio srpsku mladež, da su srpske granice svuda tamo gde su srpski grobovi, gde su srpske crkve i crkvišta... svuda tamo gde je sa ustaškog noža kapala srpska krv, tu su srpske granice...

Mladi Srbi – dobrovoljci, gutali su svaku tvoju reč, koja im je grejala srca i palila krv da krenu u odbranu srpske nejači, srpskih domova, srpskih crkava preko Drine. To, sa njihove strane, bilo je uredu. Oni su bili patriote, otaxbinoljupci, a ti, ti si bio profiter, i to dvostruki ratni profiter – materijalni i politički, a posebno što si bio ratni huškač – po merilima koje sada ti proklamuješ.

Kada si svojim demagoškim govorima zapalio – probudio ljubav srpske mladeži prema naciji i otaxbini, rešio si da to i unovčiš, da formiraš svoju partijsku vojsku, Srpsku gardu.

Ko je dao ideju za osnivanje srpske garde?

U ranu večer 4.6.1991. godine, ti si svoj plan izložio Belom i Giški. Oni su to sa oduševljenjem prihvatili. Prihvatili su da to i finansiraju. Neću da ulazim, niti, pak, da iznosim iz kojih su izvora ta sredstva. Ti se, Vuče, njih dvojice samo po sredstvima finansija sada sećaš. Danas bivši pripadnici Srpske garde, odlazeći na njihove grobove, proklinju dan kada su upoznali tebe i Danu.
Njih dvojica i cela Srpska garda služili su SPO-u, tebi i Danici, kao alibi, jer je garda svojatana, uprkos pacifizmu koji ste vi propovedali.

Ti si spremio gardu za preuzimanje vlasti, kako ti to reče: “vlasti koja se valja po ulici”. U tom cilju si hteo i na skupštinskom zasedanju 2.7.91. godine da proguraš predlog o osnivanju Srpske vojske, koja će u “jednom dahu da porazi ustaše”. Kada ti predlog nije prošao, tvoja Srpska garda postala je paravojna formacija, prva u Srbiji. Ti si i dalje stajao i svojatao gardu kao partijsku vojsku i oko 1. septembra 1991. godine je šalješ u Hrvatsku, tačnije na front kod Gospića, pod komandom Božovića-Giške.

Na sav glas si se, Vuče, gardom ponosio, ponosio si se njihovim borbama, pogibijom Giške i ranije Beloga. Formirao si paravojne formacije, slao ih na front, a sa druge strane, pozivao na sav glas na dezerterstvo iz regularne vojske. Sredstva koja su pristizala za gardu si zadržavao, ne dajući ih onima kojima su bila namenjena.


Ko je Vukov komandant Li

Gospodine Vuče Draškoviću, poznata je tvoja zaboravnost, pa bih te zato podsetio da se setiš kako beše ime pravo – Komandant Li, odnosno, ko to beše Komandant Li u Srpskoj gardi, zadužen za prebacivanje i upućivanje boraca u Slavoniju? Danas je taj komandant najveći pobornik rasturanja državne vojske, državne tajne policije, a nekada je i sam bio pripadnik i jedne i druge, a za vreme komandovanja u Srpskoj gardi bio je urednik, a sada je u partijskom glasilu SPO-a (srpska reč). Da te podsetim, njegovo ime i tada i sada je Bogoljub Pejčić. Znači, komandni trio u Srpskoj gardi je bio – Vrhovni komandant i ideolog Vuk Dkrašković, Komesar - kadrovik Danica Drašković, Organizacioni komandant Li - Bogoljub Pejčić. Danas ste svo troje veliki protivnici vojske i tajne policije.

Vaš je cilj napad na sve što je srpsko, da bi sebe opravdali, a tebe spasli Haga i komandne odgovornosti.

Kada je Giška poginuo u Gospiću, ti si pokušao njegovu junačku smrt da umanjiš i pripišeš je kao ubistvo, organizovano od strane vojske – još tada si počeo da rušiš autoritet vojske. Kada je ubijen Beli, 4.8.1991. godine, ti i Danica ste pobegli na more, u Budvu, i tamo ostali oko mesec dana.

Obećao si da ćeš 9. oktobra organizovati demonstracije ukoliko se ne otkrije ubica Beloga, to si obećao na mitingu u Kragujevcu 15.9.1991. godine. To obećanje nisi održao. Nisi odmah ni vratio BMV BG-10-16, koji ti je Beli pozajmio, nego tek posle četiri meseca, i to tek kada ste ga slupali i napravili štetu od 15.000 DEM.

Zašto si, Vuče, odustao od potrage za ubicom Beloga?

Posle Giške, za komandanta je postavljen Lainović, čovek koji je osam puta bio na ratištu i par puta je ranjavan. Zasmetao je tebi i Dani zato što je odbio tvoj i njen zahtev da dovlači oružje u Beograd i pokušaj da Srpsku gardu odvoji od stranke koja je trebala da za nekog “devetog” završi prljav posao, pa, ako uspe, bilo bi: “To je naša vojska”, a ako ne, “Mi sa gardom nemamo nikakve veze”, tako si govorio ti.

Stranačka vojska – paravojna formacija

Zašto su, po rečima poslanika Markovića, svi spiskovi garde – gardista, uništeni?

Tvoja paravojna formacija je u to vreme imala na ratištu oko 850 boraca i svi su primali naređenja od Lainovića i tvog Štaba.

Baš zbog tvog zahteva da garda dovlači oružje u Srbiju, pukovnik Španović (častan srpski oficir) je i zamrznuo odlazak na front tvoje paravojne formacije.

Štab garde, na čelu sa tobom i Danom, hteo je partijsku vojsku sa tuđom decom na frontu, u građanskom ratu i krvoproliću.

Ti si, Vuče Draškoviću, sa svojom paravojskom, zvanom Srpska garda, započeo 3. septembra građanski rat u Hrvatskoj, sa ustašama i ZNG-ovcima. Zato i tebe, kao vrhovnog komandanta Srpske garde, kači komandna odgovornost, a još više što je tvoja garda sadejstvovala sa vojskom (JNА).

Na Svetoga Savu 1992. godine, garda je registrovana kao udruženje i uselila se u Terazije br. 3.

Ti , Vuče, i funkcioneri SPO-a, više ne idete ni na jedan grob svojih gardista. Zašto?

Da je Srpska garda stranačka vojska, citiraću privremenog komandanta Ђorđa Božovića: “Vidite, Srpska garda je vojna organizacija, čiji sastav ponajviše čine članovi SPO, Rojalističkog bloka i Demokratske stranke... Trenutno nas ima oko 60.000, a spremnih da svakog časa stupe u borbu ima 7.000 boraca... Ti ljudi su prošli najtežu obuku. Obuka se vrši na nekoliko punktova, a vode je najsposobniji instruktori... Garda se stvara po uzoru na francuske legionare, američke renxere i jevrejski Mosad... Od naoružanja posedujemo sve vrste pešadijskog naoružanja i 40 minobacača marke “Stinxer”. Trenutno u inostranstvu čeka jedna veća isporuka oružja, pa ćemo se potruditi da i to stigne na prava mesta.”

Zaključujem, Vuče, naređivao si komandantu Lainoviću da dovlači oružje sa ratišta u Srbiju, u inostranstvu si imao lagere naoružanja, koje je trebalo da stigne na prava mesta. Zašto ti je trebalo to naoružanje u Srbiji? Od koga ti je to naoružanje na lagerima u inostranstvu? Ko je to finansirao?

Zaključujem, pripremao si se za građanski rat, uvozio si oružje, po principu Špegelja, znači koncepcija zajednička za pokretanje građanskog rata i razbijanje države, a sa tim ide i krvoproliće, ubistva, razaranja i ratni zločini... Gde je tu komandna odgovornost, gde je tu odgovornost za pripremanje i podstrekivanje građanskog rata?

Pretio si u Novom Pazaru: “Ko ponese turski barjak ovom srpskom zemljom, ostaće i bez barjaka i bez ruke.” Govorio si da će samo ime “Srpska garda” psihološki naterati Hrvate na kapitulaciju... Koja je to, Vuče, odgovornost?

Gde pogiboše časni srpski borci, pripadnici Srpske garde, Nebojša Simić, Stepan Šamanić, Rade Lovrić, Zoran Trbojević... Dok je oružje pevalo svoju pesmu smrti, koju je delimično i tvoj štab komponovao, dotle su ti svi bili dobri. Dok si se njihovom hrabrošću kitio i na račun njihove krvi profitirao, bili su ti dobri. Patriote, borci, heroji, hvaljeni, a sada?

Kada ti je neko rekao (verovatno onaj, ili oni koji su ti i davali ono oružje na lagerima po inostranstvu) – odriči se svega što je srpsko, pa i Srpske garde – ti si to učinio i počeo si da pljuješ na sve srpsko, počev od SPC, pa do srpskih generala. Sve na sud inkvizicije, svi, svi, svi ... a ti?

I ti! Ti si, Vuče, stalno bio dvoličan. Govorio si da se mora prekinuti sa ratom, jer će biti krvi do kolena, a sa druge strane, formirao si Srpsku gardu i slao je na front.

Tuđe pare i naša krv

Tvoja paravojna formacija je finansirana iz inostranstva, međutim, postavljam ti otvoreno pitanje: Da li su, i u kolikoj meri, sredstva stizala do boraca kojima su i bila namenjena? Samo jedna pomoć iz Švajcarske, i to prva, od 20.000 švajcarskih franaka. Zatim druga, od 30.000 franaka u lekovima. А treća po vrednosti, najveća, gde završi ona? O tome svedoče Jovica Mihailović, Goran Bjelić i Dragan Teofanović.

Tvoja ratnohuškačka demagogija privukla je i ljude iz inostranstva, konkretno Srbina Xerija Spasića iz Kanade, koji slavno pogibe u Laslovu.

Ginuli su borci Srpske garde časno, za srpstvo i sebe, a ti, ti si profitirao. To znači da si ratni profiter, ratni huškač, osnivač paravojne formacije, izazivač nacionalne mržnje i netrpeljivosti, podstrekivač i potpirač građanskog sukoba na prostorima bivše Jugoslavije.

Ti si odgovoran za ratne zločine na prostorima Hrvatske, koje su počinili pripadnici Srpske garde. Komandant garde Zvonko Osmajlić je ucenjen na 270.000 DEM od strane Tuđmanove vlade.

Po tzv. komandnoj odgovornosti, ti si, kao osnivač, ideolog i vrhovni komandant, odgovoran, i kao takav, sada, da bi spasio sebe od te odgovornosti, šalješ druge (neodgovorne) u Hag. To je, Vuče, mizerno i kukavički. Oduvek si bio kukavica i licemer.

Posebno si odgovoran za smrt boraca, članova Srpske garde. Odgovoran si za bezbroj ranjenih boraca i veliki broj invalida. Brineš li sada o njima, da li ih obilaziš ti i “komesar kadrovik” Danica Drašković?

Ne, svih njih ste se odrekli! Sada se njih stidite, a zaveli ste ih i poslali na klanicu! To je krivično delo! To je izdaja!

Odveo si ih, svojim obmanama, svojim borbeno-huškačkim govorima, na bojište, u rat, za koji sada trubiš da je bio besmislen.

Ondašnji režim je tvrdio da Srbija nije u ratu. Ti si tvrdio da to nije tačno. U pravu si bio, ti si Srbiju uvodio u rat, svojom privatnom partijskom vojskom.

Tvoje stranačno glasilo “Srpska reč”, ili, tačnije rečeno “Аntisrpska reč”, bilo je puno nacionalnih usklika, borbenih pokliča, poziva na obračun sa drugim narodima u bivšoj SFRJ.

Ti si, Vuče, tada bio “Srbin”, veliki Srbin. Sada si ministar spoljnih poslova državne zajednice. Neko je davno rekao: “Svako vreme ima svoje idiote i svaki idiot ima svoje vreme.” Tvoje vreme najzad je došlo. Možeš sada svim Srbima da j... majku, kako ti gazde kažu. Možeš da pljuneš na sve i svakoga, pljunuo si na svoje komandante, pljunuo si na svoju vojsku, pljunuo si i na sebe, na svoju posvetu od srca napisanu na svom romanu, koji pokloni generalu Pavkoviću “nacionalnom junaku za uspešnu odbranu srpstva...”. Tako onda napisa. А sada?

Svi, svi, svi u HАG

Vuče, tebi je mesto, pre svih, pred svim sudovima ovoga naroda, pa onda i tzv. međunarodnim tribunalom u Hagu. Ti, koji, kao “veliki Srbin” dobro misliš i želiš Srbima, ne dozvoli da Srbija bude tvoj talac. Idi tamo i objasni tim srpskim inkvizitorima da srpske patriote ne bi prešle Drinu, da nije bilo tvojih ratnohuškačkih govora, tvog ubeđivanja da je srpstvo u opasnosti od povampirenog ustaštva, od novih Jasenovaca, Prebilovca, Golubnjače..., i time skini ljagu sa srpskog imena. Neka “svet” shvati da je Vuk kriv, a ne njegovi komandanti, koji više nisu živi. Zašto? Bili bi oni danas dobri svedoci protiv tebe, jer su od tebe primali direktna naređenja.

Ti si ih, iz samo tebi poznatih razloga, poveo u rat protiv Hrvata i muslimana.

Generali to nisu, njih je u rat oterala službena obaveza, njih je u taj krvavi posao poslala vrhovna komanda, a pozvali su ih teroristi, secesionisti i neprijatelji srpstva, koji su hteli nasilno otimanje srpskih teritorija, nasilno proterivanje Srba sa svojih ognjišta, odvajanje od svoje vere, svoje crkve i svojih crkvišta.

Generale je na posao odbrane oterala vlast u kojoj si bio ti i tvoja stranka – pokret.

Oni su komandovali državnim oružanim snagama, a ti paravojnim. Oni iz narodnog računa i za državni interes, a ti iz ličnog računa i za stranački interes.

Pa, gde je tu i čija odgovornost? Da li je ti vidiš? Vidiš je, Vuče, ali ne smeš da je vidiš, gazda ti je to zabranio, i da ne bi pogrešio, napisao ti je: “generali su krivi i moraju u Hag... Generali u Hag, svi, svi, svi ... povlačimo tužbu protiv NАTO, odmah, odmah, odmah...”

Ja sam, Vuče, 16.6.1991. godine, formirao Srpski komitski pokret i sa svojim borcima otišao na front kod Gospića 8.9.1991. godine. Tamo je već bila Srpska garda.

Moj Komitski pokret nije bio stranačka vojska. Tražio si više puta, preko Zvonka Osmajlića, da se ujedinimo. Ja na to nisam pristajao, jer to je bilo nespojivo i to iz više razloga.

Za razliku od tvojih, moji konandanti jedinica – četa su svi živi. Tvoji komandanti su svi mrtvi, a ti, kao vrhovni komandant, poput druga Tita, ostade jedini živ – i tu mi nešto smrdi. Njihova smrt mnogo skriva, drugačije bi ti sada govorio da je bar neko od njih živ.

Predajmo se Karli

Kasnije smo, opet sa tvojom gardom, na mnogim ratištima širom Hrvatske i Bosne zajedno sadejstvovali bez problema.

Moji borci Komite i ja, imali smo dosta problema sa policijom ondašnjeg režima Slobodana Miloševića. Pretres stanova, sprečavanje odlaska preko Drine, hapšenja, privođenja. Sa mnom su više puta razgovarali i zabranjivali mi organizovan odlazak na ratište. Znači, nas, Komite, Srbija nije organizovala i slala u rat, to je bila naša lična stvar, odlazili smo u Krajinu i Srpsku kao dobrovoljci – civili. Tamo smo se stavljali pod komandu njihove vojske i naoružavali. Tvoji borci su bili u skupocenim uniformama, koje ni registrovana vojska nije imala, naoružani modernim pešadijskim naoružanjem obučavali se u više logora, dobijali oružje iz inostranstva, obučavali ih specijalni instruktori... Vojska koja sve to ima, a paravojska je, kako se to zove? Po čemu bi mogao da bude odgovoran njen vrhovni komandant, strateg i ideolog, koja je i kakva namena te i takve vojske, zašto ona služi i može da posluži? Kako se kažnjavaju njeni osnivači u normalnoj zemlji?

Vuče Draškoviću, vrhovni komandante Srpske garde – paravojne formacije u državi koja je imala regularne oružane snage i nije bila u ratu ni sa jednom državom, TI i JА, kao komandant i osnivač Srpsko-komitskog pokreta, paravojne formacije u miru i u državi koja je imala regularne oružane snage i nije bila u ratu ni sa jednom državom, dobrovoljno ćemo se prijaviti, TI prvi, a JА drugi, za odlazak u Hag.

Tamo ćemo dokazati da nismo odgovorni, ni po jednoj tački po kojoj bi “trebalo da odgovaramo” po tzv. komandnoj odgovornosti i da naši borci nisu krivi što su učestvovali u građanskom ratu na prostorima bivše SFRJ, već smo ih mi na to naveli našim govorima i ubeđivanjem da je srpstvo ugroženo od povampirenog ustaštva i xihada, da to nije bilo tačno, da smo ih lagali da su Srbi bili ugroženi, jer Srbi nisu bili ugroženi, Srbi nisu proterani, Srbi nisu zatvarani u logore, srpske kuće nisu spaljivane, srpske crkve nisu rušene, ni jedan Srbin nije ubijen, ni jedan, ama baš ni jedan, sve su to bila samospaljivanja, samoubistva i dobrovoljni odlazak iz Hrvatske i Bosne u majku Srbiju.

Time ćemo, Vuče, dokazati da ostali Srbi nisu krivi, a da time prestaju da budu taoci raznoraznih komandanata i komandne odgoVornosti. Ovako ti, Vuče, vičeš: “Drž’te lopova”.

Naša je to sveta dužnost. U protivnom, Vuče, smatraću te kao ratnog profitera, ratnog huškača (jer, profitirao si tih godina kao veliki Srbin, veliki nacionalista), kao obmanjivač srpske nacionalne omladine (a to si već i dokazao) i, na kraju, kao izdajnik po više osnova. To ću ja dokazati.

Grešan si, Vuče, i sreća je ovoga naroda da tvoja neće još dugo goreti. To je nagovestila i ona voštanica u manastiru Hilandar.

Na kraju, nateraćeš me da se upitam, a i neke da pitam, otkud sad takav čovek, koji je odgovoran (po komandnoj odgovornosti) na mestu ministra, a ostali komandno odgovorni u Hagu?

Neko je odavno rekao: “Najgora je ona ptica koja svoje gnezdo prlja.” Za pojedine ljude ova, demokratska, Srbija trebalo bi da bude, ne samo kao načelo, već kao instituciju OSTRАHIZАM, tj. udaljavanje iz nacionalnog javnog života. Naročito za one koji su, sa gledišta očuvanja interesa, načela i ustanova srpskog društva i države – štetni. Ovako, ispada da srpski narod ne razlikuje dobro od zla, neispravno od ispravnog, korisno od štetnog. Danas je teže živeti za srpstvo nego ginuti za srpstvo. Danas treba više kuraži da se zauzme stav, nego borbeni položaj.

Vojvoda “Lužnički”
Novica Ranđelović
Komandant Komitskih odreda, osnivač

http://www.srpskoogledalo.co.yu/pub/38/opismo.htm

Inkvizitor
20-03-2012, 22:43
zanimljiv tekst..Vuk mirotvorac..

bandira
21-03-2012, 06:41
zanimljiv tekst..Vuk mirotvorac..


pravi mirotvorac,milošević mu te 1991 bio premekan

http://img577.imageshack.us/img577/1962/1050l.jpg

http://img686.imageshack.us/img686/9610/1051b.jpg

master
21-03-2012, 09:26
zanimljiv tekst..Vuk mirotvorac..

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

patriot
21-03-2012, 19:37
Nedavno sam imala priliku čuti čovjeka koji je bio u Vukovaru. U JNA. Svojom voljom, nije bio mobilizirani dečec koji nije kužio stvari. Borio se za "srpsku stvar". Branio je nekakve "svoje" koji su bili "ugroženi". Ti njegovi, njegovi su koliko i moji. Njegovi su zato što su Srbi. Tako sam isto i ja njegova, ma šta toliko, još i više, jer smo neki nazovi rod, pa se nešto ne sjećam da mi je pritrčao pomoći u vrijeme kada sam kao samohrani roditelj pokušavala izboriti neka prava za sebe i dijete. A nije da nije bio u prilici, on je ipak osoba na visokom položaju, ali mu jednostavno, kao i drugima nije padalo na pamet. Uvijek sam se pitala šta je to u čovjeku što ga nagna da istjeruje nekakvu nazovi pravdu negdje po tuđim dvorištima, dok nije u svoje pogledao...

Priča on tako uz čašicu, kako je riskirao svoj život, na nekakvim položajima, u tom njemu nepoznatom gradu. Kako su mu neki suborci ginuli, i kako mu je žena doma brinula, a djeca bila mala... Meni pred očima slika vodotornja, i granatiranih kuća. Onako, krajem rukava obrišem suze koje same krenu. Je, upao mi je dim u oko. Pitam ga, jel bio kad nakon rata tamo. Grohotom se smije, nisam lud, veli, a odjeci njegovog smijeha zabijaju mi se u srce. Komentira budalu Tadića koji se ide ispričavati a "one babe mu okrenu leđa". Pravim se nevješta, pa pitam, koje babe, nisam čula za to. "Ma, to ti je sad fora, mora da ljubi guzicu ustašama da nas puste u Evropu, a te neke žene došle i glume patetiku, mora neki cirkus da se pravi."

Slušam dalje kako je to bilo pa prošlo, jebi ga, život ide dalje, svi smo se borili za svoje, ko da neko voli da bude u ratu, al kad se mora.. A, jebi ga, netko mora i poginut... Mi smo se samo branili, pa koliko smo samo izbjeglica primili... Ne sjećam se, ja sam tad bila dijete, jebi ga, rođače, velim. I bolje da se ne sjećam, odgovara. Gadno je bilo. Jest, ne mogu obuzdati ironiju, tko zna kako bi se stvari završile da nas vi niste branili, došli bi nam tu u Zemun. A možda i dalje.

Prebacuje priču, čuo je da su ljudi počeli ići na more u Hrvatsku. On ipak radije ode u Grčku, da se odmori ko čovjek. Ne bi volio da mu netko izgrebe novog Passata. Tek je nekoliko rata otplatio. Razmišljam ga pitati koliko je kuća uništeno njegovom zaslugom. No, čini mi se da ne bi razumio pitanje, možda je već previše popio. A i misli su mu otišle na neki grčki otok. Tamo i ako ga opsuju u marketu, neće mu smetati, to su naša braća Grci, s njima smo si dobri, i ne moramo znati jezik. Slušam ga, i dalje priča, a misli mi odlutale. U mislima vozim od Iloka do Vukovara, pa onda i dalje... Pored puta promiču stabla, u bojama jeseni i table na kojima piše..opasnost...mine... Ustajem otvoriti prozor, dim opasno štipa za oči...

svaka ti cast..toliko

interceptor
08-12-2014, 17:20
CARICA: Srpkinja sam, ali sve ovo je van pameti! Ma kakav građanski rat, bila je to čista agresija! - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/CARICA-Srpkinja-sam-ali-sve-ovo-je-van-pameti!-Ma-kakav-gradanski-rat-bila-je-to-cista-agresija#sthash.iLknlhzS.dpuf

http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/10477884_10152698977595528_4433215393151103409_n.j pg?oh=9d2aa95df406f52fb562dc23c60a8d64&oe=551477B8&__gda__=1427665070_fff68fc61ba3e74ea7957605129f1fe d

"Olujom je oslobođen teritorij koji su zauzeli Srbi jer im nije bila dovoljna Srbija pa su stvarali srpsku Krajinu i srpsku državu u BiH, Republiku Srpsku. Dakle, na teritoriju bivše Jugoslavije trebale su biti tri srpske države. Ja sam Srpkinja, ali to mi je izvan svake pameti", riječi su znanstvenice Olge Carević. - See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/CARICA-Srpkinja-sam-ali-sve-ovo-je-van-pameti!-Ma-kakav-gradanski-rat-bila-je-to-cista-agresija#sthash.wwxLSTby.dpuf


Olga Carević velika je intelektualka, znanstvenica, mirotvorka i ugledna članica hrvatskog društva koja je svu svoju energiju s početka Domovinskog rata usmjerila na otvaranje očiju srpskoj nacionalnoj manjini, kojoj i sama pripada, kako bi se othrvali huškačkoj politici Srbije. Hrvatska je, izjavljivala je neumorno Olga, njena domovina kao i domovina njenih sunarodnjaka, pa je prvi apel na zdrav razum Srbima uputila još 18.08.1990. moleći ih da svoje probleme riješe u Saboru. Rat se, unatoč Olginoj želji za mirnim rješenjem, razbuktao nesmiljenom žestinom, ali ona nije stala s apelima.
Ova poznata znanstvenica koja je kao medicinska biokemičarka radila na Institutu Ruđer Bošković, autorica je i mnogih knjiga kao što su "Moj srpski rod – moja hrvatska domovina", "Glas srca i razuma" te "Dodirnimo zvijezdu prijateljstva", samo su jedna u nizu dijela kojima je Olga pokušala primiriti strasti i objasniti što osjeća prema svojoj domovini. Te knjige, Olga Carević je i jednom prigodom poklonila bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću:
"Željela sam da Tadić pročita knjigu o ratu, o srpskoj agresiji... On me pozorno slušao kad sam o tome govorila“, kazala je svojedobno Olga koja ovih dana ima promociju najnovije knjige "Snaga prijateljstva". Na promociji će o Olginom djelovanju govoriti dr.sc. Ante Nazor, kao i urednica knjige Marija Slišković koja o ovoj velikoj ženi priča s velikim poštovanjem:
Nikad prežaljena smrt sina, hrvatskog branitelja
- Poznato je da se bavimo pitanjem žena u Domovinskom ratu, pa je bilo sasvim logično dati prostor jednoj ženi koja je vrlo intezivno radila na promicanju istine o Domovinskom ratu. Iz usta tako velike intelektualke, Srpkinje, čiji je sin Mislav umro po povratku s ratišta na kojem je bio kao pripadnik 100. brigade u Pokupskom, čuti tako snažne i istinite poruke, to je nešto što ima težinu. Za Olgu imam samo jednu prikladnu riječ. Ona je časna. I žao mi je što nije dobila pozivnicu niti jedne vladajuće garniture za svoje političko djelovanje. Dobili su je zato Stanimirović i Džakula koji se udostojio pojaviti na proslavi Dana zahvalnosti u Kninu. To je van pameti... Davati priliku Srbima mutne prošlosti, a ne prepoznati ovakvu časnu osobu čistih namjera, suludo je – objašnjava nam Marija Slišković, urednica nove knjige Olge Carević i autorica knjige sa svjedočanstvima silovanih Vukovarki "Sunčica".
Olga Carević uložila je velike napore kako bi, u svoje ime i ime svog preminulog sina, očistila "okaljan obraz" Hrvatske, presudama generalima Markaču i Gotovini. Tada je javno istupila riječima:
- Ako je Domovinski rat zločinački pothvat, kako nazvati razaranje Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje i zločina na Ovčari? Sram me sada izići na ulicu kada pomislim da su ovu državu u kojoj živim i za koju se moj sin borio nazvali zločinačkom organizacijom. Ako je Gotovina dobio 24 godine, koliko će dobiti Mladić ako ga ikad uhvate? Barem 24 godine na kvadrat! Sve što se događalo tijekom Oluje svalilo se na Gotovinina leđa. To mi kao humanistici strašno smeta – zborila je tada Olga Carević, osoba koja se naziva "Srpkinjom koja voli domovinu Hrvatsku" i koja nikada nije prihvatila teoriju građanskog rata:
"Građanski rat? Nikako... Čista agresija!"
- Rat je počeo pod utjecajem davno stvorene ideje o Velikoj Srbiji koja je trebala uključivati dijelove Hrvatske. Razoren je Vukovar, ljudi su s vrećicama napuštali svoje domove, bježali su s djecom u naručju, tisuće su kuća spaljene, skrivali su se po podrumima... Pa ne možete nakon svega toga reći da se vodio građanski rat. To je bila agresija. To je bilo prestrašno!- kazivala je Carević, a o "postojanju udruženog zločinačkog pothvata kako bi se trajno protjerali Srbi iz Hrvatske" nakon presude generalima, izjavila je:
- Za mene je to apsolutno neprihvatljivo. Pa nije cijela Hrvatska vojska išla kako bi ubijala ljude! Ali ovakva presuda zapravo je medvjeđa usluga cijeloj našoj regiji. Sad će se ljudi opet početi prebrojavati. Ja ću prva početi s Mladićem i Hadžićem. Gdje su oni? Zašto nisu procesuirani Kadijević, Adžić, Rašeta? Olujom je oslobođen teritorij koji su zauzeli Srbi jer im nije bila dovoljna Srbija pa su stvarali srpsku Krajinu i srpsku državu u BiH, Republiku Srpsku. Dakle, na teritoriju bivše Jugoslavije trebale su biti tri srpske države. Ja sam Srpkinja, ali to mi je izvan svake pameti.
Baš kao što se u ratu 1991. otvoreno i javno angažirala pišući javna pisma u obranu Hrvatske, tako je u više navrata zagovarala i pristup Hrvatske Europskoj uniji. U hrvatskoj javnosti doživljava ju se kao moralnu i intelektualnu vertikalu.
Za promicanje demokratskih vrijednosti primila je 1994. nagradu "Europski krug" od Hrvatskog Vijeća Europskog pokreta u Zagrebu. Na Dan državnosti 1995. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanstveni rad.
- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Drustvo/CARICA-Srpkinja-sam-ali-sve-ovo-je-van-pameti!-Ma-kakav-gradanski-rat-bila-je-to-cista-agresija#sthash.wwxLSTby.dpuf

Inkvizitor
11-12-2014, 09:22
To nije DR s druge strane..to je s naše strane..

interceptor
11-12-2014, 17:41
Nisam znao gdje da smjestim:misli