PDA

Pogledaj Full Version : Ivo Josipović: Opstanak Hrvata u BiH nije stranački već nacionalni interes



Mrav
11-11-2011, 00:47
Borjana Radmanović-Petrović - 10.11.2011 21:00

Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, u intervjuu za "Nezavisne novine" kaže da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda.

On smatra da je institucionalna neravnopravnost Hrvata u BiH nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih faktora, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH.

"Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali", ističe Josipović i dodaje da je BiH država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana.

"Mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava", naglašava Josipović.

NN: Mnogi u svim zemljama regije u Vama vide regionalnog lidera i nadu za tolerantan i skladan život svih naroda i država. Prijaju li Vam takve ocjene?

JOSIPOVIĆ: Iskreno, isticanje pojma lider ne znači puno, jer je važnije da me kao predsjednika Hrvatske građani u ostalim zemljama u regiji i njihovi predsjednici ili premijeri, prije svega, vide i dožive kao prijatelja i partnera. Moramo još puno toga zajedno poduzeti kako bi našim zemljama i cijeloj regiji bilo bolje. Stanovništvo zemalja regije čini oko pet posto stanovništva Europske unije, ekonomije iz regije čine jedan posto gospodarstva EU - nema tu ni mjesta, a ni razloga da se bilo koga proglašava liderom.

Ono što me raduje, ili godi, jest da su ljudi posvuda prepoznali da želim doprinijeti dobrim - jer nada za tolerantan i skladan život nije tek pitanje civilizacijskih dostignuća i razumijevanja moderne demokracije, nego i vrlo konkretnih životnih potreba.

Pa tko bi racionalan ulagao u zemlje i u regiju koja je stalno nestabilna, u kojoj se svi stalno svađaju i inate, gdje nema temeljnog kapaciteta za dogovor o osnovnim pitanjima? Kapital je vrlo oprezan i osjetljiv na nestabilnost, pa i sami vidite što se događa na svjetskim tržištima i kako reagiraju i na najmanje znakove nepovjerenja ili političkih kriza.

Za mene je pitanje tolerantnog i skladnog života pitanje razuma. Potpuno mi je nejasno zašto bi bilo tko želio živjeti u nemiru, nestabilnosti, svađi - osim ako od toga nema neki vrlo opipljiv, rekao bih čak i privatan, interes.

NN: Smatrate li da danas nacionalna retorika, na koju u predizborno vrijeme (u svim državama) igraju neke stranke, može biti presudna ili značajnija kod biračkog tijela? Ili su danas druge teme bitnije?

JOSIPOVIĆ: Jedna od tužnih karakteristika političkog života, usudio bih se reći u svim zemljama regije, i dalje je stvaranje vanjskog neprijatelja po oprobanom receptu s početka devedesetih. Kada postoji gorući unutarnji problem, udri po vanjskom neprijatelju, makar ga morao izmisliti. Međutim, mislim da se taj recept potrošio, jer su građani prerasli takve zastarjele modele obmana. Ljudi danas žele normalno živjeti, žele raditi i zaraditi za pristojan i dostojanstven život svoje obitelji. Plašenje ljudi dozivanjem sukoba iz rata devedesetih, pa i iz Drugog svjetskog rata, samo pokazuje da su ti koji to rade izgubili svaki drugi sadržaj ili ga uopće nisu ni imali.

Ratovi su najgori užas koji ljudi mogu proizvesti, žrtve tih ratova zaslužuju naše najdublje poštovanje, a počinitelji zločina najstrože kazne. Ali život ide dalje i razumijevajući svoju prošlost ne smijemo biti njome ucijenjeni ili paralizirani.

Mislim da prizivanje mržnje i netolerancije zapravo nikome više nije politički isplativo.

Zatvorena društva, društva koja žive u svojim mitološkim bunkerima, nemaju puno šanse u modernom svijetu

NN: Može li zakon kojim se poništava validnost srbijanskih tužbi za ratne zločine uspostaviti novu praksu u odnosima zemalja regije i u kojoj mjeri je to predizborni zakon?

JOSIPOVIĆ: Svoje sam mišljenje o tome zakonu rekao, kao što sam iznio i svoj stav o optužnicama koje su nekritički preuzete iz jednog sustava koji je bio sa druge strane prava, a sam je proizveo najgore zločine. Zakon je loš, po mom mišljenju suprotan Ustavu.

U regiji nam je potreban pošten i precizan dogovor o cijeloj toj problematici, dogovor koji će, prije svega, podrazumijevati da ljudi odgovorni za ratne zločine nikada i nigdje ne mogu izbjeći pravdi i da primarna odgovornost za kažnjavanje tih zločina bude na zemljama čiji su građani osumnjičeni ili dokazano odgovorni za njih. Svatko treba pomesti ispred svojih vrata - mislim da je to najčistiji put ka konačnom pomirenju. Smatram da naše države treba međunarodnim ugovorom da riješe pitanje nadležnosti za kazneni progon tako da bude potpuno jasno kako smo opredijeljeni da svaki zločin bude kažnjen, ali i da se izbjegnu ishitrene optužbe koje unose nesigurnost među ljude i proizvode ozbiljne i nepotrebne političke probleme.

NN: Jeste li u komunikaciji s vlastima Republike Srpske u vezi s pitanjima zbog kojih ste prošle godine posjetili RS, odnosno u vezi s položajem Hrvata? Da li je dogovoreno i realizovano?

JOSIPOVIĆ: U komunikaciji smo s vlastima Bosne i Hercegovine i oba entiteta u vezi s nizom pitanja, od kojih je jedno i problem položaja Hrvata, posebno izbjeglih. S vlastima Republike Srpske dogovorno smo rješavali probleme poput rokova za naplatu poreza na nekretnine i slično. Međutim, to je za ljude koji su stradali samo kap u moru. Postoje problemi na obje strane koji se moraju nastaviti rješavati, postoji pitanje povratka Hrvata u Posavinu, u područje oko Prijedora, Banjaluke, i to je vrlo zahtjevno. Izbjegli, bilo Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, u sredinama u koje su doselili stvorili su novi život, djeca su krenula u školu, prošlo je suviše vremena da bi se sad jednostavno odlučivali na povratak. Međutim, obaveza je vlasti u svim zemljama u regiji da stvore uvjete, prije svega sigurnosne i pravne, pa onda i ekonomske, da se oni koji to žele doista mogu vratiti. To je, naravno, i obaveza Republike Hrvatske prema svim svojim građanima srpske nacionalnosti koji su izbjegli i žele se vratiti.

Ali i ako se ne vrate, taj prostor ne smije izgubiti identitesku vrijednost za njih, postoje ogromni potencijali koji jesu zajednički i koje bi bilo neodgovorno ne iskoristiti. Sava i područje oko nje je veliki gospodarski potencijal za teritorije i građane s obje strane rijeke. Moramo stvarati kapacitet za budućnost. Ionako ćemo svi vrlo brzo zajedno živjeti u Uniji u kojoj granice postoje samo na zemljopisnim kartama.

NN: Pratite li nastojanja hrvatskih partija u BiH da se izbore za bolji položaj Hrvata u BiH?

JOSIPOVIĆ: Pratim nastojanja hrvatskih stranaka, ali i svih drugih ljudi dobre volje u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, sve pokušaje rješavanja pitanja institucionalne ravnopravnosti Hrvata. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda. Činjenica institucionalne neravnopravnosti Hrvata u BiH je nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih čimbenika, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH. To je problem koji mora biti riješen, između ostalog, jer je i jedan od temelja identiteta Bosne i Hercegovine. Jednakopravnost konstitutivnih naroda je i pretpostavka stabilnosti političkog sustava, njegove efikasnosti i funkcionalnosti. Bosna i Hercegovina je država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana i mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava. Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali.

Međutim, ono što tražimo za Hrvate želimo i da imaju svi drugi - posebno u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati većina, treba da budu primjer poštivanja drugog i drugačijeg. Treba se ponašati prema drugima onako kako biste htjeli da se drugi ponašaju prema vama. Zatvorena društva, društva koja žive u svojim mitološkim bunkerima, nemaju puno šanse u modernom svijetu.

Plašenje ljudi dozivanjem sukoba iz ratova samo pokazuje da su ti koji to rade izgubili svaki drugi sadržaj ili ga uopće nisu ni imali

NN: Kako vidite rješenje problema ravnopravnosti Hrvata u BiH?

JOSIPOVIĆ: Prije svega, poštivanjem osnovnog demokratskog načela da neku grupu u političkom smislu predstavljaju oni koji su dobili većinsku podršku birača iz te grupe - samo birači imaju pravo reći tko će ih predstavljati. To je nešto što bi trebalo da se podrazumijeva. Također, postoji niz mogućnosti da se manjim intervencijama u postojeće zakonodavstvo osigura ravnopravnost zastupanja i predstavljanja u onim institutima koji štite ravnopravnost tj. nacionalni interes grupe. Međutim, ta rješenja, vjerojatno uz pomoć međunarodne zajednice, trebaju riješiti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Oni će snositi posljedice, u dobrom ili lošem smislu, i samo su oni ti koji mogu i smiju o tome odlučivati. Ono što je nama temeljno važno jest da je Bosna i Hercegovina stabilna i da je institucionalno dovoljno kapacitirana da u budućnosti može postati dijelom Europske unije. Rješenje ravnopravnosti Hrvata, ali i Srba i Bošnjaka u svakom dijelu Bosne i Hercegovine, dio je te stabilnosti.

NN: Da li mislite da bi eventualna promjena partija na vlasti u Hrvatskoj mogla donijeti promjenu politike prema Bosni i Hercegovini?

JOSIPOVIĆ: Ne. Pitanja stabilnosti Bosne i Hercegovine, poštivanja njene suverenosti i teritorijalnog integriteta, podrška razvoju i briga za opstanak Hrvata kao konstitutivnog naroda pitanja su od nacionalnog interesa, a ne stranačke teme. Bosna i Hercegovina je za Hrvatsku iznimno važan susjed i sve su stranke toga svjesne.

NN: Smatrate li da će ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju još više Hrvata iz BiH iseliti, što će politički značiti da odnosi u BiH moraju biti riješeni na liniji Banjaluka - Sarajevo?

JOSIPOVIĆ: Ne mislim da će iseliti - objektivno za to nema razloga, imat će potpunu slobodu kretanja, a pogranični krajevi će ulaskom Hrvatske u EU samo dobiti na značenju, posebno gospodarski. Hrvati jesu, i ostat će, jedan od tri konstitutivna naroda koji između sebe treba da pronađu ravnotežu koju ne bi trebalo izmišljati ili uvoziti. Hrvati, Bošnjaci i Srbi su u prošlosti tu ravnotežu nalazili, treba se samo sjetiti njenih boljih strana.

NN: Iz određenim sarajevskih političkih i medijskih krugova prema Vama je vođena jedna vrsta hajke zbog stavova koje ste iznosili o položaju Hrvata u BiH. Da li danas osjećatu tu istu vrstu pritiska ili je on smanjen nakon formiranja vlasti u Federaciji?

JOSIPOVIĆ: Taj pritisak, koji je dolazio iz uskog kruga politike u BiH, srećom, kratko je trajao. Mislim da je, prije svega, bio rezultat jednog, usuđujem se reći, ograničenog, a u svakom slučaju ograničavajućeg političkog stava "ili si sa mnom ili si protiv mene". To je besmisleno i kontraproduktivno. Najvažnije, i u Hrvatskoj i u BiH građani su prepoznali o čemu je riječ i nije došlo do remećenja odnosa naših zemalja, a ni mojih odnosa s političkim liderima u BiH. Posebno ističem kako su neki od najistaknutijih političara Bošnjaka jasno prepoznali o čemu se radi i čvrsto podržali nastavak politike pomirenja i suradnje, umjesto politike ishitrene konfrontacije. Kao predsjednik Hrvatske želim podjednako dobro komunicirati sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine, bilo da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati ili sebi biraju neki drugi identitet. Određeni mediji jesu imali neke čudne i potpuno pogrešne interpretacije nekih mojih izjava i susreta s predsjednikom Tadićem. Ali, njihova namjera je bila vrlo jasna: neutralizirati mogućnost da susjedi, koji imaju legitiman interes u održanju stabilnosti Bosne i Hercegovine, imaju svoje mišljenje. Izrazito vodim računa da ono što govorimo ili radimo ni na koji način ne bude ni blizu uplitanju u unutarnja pitanja druge države. Ali kako Hrvatska ima odgovornost prema Bosni i Hercegovini, tako i Bosna i Hercegovina ima odgovornost prema Hrvatskoj. Moramo biti u stanju konstruktivno razgovarati o problemima koje imamo.

Došao sam u Sarajevo, u parlament Bosne i Hercegovine, i jasno rekao da mi je žao zbog grešaka koje su počinjene u ime moga naroda i Republike Hrvatske, zbog čega su me neki u Hrvatskoj htjeli i opozvati s mjesta predsjednika. Međutim, to ne znači da nemamo pravo na mišljenje o položaju Hrvata u BiH i da nemamo pravo reći što mislimo. Ako to pravo imaju sve zemlje Europe, SAD, Turska - zašto ga ne bi imala i Hrvatska, čija stabilnost direktno ovisi o stabilnosti Bosne i Hercegovine? Kao što i Bosna i Hercegovina ima pravo reći što misli o Hrvatskoj i tražiti da se riješe neki problemi koji postoje između nas, od imovinskih do infrastrukturnih. Moram reći da sam vrlo zadovoljan odnosima koje imam sa svim političarima u BiH, posebice članovima Predsjedništva. Imamo vrlo otvoren odnos i razgovaramo o međusobnim odnosima na način na koji se to prije nije činilo. Isto tako, i mailom kontaktiram s građanima BiH svih nacionalnosti koji mi se javljaju s prijedlozima, pohvalama, ali i kritikama. Ti su mi kontakti dragocjeni. Često se zaboravlja da u Hrvatskoj ima mnogo ljudi porijeklom iz BiH, ne samo Hrvata, već i Bošnjaka i Srba. Oni daju ogroman doprinos demokratskom i svakom drugom razvoju Hrvatske, a svojim kulturnim vrijednostima obogaćuju Hrvatsku. A kada je riječ o odnosima naših država, budite sigurni da će Hrvatska, i ja osobno, Bosni i Hercegovini biti najuporniji i najvažniji saveznik na putu priključenja Europskoj uniji.

Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali

NN: Postignut je dogovor o uspostavi novih vlada Srednjobosanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona. Da li to vidite kao neke znakove mogućeg dogovora i za Savjet ministara?

JOSIPOVIĆ: Da, s radošću sam primio vijest da je postignut dogovor o formiranju ove dvije kantonalne vlade. To jasno pokazuje da postoji kapacitet i politička volja da se isto tako, dogovorom nadam se, uskoro dođe do novog sastava Vijeća ministara. Bosna i Hercegovina ne smije gubiti vrijeme, jer svi ostali oko nje se kreću - nitko u okruženju ne želi da dođemo u situaciju da Bosna i Hercegovina toliko zaostane u harmonizaciji sa standardima EU da to značajno oteža komunikaciju, prije svega gospodarskih subjekata.

NN: Hrvatska bi za godinu i po trebalo da postane punopravna članica Evropske unije. U Bosni i Hercegovini postoje strahovi da će se to negativno odraziti na ekonomske odnose, tj. na ekonomiju Bosne i Hercegovine. Šta mislite o tome?

JOSIPOVIĆ: Upravo na to sam i mislio u prethodnom odgovoru: granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine će vrlo brzo postati vanjska granica Europske unije - to je objektivno velika šansa za razvoj Bosne i Hercegovine jer postaje prvi susjedni teritorij na koji se može prenositi proizvodnja iz zemalja EU i bilo bi tragično da BiH, zbog političke i posljedično administrative sporosti ili nekapacitiranosti ne iskoristi tu šansu.

Ako proizvodi, posebno prehrambeni, ne budu po standardu odgovarali onome što EU traži, niz proizvođača iz BiH će izgubiti dio tržišta. To se ne smije dogoditi. Siguran sam da vodeći ljudi BiH razumiju važnost ubrzanja procesa harmonizacije sa standardima Europske unije. Treba imati na umu da će eventualni problemi prestati biti dio samo odnosa Hrvatske i BiH i da će se rješavati i na relaciji Europska unija - Bosna i Hercegovina.
Osjećam se dobrodošlim u RS

NN: Kada planirate ponovo posjetiti BiH, odnosno Republiku Srpsku, gdje ste veoma dobrodošao gost?

JOSIPOVIĆ: Svaki se put iznova istinski veselim dolasku, uvijek naiđem na izrazitu dobrodošlicu i to me ispunjava zadovoljstvom i optimizmom da u regiji zaista trajno možemo kreirati prostor mira i suradnje. Veseli me to da obični ljudi žele živjeti normalno i u miru, da žele biti dobri susjedi i da mi daju toliku podršku u mojim nastojanjima.

Moj prvi dolazak u Republiku Srpsku, od Dervente, preko Prijedora i Kozarca, do Banjaluke zauvijek ću zapamtiti kao jedan od dana u kojima sam osjetio da je to što zajedno radimo vrijedno svakog truda, da ljudi žele izaći iz svojih strahova, samo im treba pružiti ruku. Uspjeh u tom nastojanju nije pravocrtna linija, ima i kraćih prekida, poneki korak natrag, ali mislim da je pravac jasan i da, bez obzira na ponekad neprimjerenu retoriku dnevne politike, ipak idemo naprijed.
http://www.nezavisne.com/novosti/intervju/Ivo-Josipovic-za-Nezavisne-Opstanak-Hrvata-u-BiH-nije-stranacki-vec-nacionalni-interes-114429.html

Mrav
11-11-2011, 01:08
A mogao je ovom banjalučkom Listu usput i reći, da nije dobro kad Srbi konstantno falsificiraju povijest.
Konkretno, vrlo uvrijedljivo i neodgovorno lažiranje broja srpskih žrtava ustaškog režima u Jasenovcu. Ali ne, naš Ivek šuti.

caporegime
11-11-2011, 09:08
naš ivek će formalno reći kako hrvati trebaju ravnopravnost, kako je to državni interes rh a ništa konkretno neće napraviti u tom smislu.
međutim za poskok instant hercegbosanske hrvate to je ultimativno zalaganje za hrvatske interese.
ako znamo da je za njih najveće zlo koje se u odnosu na hercegbosanske hrvate pojavilo-republika hrvatska iz ratnog i poratnog, do 2000 godine, razdoblja a u kukuriku kvislinzima vide snagu koja će pomoći hrvatima ostvariti federalnu jedinicu onda je jasno da ni josipović ni ostali i ne moraju ništa raditi nego tu i tamo nešto formalno reći jer je nažalost došlo vrijeme da će kao najveća pomoć iz rh, morati početi dolatiti psihijatri i slični terapeuti obzirom na mentalno stanje novonastalih instant hercegbosanskih hrvata, kojia borbu za hrvatska prava vide kao bespogovorno papagajsko ponavljanje svih srpskih fraza koje se tiču srpskog pogleda na prošlost i budućnost u bih.

Ilirk@
11-11-2011, 09:40
malim šizofrenim glistama je krivac onaj tko im dade oružje, sklonište, hranu, vojnu i financijsku pomoć, ali im je pravednik među balkanskim narodima, onaj što laprda neodređeno i diplomatski odgovara na pitanja kako se nitkone bi uvrijedio, dok im iza leđa pokazuje ono od šake do lakta.
zašto je tomu tako, treba gledati u femili bekgraund, pedigre ili kako god hoćete.
tu razum i logika ne vladaju nego isključivo i samo isključivo ideološka nastrojenost.
to je karakteristika ograničenih mozgova. hercegbosanska orjuna..
paradox je u tome što im je politika 'mi sami', odjebimo pereciju i slične pizdarije, dok svi uredno imaju državljanstva, domovnice, putovnice, prijavljen boravak, posao, fax i socijalna prava u mrskoj im državi, a da ne spominjem kako jadni, kao prave gliste, zasline kad josipović ili pusićka spomenu hercegbosanske hrvate, bez obzira imala izjava težinu ili bila samo jedna unizu diplomatskih izjava. tko bi tu logiku shvatio.
zbog tog kmetovskog mentaliteta i uskih shvaćanja stvari i pojava, a posebice enormne volje i sklonosti davanja guze gazdi radi vlastitih interesa, danas imamo muslimane u bosni, a sutra i bosanske katoličke posrbice.

Mrav
12-11-2011, 16:22
Josipović: Hrvati u BiH institucionalno su neravnopravni
Kao brojčano manji, ali konstitutivni narod Hrvati nemaju iste mogućnosti kao ostala dva konstitutivna naroda. I to je činjenica koju su prepoznali svi i o njoj su javno govorili - od visokog predstavnika, dužnosnika EU-a i SAD-a do političara iz druga dva naroda, kaže predsjednik

Bruno LOPANDIĆ


»Pojedini predstavnici međunarodne zajednice već dulje vrijeme sugeriraju da treba razmisliti o reformi Federacije BiH«, ističe hrvatski predsjednik

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović ekskluzivno za Vjesnik govori o situaciju u susjednoj BiH u svjetlu polugodišnjeg izvješća UN-u visokoga međunarodnog predstavnika u BiH.

Visoki predstavnik Valentin Inzko je oštro kritizirao neke stranke u BiH zbog kočenja uspostave vlasti, uključujući i oba HDZ-a iz BiH. Može li Hrvatska i na koji način pomoći razrješenju očite duboke krize?

- Hrvatska je vitalno zainteresirana za stabilnost Bosne i Hercegovine, što podrazumijeva i funkcionalnost institucija i kapacitet da se uključi u integracijske procese s ciljem članstva u EU. U tom smislu naravno da je potrebno da se u BiH stranke dogovore o uspostavi novog vijeća ministara, više od godinu dana nakon izbora. Republika Hrvatska je u stalnom kontaktu i s međunarodnom zajednicom i predstavnicima stranaka iz Bosne i Hercegovine, ali prije svega kao susjed koji želi pružiti podršku - odluke i dogovori su isključivo odgovornost i pravo stranaka u Bosni i Hercegovini. Hrvatska svojim primjerom može pokazati da se reforme isplate i jednakom komunikacijom prema svim konstitutivnim narodima i građanima BiH pokušati stvoriti atmosferu, ne samo bilateralno, nego i u cijeloj regiji, u kojoj će biti više povjerenja i sklonosti za kompromis. Ali, ponavljam – odluke i dogovori su pravo i odgovornost onih koji u BiH žive i koje su građani izabrali da ih predstavljaju.

Hrvatska Bosni i Hercegovini želi samo dobro, naše su dvije zemlje izuzetno upućene jedna na drugu, granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine vrlo brzo će postati najduža vanjska granica EU-a s jednom zemljom - to je velika šansa za BiH i nadamo se da će je i iskoristiti

Hrvati u BiH tvrde da su u neravnopravnom položaju, jer kažu da ih predstavljaju oni koje nisu birali. Razumije li to Hrvatska, ali i međunarodna zajednica?

- Činjenica je da Hrvati u BiH jesu institucionalno neravnopravni - pogledajte samo na primjer praksu entitetskog glasanja koji služi za zaštitu nacionalnog interesa. Kao brojčano manji, ali konstitutivni narod Hrvati nemaju iste mogućnosti kao ostala dva konstitutivna naroda. I to je činjenica koju su prepoznali svi i o njoj su javno govorili - od visokog predstavnika, dužnosnika EU-a i SAD-a do političara iz druga dva naroda.

Prema tome, to jest nešto što razumijemo i mi u Hrvatskoj i međunarodna zajednica i nešto o čemu se razgovara. Pitanje je na koji način taj problem riješiti: jedna od mogućnosti je izmjena izbornog zakona, na kojoj znam da se radi. Također, pojedini predstavnici međunarodne zajednice već dulje vrijeme sugeriraju da treba razmisliti o reformi Federacije BiH kako bi se učinila ekonomičnijom i jednostavnijom za upravljanje.

U posljednje vrijeme svi govore o izmjenama Dejtonskog sporazuma. Treba li ga mijenjati i u kojem smjeru?

- Pretpostavljam da ne mislite na sam sporazum, nego na Ustav koji je njegov sastavni dio - ustavne promjene tema su koja će sigurno doći na red, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog procesa europskih integracija, koje su u svakoj zemlji pretpostavljale i određene promjene ustava. Međutim, to je Ustav Bosne i Hercegovine, i njega može mijenjati samo Parlament Bosne i Hercegovine. Svi mi drugi možemo imati neke savjete ili prenijeti iskustva, međutim, to nije naše pravo ni naš posao. Bosna i Hercegovina je suverena zemlja, strukturno kompliciranija nego većina europskih zemalja, što možda traži više pregovaranja i strpljenja. Međutim, promjena ustava jest suverena ingerencija svake države i stvar o kojoj preko svojih političkih predstavnika trebaju odlučiti građani kojih se to neposredno tiče.

Hrvatska Bosni i Hercegovini želi samo dobro, naše su dvije zemlje izuzetno upućene jedna na drugu, granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine vrlo će brzo postati najduža vanjska granica EU-a s jednom zemljom - to je velika šansa za BiH i nadamo se da će je i iskoristiti.
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=3F8EA1C9-7BE2-440C-90F7-A27462F8E675