PDA

Pogledaj Full Version : Ja i Zmajevi



Mrav
16-11-2011, 21:34
Mjesto radnje: Negdje u Bosni i Hercegovini

Neki dan sam bio u Uredu za zdravstvo. Rekoh, da pitam za zdravstvenu knjižicu. Nešto sam se malo razbolio. Kontam, ako dobijem tu knjižicu, uštedjet ću para. Ko će bolan naplaćat one privatnike... Uzme ti triest maraka za pregled, a kaže ti iste stvari ko i oni u ambulanti. I tako ja ušetam u taj Ured, vidim nema gužve, dobro je. Ispred mene neka dva momka. Vidiš im odmah da su bauštela. Za pultom Zmaj sjedi. Znate one debele sredovječne žene s pola kile šminke na licu!? E taka jedna me dočekala. Crveni karmin, crne duge, masne trepavice, teška bižuterija, svileni šareni šal, crna okamenjena kosa...

Ja, reko, šta mi treba za Zdravstvenu. A ona mene pita, kako nemam zdravstvene. Pa rekoh, eto nemam, bio sam vani neko vrijeme.

Crni Zmaj: Kako vani, pa jeste se prijavili po povratku?

Ja: Pa, nisam. Nisam ni znao da se moram prijavit.

Crni Zmaj: Kako niste? Kako to? Radite li?

Ja: Pa ne radim.

Crni Zmaj: Kad ste se vratili?

Ja: Davno.

Crni Zmaj: Pa šta radite? Čime se bavite?

Ja: Samostalni umjetnik.

Crni Zmaj: E onda idite gore u ministarstvo i raspitajte se.

Ja: Ma, našalio sam se.

Crni Zmaj: Pa kako ćete onda? Ne možete dobit Zdravstvenu.

Ja: Pa, kako ću onda doktoru?

Crni Zmaj: Pa ne možete. Zakon je takav. Obavezni ste da se najduže trideset dana nakon povratka iz inostranstva ili prestanka rada prijavite radi knjižice, da izvadite ili produžite.
Jeste li prijavljeni na Birou?

Ja: Nisam. Pa gdje sad trebam ići? U Biro za nezaposlene?

Gleda u me. Vidiš joj da misli da sam neki vanzemaljac. Gleda mi u kaput i kapu.

Crni Zmaj: Pa , eto...vidite.

Bulji u mene. Ja se okrenem...kad no svi u mene bulje. Ko da sam kvazimodo. Mislim, ma nemate vi pojma o životu. Sikter.

I tako, pokupim se i prošetam do Biroa. Vidim, zakasnio sam na rad sa strankama. Ajde, reko, da na brzinu pitam u hodniku. Unutra, smrdi na cigare. Dim, peku oči. Jedna fina crnka, seksi, sjedi i nešto jede. Sise sočne. Ja već u porno filmu. Sekretarica. E, reko, kod nje ću. Taman ja zakoračim, kad eto ti još jednog Zmaja. Presječe mi put. E reko, jebiga. Kažem ja, i ova Zmaj. Iako, ona druga sorta Zmaja. To je onaj Sivi Zmaj. Sivkasta kosa, niđe šminke i nakita. Titova pionirka. Šefica. Mrzi me.

Sivi Zmaj: Izvolite

Ja: Došao sam da se prijavim u Birou. Treba mi knjižica da se mogu prijavit u Zdravstvenom.

Sivi Zmaj: Jeste li bolesni.

Ja: Jesam.

Sivi Zmaj: Šta vam je?

Ja: To je moja privatna stvar. Neću o tome.

Kontam, đe ćeš ti mene bona pred ljudima pitat od čega bolujem. Jebem te u privatnost i diskreciju nekulturnu. Ko si? Jesi doktorica?

Sivi Zmaj: Ee, pa ne može...Dobro... gdje ste radili?

Ja: Vani sam bio.

Sivi Zmaj: Kad?

Ja: Davno.

Sivi Zmaj: Kad ste se vratili?

Ja: Ma kad sam se vratio? Davno.

Sivi Zmaj: Pa što to niste prije?

Ja: Nije mi trebalo.

Sivi Zmaj: Ne možete se prijavit. Propustili ste rok od trideset dana. Takav je zakon. Nije do nas. To su vam mogli reć i u Zdravstvenom. Jedino, da otiđete doktoru gore u psihijatriju.

Ja: Zašto u psihijatriju?

Sivi Zmaj: Zakon ne vrijedi za posebne slučajeve. Samo psihijatrijski slučajevi i narkomani mogu dobit knjižicu.

Ja: Znači ne mogu. Dobro. Sad barem znam na čemu sam.

I tako se ja opet pokupim. Kontam, u Bosni i Hercegovini se ne smiješ razbolit. Jebo ovu državu.
Propustiš rok i padneš kroz socijalnu mrežu. Znači ovako to funkcioniše. To je taj zdravstveni sistem.
Zmajevi su mi objasnili. Ali, to nije zakon za ljude. Ovo nije država za čovjeka. Jebo ovo.

Dr. Vito Dugonoga
16-11-2011, 22:08
Suti, dobro si proso- nisu te se docepali Bili Zmajevi!!

Mrav
16-11-2011, 23:15
Ma, kako izgleda, dočepaće me se i Bijeli Zmajevi. To su oni što rade za žeton od trideset maraka i više. Po državnim klinikama pacijentima u ruku uvaljuju posjetnice i pričaju im da su najbolji doktori na svijetu. A ordinacija im je odmah iza ćoška, nema čekanja, a na stolu izabrane čokolade i stopostotni orangen juice. A ako, ne daj bože, imate nekog bolesnog u familiji ili komšiluku, slobodno ih njima preporučite. (tako meni rekoše) Jer oni su najbolji...naši Bijeli Zmajevi, samo za pare.

caporegime
17-11-2011, 10:11
mene su jednom u bolnici doslovno prošetali za krug. slali me okolo dok me nisu poslali točno na prvo mjesto na kojemu sam pitao.
naravno, malo galame, nečije majke u čudnoj radnji, zakrvavljenih očiju i sve postaje odjednom tako lako i tečno......
odma na red.

Inkvizitor
17-11-2011, 10:25
Ja mislio ovo topic o BH repki..

sorry na oftopicu

Mrav
01-12-2011, 02:26
kažem ja, bez knjižice i para, ne smiješ se razbolit.

Bez zdravstvene knjižice, deset dana nosila mrtvu bebu

Ovo postaje grozna zemlja. U kojoj ljekari bez grižnje savjesti gledaju ženu koja deset dana u stomaku nosi mrtvu bebu, jer nema zdravstveno osiguranje.
http://www.radiosarajevo.ba/img/s/459x254/upload/images/HARD_BiH/senada_alimanovic_2.jpg


Deset dana je Senada Alimanović u stomaku nosila mrtav fetus jer tuzlanski ljekari nisu željeli da joj pomognu dok ne donese uplatnicu na 980 KM. Senada ima 31 godinu i sa suprugom i dvije kćerke živi u naselju Poljice u lukavačkoj opštini. Sa trećim djetetom bila je, prema vlastitoj procjeni, trudna pet mjeseci. Priča koja je ispričala za Žurnal govori o nehumanosti tuzlanskih ljekara i nemoći bračnog para od koje se ledi krv u žilama, a odigrala se u augustu ove godine. Kako Senada nema zdravstveno osiguranje ljekaru nije ni išla – novca za preglede nije imala, piše Žurnal.info.

Neosigurana Romkinja – strankinja

Na odlazak u lukavački dom zdravlja natjeralo ju je krvarenje. Doktorica u Domu zdravlja nakon ultrazvučnog pregleda konstatovala je kako mora hitno na kliniku u Tuzlu:

„Doktorica Morankić me pregledala iako nisam imala knjižicu, napravila je ultrazvuk. Rekla je kako bebi više nema pomoći i dala mi uputnicu da idem pod hitno na Gradinu, u bolnicu u Tuzlu. Došla sam na Gradinu, oni su me prihvatili, stavili na ultrazvuk i vidjeli šta je“, ispričala je za Žurnal.

Umjesto pomoći dobila je odbijenicu. Doktorica joj je umjesto pomoći dala uplatnicu na 980 KM i rekla da će je primiti tek nakon toga. Ipak doktorica se smilovala, pa nazvala direktora, na šta je direktor rekao: „Ako nema knjižicu ona je za nas stranac i mora da plati. Ako ima te pare možete je završiti, ako ne – neka ide kući.“

I Senada Alimanović je otišla kući.

Za razliku od Senade koja slaže samo grubu konstrukciju priče, njen suprug Nazif pamti i detalje.

„Kad je izašla sa pregleda počela je plakati i kaže mi: Beba je mrtva. Ukočio sam se, nisam znao kome da se obratim. Kad smo došli u bolnicu pitaju gdje je zdravstvena. Kažem, nemam, nisam na birou, bacili su me s biroa jer sam demobilisani borac. Kaže doktorica: Evo broj žiro-računa, uplatite pa dođite. Zahvat košta 980 maraka a nakon toga trebalo bi platiti i boravak u bolnici. Koliko će ostati, zavisi. I još su mi rekli: Ako mislite svojoj ženi dobro, donesite novac“, priča Nazif, dodajući da novca nisi imali niti su mogli od nekog posuditi.

OSCE je dao 120 KM

Nazif je u potrazi za novcem otišao u tuzlanski Resursni centar a kasnije i u OSCE, s kojim je sarađivao putem NVO-a u kojem je povremeno radio.

„Rekli su: Skupit ćemo koliko možemo. Dva-tri dana sam čekao i ništa. Kasnije sam od OSCE-a dobio 120 KM. Nisam znao šta da radim, ona je kući plakala, previjala se od bolova, i dalje je krvarila. Opet smo otišli na Gradinu i oni su opet konstatovali isto, kažu – malo smo je očistili – neće toliko krvariti ali će imati bolove“, kaže Nazif.

U Klinički centar univerziteta Tuzla odlazili su nekoliko puta tražeći način za plaćanje zahvata. Sve to vrijeme Sabina je bila životno ugrožena a iz izjava tuzlanskih ljekara jasno je da su toga i oni bili svjesni. Suosjećanja, ipak, nije bilo.

Senada se, kako sama kaže, “vucarala deset dana po kući” u užasnim bolovima. Zbog toga, kad se ukazala prilika za rješenje, moralnih dilema nije bilo.

„Evo, priznajem, prevarila sam državu. Uzela knjižicu od svoje snahe i otišla u Doboj da mi pomognu. Morala sam slagati da se spasim svojoj djeci. Tu su me prihvatili i sredili i ostala sam živa. Rekli su mi: Da nisi došla za dva sata podlegla bi. A kad sam se oporavila bilo mi je ko da sam se tek rodila šta sam sve preživjela“, priča Senada.


U Doboju su ih odmah primili

I Nazif je, dotad nemoćan, znao da drugog rješenja nema.

„Imali smo 150 maraka i spremimo se i odemo u Modriču u dom zdravlja. Veče prije smo nazvali glavnog doktora i rekao nam je da ponesemo knjižicu i da ćemo sve srediti. Ponijeli smo snahinu knjižicu. Pita doktor: Gdje je supruga? Znao je čovjek o čemu se radi, znao je da nije njena knjižica, znao je sve, sigurno, ali je bio čovjek da bi spasio život. Na primanju u Doboju traže lične, mi kažemo da smo zaboravili ali smo imali uputnicu i na primanju kad su vidjeli stanje odmah su je odveli na sto. Bila je na operaciji 3 i po sata, a onda je došla glavna doktorica i kaže meni: Dobro će ti biti žena, Nazife, uredu je, sve će biti dobro. Izašao glavni doktor, kaže meni: Da za dva sata niste došli ovdje podlegla bi. Znaš šta su klisure krvi i gnoja, krv bi joj se zatrovala, Nazife. Htio sam da mu se zahvalim, rekao sam mu: Doktore, ne mogu da vam opišem koliko sam vam zahvalan, spasili ste moju suprugu za mene i moje dvoje djece. Kaže on: Ništa se ne brini, sve je uredu, ovo neka bude ovako i ništa mi ne trebaš davati ni plaćati. Samo pozovite suprugu da se ne bi izgubila jer ja ovakav slučaj nisam vidio dosad.

Na kontrolu Senada nije nikada otišla – tuzlanskim ljekarima, kaže za Žurnal, više nikada neće.

Sve bi, uvjereni su, ipak bilo drugačije da nisu Romi, siromašni i diskriminisani:

„Četiri godine sam bio na liniji i nikada osim duše i poštenja nisam dijelio ljude. Čak nisam ni ubijati htio. Koliko puta pored mene prođe četnik dok sam u rovu a ja ništa a ni on ništa: ne diram te - ne diraj me. Pa ja. A sad, u miru, smatraju Romi smo... samo gledaju interes stranaka i vjera. Čim dođem sa curicama i suprugom tamo, u bolnicu, odmah: Ajte svi napolje, osim Senade, nema djece ovdje. A hiljadu djece u Gradini, samo naša ne mogu. Bilo bi ovo sve, 100 posto, drugačije da nismo Romi“, priča Nazif.

http://www.radiosarajevo.ba/novost/68771/bez-zdravstvene-knjizice-deset-dana-nosila-mrtvu-bebu